U radu je ispitivan utjecaj beta-ciklodekstrina (beta-CD) na vodotopljivost i oslobađanje celekoksiba iz inkluzijskih kompleksa. Kompleksi su priređeni metodom gnječenja i karakterizirani pomoću SEM, ...NMR, IR, DSC i difrakcijom rentgenskim zračenjem. Oslobađanje iz kompleksa bilo je značajno bolje nego iz fizičke smjese što ukazuje da je stvaranje inkluzijskog kompleksa povećalo topljivost teško topljivog celekoksiba.
Cilj rada bio je poboljšati topljivost i oslobađanje karvedilola stvaranjem ternarnog kompleksa s β-ciklodekstrinom i limunskom kiselinom i razvoj tableta topljivih u ustima. Takve tablete su ...napravljene s ciljem da se poboljša apsorpcija iz usta i izbjegne efekt prvog prolaza, što bi moglo imati za posljedicu poboljšanu bioraspoloživost. Testovi topljivosti pokazali su da β-ciklodekstrin i limunska kiselina stvaraju kompleks s karvedilolom i značajno povećavaju njegovu topljivost. Ternarna kompleksacija karvedilola s β-ciklodekstrinom i limunskom kiselinom provedena je fizičkim miješanjem, gnječenjem i sušenjem raspršivanjem. Pripravljeni kompleksi karakterizirani su infracrvenom spektroskopijom, diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom, rendgenskom difraktometrijom praha, pretražnom elektronskom mikroskopijom i testovima učinkovitosti kompleksacije. Metodom sušenja raspršivanjem topljivost karvenidola povećala se 110 puta, a kompleksacija je bila najučinkovitija. Tablete pripravljene iz tog kompleksa i odgovarajućih pomoćnih tvari potpuno su se otopile unutar pet minuta. Testovi ubrzanog starenja provedeni prema ICH smjernicama pokazali su da su tablete stabilne.
Svrha rada bila je ispitati utjecaj kompleksacije piroksikama s ciklodekstrinima na oblikovanje pripravaka za topičku primjenu lijeka. Kompleksi piroksikama s β- i nasumično metiliranim ...β-ciklodekstrinom u krutom stanju pripremljeni su metodom sušenja
smrzavanjem i karakterizirani su diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom, difrakcijom X-zraka na prahu, infracrvenom spektroskopijom s Fourierovim transformacijama, te spektroskopijom u niskom infracrvenom području. Fizička smjesa lijeka s ciklodekstrinima karakterizirana je poboljšanom topljivošću u usporedbi sa čistim lijekom zbog stvaranja kompleksa in situ. Kompleksacija piroksikama sa ciklodekstrinima dodatno je poboljšala topljivost lijeka u liofiliziranom kompleksu. Ispitan je utjecaj ciklodekstrina na permeaciju lijekova iz vodenih disperzija i pripremljenih gelova s hidroksipropil metilcelulozom. Permeacija lijekova uključuje više uzastopnih procesa: otapanje krute faze, difuziju lijeka kroz izbubreni polimerni matriks, te difuziju lijeka kroz polupropusnu membranu. Kompleksacija piroksikama s ciklodekstrinima povećala je difuzibilnost lijeka uslijed porasta količine lijeka raspoloživog za difuziju. Difuzija lijeka kroz izbubreni
polimerni matriks hidroksipropil metilceluloze pokazala se ključnim procesom koji određuje ukupnu difuziju lijeka. Interakcija hidrofilnog polimera s ciklodekstrinima utjecala je na fizikalno-kemijska svojstva gela, posebice na reološke parametere.
Ternarni kompleksi meloksikama (ME) (slabo vodotopljivi protuupalni lijek) s hidroksipropil-b-ciklodekstrinom (HPbCD) i/ili hidrofilnim polimerom polivinil pirolidonom (PVP) ili bazičnom ...aminokiselinom poput L-arginina, pripravljeni su metodom sušenja sprejom. Uspoređivan je utjecaj topljivosti, fizikalna svojstva i oslobađanje svakog ternarnog sustava ME-HPCD s PVP ili L-argininom s odgovarajućim binarnim sustavom ME-HPCD. Tablete priređene iz ternarnog sustava ME-HPCD-L-arginin uspoređene su s jednostavnim i komercijalno dostupnim tabletama. Pokusi topljivosti ukazuju na to da se stvara inkluzijski kompleks AL tipa. Ternarni sustav ME-HPbCD-L-arginin imao je konstantu stabilnosti 30,3 puta veću nego binarni sustav ME-HPbCD, dok je ternarni sustav ME-HPbCD-PVP imao tu konstantu uvećanu za samo 2,2 puta. Pripravljeni kompleksi karakterizirani su pomoću pretražne elektronske mikroskopije, diferencijalne pretražne kalorimetrije i infracrvene spektroskopije. Ternarni čvrsti kompleksi ukazali su na prisutnost snažnih interakcija između komponenata. Oslobađanje ME iz različitih ternarnih kompleksa bilo je veće nego iz binarnih sustava. Tablete komprimirane iz ternarnog kompleksa ME-HPbCD-L-arginin imaju značajno poboljšano oslobađanje ljekovite tvari u usporedbi s jednostavnim i komercijalno dostupnim tabletama.
Istražen je proces proizvodnje ciklodekstrina iz škroba pomoću ciklodekstrin glukanotransferaze iz bakterije Bacillus megaterium. Pomoću optimalno uređenog plana i metode odzivnih površina istražen ...je utjecaj koncentracije škroba i enzima na proizvodnju ciklodekstrina. Izrađeni su matematički modeli koji opisuju proces u dva područja varijacija nezavisnih varijabla koja se preklapaju. Modeli su upotrijebljeni za određivanje optimalnih vrijednosti varijabla. Povećanjem koncentracije škroba povećala se količina nastalog β-ciklodekstrina, a smanjio prinos. Optimalna koncentracija škroba bila je 50 mg/mL. Kritična je koncentracija ciklodekstrin glukanotransferaze, prijeko potrebna za maksimalnu proizvodnju β-ciklodekstrina, bila 2 U/g. Utvrđeni su faktori koji limitiraju potpunu konverziju škroba u ciklodekstrine i ustanovljeno je da produkti reakcije znatno inhibiraju aktivnost enzima. Dokazano je da ciklodekstrin glukanotransferaze može razgraditi velike koncentracije β-ciklodekstrina i transformirati ga u različite tipove ciklodekstrina. Djelovanjem enzima nastaju α-, β- i γ-ciklodekstrini u različitim omjerima, ovisno o dužini trajanja procesa.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of pharmaceutical technology. - Data provided by Europeana Collections- Ispitano je nastajanje ...inkluzijskih kompleksa lorazepama i risperidona s hidroksipropil-β-ciklodekstrinom (HP-β-CD) u otopini i u čvrstom stanju. U otopinama HP-β-CD različitih pH-vrijednostti lorazepam i risperidon stvaraju inkluzijske komplekse molarnog odnosa ciklodekstrin lijek 1:1. Nastajanje inkluzijskih kompleksa mijenja topljivost lijekova u vodi. Na stabilnost inkluzijskih kompleksa lorazepama i risperidona u otopini HP-β-CD utječe pH-vrijednost medija te prisustvo polimera (hidroksipropilmetilceluloza (HPMC) i karbomer). Inkluzijski kompleksi lorazepama i risperidona u čvrstom stanju pripremljeni su metodom sušenja raspršivanjem i karakterizirani su diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom i infracrvenom spektroskopijom s Fourierovim transformacijama.
Lorazepam, risperidon i njihovi inkluzijski kompleksi uklopljeni su u mukoadhezivne mikročestice metodom sušenja raspršivanjem. Kao mukoadhezivni polimeri korišteni su HPMC, karbomer i interpolimerni kompleks HPMC i karbomera. Oblikovane mikročestice karakterizirane su s obzirom na uklapanje djelatne tvari, raspodjelu veličina čestica, vrijednost zeta-potencijala te termoanalitičkom metodom (DSC). Mukoadhezivnost mikročestica ispitana je in situ metodom određivanja rada adhezije. Utvrđeno je da na mukoadhezivnost mikročestica utječe kemijska struktura polimera te prisustvo lijeka, dok je utjecaj HP-β-CD zanemariv.
In vitro oslobađanje lorazepama i risperidona iz mikročestica ograničeno je topljivošću lijekova. Mehanizam oslobađanja lorazepama i risperidona iz mikročestica uključuje difuziju lijeka kroz izbubreni polimerni matriks te eroziju matriksa. HP-β-CD utječe na difuziju lorazepama u izbubrenom polimernom matriksu. Brzo otapanje inkluzijskog kompleksa doprinosi eroziji polimernog matriksa. Zbog toga je oslobađanje lorazepama iz mikročestica oblikovanih s HP-β-CD brže. Istim mehanizmom može se objasniti utjecaj HP-β-CD na oslobađanje risperidona iz mikročestica HPMC. Interakcija risperidona i karbomera ključna je pri oslobađanju lijeka iz mikročestica oblikovanih s karbomerom i interpolimernim kompleksom. Stoga je utjecaj HP-β-CD na oslobađanje risperidona iz mikročestica slabije izražen.
Stvaranje inkluzijskih kompleksa utječe na in vitro difuzibilnost lorazepama i risperidona. Mehanizam djelovanja HP-β-CD kao promotora difuzije lijekova tumači se visokom topljivosti inkluzijskih kompleksa te utjecajem ciklodekstrina na transport lijekova kroz hidrodinamski sloj na površini polupropusne membrane. Stvaranje inkluzijskih kompleksa utječe na brzinu oslobađanja lijekova iz mikročestica, a uslijed toga rastu koncentracije lorazepama i risperidona raspoložive za difuziju. Ove karakteristike mukoadhezivnih mikročestica pružaju potencijal za nazalnu primjenu ispitivanih lijekova i njihov transport u CST i/ili tkivo mozga. Ciklodekstrini i ispitivani polimeri u mikročesticama lorazepama i risperidona mogli bi oblikovati terapijski sustav prikladan za nazalnu primjenu lijekova s učinkom na središnji živčani sustav.- The inclusion complex formation of lorazepam and risperidone with HP-β-CD in solution and in solid state was investigated. In solutions of different pH values risperidone and lorazepam formed inclusion complexes with HP-β-CD. The inclusion complex formation significantly increased risperidone and lorazepam solubility. Media pH value and presence of the polymers (hydroxypropylmethyl cellulose (HPMC) and carbomer) influenced the stability of inclusion complexes. Inclusion complexes of risperidone and lorazepam in solid state were prepared by spray drying and characterised by differential scanning calorimetry (DSC) and FTIR spectroscopy.
Lorazepam, risperidone and their inclusion complexes were incorporated in the mucoadhesive microparticles by spray drying. HPMC, carbomer and interpolymer complex of HPMC and carbomer were used as mucoadhesive components. Prepared microparticles were characterised by determination of drug content, particle size distribution, zeta potential measurement and DSC measurement. Mucoadhesion of the microparticles was investigated by in situ method based on adhesion work measurement. Chemical structure of the polymers and drug entrapment affected the mucoadhesion of the microparticles, while HP-β-CD effect was negligible.
In vitro drug release form microparticles was limited by low water solubility of lorazepam and risperidone. The drug release mechanism included the drug diffusion through hydrated polymer matrix and matrix erosion. HP-β-CD affected the lorazepam release rate by increasing the drug solubility in swollen polymer matrix of the microparticles. HP-β-CD also promoted the matrix erosion and therefore contributed to the drug release. The same mechanism controlled the risperidone release from HPMC microparticles containing HP-β-CD. The drug-carbomer interaction limited the release of risperidone from the microparticles formulated with carbomer and interpolymer complex. Therefore, the influence of HP-β-CD on drug release from this microparticles was less pronounced.
The in vitro diffusion studies were performed using standard Franz-diffusion cell. Thereby nasal absorption of the drugs was simulated. Inclusion complex formation affected lorazepam and risperidone diffusibility by increasing the drug solubility. HP-β-CD acted as a carrier of the lipophilic drugs across the hydrodynamic layer on the membrane surface and increased the drug concentration gradient over the membrane. HP-β-CD in microparticles changed the values of in vitro drug diffusion. Inclusion complex formation affected the drug release rate from the microparticles and therefore higher concentrations of lorazepam and risperidone were available for the diffusion. Above-mentioned characteristics of the mucoadhesive microparticles offer the potential for nasal application of lorazepam and risperidone and their transport to the cerebrospinal fluid and the brain. Cyclodextrins and investigated polymers in lorazepam and risperidone microparticles could formulate suitable drug delivery system for nasal application of psychoactive drugs.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
