U ovom radu autorica je istražila postoji li i treba li postojati prostor tišine u štovanju Boga u vjerničkom životu, u crkvenom bogoslužju i u dijelu službe u kojemu se slavi Boga pjesmama. ...Usporedbom dvaju posjećenih bogoslužja dviju zagrebačkih crkava, Evanđeoske pentekostne crkve Stijena spasenja i Kristove Crkve (Kušlanova) te analizom zastupljenosti i uloge tišine, s obzirom na nekorištenje glazbenih instrumenata u Kristovoj Crkvi, zaključeno je da se „prazan” prostor u bogoslužju između pojedinih manjih dijelova bogoslužja upotrebljava na razne načine. Stavljanjem u dijalog intervjue s pastorima spomenutih crkava, Ratkom Medanom i Mislavom Ilićem, i promišljanja teologa i stručnjaka na području kršćanskog bogoštovlja, iznesene su različite definicije tišine, odnosno mira, koji u današnje vrijeme kod mnogih više ne podrazumijeva apsolutnu tišinu. Također je isti problem stavljen u kontekst modernog vremena koje ne poznaje tišinu i kojemu je tišina nelagodna.
The author of this article explores whether there should be a space for silence in the worship of God in believers’ lives, church services and the part of the service in which God is praised with songs. To carry out the study, the author compared worship services of two churches in Zagreb – the Evangelical Pentecostal Church “Rock of Salvation” and the Church of Christ (on Kušlanova Street). The author analyzed the presence and role of silence, considering the non-use of musical instruments in the Church of Christ and concluded that the “empty” space in the church service between individual smaller parts is used in various ways. The author presented different definitions of silence or quietness, which nowadays for many no longer means absolute silence, by putting in dialogue the interviews with the pastors of the mentioned churches – Ratko Medan and Mislav Ilić – and the reflections of theologians and experts in the field of Christian services. The same problem is also put against the backdrop of modern times that are both unfamiliar and uncomfortable with silence.
U kontekstu analize dramske radnje glazbeno–scenskoga djela Misa, kazališni komad za pjevače, svirače i plesače Leonarda Bernsteina, razmatranja razloga proturječnih tumačenja te propitivanja ...postojanja elemenata svetogrđa i umjetničke vrijednosti toga djela — članak promišlja razumijevanje umjetnosti, kriterije tumačenja umjetničkoga djela, pitanje odnosa stvaranja i destrukcije, kao i dekadencije i kiča u umjetnosti. Putem različitih glazbenih stilova i provokativnoga dijaloga, koji uvelike prelazi okvire teksta katoličkoga bogoslužja, u raspletu dramske radnje Bernsteinova Misa dovodi protagoniste do katarze. Unatoč krizi povjerenja u svjetovne i vjerske autoritete i institucije te dubokoj moralnoj krizi američkoga društva 70–ih godina 20. stoljeća, koja je do danas dosegnula globalne razmjere, Bernstein ne gubi nadu i vjeru u mogućnost pročišćenja i pozitivne promjene svijesti pojedinca i društva.
This paper analyses a musical theatre piece by Leonard Bernstein titled, »Mass: A Theatre Piece for Singers, Players, and Dancers«. Aside from an analysis of the dramatic content of the »Mass«, the paper discusses some general aesthetic and artistic criteria, the reasons for contradictory interpretations of the piece, the presence of sacrilegious features, the justification of the presence of elements that ironize some features of religious life, the artistic value of the piece, criteria for evaluating art and the use of elements with shock value. Through various musical styles and a provocative dialogue that goes beyond the framework of Catholic liturgy, »Mass« leads the protagonists to a catharsis in the dramatic unfolding of the action. With the help of cathartic elements, called »elements of the cross«, there develops a compositional about–turn in the direction of nothingness, such that the possibilities of human choice are more clearly delineated. The intent of the work, evident in the synthesis, was to show that Bernstein’s artistic treatment of potentially sacrilegious and ironic elements is justified as artistic expression, i.e., the truth was transcended by means of these features and through artistic expression. By combining atheistic views with artistic persuasiveness, Bernstein pointed to the crisis of faith in the USA in the 1970’s. Despite this crisis, he loses neither hope nor faith in the possibility of purification and a positive change in the individual’s consciousness and that of society.
Polazeći od dokumenta Hrvatske biskupske konferencija "Prijenos liturgijskih slavlja" autor predstavlja dokumente i smjernice Crkve koji se odnose na radijski i televizijski prijenos liturgijskih ...slavlja. U teološkim postavkama ističe se da je liturgijsko slavlje zapravo ostvarivanje Kristova spasiteljskog čina u određenoj zajednici koja slavi određeno bogoslužje. Zbog toga izravno sudjelovanje u bogoslužju bitno nadilazi televizijsko i radijsko praćenje slavlja. Zajednica slavi Kristova otajstva, a televizijski gledatelj i radijski slušatelji prate tek način na koji ta zajednica slavi otajstva. Iako oni koji medijski prate bogoslužje u tomu istom bogoslužju djelatno ne sudjeluju, Crkva ipak smatra korisnima radijske i televizijske prijenose bogoslužja. Pri tomu ona inzistira na mistagoški vođenom bogoslužju i redateljstvu. To znači da bogoslužje kao takvo priopćuje i ostvaruje spasenjski događaj, a prijenos liturgijskoga slavlja trebao bi što je moguće više pomoći gledateljima i slušateljima da se i njima otvori transcendentalna stvarnost bogoslužja. Zbog toga redatelj i svih ostali sudionici prijenosa bogoslužja trebaju poznavati smisao i značenje pojedinih liturgijskih čina, kao što se to, primjerice, pretpostavlja pri prijenosu nekih drugih događanja (npr. športskih takmičenja). Pri tomu se očekuje dobra i dobrohotna suradnja Crkve i medija, to jest teologa i redatelja.
Starting from the document by the Croatian Bishops' Conference »The Broadcast of Liturgical Celebrations«, the author presents Church documents and guidelines relating to radio and television ...broadcast coverage of liturgical celebrations. Theological postulates say that the liturgical celebration is indeed the realization of Christ's act of salvation in a particular community celebrating particular Eucharist.
Therefore, the direct participation in the liturgy greatly transcends the participation through television and radio. The community celebrates the mystery of Christ, and the television viewers and radio listeners only follow the way in which the community celebrates the mystery. While those who follow the liturgy over the media do not actively participate in that same liturgy, the Church still considers the radio and television broadcasts of liturgy useful. At the same time, the Church insists on the mystagogical approach to liturgy and directing.
Židovski reformistički pokret u 19. stoljeću, koji se razvio pod utjecajem prosvjetiteljske misli u Europi i haskale, donio je velike promjene u izvođenju sinagogalne službe i glazbe kao njezina ...sastavnog dijela. U sinagogalnu se službu ponovno uvode glazbeni instrumenti, zbor i orgulje. U drugoj polovini i pred kraj 19. stoljeća, na području sjeverne Hrvatske, koja je tada bila dijelom Austro-Ugarskog Carstva, grade se sinagoge prilagođene reformiranom židovskom bogoslužju (neološkom smjeru). Svaka od tih sinagoga imala je orgulje i zbor koji je uz kantora (hazana) sudjelovao u samom obredu. Hrvatski skladatelj i violinist Antun Schwarz (1823-1891) školovao se kao dijete u kantoralnoj školi Salomona Sulzera (1804-1890) u Beču i po povratku u rodni Zagreb donio je dah židovskoga reformizma u zagrebačku židovsku sredinu, ali i hrvatsku kulturu. Iz pojedinih hrvatskih sinagoga postoje sačuvani zapisi reformiranih sinagogalnih napjeva, posebice zbirke kantora Josepha Weissmana (1872-1941), Isaka Hendela (1883-1944), Bernarda Grünera (1888-1955) i Davida Meisela (1885-1941), koje svjedoče o glazbi reformiranoga bogoslužja u hrvatskim sinagogama sve do Drugoga svjetskoga rata, kada je većina kantora, sinagoga i notnoga materijala stradala u Holokaustu.
Sinagogalni kantori koji su djelovali na hrvatskom prostoru i skladali za sinagogalnu službu po uzoru na europske kantore 19. stoljeća pozicionirali su hrvatsku židovsku glazbenu baštinu u kontekst europske kulturne baštine s kraja 19. te iz prve polovice 20. stoljeća.
Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja 18. i sve do početka 20. stoljeća za istočnu jadransku obalu kulminiralo je sredinom 19. stoljeća.
Motivi putovanja su različiti – od upoznavanja ...„egzotičnih“ krajeva, otkrivanja nepoznate europske kulturne i lokalne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i odnosa političkih snaga u Austrijskome Carstvu, njegovu odnosu prema susjednome Otomanskom Carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom Carstvu. Među tim putopiscima nalaze se i pripadnici anglikanskoga klera čiji su motivi dolaska u naše krajeve različiti. Među njima posebnošću motiva ističe se ugledni anglikanski svećenik i književnik John Mason Neale (1818. – 1866.), zaljubljenik u duhovnost katoličkog srednjovjekovlja, u duh i bogoslužje Istočnih crkava i narodni jezik u bogoslužju. Blizak oxfordskom pokretu, autor je brojnih djela iz duhovnosti i bogoslužja Zapadne i Istočnih crkava koji želi duhovno obnoviti Anglikansku crkvu, posebno reformirati njezino bogoslužje i vratiti duh Opće (Katoličke) crkve iz koje je ona izniknula. Istodobno želi upoznati mikrodijelove Zapadne crkve koji svojim posebnostima u bogoslužju odudaraju od najvećega dijela te crkve. Stoga se upućuje na put po istočnoj jadranskoj obali u namjeri da na mjestu događaja upozna, kako kaže, glagoljaški obred Katoličke crkve, posebno na otoku Krku. J. M. Neale je 1860. godine došavši iz Londona u Austriju (Graz) proputovao u travnju i svibnju istočnom jadranskom obalom od Trsta do Kotora i dalje u Crnu Goru. Putovanje je počeo u Trstu u čijoj je okolici posjetio Aquileju, nastavio brodom posjetivši Poreč i Pulu, gdje se posebno oduševio amfiteatrom i dobio nadahnuće za svoj kratki roman (The Daughters of Pola, London, 1861.) u kojem je oblikom pisama dviju obitelji dao živi opis progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana, ali i opis onodobne rimske kulture življenja. Putovanje brodom nastavio je do otoka Krka, gdje se zadržao nekoliko dana, detaljno upoznao otok, „glagoljaško bogoslužje“ i zabilježio crkvene prilike. Put je nastavio brodom preko Osora, tj. Lošinja do Zadra i dalje sve do Crne Gore. Istražujući te krajeve, posebno njihove zanimljivosti i crkvene prilike, Neale je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio mnoge detalje iz kulturne baštine, lokalne povijesti, crkvene i vjerske prilike s mnogo detalja koje je uglavnom pabirčio iz putopisa svojih britanskih prethodnika, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika, za što je pokazao i dosta literarnoga smisla. To je sve, uz poseban dio o glagoljici, njezinu nastanku i upotrebi staroslavenskoga jezika u bogoslužju opisao u djelu “Notes, Ecclesiological and Picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a Visit to Montenegro”, koje je 1861. godine objavio u Londonu. To je djelo kulturna i anglikanska crkvena javnost dobro primila iako je već prije u djelima nekih putopisaca bilo govora o istoj tematici. Nealeovo poznavanje glagoljice, njezina nastanka i povijesti, upotrebe staroslavenskoga jezika u bogoslužju Zapadne crkve iznenađuje, ali i otkriva Nealea kao dobrog poznavatelja liturgijske problematike, njezine povijesti, posebno na slavenskim prostorima, ali i čovjeka koji daje vjerodostojno i objektivno svjedočanstvo. Opisi Krka su opsežni, na trenutke više literarni, a manje faktografski s mnogo osobnih sudova i refleksija na opće crkvene prilike sredine 19. stoljeća. Njegovi su opisi dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima te nisu samo povijesna dokumentacija, nego je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i ljudima. U ovome radu autor donosi u prijevodu Nealov prikaz glagoljice i opis otoka Krka s komentarima i potrebnim pojašnjenjima.
PDF
