U članku se autor bavi pitanjem odnosa teoloških časopisa prema Crkvi, društvenom dimenzijom teoloških časopisa i praktičnim izazovima postavljenim pred izdavanje teoloških časopisa. Teološki ...časopisi imaju (kao i teologija uopće) poseban karakter. Teologija je znanost koja se mora opravdati, kao sve znanosti, pred forumom razuma; za znanost o vjeri i za znanost u vezi s Crkvom to je veliki izazov. No, taj posebni karakter teologije se mijenja, a time i karakter teoloških časopisa. Teologija se u nekim europskim zemljama razvija sve više u pravcu religijskih studija bez konfesionalnoga određenja. Europski standardi za znanstvene časopise često nisu adekvatni za naš predmet, a engleski jezik postaje sve važniji. A druge strane elektronički mediji predstavljaju veliki izazov i postavlja se pitanje budućnosti tiskanih medija. Teološki časopisi mogu samo svojim kvalitetom reagirati na taj izazov.
U ovom radu prikazana su dva tipična slučaja veze između
znanosti, službi za odnose s javnošću i medija: otkrića
mehanizma kojim bakterija Deinococcus radiodurans
ponovno spaja svoj DNK i vraća se u ...život nakon kliničke
smrti te novi pristup istraživanju evolucijskih promjena,
takozvane genomske filostratigrafije. Temeljeći se na
procjeni tijeka znanstvene informacije od znanstvenih
instituta (u ovom slučaju Instituta Ruđer Bošković, najvećega
hrvatskog instituta), sugeriramo da komunikacijske strategije
institutske službe odnosa s javnošću i medijskoga pokrivanja
ovih otkrića dovode do nerealnih očekivanja koja se odnose
na zdravlje i očekivani životni vijek te nude promocijsku,
a ne fer i realnu sliku znanosti. Moguće objašnjenje bilo
bi da u izranjajućem natjecateljskom okruženju istraživanja
na nacionalnom i međunarodnom planu znanost teži k
legitimizaciji u medijima i nastoji poboljšati svoju sliku
u javnosti. Pri tome se odnos znanosti, službi za odnose
s javnošću i medija temelji na dva glavna postupka u
kreiranju društvenih reprezentacija znanosti: metafori i
preuveličavanju.
Ljudsko biće doživljava sigurnost kada pretpostavlja da posjeduje dovoljno informacija kojima može predvidjeti budućnost, koje se tada ne plaši. Načini prikupljanja i tumačenja podataka o ...“stvarnosti” unazad nekog vremena povjerena je “objektivnoj” znanosti. Prateći, međutim, razvojni put znanstvenih koncepata, pokazuje se da je moderna znanost, kao i predmoderno mišljenje prije nje, morala izmišljati – a ne otkrivati – teorije, sustave, unutar kojih su prikupljeni podaci dobivali smisao i prediktibilnost. Primjeri tumačenja gravitacije, dvojnog valno-čestičnog karaktera svjetlosti i različitih modela atoma zbunjuju čitatelja naviknutog na jednoznačna tumačenja koja je stekao tijekom svojeg obrazovanja. Kvantna fizika je ukazala na mnoge misaone probleme, uključujući i činjenicu da samo istraživanje poremećuje sustav koji se istražuje, dovodeći tako do načela neodređenosti – zbog perciptivnih karakteristika našeg uma, moguće je opaziti samo ono što se (pre)poznaje, pa znanost zapravo istražuje samo unutar sebi dostupnih kategorija. Izuzetni pojedinci pak divergentnim mišljenjem čine isto što i umjetnici – mijenjaju perspektivu, revolucioniraju dostupne kategorije i nude novo poimanje svijeta, proizvodeći i vjeru u njih.
U sklopu ovog doktorskog rada oblikovana je metodologija koja omogućava vrjednovanje svih relevantnih pragmatičnih i hedonističkih atributa kvalitete u korištenju Web 2.0 aplikacijama. Nakon što su ...manifestne varijable namijenjene vrjednovanju spomenutih atributa identificirane pregledom literature, istima je primjenom metode sortiranja karata utvrđena sadržajna valjanost. Hijerarhijska klaster analiza rezultirala je konačnim skupom od 38 sadržajno valjanih atributa temeljem kojih su oblikovani mjerni instrumenti i konceptualni model. Kako bi se validirala razvijena metodologija provedena su dva eksperimenta. U prvom eksperimentu su korisnici vrjednovali dvije Web 2.0 aplikacije za kolaborativno uređivanje teksta, a u drugom dvije Web 2.0 aplikacije za izradu mentalnih mapa. Učinkovitost i radni učinak korisnika su mjereni primjenom alata Mousotron. Podaci vezani uz djelotvornost korisnika prikupljeni su pomoću obrasca sa reprezentativnimkoracima scenarija interakcijesa Web 2.0 aplikacijama. Subjektivno vrjednovanje relevantnih dimenzija kvalitete u korištenju Web 2.0 aplikacijama provedeno je online upitnikom koji se sastojao od 117 čestica. Višedimenzionalni združeni konstrukti modelirani su novorazvijenom hibridnom tehnikom. Metrijske karakteristike konceptualnog modela vrjednovane su PLS-SEM metodom. Analiza vrijednosti parametara mjernih i strukturalnih modela u kontekstu sve četiri vrjednovane Web 2.0 aplikacije pokazala je da konceptualni model udovoljava svim kriterijima valjanosti i pouzdanosti. Na osnovi spomenute analize definirane su referentne vrijednosti koeficijenta determinacije koje mogu poslužitikao opće pravilo kod identifikacijeprediktorske snage egzogenih latentnih varijabliu srodnim istraživanjima. Temeljem konceptualnog modela izrađeno je stablo zahtjeva u kojem su manifestne varijable specificirane kao varijable performansi. Zatim su za sve varijable performansi definirani elementarni kriteriji te im je pomoću metode grupnog procjenjivanja težina utvrđena relativna važnost unutar podsustava preferencijakojem pripadaju. Primjenom metode logičkog bodovanja preferencijaizračunate su elementarne preferencijeza podsustave varijabli performansi i globalne preferencijeza vrjednovane Web 2.0 aplikacije. Vrijednosti navedenih preferencijaposlužile su analizi prednosti i nedostataka vrjednovanih Web 2.0 aplikacija te njihovoj komparaciji. Naposljetku su na osnovi svih rezultata empirijskog dijela istraživanja oblikovane smjernice i preporuke koje se u obliku heuristika mogu primijeniti u različitim fazama životnog ciklusa Web 2.0 aplikacija.
Web 2.0 is an umbrella term for the second generation of web applications that support different types of interaction among users and enable them to create, share, organize, and integrate various artefacts. Despite the fact that Web 2.0 applications are widely used for personal and business purposes, a comprehensive framework for their evaluation is still not available. With the aim to identify all the relevant pragmatic and hedonic attributes and their relative contribution to the quality in use composite index, as the main outcome of this doctoral thesis a methodology for evaluating the quality in use of Web 2.0 applications was developed. Based on the literature review, a set of 263 manifest variables was generated. By applying the closed card sorting procedure, domain experts assigned the set forth pool of manifest variables to the predetermined quality in use attributes. In the next step, the domain experts employed the open card sorting technique and thus categorized the set of 123 content-valid manifest variables. Drawing on the data collected from the domain experts, hierarchical cluster analysis revealed a finite set of 38 quality in use attributes that were afterwards used as the foundation for the design of metrics, measuring instruments, and the conceptual model. Two empirical studies constitute the essential part of this doctoral thesis. In the first study, the research subjects were observed during their interactions with two Web 2.0 applications meant for collaborative writing, and in the second, during their interactions with two Web 2.0 applicationsaimed for mind mapping. During each study, the participants performed representative scenarios of interaction with Web 2.0 applications which had been designed by the author of the doctoral thesis. The objective data were gathered during the interaction with the Web 2.0 applications, while the subjective data were collected afterwards. Users' efficiency (time on task) and workload (number of mouse clicks, mouse movements, mouse scrolls, and keystrokes) were measured by means of the Mousotron tool. The number of scenario steps that were successfully completedwith a particular Web 2.0 application was interpreted as an indicator of users' effectiveness. The subjective assessment of Web 2.0 applications was conducted with the use of an online questionnaire which was composed of 117 items related to all the relevant facets of the quality in use. With the objective to enable the evaluation of higher-order (multidimensional) aggregate constructs, a novel hybrid modelling technique was proposed. The psychometric characteristics of the conceptual model were exploredwith PLS-SEM method. An analysis of measurement and structural models parameter estimates in the context of the four evaluated Web 2.0 applications uncovered that the conceptual model met all validity and reliability criteria. Considering results of fourstructural models estimation, values of 0.15, 0.34, and 0.46 for endogenous latent variables can, as a rule of thumb in similar future empirical studies, be interpreted as weak, moderate, or substantial, respectively. On the basis of the conceptual model structure, a quality inuse requirements tree was designed in which each manifest variable was specified as a performance variable. Drawing on the pilot study results, elementary criteria were defined for all performance variables in the context of both types of Web 2.0 applications. The relative importance of each performance variable within the underlying subsystem of preferences was determined with the use of the group weighting method. By employing the logic scoring of preferences method, elementary preferences for each subsystem of performance variables as well as global preferences for all the four Web 2.0 applications were estimated from the quality in use perspective. Furthermore, values of elementary and global preferences were used for the analysis of strengths and weaknesses of the evaluated Web 2.0 applications as well as for their comparison within a group. Finally, based on empirical findings a set of guidelines and recommendations that can be applied in the form of heuristics for the design and evaluation of Web 2.0 applications at various stages of their life cycle was proposed.
U sklopu ovog doktorskog rada oblikovana je metodologija koja omogućava vrjednovanje svih relevantnih pragmatičnih i hedonističkih atributa kvalitete u korištenju Web 2.0 aplikacijama. Nakon što su manifestne varijable namijenjene vrjednovanju spomenutih atributa identificirane pregledom literature, istima je primjenom metode sortiranja karata utvrđena sadržajna valjanost. Hijerarhijska klaster analiza rezultirala je konačnim skupom od 38 sadržajno valjanih atributa temeljem kojih su oblikovani mjerni instrumenti i konceptualni model. Kako bi se validirala razvijena metodologija provedena su dva eksperimenta. U prvom eksperimentu su korisnici vrjednovali dvije Web 2.0 aplikacije za kolaborativno uređivanje teksta, a u drugom dvije Web 2.0 aplikacije za izradu mentalnih mapa. Učinkovitost i radni učinak korisnika su mjereni primjenom alata Mousotron. Podaci vezani uz djelotvornost korisnika prikupljeni su pomoću obrasca sa reprezentativnimkoracima scenarija interakcijesa Web 2.0 aplikacijama. Subjektivno vrjednovanje relevantnih dimenzija kvalitete u korištenju Web 2.0 aplikacijama provedeno je online upitnikom koji se sastojao od 117 čestica. Višedimenzionalni združeni konstrukti modelirani su novorazvijenom hibridnom tehnikom. Metrijske karakteristike konceptualnog modela vrjednovane su PLS-SEM metodom. Analiza vrijednosti parametara mjernih i strukturalnih modela u kontekstu sve četiri vrjednovane Web 2.0 aplikacije pokazala je da konceptualni model udovoljava svim kriterijima valjanosti i pouzdanosti. Na osnovi spomenute analize definirane su referentne vrijednosti koeficijenta determinacije koje mogu poslužitikao opće pravilo kod identifikacijeprediktorske snage egzogenih latentnih varijabliu srodnim istraživanjima. Temeljem konceptualnog modela izrađeno je stablo zahtjeva u kojem su manifestne varijable specificirane kao varijable performansi. Zatim su za sve varijable performansi definirani elementarni kriteriji te im je pomoću metode grupnog procjenjivanja težina utvrđena relativna važnost unutar podsustava preferencijakojem pripadaju. Primjenom metode logičkog bodovanja preferencijaizračunate su elementarne preferencijeza podsustave varijabli performansi i globalne preferencijeza vrjednovane Web 2.0 aplikacije. Vrijednosti navedenih preferencijaposlužile su analizi prednosti i nedostataka vrjednovanih Web 2.0 aplikacija te njihovoj komparaciji. Naposljetku su na osnovi svih rezultata empirijskog dijela istraživanja oblikovane smjernice i preporuke koje se u obliku heuristika mogu primijeniti u različitim fazama životnog ciklusa Web 2.0 aplikacija.
Ne znam kako je to kod drugih privrednih grana, ali u mljekarstvu ne bi mogli biti zadovoljni sa upoznavanjem novih tekovina mljekarske nauke, tehnike i prakse od strane onih poljoprivrednih i ...mljekarskih stručnjaka koji se vraćaju u zemlju sa specijalizacije ili izobrazbe iz inostranstva.
