U radu je predstavljena karijera
osmanskoga krajiškog bega Idrisa Karačovića, koji je kao dječak bio sluga
Nikole Šubića Zrinskog. Tijekom osmanskog zauzeća Sigeta 1566. godine on je
zarobljen i ...nakon toga je postao musliman. Njegovo kršćansko ime je zasad
nepoznato. Deset godina poslije zarobljavanja Idris se pojavljuje u izvorima
kao kapidžibaša (glavni vratar) bosanskog sandžakbega Ferhada Sokolovića.
Krajem 1579., odnosno početkom 1580. godine, Idris je postao sandžakbegom
sandžaka Krupa i od tada počinje njegova karijera kao osmanskoga krajiškog
bega. Nakon Krupe Idris je imenovan sandžakbegom sandžakā Simontornya, Pakrac,
Lika, Filek, Siget i Segedin. Godine 1594. Idris je postao beglerbeg
novoosnovanog ejaleta Papa i na tome mjestu se zadržao do druge polovice 1596.
godine, kada je imenovan beglerbegom ejaleta Bosna. Idris je samo jednu godinu
upravljao ovim ejaletom, a onda mu se gubi svaki trag u izvorima. Iz Idrisove
prepiske s ugarskim magnatom Ferenczom Batthyányijem može se vidjeti da je,
makar posredno, održavao vezu i s Jurjem IV. Zrinskim, sinom Nikole Šubića
Zrinskog. Međutim, iz te prepiske ne može se zaključiti je li Juraj znao da je
Idris u svojoj dječačkoj dobi bio sluga njegova oca Nikole.
This paper discusses the career of Idris Karačović, the Ottoman Bey of the Military Frontier who as a child was the servant of Nikola Šubić Zrinski. During the Ottoman siege of Szigetvár in 1566 he was taken prisoner and subsequently became a Muslim. His Christian name is so far unknown. Two years after he was taken prisoner, Idris appeared in sources as the kapidžibaša (chief gatekeeper) of the Bosnian Sanjak-bey Ferhad Sokolović. At the end of 1579 and the beginning of 1580 Idris became Sanjak-bey of the Sanjak of Krupa and at that time his career as an Ottoman Military Frontier Bey started. After Krupa Idris was appointed Sanjak-bey of the Simontornya, Pakrac, Lika, Filek, Siget and Segedin sanjaks. In 1594 Idris became the beylerbey of the newly established Eyalet of Papa and officiated there until the second half of
1596 when he was appointed beylerbey of the Bosnia Eyalet. Idris governed this Eyalet for only one year, after that there are no traces of him in the sources. From the correspondence with the Hungarian magnate Ferencz Batthány it is evident that he maintained contact, although only indirectly, with Juraj IV Zrinski, the son of Nikola Šubić
Zrinski. However, from this correspondence it is not clear whether Juraj knew that Idris had in his childhood been a servant of his father Nikola.
Članak govori o povijesti gradnje i obnova te unutrašnjem uređenju dvorca Nova Kraljevica. Na temelju arhivskih izvora i nalaza in situ definiran je građevni razvoj dvorca te elementi oblikovanja ...njegove vanjštine i unutrašnjosti, od vremena izgradnje u doba Zrinskih, preko značajnih obnova za vojarnu, bolnicu i sjemenište u 18. i 19. stoljeću pa sve do danas. O dvorcu je sačuvana bogata arhivska dokumentacija čije tumačenje pomaže u sagledavanju izvornih arhitektonskih obilježja, te promjena koje je dvorac naknadno doživio. U članku se također nastoji utvrditi izvorna namjena pojedinih prostorija dvorca, identificirati elementi sačuvane unutrašnje opreme, kao i njihov izvorni položaj.
This paper starts from an uncommon place in Frankopan’s prayer book, which is, uncharacteristically for prayer, permeated with a vengeful tone. Katharina’s prayer is followed from that sacred ...paradigm and Kumičić’s literarization through later dramatizations of the zrinski-frankopan theme. On the one hand, this draws attention to prayer in general in the literarization of this historical theme, which was necessary, because despite the fact that prayer is a particularly foremost component in that framework, it has not been mentioned in previous literature. On the other hand, it is indicated that the prayer, starting from Kumičić, cannot be read solely as a way of (over)emphasizing piety, but that it should be looked at from the negative point of view as well. The paper is expanded in this way and it highlights places in literarization that look askance at the implied signifiers of the prayer such as piety or giving the sense to the existence of one’s own nature. It can be noted that with the return of the zrinski-frankopan theme in 1915., we note that not only a poetical movement occurs, but also the one in relation to the prayer. More daring authors appear that revalorize its concept. We note its relation with “eternal darknesss” (Strozzi), unmasking of hypocritical prayer (Ogrizović, Šop) and the process of desacralization Zrinski and Frankopan (Raos, Gavran). A series of texts that decentralize the prayer from its stereotypical meaning to the liberal aspect expand to Gavran’s The Conspirators (1984).
U radu se iznose novi pogledi na povijest obitelji Zrinski na temelju Putopisa osmanskoga putopisca Evlije Čelebija. Domaći istraživači povijesti Zrinskih koristili su Putopis u prijevodu ...bosansko-hercegovačkoga orijentalista Hazima Šabanovića, a nedavno izdanje autografa, odnosno izvornoga rukopisnog primjerka Putopisa, pruža nam mogućnost provjere podataka iz Šabanovićeva izdanja i iznošenje nekih dosad nepoznatih podataka o djelovanju Nikole VII. Zrinskog od 1660. do 1664., o izgledu i funkcioniranju dvorca Zrinskih u Čakovcu, o stanju u Međimurju s obzirom na ratno djelovanje osmanskih odreda, o šumskim područjima na habsburško-osmanskoj granici u tadašnjoj Slavoniji, o opsadi utvrde Novi Zrin 1664. godine i općenito o osmansko-hrvatskim odnosima u spomenutome razdoblju. Novi podaci uspoređuju se s dosad poznatim izvorima i literaturom o obitelji Zrinski u drugoj polovici 17. stoljeća i donose se novi zaključci iz osmanskoga kuta gledanja, koji nam pruža Evlija Čelebi.
U članku se obrađuje historijsko slikarstvo nacionalne tematike u opusu Bele Čikoša Sesije. Na temelju poznatih i nekih manje poznatih djela (poput tzv.
Dolaska Hrvata
ili
Scene lova
,
Nikole Šubića ...Zrinskog
,
Trenkovih pandura
,
Pokrštenja Hrvata
te
Posljednjih
bogumila
) ističu se opće karakteristike Čikoševa bavljenja povijesnim temama i motivima. Interpretacije se temelje na prijašnjim znanstvenim i stručnim istraživanjima, a provode se u specifičnom biografskom, kulturnom, nacionalnom i političkom kontekstu. Čikoševi povijesni prizori analiziraju se, naposljetku, u svjetlu postupne negacije klasične akademske slike te jačanja simboličkih tendencija u umjetnosti.
The paper discusses historical painting of national subject matter in the oeuvre of Bela Čikoš Sesija. On the basis of known and some less known works (such as the so-called
Arrival of the Croats
or the
Hunting Scene
,
Nikola Šubić Zrinski
,
Trenck’s Pandours
,
Baptism of the Croats
and
The Last Bogomils
), the author emphasises general features of Čikoš’s approach to historical themes and motifs, with interpretations based on previous scholarly and professional research and considered within a specific biographical, cultural, national and political context. Finally, Čikoš’s historical scenes are analysed in the light of gradual negation of classical academic image and of strengthening of symbolic tendencies in art.
U radu se raspravlja o odnosima obitelji Erdődy i Zrinski, dviju velikaških obitelji koje su u razdoblju ranog novog vijeka bile najznačajne obitelji regije i koje su obnašale opetovano dužnost bana ...Hrvatske i Slavonije. Kako će se vidjeti u samom radu, obitelj Zrinski je držala službu bana punih četrdeset godina, a na njegovoj su se funkciji smjenila čak četiri člana obitelji. S druge pak strane, pet članova obitelji Erdődy je držalo funkciju bana preko sedamdeset godina. Članak stoga, između ostalog, uspoređuje njihov značaj u Slavoniji, ali i na razini Kraljevstva budući da su brojni članovi obitelji imali značajne vojne karijere.
Rad je nastao u okviru znanstveno-istraživačkog projekta Zrinsko-frankopanska urota – pravni aspekti Zaklade Marija i Mirjan Damaška. Autor projekt nije samo osmislio, pokrenuo i financirao nego je u ...njemu i djelovao kao glavni istraživač te je napisao dvije uvodne studije, od kojih druga predstavlja ovaj rad. Originalnost rada proizlazi ne samo iz velikog povijesnopravnog i kaznenoprocesnog znanja autora već i iz toga što rad predstavlja prvu pravnu analizu originalnih dokumenata spisa predmeta u kaznenom postupku protiv hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Autor je kazneni postupak protiv dvojice hrvatskih velikaša analizirao na temelju prvi put sastavljenog, objedinjenog i objavljenog procesnog spisa i pratećih dokumenata u knjizi “Kazneni postupak protiv Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana – dokumenti” sa suđenja u kaznenom predmetu koji je pohranjen u Austrijskom državnom arhivu. Od ukupno 90 objavljenih dokumenata 31 je po prvi put s njemačkog, latinskog i talijanskog jezika preveden na hrvatski jezik. Teorijska kaznenoprocesna analiza tijeka kaznenog postupka uronjena je u povijesnopravni, poredbeni i politički kontekst, uz detaljan prikaz konkretnih događana vezanih uzokrivljenike, svjedoke, istražna i upravno-sudska tijela. Autor je utvrdio da se radi o mješovitom tipu kaznenog postupka prema austrijskom zakoniku Ferdinandea te je opisao i analizirao njegove inkvizitorne i
akuzatorne procesne forme u povijesnoporedbenoj perspektivi, kao ispecifičnosti vezane uz plemićki status inkvizita, iznimnu težinu zločina uvrede veličanstva, torturu, tajnost i dvostupnost carskog odlučivanja. Detaljno su opisani pojedini procesni stadiji, od istrage, uključujući i pokretanje postupka i inquisitio specialis, zatim suđenje, od sastava i nadležnosti suda, optužnica, pisanih podnesaka inkvizita i branitelja te tužiteljevih replika, prijedloga odluka suca izvjestitelja, provizornih
presuda, očitovanja careve Tajne konferencije, do objave careve odluke i izvršenja kazni. Povijesni je značaj postupka u tome što je pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana skršena moć dviju hrvatskih velikaških obitelji koje su od srednjeg vijeka do 1671. podarile Hrvatskoj čak dvanaest banova. Da nisu nestale s političke pozornice, prema mišljenju autora, hrvatska bi povijest izgledala drugačije.
The paper discusses historical painting of national subject matter in the oeuvre of Bela Čikoš Sesija. On the basis of known and some less known works (such as the so-called Arrival of the Croats or ...the Hunting Scene, Nikola Šubić Zrinski, Trenck’s Pandours, Baptism of the Croats and The Last Bogomils), the author emphasises general features of Čikoš’s approach to historical themes and motifs, with interpretations based on previous scholarly and professional research and considered within a specific biographical, cultural, national and political context. Finally, Čikoš’s historical scenes are analysed in the light of gradual negation of classical academic image and of strengthening of symbolic tendencies in art.
PDF
