Depression, anxiety and fear of childbirth have numerous consequences for women and their developing offspring. Insecure attachment in close adult relationships is considered to be a risk factor for ...depressive symptoms. This study aims to gain further insight into the risk factors for depressive and anxiety symptoms in nulliparous women during the third trimester of pregnancy regarding the main contextual relations, with an emphasis on partner attachment.
A group of 325 nulliparas in the third trimester of pregnancy was enrolled in a childbirth preparation program. The following instruments were applied: Experiences in Close Relationships-Revised, the Edinburgh Depression Scale, the Zung Anxiety Scale, and a questionnaire regarding fear of childbirth. Three separate multiple linear regression models were built to explore the associations between demographic, social and attachment variables and mental health functioning.
Highly educated nulliparas and those with a higher level of co-workers' emotional support experienced a lower level of anxiety when other predictors in the model were held constant. Of all the predictors in the model, only attachment anxiety and co-workers' support were statistically significantly associated with the level of depression. Attachment anxiety was significantly associated with all three mental health indicators (level of depression, anxiety and fear of childbirth).
The results suggest that intimate attachment anxiety could be a key contextual factor for mood and anxiety mental health functioning during the third trimester of pregnancy, accessible to change. Our results could facilitate the formulation of interventions for reducing antenatal depressive symptoms.
Italy is the main recipient of asylum seekers in the European region, and Sicily is their first point of arrival. This geographical position creates a large job for Health Authorities to identify and ...deal with the health of immigrants. This study evaluates the prevalence of disease among asylum seekers, assessing which are associated factors.
A cross-sectional study was conducted to analyse demographic and clinical data in an Acceptance Centres for Asylum Seekers from February 2012 to May 2013. All variables that were found to be significant on unvariable analysis for the most frequent pathologies were included in a multivariable logistic regression model.
Post-traumatic stress disorders with 17.4% and major depression with 7.3% were the most frequent diseases. The factors associated with post-traumatic stress disorders among asylum seekers were: major depression diagnosis (OR=2.91, p=0.004), Pakistan as a country of origin (OR=3.88, p<0.001), the largest number of medical visits (OR=1.02, p=0.033) and refugee status (OR=1.97, p=0.036). The variables linked with the diagnosis of major depression from the multivariable analysis were: suffering from post-traumatic stress disorders (OR=3.83, p<0.001), Pakistan as a country of origin (OR=3.45, p=0.004) and the highest number of visits to psychologist (OR=1.15, p<0.001).
The mental wellbeing of asylum seekers needs special attention, and interventions should be done to prevent the consolidation of psychiatric morbidity. A short psychological screening after the arrival might prove helpful here. Moreover, carefully designed longitudinal studies should be carried out when political recommendations try to change the organization of psychological and healthcare services.
DEPRESIJA U DJECE I ADOLESCENATA Ledić, Lea; Šušac, Anica; Babić, Romana ...
Zdravstveni glasnik,
11/2019, Letnik:
5, Številka:
10
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Djeĉja i adolescentna psihijatrija zauzima vaţno mjesto unutar psihijatrije, ali i zasebno, kao cjelina sa svojim specifiĉnostima. Depresivni poremećaji su prema DSM-5 klasifikaciji navedeni kao ...posebna skupina mentalnih poremećaja koja obuhvaća nekoliko razliĉitih poremećaja obiljeţenih smanjenim funkcioniranjem, iritabilnim ponašanjem i raspoloţenjem. Depresija je psihiĉki poremećaj velike epidemiologije koji onemogućava oboljelima svakodnevno funkcioniranje. Moţe se reći da je bolest našeg vremena i da predstavlja znaĉajan izazov, ne samo za profesionalce u oblasti mentalnog zdravlja, već i za obiteljske lijeĉnike, a posebno za sve veću populaciju oboljelih. Depresija je jedan od najĉešćih psihiĉkih poremećaja današnjice koji se manifestira neraspoloţenjem, gubitkom interesa i zadovoljstva, osjećajem krivice i niţe vrijednosti, poremećajem sna i apetita, gubitkom energije i lošom koncentracijom. Dugo se smatralo da depresija pogaĊa samo odrasle, a danas sve više raste svijest o njezinoj rasprostranjenosti kod djece i adolescenata. Depresivno dijete ne moţe normalno funkcionirati niti izvršavati svoje školske obveze. Depresivnost u djece jako utjeĉe na njihove kognitivne, socijalne i tjelesne vještine. Lijeĉenje depresije postiţe se i psihoterapijom koji umanjuju depresivne simptome. U adolescenciji, lijekovi imaju ograniĉenu uĉinkovitost, najvjerojatnije zbog spolnih hormona koji ometaju njihov antidepresivni uĉinak. Lijekovi omogućuju primjenu psihoterapije, koja je u djeĉjem sluĉaju igra ili obiteljska terapija. Vaţno je depresiju prepoznati i lijeĉiti u bilo kojoj ţivotnoj dobi, a posebno u ovim uzrastima kada dolazi do formiranja liĉnosti i sazrijevanja.
Danas je depresija globalni zdravstveni problem i najveći uzrok disabiliteta u svijetu. Oko polovine depresivnih bolesnika ostane neprepoznato te time i neliječeno, a samo 10% liječeno je prema ...suvremenim načelima. Liječenje depresije započinje nakon dobro provedene dijagnostike, posebno s obzirom na intenzitet depresije (blaga, umjerena teška) i prateći komorbiditet o čemu ce dobrim dijelom ovisiti i planirana terapijska strategija. Danas na raspolaganju postoje razne terapijske mogućnosti. Od bioloških metoda liječenja na prvom su mjestu antidepresivi različitih mehanizama djelovanja i kliničkih učinaka, potom drugi lijekovi koji se rabe kao augmentativne strategije. To su stabilizatori raspoloženja, litij, atipični antipsihotici i neki hormoni. Također se kod teških, psihotičnih i terapijski rezistentnih depresija preporučuju EKT i druge metode stimulacije moždanih struktura. U liječenju depresivnih stanja treba se pridržavati osnovnih smjernica kao što su dovoljno dugo liječenje s odgovarajućim dozama lijekova, izbor antidepresiva u skladu sa sigurnosnim profilom i kliničkom slikom, redovito kombiniranje psihofarmakoterapije i psihoterapije, po mogućnosti kognitivno-bihevioralne ili interpersonalne psihoterapije te provođenje kvalitetne evaluacije i prema postizanju simptomatske remisije i prema sveukupnome funkcioniranju pacijenta.
Demencija i psihički poremećaji Mimica, Ninoslav; Kušan Jukić, Marija
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2017, Letnik:
26, Številka:
2 Psihijatrija danas
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pojava psihičkih simptoma u osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti i drugih demencija jedan je od većih izazova u skrbi za oboljele. Psihički poremećaji u smislu depresije, psihotične ...dekompenzacije stanja i delirija superponiranog na demenciju mogu znatno utjecati na kognitivne funkcije, ubrzati njihovu deterioraciju i odraziti se na funkcioniranje osoba s demencijom i njihovu samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života. Psihički simptomi u okviru pojedinih kliničkih slika (primjerice, depresivne ili psihotične) nalažu intervencije u planu liječenja osoba s demencijom, primjenu psihofarmaka i niza nefarmakoloških metoda, kao i liječenje tjelesnog komorbiditeta uz razmjerno visok rizik od pojave nuspojava, interakcija lijekova i različitih komplikacija.
Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) jest poremećaj raspoloženja u kojem je emocionalno stanje promijenjeno tako da mijenja naše misli, ponašanje i doživljavanje svijeta oko sebe. Depresija i manija ...suprotni su polovi ovog poremećaja. Oko ovih „baza“ u različitim vremenskim intervalima bolesnici iskuse povišenje (manija) ili sniženje (depresija) raspoloženja. Zbog ovako promjenjive kliničke slike, koja ima vrlo nepredvidiv klinički tijek, bipolarni se poremećaj često krivo i kasno dijagnosticira. Poremećaj se najčešće prepoznaje kao depresivni poremećaj, jer se u stanju manije bolesnici rijetko javljaju na liječenje. Osim toga BAP često počinje nekim drugim psihijatrijskim poremećajem, npr., anksioznim poremećajem, poremećajem hranjenja ili ovisnosti. Klinički je tijek bolesti takav da mnogi bolesnici mogu imati duge periode spontane remisije, kada nisu potrebni lijekovi. Sve to ne pomaže pri postavljanju dijagnoze. BAP je psihički poremećaj koji bitno narušava biopsihosocijalnu ravnotežu bolesnika, njegove obitelji i okoline te vodi u teško kognitivno oštećenje, koje otežava i skraćuje život ovih bolesnika. Do danas nisu nađeni sigurni biološki i objektivni pokazatelji koji bi osigurali dijagnostiku ovog poremećaja. Jedino cime si možemo pomoći jesu probirni instrumenti HCL-32 i MDQ koji se, nažalost, još i sada premalo rabe u probiru i dijagnostici bipolarnih bolesnika.
Depresija – globalna bolest budućnosti Hostić, Martina; Tomić, Ana; Mutić, Ana
Nastavnička revija,
05/2024, Letnik:
5, Številka:
1
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Premda je bila poznata u svim kulturama i civilizacijama, depresija je zasigurno važna odrednica našeg vremena i stječe se dojam kako danas poprima razmjere epidemije. Bilježi se stalan porast broja ...oboljelih u svih životnim dobima, a sve je češća među mlađim ljudima. Depresivna raspoloženja pratitelji su civilizacije pa se može reći da je depresija stara koliko i čovječanstvo, no u suvremeno vrijeme zbog svoje učestalosti ona predstavlja velik javnozdravstveni problem. Depresija je psihijatrijski poremećaj koji se svrstava u skupinu poremećaja raspoloženja. Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) od 1992. u više od stotinu zemalja širom svijeta. Cilj obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja podizanje je svijesti o problemima mentalnog zdravlja, poticanje otvorene rasprave o bolestima te veće ulaganje u prevenciju i liječenje mentalnih bolesti. Ovogodišnji Svjetski dan mentalnog zdravlja posvećen je depresiji kao globalnoj krizi ( Depression: A global crisis ). Procjenjuje se da će do 2030. godine upravo depresija od svih bolesti najviše teretiti zdravstvene i socijalne sustave.
Although it was known in all cultures and civilizations, depression is certainly an important determinant of our time and one gets the impression that today it is taking on the proportions of an epidemic. There is a constant increase in the number of patients, but it is also more common among younger people. Depressive moods are companions of civilization, and depression is as old as humanity. It represents a major public health problem due to its frequency. Depression is a psychiatric disorder that belongs to the group of mood disorders. World Mental Health Day is celebrated on October 10 in the organization of the World Federation for Mental Health (WFMH) and in cooperation with the World Health Organization (WHO) since 1992 in more than a hundred countries around the world. The goal of celebrating World Mental Health Day is to raise awareness of mental health problems, to encourage open discussion about illnesses and to invest more in the prevention and treatment of mental illnesses. This year's World Mental Health Day is dedicated to depression in a global crisis (Depression: A global crisis). It is estimated that by the year 2030, of all diseases, depression will have the greatest burden on the health and social systems.
Cilj je rada bio provjeriti postoje li značajne razlike između onih adolescenata koji nikad nisu sekstali i onih koji su se upustili u takvo ponašanje barem jedanput u nizu varijabli: seksualno ...rizičnom ponašanju, ljutnji, depresivnosti, anksioznosti, samoefikasnosti i druženju s vršnjacima koji se ponašaju devijantno. Također, cilj rada bio je provjeriti jesu li ljutnja i neugodne emocije depresivnosti i anksioznosti značajni prediktori sekstinga te imaju li samoefikasnost i druženje s vršnjacima koji se devijantno ponašaju moderatorsku ulogu u odnosu između navedenih prediktora i sekstinga. Analizirani su podaci prikupljeni istraživanjem koje je provedeno 2012. godine na 311 učenika (149 mladića, 162 djevojke) u dobi od petnaest do sedamnaest godina. Rezultati su niza nezavisnih t-testova pokazali postojanje značajnih razlika između dviju skupina sudionika u seksualno rizičnom ponašanju i druženju s devijantnim vršnjacima, pri čemu su se oni koji su sekstali barem jedanput, u usporedbi s onima koji nikad nisu sekstali, češće upustili u seksualno rizična ponašanja te se više druže s devijantnim vršnjacima. Rezultati su hijerarhijske binarne logističke regresijske analize pokazali da ljutnja, depresivnost i anksioznost ne predviđaju značajno seksting, kao i da samoefikasnost i druženje s devijantnim vršnjacima ne mijenjaju odnos između ljutnje i sekstinga te neugodnih emocija depresivnosti i anksioznosti i sekstinga. Dobiveni su rezultati komentirani u vidu nalaza prijašnjih istraživanja, ali i u okviru odnosa između navedenih varijabli specificiranih u okviru Agnewove (1992) generalne teorije stresa.
Pažintinių funkcijų, tarp jų ir atminties pokyčių susirgus depresija ir jos metu tyrimų duomenys yra nevienodi – susirgus depresija sutrinka skirtingi atminties komponentai. Šio tyrimo tikslas yra ...ištirti depresija sergančių asmenų (DSA) žodinės atminties pokyčius hospitalizacijos metu, atsižvelgiant į nerimo ir depresiškumo rodiklius. Tyrime dalyvavo 30 Vilniaus miesto Psichikos sveikatos centre besigydančių DSA, kuriems buvo diagnozuoti įvairaus sunkumo pasikartojantys arba vienkartiniai depresijos epizodai(6 vyrai ir 24 moterys, kurių amžius 21–79 m. (M = 58,17; SD = 14,65)), gaunantys antidepresantus. Tyrime taip pat dalyvavo 30 atitinkamo amžiaus, lyties ir išsimokslinimo sveikų asmenų (SA), kurių amžius – 21–84 m. (M = 58,30; SD = 14,71). Naudojant Taisytą Hopkinso žodinės atminties testą (HVLT-R) bei Depresijos ir nerimo sutrikimų vertinimo instrumentą (HAD), hospitalizacijos pradžioje ir pabaigoje vertinta pacientų žodinė atmintis ir depresiškumo bei nerimo lygis. Nustatyta, kad DSA grupė, palyginti su SA, hospitalizacijos pradžioje pasižymėjo prastesniu betarpišku ir uždelstu atgaminimu. Po hospitalizacijos DSA suminis ir uždelstas atgaminimas pagerėjo. Prastesni DSA atminties rezultatai susiję su didesniu depresiškumu ir nerimu tik hospitalizacijos pabaigoje. Norint išsamiau nagrinėti pažintinių funkcijų ir depresijos kismo hospitalizacijos metu sąveikas, reikia tolesnių tyrimų.