Deifikacija ili apoteoza bio je ritualni čin uzdizanja duše pokojnika u božansku sferu, odnosno pretvaranje smrtnika u božanstvo. Značenje deifikacije kao i njezini sastavni elementi s vremenom su ...evoluirali pa je dodjela božanskih počasti caru bila uvjetovana političkim i sakralnim zakonima, osobnim željama, ali i okolnostima u kojima se odvijala. To je bio religijsko-politički potez kojim se caru nakon smrti dodjeljivala posljednja i najveća u nizu počasti koje je stekao za života, a čiji je ishod ponajviše išao na ruku Senatu i trenutačnom vladaru, tj. nasljedniku preminuloga cara kojemu se dodjeljuje božanska počast. To je postalo očito još od uspostave Carstva kada je mladi Oktavijan, kao posinak diviniziranoga Julija Cezara, dobio titulu divi filius kojom je pritom opravdao i osigurao svoje mjesto na čelu rimske države. Inspiriran svojim podrijetlom te religijskim običajima istočnih civilizacija, Oktavijan, odnosno August, uvođenjem štovanja kulta cara za života i nakon smrti postavio je presedan koji su njegovi nasljednici pretočili u dugotrajni fenomen čija će se manifestacija postupno mijenjati tijekom razdoblja principata i dominata. Tako je deifikacija, kao jedan od aspekata toga fenomena, na samome početku predstavljala najviši i jedinstveni stupanj u životu i karijeri istaknutih carskih osoba, da bi s vremenom postala standardni dio rimske religijske prakse njihova pogreba, a naposljetku, nakon uspostave kršćanstva na mjesto glavne religije Carstva, u potpunosti izgubila svoje prvotno značenje i nestala iz upotrebe.
Predmet rada su figuralni prikazi slavoluka Sergijevaca,
njihova kompozicija i ikonografske poruke. Epigrafski sadržaj
i motivi funerarne simbolike ukazuju da je slavoluk bio
komemorativni spomenik u ...čast tri pokojnika i jedne žive
žene. Slavoluk Sergijevaca ujedinjuje trijumf i apoteozu te
svjedoči o transformaciji slavoluka u Augustovu razdoblju.
Trijumfalna simbolika odnosi se na cara Augusta, njegov
trostruki trijumf 29. pr. Kr. i povrat legijskih znakova od
Parta. Naručiteljica Salvija Postuma uspješno je na slavoluku
prikazala ključne elemente carskog kulta i trijumfa te odanost
obitelji Sergijevaca caru Augustu i njegovoj politici. Prikazi
na slavoluku potvrđuju zakonitost vlasti koju je August
naslijedio od Božanskog Julija Cezara, porijeklo Julijevaca
od Venere i božanski karakter samog Augusta. Na atici su se
nalazili kipovi trojice Sergijevaca i Salvije Postume te još jedan
izgubljeni kip vjerojatno trijumfalnog karaktera. Jedinstven
odabir i kompozicija likovnih motiva mogu se smatrati autorskim
djelom Salvije Postume. Analiza povijesnog konteksta ukazuje
da je slavoluk najvjerojatnije izgrađen u posljednjem desetljeću
I. st. pr. Kr.
U nizu tekstova o ikonografiji i stilu friza u Dioklecijanovu mauzoleju studija Duje Rendića-Miočevića, premda se začudo ne citira često, ostaje temeljnom za razumijevanje sepulkralne tematike i ...promišljene simbolike njegove kompozicije. Autor u ovom prilogu pokazuje u čemu se sastojala
inovativnost Rendić-Miočevićeve interpretacije. Uspoređuje je sa starijim i novijim pogledima na problem stila i sadržaja toga u mnogočemu jedinstvenoga friza, naznačujući pritom nekoliko problema koji još uvijek ostaju otvoreni.
