S polazištem u Freudovu Fragmentu analize slučaja histerije, tekstu poznatijem pod naslovom Dorin slučaj, koji je ostavio dubok trag u
suvremenoj teoriji, a napose u njezinim feminističkim ...odvjetcima, rad će se usredotočiti na status književnosti u feminističkoj raspravi o
histeriji. Upućujući na psihoanalitički pojam (bi)seksualnosti, razmotrit ćemo relaciju feminističkih koncepcija histerije i književnosti, njihove
implikacije za političke dimenzije i metodološke procedure feminističkoga disciplinarnog polja te njihov udio u povratnoj sprezi književnosti,
feminističke kritike, psihoanalize i dekonstrukcije. Sagledat ćemo raspravu koja polazi od Freuda i privlači doprinose različitih teorijskih
provenijencija, među kojima ćemo istaknuti nesuglasja o histeriji u francuskoj teoriji (Cixous – Clément) te kritičke analize Peggy Kamuf,
koje ih upleću u širu polemiku o politici (čitanja) ne samo književnoga nego i teorijskoga, a stoga i psihoanalitičkoga teksta.
Freud je definirao svoju invenciju kao »rođenje psihoanalize«, a Lacan je definirao svoj odnos prema Freudu kao »povratak Freudu«. Za taj je povratak karakteristična orijentacija u suprotnom smjeru ...od američke ego-psihologije, a u »pozitivnoj« definiciji to je povratak »Freudovom pismu«, odnosno povratak kroz jezik i kroz sve ono što Lévi-Strauss i Lacan nazivaju »simboličko«. Prilog je namijenjen filozofskom čitanju Freuda i, u tom kontekstu, pitanju ne gubi li se u Lacanovom strukturalnom povratku Freudu upravo nešto bitno za samu Freudovu invenciju psihoanalize. Prikazani su glavni Freudovi pojmovi koji su potrebni za takvo ispitivanje »lakanovske orijentacije«, a naročita pažnja usmjerena je na Freudovo otkriće da je subjektivnost uvijek definirana spolom i seksualnošću i da ne postoji čovjek kao takav ili dijete kao takvo. Freudovo polazno pitanje »Što hoće žena?« postavljeno je u kontekst pitanja »Kako nastaje žena?«, a Freudova epistemološka kolebanja oko simetrije i asimetrije spolne razlike stavljena su u kontekst filozofske kategorije aleatoričnosti. Prilog završava zaključkom da bismo u tom pogledu Lacanov povratak Freudu mogli okarakterizirati kao povratak esencijalizmu, pa možda čak i implicitnom antifeminizmu. Suprotno tome, Freud je insistirao na spolnoj razlici kao nečemu što ne možemo objasniti, i na tome da pojam biseksualnosti ne možemo jednostavno napustiti. »Neobjašnjivost« frojdovske enigme na kraju je rastumačena kao ontološka kategorija slučaja bez uzroka, a sama psihoanaliza kao ono što je bilo najviše potisnuto u Althusserovom »potisnutom toku« aleatoričnog materijalizma.
PDF