The paper explores the linguistic and stylistic peculiarities of the recently published young adult novel Između Between, thematising the particularly complex topic of suicide, to determine which ...linguistic and stylistic means construct the world of the novel and how it communicates with young readers. Oral elements of a colloquial style and intertextuality (quotations) are singled out as the main stylistic features. The analysis shows that the novel approaches the young reader primarily by introducing oral elements, noticeably at the syntactic and lexical levels, and to a lesser extent at the morphological level. The means and tools for achieving intertextuality are reflected in the storyline-compositional level and in the portrayal of the characters; they appeal not only to musical, literary and film role models with which young people identify but also to the literary heritage that is most commonly not the focus of their interest. This is approached affirmatively, as a dynamic treasury or open canon, by establishing a quotation dialogue. These and other notable linguistic and stylistic features make this contemporary problem novel suitable for a young audience, for which it is intended.
Hrvatski novopovijesni roman Feđe Šehovića Gorak okus duše (1983) temelji se na poznatoj konvenciji pronađenoga rukopisa. Ovaj je rad usmjeren na malu zbirku pjesama svećenika Vicka, protagonista ...narativnoga dijela romana. Zbirka predstavlja dio fiktivne rukopisne građe na kojoj se temelji fabula, a pridodana je kao završno (deveto) poglavlje romana.
Svrha je rada utvrditi funkciju navedene pjesničke zbirke u kontekstu intertekstualnih relacija (aluzija i citata), kako na unutarnjoj razini (prema proznomu dijelu romana), tako i na vanjskoj razini (prema tekstovima književne tradicije). Uzevši u obzir podjelu citata prema D. Oraić Tolić, zbirka predstavlja primjer vakantnoga citata zato što ne korespondira sa zbiljskim materijalom na koji se poziva. Intertekstualne relacije međutim potvrđuju nemogućnost književne proizvodnje ex nihilo i upitnost termina vakantni citat. Iznesena problematika povezana je i s postmodernističkim premještanjem naglaska sa suodnosa zbilja – tekst na suodnos tekst – tekst.
Suvremena je kulturna svagdašnjica bitno slikocentrična i filmocentrična. Autori nove hrvatske proze, pisci između tridesetih i šezdesetih godina života, odrastali su s popularnom filmskom kulturom, ...bili su aktivni svjedoci njezina razvoja i rasta, i posve je očekivano da se to, u globalnoj kulturi interferencije i transfera, osjeti i u njihovim djelima. Izbor hrvatskih pripovjedača i njihovih djela u ovome opisu utemeljen je na provokaciji kritičke svijesti, pa su u obzir za interpretaciju odabrana samo ona djela koja zadovoljavaju svojom kultiviranom estetičkom razinom, a dio je te kultiviranosti i parafraziranje filmske kulture, uglavnom holivudske. Mehanizmi preuzimanja filmskih aspekata u literarnim djelima oslanjaju se uglavnom na pojave reminiscencije i analogije, uz mjestimičnu eksplicitnu citatnu vezu.
Pored urbanosti, drugo zajedničko obilježje u kojem se može uočiti kontinuitet u kratkoj priči osamdesetih i devedesetih u Hrvatskoj jest intermedijalnost. Obično se ta dva obilježja isprepleću, a ...itermedijalni postupci često čine urbani podtekst. Novinska, filmska, televizijska, hiper-, i cybertekstualna adaptacija potvrđuje tezu o apsolutnom pluralizmu i o nedovršenosti konvencija proznoga teksta te o nedostatku konačnog, završnog oblika teksta. Citatnost, a naročito upotreba intermedijalnih citata možda je najkarakterističnija, a i najvidljivija značajka hrvatske kratke priče osamdesetih i devedesetih. Ta značajka još više dobiva na težini ako se uzme u obzir da se u mađarskoj kratkoj priči naglasak tradicionalno stavlja na intertekstualnost. Revolucionarne promjene u Gutenbergovoj galaksiji odnose se na redefiniranje uloge teksta, čitatelja i autora. Pojavom računalne tehnologije i interneta otvorile su se beskrajne mogućnosti u teoriji i u realiziranju razvoja/evolucije kratke priče.