Dojenje je povezano s raznim zdravstvenim blagodatima za majku i dijete, stoga krovne zdravstvene organizacije preporučuju dojenje najmanje do navršenih 6 mjeseci. S obzirom na nedosljedne rezultate ...u literaturi, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati razlike između majki koje doje i onih koje hrane djecu nadomjesnim mlijekom u nekim sociodemografskim i opstetričkim čimbenicima, percipiranom temperamentu dojenčeta, kvaliteti povezivanja majke s djetetom te mentalnom zdravlju (depresivnosti, anksioznosti, stresu). Također, htjeli smo provjeriti koliko ispitivane varijable pridonose objašnjenju varijance načina prehrane dojenčeta. Majke (N = 284) dojenčadi u dobi do šest mjeseci ispunile su upitnike u online istraživanju. Korišteni su Upitnik karakteristika dojenčeta (ICQ), Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti (EPDS), Upitnik depresije, anksioznosti i stresa (ljestvice anksioznost i stres; DASS-21), Upitnik povezivanja nakon porođaja (PBQ) te upitnik općih podataka. Rezultati su pokazali da su majke koje doje višeg obrazovanja, izvještavale su o nižoj stopi hitnoga carskog reza te su porođaj rjeđe procjenjivale traumatičnim. Majke koje doje svoju su dojenčad percipirale više neprilagodljivima i nepredvidivima. Nije pronađena značajna razlika u ostalim sociodemografskim i opstetričkim karakteristikama, kvaliteti povezivanja s dojenčetom, kao ni u mentalnom zdravlju između majki koje doje i onih koje ne doje. Regresijska analiza pokazala je da dojenju značajno pridonosi više obrazovanje majke, niža stopa traumatičnoga iskustva porođaja te neprilagodljivi temperament dojenčeta. Rezultati ukazuju na potrebu formiranja dodatne podrške dojenju kod majki koje su imale porođaj hitnim carskim rezom ili koje su porođaj doživjele traumatičnim. Također, majke dojilje potrebno je podržati u uspostavi predvidljivije rutine hranjenja i pristupanju dojenčetu s težim temperamentom.
Fibromialgija (FM) je dijagnoza koja se postavlja osobama s kroničnom mišićno-koštanom boli za koju se ne može utvrditi alternativni uzrok, poput upale ili oštećenja tkiva. FM je stanje obilježeno ...kroničnom raširenošću simptoma boli i višestrukih simptoma, uključujući umor, poremećaj sna, kognitivnih disfunkcija, poremećaja raspoloženja i depresije. Pacijenti koji boluju od FM-a trpe kroničnu bol duže od tri mjeseca što im značajno narušava kvalitetu života. FM nije za život opasna, deformirajuća ili progresivna bolest. Anksioznost i depresija najčešća su povezanost. Osobe koje boluju od FM-a napete su, tjeskobne i klonule. Ukočenost i bolovi kod fibromialgije nastupaju postupno, a simptome pogoršavaju emocionalni stres, izlaganje vlazi i hladnoći, loš san i ozljede. Metode liječenja u svrhu smanjenja simptoma mogu biti farmakološke i nefarmakološke prirode. Iako dosad nije pronađen idealan lijek za liječenje FM-a, neki od njih mogu ublažiti simptome. Nefarmakološki pristup za smanjenje boli i uspostavljanje ravnoteže za pacijente sa FM-om pokazao se korisnijim u primjeni. Kao najkorisniji nefarmakološki pristup za smanjenje boli i postizanje emocionalne ravnoteže pokazala se tjelovježba koju pacijenti sa FM-om također mogu provoditi art terapijom pokretom ili plesom. Novija istraživanja prikazana u radu dokazuju korisnost art terapije za pacijente sa FM-om. Spoj tjelesne, psihičke i socijalne komponente može se pronaći u umjetnosti i kroz umjetnost svaka od komponenti može dobiti novu dimenziju. Art terapija psihoterapijski je tretman u kojem terapeut pomaže pacijentu sa FM-om izraziti svoja iskustva kroz umjetnost i kreativni proces, a koji ima jasan cilj temeljen na stanju pacijentovog zdravlja. Y.van i Eijk-Hustings u istraživanju su se koristili multidisciplinarnim pristupom koji uključuje socioterapiju, fizioterapiju, psihoterapiju i kreativnu art terapiju u kojoj se objedinjuje umjetnički izražaj crtanjem, plesom ili glumom na način da pacijenti koji koriste u rehabilitaciji art terapiju modificiraju svoje stavove, mijenjaju percepciju bolesti i percepciju boli. Likovno izražavanje, terapija pokretom/plesom ili drama terapija imaju svoje metode koje će biti prikazane u radu te način kojim dopiru i modificiraju unutrašnjost pacijenta kako bi je spoznao i emocionalnom ekspresijom dobio novi pogled na nju. U radu je prikazana vrsta upitnika za mjerenje boli kako bi i art terapeuti mogli primijeniti neke od skala i pratiti smanjenje ili povećanje boli nakon primjene art terapije na pacijente sa FM-om.
Fibromyalgia (FM) is a diagnosis given to patients with chronic musculoskeletal pain lasting more than three months and whose causes cannot be found in inflammation or tissue damage. This condition encompasses various symptoms, including fatigue, sleep disturbance, cognitive dysfunction, depression, and anxiety. Despite not being life-threatening, disfiguring, or progressive, FM significantly impairs the quality of life for affected individuals and is often associated with anxiety and depression. Symptoms such as stiffness and pain in FM intensify gradually, aggravated by emotional stress, exposure to dampness and cold, poor sleep and injuries. Treatment approaches to reduce FM symptoms include pharmacological or non-pharmacological methods. Although no ideal drug has been found to treat FM, some medications can relieve symptoms. A non-pharmacological approach to reduce pain and restore balance for patients with FM has been shown to be more beneficial in practice. In the case of a non-pharmacological approach, exercise has proven to be the most effective, and patients with FM can also engage in it through art therapy involving movement or dance. Contemporary research indicates the usefulness of art therapy for patients with FM due to its physical, psychological and social components, which provide an all-around approach to treatment. In this therapy, the therapist helps the patient express their experiences through art and creative process. Thus, art therapy is one of the therapeutic approaches implemented in a patient's programme. For example, Y. van Eijk-Hustings et al. used a multidisciplinary approach to implement sociotherapy, physiotherapy, psychotherapy and creative art therapy in their research. In this case, artistic expression was achieved through drawing, dancing or acting so patients could modify their attitudes and perceptions of illness and pain. Art expression, movement therapy, or acting implement methods described in this paper, as well as how these methods initiate change and which kind of changes can be expected within the patient. The paper will also provide an overview of pain measurement questionnaires, which can be implemented by art therapists to detect any pain level changes whilst subsuming an FM patient to art therapy.
Depresija, tai ne blogos nuotaikos apibūdinimas, o liga. Liga, kasdien veikianti mintis ir žmogaus elgesį. Žmonės sergantys depresija netenka susidomėjimo tais dalykais, kurie anksčiau teikė ...malonumą. Kiekvienas ergoterapeutas pirmiausia turi išsiaiškinti paciento interesus, nes tik tai leis tinkamai parinkus užsiėmimą, siekti geriausių rezultatų. Kiekvieno paciento probleminė situacija, bei jo kasdienė veikla yra individuali, todėl interesų, pomėgių ir hobių išsiaiškinimas, leidžia tinkamai parinkti tinkamiausią terapiją, problemai išspręsti. Užimtumo terapijos metu, paciento atitikimas interesams suteikia jam daugiau pasitikėjimo savimi, leidžia jam labiau atsiskleisti ir pasiekti geresnių rezultatų. Atliktas tyrimas yra aktualus, nes pacientams turintiems psichikos sutrikimų yra ypač svarbu atrasti ir užsiimti veikla, kuri teikia malonumą, skatina tobulėti, išreikšti save, pakelti rankas ir veikti. Straipsnyje atskleidžiama, kokie dažniausi asmenų sergančių depresija pomėgiai. Nagrinėjama reabilitacijos centre vykdomų užsiėmimų atitikimas asmenų sergančių depresija interesams. Išsiaiškinama tolimesnės sergančiųjų perspektyvos panaudoti įgytas žinias ir noras dalyvauti socialiniame gyvenime. Atlikus tyrimą gauti rezultatai parodė, kad daugiausia pacientai domisi laisvalaikiu namuose, tai yra: knygų skaitymas, muzikos klausymas, kino peržiūros, tačiau nevengia ir socialinio gyvenimo, juos domina tokie laisvalaikio praleidimo būdai, kaip: teatras, kelionės. Tyrimas parodė, kad didžiajai daugumai tiriamųjų užsiėmimai atitiko poreikius, buvo jiems svarbūs, įdomūs ir naudingi. Likusieji teigė, kad ne visi užsiėmimai atitiko jų interesus ir lūkesčius, tokių kuriems nei vienas užsiėmimas netiko, nebuvo. Pusė tiriamųjų per reabilitaciją keitė užsiėmimus dėl įvairių priežasčių. Išsiaiškinta, kad po reabilitacijos daugiausiai norėtų tęsti kūrybinius užsiėmimus ir atkryčio prevencijos grupę. Visi tiriamieji po reabilitacijos planuoja visiškai ar iš dalies taikyti įgytas žinias. Atlikto tyrimo duomenys paskatins ergoterapeutus, dirbančius su asmenimis sergančiais depresija labiau įsigilinti į pacientų pomėgius, lūkesčius ir interesus bei organizuoti veiklas labiausiai atitinkančias poreikius.
UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i ...slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije. Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i okolišne čimbenike. CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na području Požeško-slavonske županije. METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja. REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci), pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina. Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn (p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja (p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti. ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.
Depression is an emotional state characterized by feelings of sadness, low mood and dejection, mood swings, loss of interest and anhedonia, fatigue and weakening of life energy, feelings of worthlessness and guilt, difficulties in concentration and decision-making. These changes are accompanied by disturbances in appetite, sleep and psychomotor organization. Depression is a psychopathological category and its etiology is complex because it includes both organic and environmental factors. AIM: To examine predictors of depression among elementary school students in Požega-Slavonska County with specially validated surveys. METHODS: The research was conducted in primary schools by anonymously surveying students with the written permission of their parents. RESULTS: 42 (10.2%) of children have an above-average level of depression, and 17 (4.1%) have clinically significant depression. The chance of developing depression is increased by gender (girls 3.5 times more often than boys), smokers (2.3 times more than non-smokers) and children who attend extracurricular activities (2 times more). There is also a significant difference according to the age of the subjects (F=5.359; p=0.005), subjects with 16 years of age have significantly higher depression. There is a significant difference in depression according to the marital status of the parents (T=-2.32; p=0.02). Respondents whose parents do not live together have a significantly higher level of depression. Aaccording to the financial income of the family (F=4.102; p=0.01), less money per month has a significantly higher level of depression for respondents whose family income is less than HRK 5,000 have significantly higher levels of depression compared to respondents whose income is greater than HRK 10,000 (p=0.02). The average value of the result on the self-esteem scale is 16.92 for all tested children with a statistically significant difference between boys and girls (girls have lower self-esteem and more pronounced depression). Significant predictors of depression are the subject's gender (p=0.003), place of residence (p=0.01), school performance (p=0.002), mother's education (p=0.006) and self-esteem (p<0.001). Female gender and living in the city significantly contribute to depression among students. Better school performance, higher education of the mother and higher self-esteem contribute negatively to depression. CONCLUSION: The results of this research indicate the need for even stronger interaction between educational and health institutions for the early detection of mental disorders in young people, as well as the possibility of the need to introduce standardized tests that would detect these disorders in the earlier phase of the vulnerable population.
Perspektiva pozitivnog razvoja mladih usmjerena je na snage i potencijale mladih te na važnost pravovremene podrške u školi, obitelji i zajednici. Jedan je od aktualnih modela 5C model pozitivnog ...razvoja koji uključuje pet čimbenika: kompetenciju, povezanost s drugima, karakter, samosvijest i brižnost. Razvijenost tih čimbenika trebala bi rezultirati pozitivnim ishodima kao što su: bolje mentalno zdravlje, manje rizičnog ponašanja i veći doprinos zajednici. Cilj provedenog istraživanja bio je provjeriti odnos između pozitivnog razvoja mladih (PYD) s depresivnošću, anksioznošću i stresom. U istraživanju je sudjelovalo 322 učenika prvih razreda srednjih škola na području Osijeka i Vinkovaca. U svrhu prikupljanja podataka korištena je skraćena inačica Upitnika pozitivnih karakteristika mladih (PYD-SF) i Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21). Rezultati istraživanja pokazali su da postoji značajna negativna korelacija između kompetencije, povezanosti s drugima i samosvijesti s depresivnošću, anksioznošću i stresom. Također, povezanost s drugima i samosvijest pokazali su se kao značajni negativni prediktori depresivnosti, anksioznosti i stresa. Unatoč određenim ograničenjima istraživanje doprinosi teorijskom razvoju pozitivnog razvoja mladih, ali i praktičnim područjima ukazujući na važnost osnaživanja čimbenika PYD-a kod mladih u svrhu prevencije mentalnih poteškoća i poticanja pozitivnog razvoja.
The perspective of positive youth development is focused on the strengths and potentials of youth, and on the importance of support in family, school, and community. One of the current models is the 5C model of positive development, which includes five factors: competence, connection character, confidence and caring. The development of these factors should result in positive outcomes such as better mental health, less risky behavior and greater contribution to the community. The aim of this study was to examine the relationship between positive youth development (PYD) and depression, anxiety, and stress. The study involved 322 first-grade students from high schools from Osijek and Vinkovci. A shortened version of the Positive Youth Development Scale (PYD-SF) and the Depression, Anxiety, and Stress Scale (DASS-21) were used to collect data. The research results showed a significant negative correlation between competence, connection and confidence and depression, anxiety and stress. Additionally, connection and confidence were identified as statistically significant negative predictors of depression, anxiety and stress. Despite certain limitations, this research contributes to the theoretical development of positive youth development and has practical implications, highlighting the importance of empowering PYD factors in youth for the prevention of mental difficulties and promotion of positive development.
Socijalnim modelom u psihijatriji prepoznata je socijalno-genetska osovina etiologije duševnih poremećaja.
Istraživanja na Zapadu uglavnom pokazuju da poremećaji iz psihotične i depresivne kategorije ...zahvaćaju pripadnike
nižih socijalno-ekonomskih stratuma. Da bi se opisao socio-ekonomski status psihijatrijskih pacijenata u crnogorskom
društvu, kao tranzicijskom, te da bi se ukazalo na socijalno-etiološku osovinu geneze duševnih poremećaja u
navedenom društvenom kontekstu, pristupljeno je istraživanju s kvazieksperimentalnim dizajnom. Kontrolni dio
uzorka čine sudionici u istraživanju kod kojih nije dijagnosticiran duševni poremećaj, dok se eksperimentalni dio
uzorka sasoji od pojedinaca kod kojih je dijagnosticiran psihotični ili depresivni poremećaj. Rezultati istraživanja
ukazuju na tijesnu prepletenost socijalne i psihijatrijske problematike u crnogorskom društvu: psihijatrijski pacijenti
dolaze iz porodica slabijeg socijalno-ekonomskog statusa, a i sami su opterećeni nizom socio-ekonomskih problema
poput onih stambene prirode. Uvažavajući teorijske i praktične spoznaje socijalnog modela u psihijatriji, a s obzirom
na rezultate istraživanja, na incidenciju i prevalenciju duševnih poremećaja u jednom tranzicijskom društvu moglo
bi se utjecati intervencijama u području socijalne politike.
Ovim člankom htjeli smo sintetizirati kritiku neoliberalnog kapitalizma analizirajući ključna djela njemačko-korejskog filozofa Byung Chul-Hana. Tom analizom i sintezom došli smo do osnovnih zamjerki ...koje ovaj autor upućuje politici neoliberalnog kapitalizma, tzv. „psihopolitici” koja svojom zavodničkom moći potiče samoizrabljivanje, što dovodi do mnogih neuroloških bolesti današnjice. Iako se s mnogima Hanovim tezama slažemo, primjećujemo da u njegovoj dijagnozi nedostaje govor o nadi koji bi otvorio pore za novo, drugačije i trajnije razumijevanje i življenje istinske slobode.
With this article, we wanted to synthesize a critique of neoliberal capitalism by analyzing the key works of the German-Korean philosopher Byung Chul-Han. With this analysis and synthesis, we came to the basic objections that this author makes to the policy of neoliberal capitalism, the so-called “Psychopolitics” which with its seductive power encourages self-exploitation which leads to many neurological diseases of today. Although we agree with many of Han’s theses, we note that his diagnosis lacks a discourse of hope that would open pores for a new, different, and more lasting understanding and living of true freedom.
Tjelesna aktivnost, osim pozitivnog učinka na tjelesno zdravlje, ima važnu ulogu u poboljšanju psihičkog zdravlja. Danas se tjelovježba kao terapijsko sredstvo primjenjuje u velikom broju psihičkih ...poremećaja. Učinkovita je pri anksioznim poremećajima, depresiji, borbi protiv stresa, u liječenju psihotičnih poremećaja, demencije i dr. Osim izravnog učinka na neurotransmitorske sustave, endorfine i hormone, tjelovježbom se podižu samopoštovanje i samopouzdanje, poboljšavaju kognitivne funkcije i socijalizacija bolesnika. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, potrebno je provoditi svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata ili barem tri puta na tjedan u trajanju od jednog sata.
Astma i depresija Labor, Slavica; Labor, Marina
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2021, Letnik:
30, Številka:
2 Astma i KOPB
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Poznato je da se anksioznost i depresija pojavljuju u bolesnika s astmom i povezani su s lošom kontrolom astme, češćim pogoršanjima i povećanom uporabom zdravstvenih resursa. Sličnost i preklapanje ...simptoma depresije i nekontrolirane astme čine liječenje astme izazovnijim i složenijim što može dovesti do nedovoljnog dijagnosticiranja i lošijeg liječenja komorbiditeta. Nema jasnih stajališta o tome jesu li osobe s astmom depresivnije od onih bez astme, ima li depresija „aditivan“ štetni učinak na normalno smanjenje kvalitete života povezano s astmom, jesu li subjektivni simptomi astme jače povezani s depresijom nego objektivne mjere, postoje li simptomi depresije koji su češće povezani s astmom, mogu li tuga i depresija uzrokovati respiratorne učinke sukladne pogoršanjima astme, u kojoj mjeri depresija negativno utječe na liječenje astme, je li uporaba kortikosteroida u astmi povezana s depresijom i kako, koje su fizičke, psihološke i socijalne posljedice depresije u astmi te kako liječiti takve bolesnike. Postoji potreba za daljnjim istraživanjima kako bi se razvili standardizirani algoritmi utemeljeni na dokazima kojima bi se usmjerila klinička praksa.
Psihodermatologija je interdisciplinarno područje koje pokriva sve aspekte međuodnosa psihološkog statusa i kože u pogledu uzroka, početka, razvoja, dijagnostike i liječenja različitih kožnih ...bolesti. Kožne bolesti povezane su s depresijom, anksioznošću, poremećajem doživljaja tjelesnog izgleda (dizmorfofobija), seksualnim poremećajima, sniženim samopoštovanjem i kvalitetom života. Smatra se da 40 % do 80 % bolesnika koji traže pomoć dermatovenerologa imaju određene psihičke probleme. Psihodermatološki poremećaji se dijele na psihosomatske, primarno psihijatrijske ili psihogene i sekundarno psihijatrijske. Psihosomatski poremećaji su dermatološke bolesti na čije pogoršanje i težinu utječe emocionalni stres. Stres ne uzrokuje bolest već ju potiče i pogoršava. Primarni psihijatrijski poremećaji s kožnim manifestacijama znatno su rjeđi od psihosomatskih poremećaja, a radi se o anksioznom, obuzeto-prisilnom, depresivnom ili psihotičnom psihijatrijskom poremećaju sa sekundarnim induciranjem kožnih promjena. Sekundarni psihijatrijski poremećaji javljaju se kod kroničnih nagrđujućih kožnih bolesti poput alopecije, akne konglobata, multiplih neurofi broma, psorijaze, vitiliga, ihtioze, gigantskih kongenitalnih nevusa, sindroma displastičnih nevusa i rinofi me. Kožne bolesti rijetko su životno ugrožavajuće, ali zbog njihove izloženosti tuđim pogledima uvelike utječu na kvalitetu života. Pristup psihodermatološkom bolesniku mora biti individualan, interdisciplinaran i holistički. Interdisciplinarni pristup liječenju podrazumijeva standardno dermatološko liječenje uz psihoterapiju i po potrebi, psihofarmakoterapiju.
