U kraćem osvrtu na prošlost, autor podsjeća i da je opći turizam počeo u Hrvatskoj kao svojevrsni zdravstveni, osnivanjem Higijeničarskog društva u
prošlom stoljeću na otoku Hvaru.
U sadašnjosti, a ...navlastito u budućnosti u koju već stupamo, zdravstveni turizam ima - po čvrstom uvjerenju autora - izvrsne šanse za razvitak; autor za tu tvrdnju nalazi dva najvažnija argumenta: s jedne strane - poradi ozonske rupe koja se ne smanjuje - jačanje ultravioletnog zračenja koje toliko šteti čovjekovom zdravlju (lediranje kože, očiju i imunosustava) nuka već sada turiste da se sve više klone neposrednog izlaganja suncu, pa opći turizam sa svojim ekstremnim oblicima kao što je “izležavanje” na plažama na suncu, počinje malaksati u korist onih specijaliziranih (kulturni, seoski, rekreacijski, ekološki, te zdravstveni). Drugi razlog za razvitak zdravstvenog turizma, što posebice dolazi do izražaja u nas, jest u tom da je zdravstveni turizam koncipiran kao jedan od najperspektivnijih specijaliziranih oblika turizma uopće. On je ujedno ne samo komplementaran, već i gospodarski najzahvalniji oblik turizma jer je idealan za pohod ka - promatrano vremenski - produženju turističke sezone, obzirom da je on “kontraindiciran” da se provodi upravo u vršnim mjesecima turističke sezone.
Kako po definiciji zdravstveni turizam ulazi u granično područje zdravstva i hotelijersko-ugostiteljsko-turističkih djelatnosti, to će se i sa strane organa
vlasti tih sektora očekivati donošenje posebnih propisa, kao što je to već učinilo Ministarstvo zdravstva (odnosno, regulativa, standardi, normativi). Sa strane stručnjaka morat će se pribaviti splet konceptualnih stručnih stavova u smislu usvajanja medicinske doktrine, algoritmova (primjerice: obveznost tzv. inicijalnog pregleda, doziranje pod liječničkim nadzorom, provođenja aktivnog odmora i si.).
