Važnost je romantičnih odnosa u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi neupitna. Dok turbulencije na romantičnome planu mogu utjecati na mentalno zdravlje, problemi s potonjim mogu se odraziti na ...romantičnu kompetentnost adolescenata. Model individualnih razlika predlaže da navedenu povezanost moderiraju individualne karakteristike pojedinca, uključujući relacijske aspekte samopoimanja. Budući da su istraživanja navedenih konstrukata u hrvatskim znanstvenim krugovima još uvijek nedovoljno zastupljena, cilj je ovoga pilot-istraživanja bio ispitati doprinose spola, dobi te relacijskih aspekata samopoimanja u objašnjenju emocionalnoga distresa. Istraživanje je provedeno u proljeće 2021. godine putem online-upitnika. Prigodni su uzorak sačinjavale 194 mlade osobe u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a prosječna je dob sudionika bila 19 godina. Žene su sačinjavale 78 % uzorka, a 62 % sudionika u trenutku provedbe istraživanja bilo je u romantičnoj vezi. Osim odgovora na demografska pitanja i pitanja o uključenosti u romantične odnose, sudionici su ispunili skraćenu verziju Skale depresivnosti, anksioznosti i stresa te Upitnik za procjenu odnosa. Da bismo testirali postavljene hipoteze, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati su razmotreni s polazišta teorije sociometra te pokazuju da veća relacijska depresivnost mladih previđa veću izraženost simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Pritom uključenost u romantične odnose ima značajnu moderatorsku ulogu pa mladi koji su u vezi imaju izraženije probleme mentalnoga zdravlja kada je njihovo relacijsko samopouzdanje nisko, a relacijska depresivnost izraženija. Dobiveni nalazi pružaju smjernice za buduća istraživanja, ali i sugeriraju mogućnost promocije mentalnoga zdravlja jačanjem interpersonalnih kompetencija u adolescenciji.
Cilj je ovoga rada bio ispitati međugeneracijske učinke kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i njihovih ponašanja na razvoj anksioznosti i depresivnosti djece. Kognitivni stil obilježen ...strepnjom označava tendenciju pojedinca da generira dinamične mentalne scenarije u kojima se prijetnja povećava i približava. Istraživanja ukazuju na povezanost toga stila i anksioznosti. S obzirom na nekonzistentnost u povezivanju toga stila i depresije, pokušali su se definirati uvjeti pod kojima se ta povezanost pojavljuje uvođenjem moderatorske varijable stresnih životnih događaja. Istraživanje je provedeno na 126 parova majki i djece. Rezultati potvrđuju hipotezu da kognitivni stil majke obilježen strepnjom ima doprinos u međugeneracijskome prijenosu anksioznosti, ali sugeriraju i njegov doprinos u objašnjenju depresivnosti. Djeca majki koje su imale izraženiji kognitivni stil obilježen strepnjom imala su višu razinu anksioznosti i depresivnosti. Roditeljska ponašanja koja uključuju modeliranje i verbalni prijenos informacija o prijetnji značajno predviđaju pojavu anksioznosti kod djece. Utvrđen potpuni medijacijski efekt upućuje na to da kognitivni stil obilježen strepnjom majki ima značajan efekt na anksioznost djece samo putem modeliranja majki te je utvrđen i medijacijski efekt modeliranja majki u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti kod djece. Moderatorski efekt stresnih životnih događaja u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti njihove djece nije potvrđen. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost roditeljskih ponašanja u objašnjenju simptoma anksioznosti i depresivnosti kod djece.
Polazeći od teorijskih postavki modela obiteljskog stresa cilj je rada bio empirijski provjeriti ostvaruje li ekonomska prilagodba obitelji svoj učinak na izraženost depresivnost kod adolescenata ...izravno i/ili neizravno, učincima na depresivnost roditelja i osjećaj roditeljske samoefikasnosti. U radu su analizirani podatci prikupljeni od adolescenata (N=247) koji žive u dvoroditeljskim obiteljima te obaju njihovih roditelja, a u okviru projekta "Rad roditelja, ekonomske teškoće obitelji i dobrobit roditelja i djece". Djeca su procijenila svoju depresivnost, a roditelji svoju depresivnost i roditeljsku samoefikasnost te ekonomsku prilagodbu obitelji. Kako bi se provjerilo postojanje izravnog i neizravnog učinka otežane ekonomske prilagode obitelji na izraženost depresivnosti kod adolescenata, provedene su dvije serijalne medijacijske analize (jedna na uzorku očeva i jedna na uzorku majki) u PROCESS makrou za SPPS. Rezultati tih analiza pokazali su kako otežana ekonomska prilagodba obitelji izravno i neizravno, samo preko izražene depresivnosti majke i smanjenog osjećaja roditeljske samoefikasnosti majke, pridonosi izraženijoj depresivnosti kod adolescenata. Neizravan serijalni učinak ekonomske prilagode obitelji na depresivnost adolescenata, putem depresivnosti i roditeljske samoefikasnosti oca, nije se pokazao značajnim. Nalazi rada upućuju na različite procese kojima ekonomska prilagodba obitelji djeluje na ponašanje i doživljavanje roditelja i adolescenata.
U ovoj transverzalnoj studiji trenda uspoređena je izraženost internaliziranih problema adolescenata u Gradu
Zagrebu prije pandemije COVID-19 i u vrijeme 4. vala COVID-a. U istraživanju su ...sudjelovale dvije skupine
srednjoškolaca: (1) učenici 1. razreda srednjih škola 2016. godine (N=267, Mdob=15,16, SDdob=0,468, 61,6 % djevojke)
i (2) učenici 1. razreda srednjih škola 2021. godine (N=353, Mdob=14,78, SDdob= 0,468, 45,9 % djevojke). Korištenjem
upitnika DASS-21 utvrđen je trend rasta internaliziranih problema. U prosincu 2021. godine ozbiljne i vrlo ozbiljne
simptome depresivnosti imalo je 20,6 % učenika u odnosu na 15,0 % učenika 2016. godine. Ozbiljne i vrlo ozbiljne
simptome anksioznosti imalo je 2016. godine 13,4 % učenika, a 2021. čak 33,0 %. Simptomi stresa ove razine
2016. godine bili su prisutni kod 20,2 % učenika, a 2021. godine kod 25,4 %. Kod djevojaka je utvrđena viša razina
depresivnosti, anksioznosti i stresa kao i kod učenika čije su obitelji pretrpjele materijalnu štetu u zagrebačkom
potresu. Također, učenici slabijeg imovinskog statusa izvještavaju o značajno višim doživljenim razinama anksioznosti
i stresa. Neadaptabilne strategije suočavanja sa stresom su značajni prediktori depresivnosti, anksioznosti i stresa.
Značajni prediktor depresivnosti je i niže samopoštovanje, roditeljsko odbijanje i veće nezadovoljstvo tjelesnim
izgledom predviđaju višu anksioznost, a ženski rod viši stres. Podatci pokazuju da je mentalno zdravlje zagrebačkih
srednjoškolaca bilo pod visokim rizikom i prije pandemije COVID-19 i potresa, a ove nepovoljne okolnosti su
povećale taj rizik.
Važnost je romantičnih odnosa u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi neupitna. Dok turbulencije na romantičnome planu mogu utjecati na mentalno zdravlje, problemi s potonjim mogu se odraziti na ...romantičnu kompetentnost adolescenata. Model individualnih razlika predlaže da navedenu povezanost moderiraju individualne karakteristike pojedinca, uključujući relacijske aspekte samopoimanja. Budući da su istraživanja navedenih konstrukata u hrvatskim znanstvenim krugovima još uvijek nedovoljno zastupljena, cilj je ovoga pilot-istraživanja bio ispitati doprinose spola, dobi te relacijskih aspekata samopoimanja u objašnjenju emocionalnoga distresa. Istraživanje je provedeno u proljeće 2021. godine putem online-upitnika. Prigodni su uzorak sačinjavale 194 mlade osobe u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a prosječna je dob sudionika bila 19 godina. Žene su sačinjavale 78 % uzorka, a 62 % sudionika u trenutku provedbe istraživanja bilo je u romantičnoj vezi. Osim odgovora na demografska pitanja i pitanja o uključenosti u romantične odnose, sudionici su ispunili skraćenu verziju Skale depresivnosti, anksioznosti i stresa te Upitnik za procjenu odnosa. Da bismo testirali postavljene hipoteze, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati su razmotreni s polazišta teorije sociometra te pokazuju da veća relacijska depresivnost mladih previda veću izraženost simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Pritom uključenost u romantične odnose ima značajnu moderatorsku ulogu pa mladi koji su u vezi imaju izraženije probleme mentalnoga zdravlja kada je njihovo relacijsko samopouzdanje nisko, a relacijska depresivnost izraženija. Dobiveni nalazi pružaju smjernice za buduća istraživanja, ali i sugeriraju mogućnost promocije mentalnoga zdravlja jačanjem interpersonalnih kompetencija u adolescenciji.
Nakon uspješnog liječenja osnovne neurološke bolesti mogu se u nekih bolesnika kao zaostali simptomi pojaviti smetnje ravnoteže, čiji je mehanizam nastanka teško protumačiti i odrediti terapiju koja ...bi takvim bolesnicima omogućila normalno funkcioniranje. Uz smetnje
ravnoteže postoje i različite psihičke smetnje što često uz neurološku obradu zahtijeva i provedbu mnogih drugih specijalističkih pretraga i testova. Prikazana je bolesnica koja je prema preporuci otorinolaringologa došla u psihijatrijsku ambulantu SUVAG-a zbog stalnih smetnji ravnoteže koje su počele pri liječenju problema s vratnom kralježnicom. Pomnim ispitivanjem otkrilo se da njezine smetnje, kojima se neurološkom i ORL obradom nije mogao pronaći
uzrok, potječu iz najranijeg djetinjstva (strah od majke, nemogućnost suprotstavljanja) i kasnije iz mladosti (izrazita sklonost fantaziranju, što joj je bilo rješenje u svim neugodnim situacijama). U raspravi je naglašena važnost suportivne terapije, tj. odnosa s psihoterapeutom,
što se navodi i u literaturi. Zaključuje se da je prikazani slučaj tipičan primjer povezanosti smetnji ravnoteže i psihičkog stanja, tj. psihička reakcija podupire smetnje ravnoteže, s njima se prepliće te na neki način sprečava uspostavljanje središnjih kompenzacijskih
mehanizama (uočljiva je neusmjerenost u obrtajnom pokusu koja je prisutna i nakon šest mjeseci u inače fizički zdrave osobe, bez dijagnosticiranih smetnji vratne kralježnice).
Dosadašnje su studije o ulozi kognitivnih procesa u objašnjenju nastanka i razvoja depresije upućivale na važnost stjecanja jasnijeg uvida u njihove međusobne odnose, stoga se ovim istraživanjem ...pokušalo provjeriti kakav je doprinos metakognitivnih vjerovanja, ruminacije, potiskivanja misli i usredotočenosti objašnjenju razine depresivnosti te ispitati kakva je njihova međusobna povezanost kod kliničke i ne-kliničke skupine. Kliničku skupinu (N=70) su sačinjavale osobe oboljele od depresivnog poremećaja, a ne-kliničku (N=70) osobe bez poteškoća mentalnog zdravlja. Dobiveni su rezultati pokazali da depresivne osobe više ruminiraju, imaju pozitivnija vjerovanja o ruminaciji, nižu usredotočenu svjesnost, češće potiskuju misli te imaju negativnija vjerovanja o opasnosti i posljedicama ruminacije nego mentalno zdrave osobe. Doprinos je ruminacije kod depresivnih osoba posredovan negativnim vjerovanjima o posljedicama ruminacije dok je kod mentalno zdravih osoba ruminacija direktno povezana sa stupnjem depresivnosti. Rezultati daju dodatne smjernice u psihoterapijskom pristupu koji bi u tretmanu depresivnog poremećaja trebao uključivati i tretman ruminacije i trening usredotočene svjesnosti.
Los estudios existentes sobre el papel de los procesos cognitivos para explicar la aparición y el desarrollo de la depresión han indicado la importancia de obtener perspicacia más clara en su interconexión. Por eso, el objetivo de esta investigación fue verificar la contribución de las creencias metacognitivas, rumiación, supresión de pensamientos y concentración a la explicación del grado de depresión, tanto como examinar su interconexión dentro de los grupos clínico y no clínico. El grupo clínico (n=70) constaba de personas que sufren del trastorno depresivo y el grupo no clínico (n=70) de personas sin dificultades mentales. Los resultados obtenidos han demostrado que las personas depresivas, en comparación con las personas mentalmente sanas, rumían más, tienen ideas más positivas sobre la rumiación y mente menos centrada, suprimen los pensamientos con más frecuencia y tienen ideas más negativas sobre los peligros y las consecuencias de la rumiación. Cuando se trata de las personas depresivas, la contribución de la rumiación tiene como mediador las ideas negativas sobre las consecuencias de la rumiación, mientras que la rumiación está directamente relacionada con el grado de la depresión cuando se trata de las personas mentalmente sanas. Los resultados ofrecen directrices adicionales para el enfoque psicoterapéutico que en el tratamiento del trastorno depresivo debería incluir el tratamiento de rumiación y el ejercicio de mente centrada.
Previous studies on the role of cognitive processes in explaining the origin and development of depression indicated the importance of gaining a clearer view of their relations. This research tried to test the contribution of metacognitive beliefs, rumination, thought suppression and mindfulness, explaining the levels of depression and examining their relationship in clinical and non-clinical group.
The clinical group (N=70) included individuals suffering from a depressive disorder and non-clinical (N=70) consisted of people without mental health problems. The results showed that depressed people ruminate more, have more positive beliefs about rumination, lower levels of mindfulness, often suppress thoughts, and have more negative beliefs about the dangers and consequences of rumination than mentally healthy people. In depressed individuals rumination is mediated by negative beliefs about the consequences of rumination, while in mentally healthy people rumination is directly related to the level of depression. Results may represent additional guidance in the psychotherapeutic approach and the treatment of depressive disorders should include treatment of rumination and mindfulness training.
Cilj je ovoga rada bio ispitati međugeneracijske učinke kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i njihovih ponašanja na razvoj anksioznosti i depresivnosti djece. Kognitivni stil obilježen ...strepnjom označava tendenciju pojedinca da generira dinamične mentalne scenarije u kojima se prijetnja povećava i približava. Istraživanja ukazuju na povezanost toga stila i anksioznosti. S obzirom na nekonzistentnost u povezivanju toga stila i depresije, pokušali su se definirati uvjeti pod kojima se ta povezanost pojavljuje uvođenjem moderatorske varijable stresnih životnih događaja. Istraživanje je provedeno na 126 parova majki i djece. Rezultati potvrđuju hipotezu da kognitivni stil majke obilježen strepnjom ima doprinos u međugeneracijskome prijenosu anksioznosti, ali sugeriraju i njegov doprinos u objašnjenju depresivnosti. Djeca majki koje su imale izraženiji kognitivni stil obilježen strepnjom imala su višu razinu anksioznosti i depresivnosti. Roditeljska ponašanja koja uključuju modeliranje i verbalni prijenos informacija o prijetnji značajno predviđaju pojavu anksioznosti kod djece. Utvrđen potpuni medijacijski efekt upućuje na to da kognitivni stil obilježen strepnjom majki ima značajan efekt na anksioznost djece samo putem modeliranja majki te je utvrđen i medijacijski efekt modeliranja majki u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti kod djece. Moderatorski efekt stresnih životnih događaja u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti njihove djece nije potvrđen. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost roditeljskih ponašanja u objašnjenju simptoma anksioznosti I depresivnosti kod djece.
The aim of this study was to examine the intergenerational effects of mother’s looming cognitive style and their behaviours on the development of children’s anxiety and depression. The looming cognitive style is characterized by a distinctive cognitive phenomenology and a tendency to construct mental scenarios and appraisals of unfolding threats and increasing danger. Research suggests a link between this style and anxiety. Given the inconsistency in linking the same style and depression, an attempt was made to define the conditions under which this link occurs by introducing a moderator variable of stressful life events. The study was conducted on 126 couples of mothers and children. The results confirm the hypothesis that the mother’s looming cognitive style has a contribution to the intergenerational transmission of anxiety, but also suggest its contribution to the explanation of depression. Children of mothers who had a more expressed looming cognitive style had higher levels of anxiety and depression. Parental behaviours including modelling and threat information transmission significantly predict the occurrence of anxiety in children. The established full mediation effect indicates that the mothers’ looming cognitive style has a significant effect on children’s anxiety only through maternal modelling. The mediating effect of maternal modelling in relation between maternal looming cognitive style and depression in children was also confirmed. The moderating effect of stressful life events in the relationship between maternal looming cognitive style and their children’s depression was not confirmed. The results indicate the importance of parental behaviours in the explanation of anxiety and depression symptoms in children.
The aim of the study was to determine the frequency of sexual harassment perpetrated by coaches in youth sports activities and to examine the association of those experiences with depression, ...anxiety, and stress in later life. Study participants were young men and women (n = 501; Mage = 20,86, SD = 1,81) who participated in sports before they turned 18 years old. The results showed that 25 % of participants experienced some form of sexual harassment by coaches while they were minors. Participants who had this kind of experience obtained higher results on depression, anxiety, and stress scales. The results indicate the need to undertake measures aimed at preventing and stopping sexual harassment in youth sport.
Popustljivost roditelja podrazumijeva prenizak stupanj bi-hevioralne kontrole koje se najviše očituje u lakom popuštanju na djetetove zahtjeve, molbe, nagovaranja ili protivljenja zahtjevima, kao i ...višu razinu autonomije i slobode. Istraživanja učinaka roditeljske popustljivosti nisu jednoznačna i postoje istraživanja koja sugeriraju da popustljivost roditelja može imati pozitivne i negativne učinke u ovisnosti o tome koristi li se u kombinaciji s pozivnim roditeljstvom (emocionalna toplina i prihvaćanje, vodstvo i nadzor) ili negativnim roditeljstvom (od-bacivanje, grubo kažnjavanje i psihološka kontrola). Cilj rada bio je provjeriti učinke popustljivosti roditelja na depresivnost adolescenata u ovisnosti o razinama negativnog i pozitivnog roditeljstva, pri čemu je uzet u obzir spol roditelja i djeteta. U istraživanju je sudjelovalo 482 učenika svih razreda srednje škole, od čega 58.09% djevojaka. Sudionici su ispunili Upit-nik roditeljskih postupaka zasebno za majku i oca, te Skalu depresivnosti za djecu. Rezultati testiranja učinaka interakcija popustljivosti s negativnim, odnosno pozitivnim roditeljstvom majke i oca pokazali su da pozitivno roditeljstvo moderira učinke popustljivosti na depresivnost, ali samo kod mladića, dok kod djevojaka popustljivost samostalno niti u interakciji s pozitivnim ili negativnim roditeljstvom nema značajnih učinaka. Naime, pokazalo se da, ako roditelji ispoljavaju pozitivno roditeljstvo u niskom stupnju, popustljivost nema značajnih učinaka, ali kod srednjih i visokih razina pozivnog roditeljstva, viša popustljivost roditelja ima značajne pozitivne učinke na depresivnost mladića. Rezultati sugeriraju da popustljivost umanjuje zaštitne učinke pozitivnog roditeljstva majke i oca, barem kod mladića. Rezultati, također, sugeriraju da je, za zaštitu mentalnog zdravlja mladih, korisno usmjeriti napore prema edukaciji i savjetovanju roditelja radi sprječavanja nepovoljnih učinaka njihove popustljivosti.
PDF
