This paper addresses the possibility of deconstruction as a method. On many different occasions, Derrida rejected the possibility of deconstruction as a new method of reading and interpreting ...because, every time, it adapts to the discourse to which it relates, but he also attempted not to include in it anything that was not already marked or announced by its existing organization. Nevertheless, simultaneously, he acknowledges the fact that some elements, rules, and procedures may, and even have to be, repeated and transferred from one text to another, in the extent to which they repeat and reproduce typically logocentric relations, such as those between inside and outside, or between centre and margin. This duplicity is then examined as a difference between the immanent and transcendent criticism. According to Derrida, the point is that these two approaches intertwine and interplay in such a way that it is being done in a space neither wholly inside nor completely outside the sense units that they affect – on the margin. In addition, all of this, eventually, is displayed as a draft for a general strategy of deconstruction.
Straipsnis skirtas išryškinti probleminius rakursus besiklostančioje Derrida interpretavimo tradicijoje. Straipsnis kvestionuoja dar gyvo autoriaus galimybę tikėtis, kad jo tekstai bus ...interpretuojami pagal jo paties pasiūlytą perspektyvą. Straipsnyje pateikiama paties Derrida nusakyta dekonstrukcijos apibrėžtis kaip apibrėžties negalimybė ir trys skirtingos jo interpretavimo galimybės. Habermasas traktuoja Derrida kaip neonyčininką, pasiremdamas jo retorikos pirmumo logikos atžvilgiu iškėlimo prielaida. Tačiau Gache ir Norris mano, kad Derrida tekstai išlieka episteminės kritikos tradicijoje. Taip pat neonyčininkams priskiriamas Rorty, siekdamas atremti ir Habermaso priekaištą, kad Derrida sulyginęs loginę bei retorinę kalbos funkcijas, ir polemizuodamas su Derrida kaip transcendentalinio mąstytojo interpretacija, siūlo interpretuoti Derrida Wittgensteino nominalistinio projekto horizonte. Straipsnyje prieinama prie išvados, kad maiiausiai nutolsta nuo paties Derrida apsibrėžto dekonstrukcijos projekto kaip tik tokia interpretavimo strategija.
Straipsnyje analizuojami Descartes’o Metafiziniai apmąstymai. Analizės atskaitos tašku pasirinktas dekartiškasis Dievo įrodymas. Mėginama parodyti, kad būtent šis įrodymas yra dekartiškųjų apmąstymų ...ašis, nors paskesnė filosofija kur kas labiau sureikšmino cogito principą. Kartu pritariama tradiciniam požiūriui, kad svarbiausias Descartes’o atradimas vis dėlto yra cogito principas, kuris inicijuoja naująjį mąstymą. Aptariant šį principą, atskiriamas jo atradimo ir įteisinimo kontekstas. Teigiama, kad šį principą tiesiogiai numato aktyvaus gamtotyrinio mąstymo struktūra, o visuotinė abejonė yra tik būdas, kuriuo tą principą Descartes pagrindžia. Tačiau naująjį principą reikia įteisinti ir Dievo įrodymas yra būdas, kuriuo Descartes jį priderina prie tradicinio mąstymo. Įrodymo įsteigta sąsaja su Dievu faktiškai reiškia galimybę naujuoju principu nusavinti tradicinio mąstymo turinį, o paskui veikiai ir sukirpti jį pagal cogito reikalavimus. Todėl straipsnyje atskleidžiama, kaip konkrečiai naujasis principas keičia tradicinio mąstymo struktūrą ir kaip tai lemia paskesnio filosofavimo problematiką. Straipsnis baigiamas išvada, kad Dievo įrodymas ne tiek sutvirtino tikėjimą, kaip kad tikėjosi Descartes, bet veikiau atvėrė kelią tikėjimo ir juo grindžiamo tradicinio mąstymo dekonstrukcijai.
U ovome se radu propituje skladateljski profil Josipa Kaplana kroz recepciju vokalne i instrumentalne glazbe s osobitim zanimanjem za potonju. Uvidom u skladateljevu ostavštinu utvrđeno je da je ...Kaplanov instrumentalni korpus u nerazmjeru s recepcijom njegova stvaralaštva, barem u onoj mjeri u kojoj taj korpus po svom opsegu i dijapazonu govori u prilog autorove instrumentalne orijentacije. Ispitivanje nerazmjera postavilo je za uvjet rekonstruiranje skladateljeva djelovanja, okolnosti, predodžbi i (pred)uvjerenja, na čijim se tragovima sigurno dolazi do otkrivanja formativnih silnica koje su instrumentalni dio Kaplanova glazbenog opusa učinile recepcijski manje vidljivijim od vokalnoga. Rad se temelji na iščitavanju građe koja se nalazi u autorovoj ostavštini, od okupljenih tekstualnih priloga, preko privatne korespondencije, notnih autografa i dnevnika pa do novinskih zapisa o autorovu djelovanju. Cilj se rada usmjerava na reinterpretaciju Kaplanova skladateljskog profila, odnosno na reafirmaciju njegovih instrumentalnih djela.
This essay critically engages Jacques Derrida’s and James Tully’s theoretical conceptualizations of multiculturalism and the politics of recognition. It analyzes the possibilities of using ...deconstruction when reflecting the nature of law and violence as well as how an aporia, revealed by deconstruction, provides us with an alternate understanding of the politics of recognition. James Tully’s Wittgensteinian critique of modern constitutionalism is analysed in the context of (and compared to) Derrida’s deconstruction of law, showing that both social theorists understand multiculturalism and the politics of recognition as an ongoing and open-ended process.
Straipsnyje analizuojamos Jacques Derrida ir Jameso Tully multikultūralizmo ir pripažinimo politikos teorinės sampratos. Aptariamos Derrida dekonstrukcijos panaudojimo galimybės apmąstant teisės ir prievartos prigimtį, o sykiu, kaip dekonstrukcijos atveriama aporia leidžia naujai suprasti pripažinimo politiką. Jameso Tully vitgenšteiniška moderniojo konstiucionalizmo kritikos samprata analizuojama Derrida teisės dekonstrukcijos kontekste, parodant, kad abu socialiniai teoretikai multikultūralizmą ir pripažinimo politiką supranta kaip atvirą, į ateitį orientuotą procesą.
In this paper the attention is focused on the emergence of mental/rational thinking (level of consciousness), particularly in phylogenetic context, which is largely characterized by a deviation ...manifested in suppression and marginalization of the bodily. Namely, it is the emergence of the mental/rational which presents the beginning of the mentioned deviation (in mythic discourse presented and celebrated as the victory of the Hero over the Great Mother), that is, the suppression and marginalization of all that which has been or still is associated with the bodily: sexual, feminine, unconscious, nature, etc. Lastly, the starting point of this paper is that, through the deconstruction of the mind–body dichotomy, we need to awake the fundamentality of the bodily and thus, instead of suppressing and dissociating it as mentioned (which marks a considerable part of the Occidental history), transcend and integrate it healthily (which is characteristic of the integral thinking, that is, the integral level of consciousness).
Wu Xiaoming, Filozofija i Zhexue. Put k drugome i natrag, preveo i priredio Mario Rebac, Odjel za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb ...2006.
Rad analitički promatra boje u ovisnosti o društvenim, političkim i kulturalnim faktorima. Naglasak je stavljen na crnu
(ne)boju te njezinu primjenu u tekstilu i modi Zapada, vezujući se na druga ...polja umjetnosti, glazbe, poezije i politike.
Vremenski i prostorni okvir koji je postavljen je postmoderna i suvremena moda, iako se autori referiraju na minula
razdoblja srednjeg vijeka, kraja XIX. stoljeća te moderne, podijeljeni na modni i antimodni aspekt na području Zapada.
Predstavljeni su i rezultati ankete provedene među studentima preddiplomskih i diplomskih studija na Tekstilnotehnološkom
fakultetu o učestalosti nošenja crne boje.
U ovom radu autori iznose rezultate desk istraživanja i sadržajne analize Facebook kampanje komercijalnih brandova. Cilj svakog branda je povećati aktivnost fanova na svojim stranicama, putem ...izražavanja sviđanja, komentiranja ili dijeljenja sadržaja. Autori su svoju pažnju usmjerili prvenstveno na formalne i sadržajne karakteristike objave i promatrali kako iste utječu na aktivnost korisnika. Temeljem proučavanja Facebook profila i komunikacije na primjeru 3 komercijalna branda (pive, banke i ženskih čarapa) autori su konstruirali matricu za koju smatraju da je primjenjiva na većinu komercijalnih brandova, odnosno da može biti okvir za analizu bilo koje Facebook kampanje uz odgovarajuće nadopune i manje preinake.
Rad tematizira Hamletovo ludilo u drami Toma Stopparda Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, utemeljenoj na Shakespeareovu Hamletu, te donosi kritiku kroz perspektivu naslovnih likova koji ...zahvaljujući Stoppardovoj inverziji sporednih i glavnih lica dospijevaju u prvi plan. Koncept ludila općenito je složen i uključuje mnogo različitih obilježja, posebice povijesna s obzirom na to da se definicija ludila mijenjala kroz različita povijesna razdoblja. Smještanjem Stoppardova Rosencrantza i Guildensterna u povijesni kontekst, rad pokazuje kako kao drama napisana u drugoj polovici 20. stoljeća njihova kritika Hamletova ludila sa svim zamršenostima svojega jezika podriva binarnu opoziciju zdravog razuma i ludosti kroz poststrukturalizam 20. stoljeća i ne daje jasan odgovor na pitanje Hamletove ludosti. Međutim, kao drama čija je radnja protkana kontekstom renesansne drame Hamleta, ona odražava određena društvena i politička obilježja toga Shakespeareova djela, budući da na Rosovu i Guilovu procjenu Hamletova stanja velik politički utjecaj ima Klaudije.
PDF
