Ciljevi rada bili su ispitati
učestalost negativnih zdravstvenih ponašanja (konzumiranje alkohola, cigareta i
kave) te ispitati povezanost između osobina ličnosti i tjelesne aktivnosti i izraženosti
...simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. METODE: Korišteni su sljedeći
mjerni instrumenti: (a) upitnik općih podataka koji je sadržavao
sociodemografska obilježja te pitanja o životnim navikama (konzumiranje
alkohola i cigareta); (b) Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS); (c)
Big Five upitnik osobina ličnosti (BFI); (d) Međunarodni upitnik o tjelesnoj
aktivnosti (IPAQ). REZULTATI: Rezultati istraživanja ukazuju kako značajno veći
broj studenata ne konzumira cigarete nego što ih konzumira (χ2=10,05, p<0,01), dok
najveći broj studenata alkohol konzumira rijetko ili vikendom (χ2=32,93,
p<0,001). Kod studenata koji ne konzumiraju alkohol utvrđena je granično
viša razina anksioznosti (t=1,63; p=0,053). Rezultati regresijske analize
ukazuju na statistički značajan učinak neuroticizma na izraženost simptoma
depresivnosti (B=2,52, p<0,001) i anksioznosti (B=3,09 p<0,001) kod
studenata. Osobina ličnosti otvorenost prema iskustvima doprinosi većem stresu
studenata (B=0,1, p<0,001). Sjedilački način života utječe na pojavu
anksioznosti (B=0,001, p<0,05). ZAKLJUČAK: Prema dobivenim rezultatima
možemo zaključiti da neuroticizam doprinosi pojavi simptoma anksioznosti i
depresivnosti, otvorenost prema iskustvima većem stresu, dok sjedilački način
života doprinosi višoj anksioznosti studenata.
AIMS: The aims of the study were to
examine the frequency of negative health behaviors (alcohol, cigarette and
coffee consumption) and to examine association between personality traits and
physical activity with the symptoms of depression, anxiety and stress. METHODS:
The following measures were used: (a) a general data questionnaire containing
sociodemographic characteristics and questions about unhealthy life habits
(alcohol and cigarette consumption); (b) Depression, Anxiety and Stress Scale
(DASS); (c) Big Five Personality Trait Questionnaire (BFI); (d) International
Physical Activity Questionnaire (IPAQ). RESULTS: The results indicated a
significantly higher number of students who did not consume cigarettes (χ2=10.05,
p<0.01), while the largest number of students consumed alcohol infrequently
or on weekends (χ2=32.93, p<0.001). Marginally higher levels of anxiety were
found in students who did not consume alcohol (t=1.63; p=0.053). The results of
regression analysis indicated a statistically significant effect of neuroticism
on the intensity of depressive (B=2.52, p<0.001) and anxiety (B=3.09
p<0.001) symptoms in students. Openness to experiences contributed to higher
student stress levels (B=0.1, p<0.001). Sedentary lifestyle affects the
occurrence of anxiety (B=0.001, p<0.05). CONCLUSION: According to the
obtained results, we can conclude that neuroticism contributes to the appearance
of symptoms of anxiety and depression, openness to experiences to higher stress
levels, while a sedentary lifestyle contributes to higher anxiety of students.
UVOD: Dijagnoza maligne bolesti jedna je od najtežih dijagnoza, praćena je društvenim predrasudama i izaziva velik strah
u bolesnika i njihovih obitelji. Ljudi koji žive s malignom bolesti imaju veći ...rizik za razvoj različitih psihičkih problema.
CILJ: Usporediti anksioznost i depresivnost u onkoloških pacijenataliječenih kemoterapijom i zračenjem.
ISPITANICI I POSTUPCI: U istraživanju je sudjelovalo 60 pacijenata. Podaci su prikupljeni dragovoljno na Klinici za
onkologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar pomoću Beckovih upitnika za anksioznost (BAI) i depresiju (BDI-II) te
općeg sociodemografskog upitnika.
REZULTATI: Ispitanici u skupini s kemoterapijom su bili statistički značajno lošijeg ekonomskog statusa i u višem postotku
su bili pušači.Ispitanici muškog spola su bili značajno stariji od žena, dok su žene postizale značajno viši rezultat na skali
depresivnosti. U razini anksioznosti nije bilo statistički značajnih razlika među spolovima. Nije bilo statistički značajnih
povezanosti između stupnja anksioznosti i depresivnosti s brojem hospitalizacija.
Ispitanici u skupini s kemoterapijom su postizali statistički značajno više rezultate anksioznosti.Nije bilo statistički značajnih
razlika u stupnju depresivnostimeđu ispitivanim skupinama.
ZAKLJUČAK: Ispitanici u skupini s kemoterapijom postizali statistički značajno više rezultate na skali anksioznosti.Nije
bilo statistički značajnih razlika u stupnju depresivnostimeđu ispitivanim skupinama
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Like many chronic diseases, chronic kidney disease and consenquently renal replacement therapy may affect the psychological state of ...patients. Hemodialysis patients have a great number of psychosocial and mental health problems. Among numerous psychiatric comorbidity, depression and insomnia are mostly. The quality of life in patients undergoing hemodialysis is significantly disturbed. Poorer health-related quality of life, presence of depression and insomnia is associated with increase in morbidity and mortality among hemodialysis patients. There are data of influence of some sociodemographic and clinical issues on quality of life, depression and insomnia in hemodialysis patients, but it lack extensive studies which should be included more of factors. Previous studies reported that hemodiafiltration (HDF) may be more effective than conventional hemodialysis in the removal of uremic toxins and may reduce frequency and severity of intradialytic and postdialysis adverse symptoms in patients. Also, some researchers suggest advantages of using high-flux membranes compared with low-flux. The aime of this study was to explore health related quality of life and to determine frequency and severity of depression and insomnia in hemodialysis patients. Study examined whether sociodemographic and clinical characteristics of patients, hemodialysis modality and membrane permeability, dialysis vintage, some parametars of hemodialysis proces and hemodialysis outcomes and comorbidities can have an influence on quality of life, frequency and severity of depression and insomnia in hemodialysis patients. In this cross-sectional study, we evaluated 110 patients who were divided into three groups: on-line hemodiafiltration, high flux hemodialysis and low flux hemodialysis. Mental health was evaluated with Short Form-36 questionnaire, Beck Depression Inventory and Insomnia Severity Index. Other data were collected using Restless Legs Syndrome Rating Scale questionnaire, Index of Coexistent Disease and special questionnaire, which included sociodemographic and clinically related questions. Based on questionnaire, depression was present in 39,1% and insomnia was present in 45% of all patients. Health-related quality of life was better in younger patients, patients with higher educational level, patients on HDF, with effective weekly treatment time over 720 minutes, higher Kt/V and and higher serum albumin. Presence and severity of coexistance disease had negative effect on quality of life. Factor associated with depression was sex, educational status, dialysis modality, effective weekly treatment time, index od coexistent disease, presence of restless legs syndrome. Influence on insomnia was observed by age, educational level, dialysis modality and membrane permeability, effective weekly treatment time, albumin level, index of coexistent disease, presence of ischemic hearth disease and restless legs syndrome. Our data indicates the role of sociodemographic factors, hemodialysis modality, parametars of dialysis process and dialysis outcomes and comorbidities regard to their influence on quality of life, depression and insomnia in hemodialysis patients which is sufficient to justify further research in prospective and longitudinal study design.- Poput mnogih hroničnih bolesti i hronična bubrežna insuficijencija i terapija bubrežne zamene koja je prati mogu da poremete psihološki status pacijenta. Pacijenti na hemodijalizi imaju veliki broj psihosocijalnih i mentalnih problema. Među brojnim psihijatrijskim komorbiditetima, depresija i nesanica su vodeće. Kvalitet života pacijenata na hemodijalizi je značajno pogođen. Lošiji kvalitet života, prisustvo depresivnosti i nesanice su udruženi sa porastom morbiditeta i mortaliteta kod hemodijaliznih pacijenata. Postoje podaci o uticaju nekih socidemografskih i kliničkih faktora na kvalitet života, depresivnost i nesanicu kod pacijenata na hemodijalizi, ali nedostaju opsežnije studije koje bi uključile veći broj faktora. Prethodne studije ukazuju da hemodijafiltracija može biti efikasnija od konvencionalne hemodijalize u uklanjanju uremičnih toksina kao i smanjenju neželjenih događaja koji se javljaju tokom ili posle dijalize. Takođe, neka istraživanja ukazuju na prednost korišćenja visokopropusnih u odnosu na niskopropusne dijalizne membrane. Cilj ove studije je bio da ispita kvalitet života i utvrdi učestalost i težinu depresivnosti i nesanice kod hemodijaliznih pacijenata. Studija je ispitivala da li sociodemografske i kliničke karakteristike pacijenata, vrsta hemodijalize i hemodijaliznih membrana, dužina dijalize, neki parametri hemodijaliznog procesa i hemodijaliznog ishoda i komorbiditeti mogu imati uticaja na kvalitet života, učestalost i težinu depresivnosti i nesanice kod pacijenata na hemodijalizi. U ovoj studiji preseka učestvovalo je 110 pacijenata podeljenih u tri grupe: hemodijafiltracija, hemodijaliza sa visokopropusnim membranama i hemodijaliza sa niskopropusnim membranama. Mentalno zdravlje je procenjivano pomoću Short Form-36 upitnika, Beck Depression Inventory and Insomnia Severity Index upitnika. Ostali podaci prikupljani su pomoću Restless Legs Syndrome Rating Scale upitnika, upitnika Index of Coexistent Disease i specijalnog upitnika koji je sadržao pitanja koja su se odnosila na sociodemografski i klinički status pacijenta. Prema upitniku, depresija je bila prisutna kod 31,9%, a nesanica kod 45% ispitanika. Kvalitet života je bio bolji kod mlađih pacijenata, pacijenata sa višim stepenom obrazovanja, pacijenata na hemodijafiltraciji, sa efektivnim vremenom provedenim na dijalizi tokom nedelje iznad 720 minuta, višim Kt/V i višim serumskim albuminima. Prisustvo i težina komorbidnih stanja imali su negativan uticaj na kvalitet života. Faktori udruženi sa depresijom bili su pol, obrazovni status, vrsta dijalize, efektivno vreme provedeno na dijalizi tokom nedelje, indeks težine pridruženih bolesti i prisustvo sindroma nemirnih nogu. Na nesanicu su uticaja imali godine, obrazovni nivo, vrsta dijalize i propustljivost membrane, efektivno vreme provedeno na dijalizi tokom nedelje, nivo albumina, težina pratećih oboljenja i prisustvo ishemične bolesti srca. Dati podaci su ukazali na uticaj sociodemografskih faktora, vrste dijalize, parametara procesa i ishoda dijalize i komorbiditeta na kvalitet života, depresiju i nesanicu kod pacijenata na hemodijalizi što je dovoljno da opravda dalja istraživanja u ovoj oblasti.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Teškoće u upravljanju navikama korištenja interneta tijekom posljednjih dvadeset godina predmet su značajnog kliničkog i znanstvenog interesa. Međutim, njihova definicija, klinička priroda i odnosi s ...drugim relevantnim konceptima i dalje su područja obilježena neslaganjem. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između kompulzivnog korištenja interneta (KKI) i simptomatologije povezane s depresivnošću i anksioznošću među adolescentima. U istraživanju je sudjelovalo 1320 učenika osnovnih i srednjih škola, u dobi od 11 do 18 godina. Problematični obrasci korištenja interneta procjenjivani su pomoću Skale kompulzivnog korištenja Interneta, dok je depresivna i anksiozna simptomatologija mjerena pomoću Beckovog inventara depresivnosti za mlade i Beckovog inventara anksioznosti za mlade. Rezultati pokazuju da adolescenti koji izvještavaju o kompulzivnijim obrascima korištenja interneta također pokazuju više razine depresivne i anksiozne simptomatologije. Nalazi doprinose razumijevanju problematičnog korištenja interneta kod adolescenata te njegovog odnosa s internalizirajućim emocionalnim teškoćama, što predstavlja vrijedne implikacije za razvoj programa prevencije i intervencije namijenjenih adolescentskoj populaciji.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Introduction. Chronic hepatitis C is a widely distributed severe evolutive
disease that is a great public health problem. The global ...prevalence is
estimated at 3% of the population. The current standard treatment of chronic
hepatitis C consists of pegylated interferon alpha, subcutaneously, once a
week combined with oral ribavirin, taken every day. It is applied in the
duration of 24 or 48 weeks. Interferon therapy is associated with significant
psychiatric side effects, the most of them being depressive symptomatology.
Aims. The aims of the study were to establish frequency and severity of the
depression in patients with chronic hepatitis C with pegylated interferon
alpha-2a combined with ribavirin (PEG-IFN-α-2a+RBV); to compare the frequency
and the severity of depressive symptoms in chronic hepatitis C patients in
the PEG-IFN-α-2a+RBV and in the control group consisting of the patients with
same disease without the PEG-IFN-α- 2a+RBV, respectively, after 72 weeks of
the observation; to compare the association of the depression risk factors in
chronic hepatitis C patients in the aforementioned therapy and in the control
group, respectively; and to assess the effects of the predictors on the
development of depression in chronic virus hepatitis C in the
PEG-IFN-α-2a+RBV and in the control group, respectively. Hypothesis. There is
a statistically significant difference in the frequency and severity of
depression in chronic hepatitis C patients in the aforementioned therapy and
the control group after 72 weeks of observation, respectively; there is a
positive correlation between specific risk factors and depression in chronic
hepatitis C patients in the aforementioned therapy; the presence of lifetime
psychiatric disorders and female sex are significant predictors for
development of depression in chronic hepatitis C patients in the
aforementioned therapy. Methods. This is a prospective study. The total
sample consists of 217 subjects chosen by random sampling, divided into two
groups. The study group consisted of 103 patients aged from 18 to 65 years,
diagnosed with chronic hepatitis C under the pegylated interferon alpha-2a
combined with ribavirin therapy. 103 subjects finished the study (5 subjects
were excluded after 12 weeks due to the lack of successful response to the
therapy and 2 subjects due to the treatment side effects after 4 weeks). The
control group consisted of 107 patients with chronic hepatitis C without
PEG-IFN-α-2a+RBV, matched with the study group according to the age, sex,
duration of the disease, educational level. 103 subjects completed the study
(3 subjects were excluded due to initiation of pegylated interferon alpha, 1
subject did not appear at the planned control examination after 12 weeks).
The criteria for the chronic hepatitis C diagnosis were positive findings of
anti-HCV antibodies (ELISA method), positive finding of HCV RNK in the serum
(RT-PCR method), the blind aspiration liver biopsy, the increase of the
activity of the serum alanin aminotransferase at least 1.5 times compared to
the normal values as well as the score of bilirubin values and protrombin
time. The establishment of the degree of necrosis and the stage of liver
fibrosis was done according to Ischac, with standard colouring. Genotype HCV
was established by genotypization method and by commercial tests based on the
application of HCV RNK. The patients with a) other liver diseases, b) the use
of psychoactive substances in previous 6 months, c) lifetime suicide
attempts, d) psychiatric disorders such as schizophrenia spectrum and other
psychotic disorder, mood disorders, paranoid psychosis, e) dementia or with
other severe organic brain diseases, f) severe neurological diseases, such as
epilepsy and Parkinson disease, g) severe cardiovascular diseases
(decompensated heart failure, h) co-infection with hepatitis B or HIV, i)
autoimmune diseases, j) unregulated diabetes mellitus k) the number of
neutrophils under 1,500 cm3 and the number of thromocytes under 75,000cm3,
and l) education under elementary school level were not included in the
study. The study was carried out at the Clinic for Infectious and Tropical
Diseases “Prof. Dr Kosta Todorovic” CCS and Clinic for Psychiatry CCS.
Structural clinical interview (SCID) was used to establish depressive
disorder diagnosis. To assess the level of depressive symptoms Hamilton
Depression Rating Scale, Montgomery-Asberg Depression Rating Scale and Zung
Self-Rating Depression Scale were used. The global clinical impression (CGI)
was employed to estimate depression severity. The stated assessments were
conducted before the beginning of the treatment with pegylated interferon
alpha-2a and ribavirin i.e. on the day 0, after 4 weeks, 12 weeks, 24 weeks,
48 weeks, i.e. at the end of the treatment (depending on the duration of the
treatment) as well as after 24 weeks after the therapy. Measures of central
tendency (arithmetic mean value and mediana), variance measures (variance
interval and standard variance) and relative numbers were used for the
description of the sample. Descriptive and analytical statistical methods
were used in the statistical analyses of the data. The differences of the
examined parameters between the groups with and without aforementioned
treatment, respectively were assessed by: parametric tests (student’s t-test,
single-factor variance analysis (ANOVA) and Fisher’s procedure of Least
Significance Difference – LSD Post hoc test)) and non-parametric tests
(Chi-squared (χ2), Mann-Whitney’s U test, Wilkoxon singed ranks test and
Friedman's Two-way Analysis of Variance by Ranks). To assess the association
among used assessment tools, Spearman’s rank correlation coefficient was
employed. The models of multiple logistic regression were used to predict the
values of the examined parameters. Roc curve was used to assess the
sensibility and specific quality of the scales used to estimate depression.
Statistical significance of the test was estimated at two levels: 0.05
(statistically significant difference) and 0.01 (high statistically
significant difference). The statistical analysis was performed by SPSS
evolution version 15.0 (SPSS Inc. 1989-2006). Results and Discussion. The
study showed that before the beginning of the treatment with interferon
approximately a quarter of the subjects had depressive symptoms (24.3%),
while in the control group, approximately one fifth of the subjects showed
depressive symptoms (21.4%) (p>0.05). Regarding the degree of depression in
both groups, mild depression was the most prevalent (one fifth in the
experimental group), whereas moderate (3.9% vs. 3.9%) and severe (1.9% vs.
1.0%) depression were less frequent, without statistically significant
differences between the two groups. The reasons for these high rates of
depression in patients with chronic hepatitis C are the neurotoxicity of the
virus itself and numerous changes in the cerebral metabolism. Our study, in
which the average age of the subjects was 39 years, indicates that most of
the chronic hepatitis C patients are of a younger age. Many of them developed
reactive depression caused by the uncertainty of the long term prognosis,
negative expectations of the outcome of the disease as well as by
stigmatization of these patients. In approximately a half of our subjects, in
the course of interferon treatment, depressive symptoms were detected. The
frequency of the depression in the patients in any phase of the treatment was
significantly higher than in patients without PEG-IFN-α-2a+RBV. The strongest
difference (p<0.001) was detected in the third month of treatment when
depression was detected in 49.5 % in the experimental and 22.3 % in the
control group, respectevely. Only before the beginning of the treatment as
well as 24 weeks after the end of the interferon treatment, no significant
difference was found between experimental and control group, which can be
explained by the fact that at these phases of treatment the patients were not
treated with interferon. This confirms the role of interferon treatment on
the occurrence of depressive symptoms. There were significantly more women
than men in the experimental group during the whole treatment (p<0.05), while
among those who were not in therapy sexes were equally distributed.
Considering the level of depression, our study showed the highest frequency
of mild depression and the lowest frequency of severe depression during the
whole treatment. The same distribution was detected in the control group.
Regarding the time of occurrence, the peak of depression in our subjects was
recorded after 12 weeks of interferon treatment, while in the patients who
are not in interferon therapy the highest frequency was evident at the last
control examination. The multivariate logistic regression model showed that
female sex, lifetime psychiatric disorders and depressive symptomatology at
baseline are significant predictors for the development of depressive
symptomatology during the interferon treatment. Finally, there was a high
degree of correlation (p<0.001) among assessment tolls at all control
examinations in both groups found. Conclusion. Depression is significantly
more frequent in chronic hepatitis C patients treated with pegylated
interferon alpha-2a combined with ribavirin than in the patients suffering
from the same disease without the aforementioned therapy. Mild depression was
the most prevalent, followed by moderate and severe depression, respectively.
Following 72 weeks of treatment, the frequency of the depressive
simptomatology in the subjects who were in the aforementioned therapy was
decreased to the values lower than at the beginning of the therapy. However,
the depression frequency in the patients who were not in the aforementioned
therapy was increased compare to the values at the beginning of treatment.
Female sex, depression at baseline and the lifetime
Iako je jedan od središnjih koncepata Racionalno Emotivno Bihevioralne Terapije (REBT), koncept bezuvjetnog samoprihvaćanja nije dovoljno empirijski istraživan, naročito ne eksperimentalno. Zato je ...cilj ovog istraživanja je ispitivanje utjecaja bezuvjetnog samoprihvaćanja na pokazatelje mentalnog zdravlja u eksperimentalnoj ego- provocirajućoj situaciji. Na uzorku od 182 studenta, simulirali smo situaciju javnog nastupa za koji su ispitanici dobili unaprijed pripremljeni, slučajno raspoređeni pozitivni, neutralni i negativni feedback te smo ispitivali efekte interakcije bezuvjetnog
samoprihvaćanja, feedbacka i zadovoljstva dobivenim feedbackom na pokazatelje mentalnog zdravlja. Korišteni mjerni instrumenti su: Skala bezuvjetnog samoprihvaćanja (USAQ; Chamberlain & Haaga, 2001), Srpski inventar afekata baziran na PANAS-X (SIAB- PANAS; Novović & Mihić, 2008), Subskala anksioznosti (DASS-42;
Lovibond & Lovibond, 1995), Skala stanja depresivnosti (SD; Novović, Biro & Nedimović, 2009) i Skala situacionog atribucijskog stila konstruirana za ovo istraživanje (prema Peterson & Seligman, 1984). Podaci su prikupljeni tijekom zimskog semestra 2013/2014 godine na Sveučilištu u Novom Sadu. Rezultati analize kovarijanse ukazuju na to da razina samoprihvaćanja ima veću ulogu u predikciji anksioznosti i
depresivnosti u interakciji sa zadovoljstvom dobivenim feedbackom od same prirode feedbacka. S druge strane, isti prediktori nisu utjecali na mere pozitivnog i negativnog afekta. Različita očekivanja od dobivenog feedbacka, kao i sam feedback, provociraju
određenu samoprocjenu, te se različite kombinacije ovih faktora na drugačiji način reflektiraju na pokazatelje mentalnog zdravlja, sukladno sa REBT teorijom.
U radu su prikazani rezultati ispitivanja odnosa između školskog uspjeha i nekih pokazatelja mentalnog zdravlja osnovnoškolskih učenika i to iz perspektive učenika i nastavnika. U radu su prikazani
...rezultati dobiveni kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjem. U kvantitativnom dijelu prikupljeni su podaci iz više istraživanja u kojima je korištena ista metodologija. Ispitanici su bili su učenici viših razreda osnovnih škola (od 400 do 800 učenika u pojedinom istraživanju). Upitnicima samoprocjene ispitani su specifični obrasci
povezanosti između školskog uspjeha i simptoma anksioznosti, depresivnosti, agresivnosti, hiperaktivnosti, psihosomatskih simptoma, i dr.
Kvalitativno istraživanje provedeno je u formi vođene rasprave u četiri fokus grupe u kojima je sudjelovalo dvanaest nastavnika predmetne nastave i osamnaest učenika sedmog i osmog razreda osnovne škole. Teme diskusije u fokus grupama korespondiraju temama u kvantitativnom istraživanju. Komparativna analiza rezultata ukazuje na sljedeće glavne zaključke: 1) najveća povezanost
školskog neuspjeha je sa simptomima depresivnosti i agresivnosti, 2)
različiti su obrasci tih povezanosti u uzorcima djevojčica i dječaka –
veći broj značajnih povezanosti je u uzorcima djevojčica, 3) nastavnici i učenici različito procjenjuju učestalost internaliziranih i eksternaliziranih simptoma kod učenika ali se slažu u procjeni međusobnog utjecaja tih simptoma i školskog uspjeha, 4) interpretacije dobivenih nalaza mogu poslužiti kao smjernice u izradi
interventnih programa, ali i općenito boljeg razumijevanja učenika u
školi – kako se osjećaju, što doživljavaju i što misle da treba mijenjati.
Razumijevanje emocija uključuje sposobnosti razumijevanja uzroka i odrednica emocija, razumijevanje veza
između različitih emocija, razumijevanje razvoja emocija te sposobnost promišljanja o ...emocijama, a to
znanje može se zatim iskoristiti za razumijevanje kako vlastitog, tako i tuđeg ponašanja. Cilj provedenog
istraživanja bio je ispitati povezanost razumijevanja emocija s osobinama ličnosti te razvojem simptoma
anksioznosti i depresivnosti adolescenata. Također, željeli smo provjeriti može li razumijevanje emocija
pridonijeti objašnjenju razvoja simptoma anksioznosti i depresivnosti kod djece, nakon kontrole neverbalne
inteligencije i osobina ličnosti. Prema dobivenim rezultatima djevojčice postižu bolje rezultate u odnosu na
dječake i na testu razumijevanja emocija i testu rječnika emocija. Učenici 7. i 8. razreda značajno su uspješniji
u rješavanju testa razumijevanja emocija od učenika 5. razreda. Razumijevanje emocija značajno je negativno
povezano s depresivnosti, ali nije značajno povezano s mjerom anksioznosti. Također, razumijevanje emocija
je značajan negativan prediktor depresivnosti koji objašnjava dodatnih 1 % varijance depresivnosti, nakon
kontrole neverbalne inteligencije i osobina ličnosti.
Adolescenti mogu imati različite uloge u nasilju putem interneta, a najčešća podjela je na žrtve, nasilnike, nasilnike/ žrtve i pojedince neuključene u nasilje. Neke od posljedica za ove skupine su ...jednake, no postoje psihološke posljedice koje su specifične za pojedinu ulogu koju pojedinac ima u nasilju preko interneta. Relevantni nalazi pokazuju kako se depresivni simptomi i nisko samopoštovanje pojavljuju i kod žrtvi i kod nasilnika, dok se stres pojavljuje jedino kod žrtvi. Budući da skupina nasilnika/žrtvi iskazuje obje vrste uloga u nasilju preko interneta, pretpostavlja se kako je to skupina s najviše negativnih posljedica i najlošijim obrazovnim uspjehom. U ovom istraživanju, uspoređeni su adolescenti koji imaju različite uloge u nasilju preko interneta s obzirom na različite psihološke posljedice (depresivni simptomi, stres, anksioznost i samopoštovanje), sate provedene na internetu i obrazovni uspjeh. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 1,176 sudionika koji su podijeljeni u skupine žrtvi, nasilnika, nasilnika/ žrtvi i skupinu pojedinaca koji nisu uključeni u nasilje. Skupina nasilnika/žrtvi razlikuje se u svim mjerenim varijablama od skupine koja nije uključena u nasilje putem interneta i ima više negativnih posljedica, što je potvrda nalazima o tome kako ova skupina doživljava najviše negativnih posljedica, uz skupinu žrtvi. Nasilnici jedino pokazuju više razine stresa i imaju slabije ocjene nego skupina koja nije uključena u nasilje putem interneta, što upućuje na manje posljedice činjenja nego doživljavanja nasilja putem interneta. Dobiveni rezultati pružaju uvid u doživljene psihološke posljedice, ukazujući da su nasilnici/žrtve skupina koja bi trebala biti uključena u selektivne ili čak indicirane preventivne programe usmjerene na smanjivanje uključenosti u nasilje putem interneta, kao i posljedica, osobito depresivnosti, anksioznosti i stresa. Indicirani preventivni programi trebali bi biti prilagođeni ovoj skupini, na primjer raditi na nedostatku osjećaja krivnje i promicanju empatije za žrtve te smanjenju pozitivnih posljedica (npr. postizanje socijalnog statusa na temelju nasilja).
Postupak medicinski potpomognute oplodnje (MPO) može biti i za muškarce i žene prilično izazovan. Tako dijagnoza
i liječenje neplodnosti može imati značajne psihološke posljedice za svakog partnera, ...a opseg tih reakcija vodi zaključku
da je taj cijeli proces prilično stresan. Međutim, većina autora smatra da su žene rizičnija skupina za razvoj nekih
oblika negativnih emocionalnih stanja poput depresivnosti. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi neke odrednice
depresivnosti žena koje se nalaze u procesu medicinski potpomognute oplodnje. Na uzorku od 58 žena primijenjeni su
sljedeći mjerni instrumenti: Podljestvica percipiranog stresa, Podljestvica depresivnosti i Upitnik suočavanja sa stresom.
Sudionice su se nalazile u procesu pripreme za novi postupak MPO-a, a do tada su u prosjeku bile oko dvije godine
u procesu MPO-a, te su iskusile dva neuspjela pokušaja. Rezultati pokazuju da su više razine depresivnosti pozitivno
povezane s trajanjem liječenja neplodnosti i s brojem neuspjelih ishoda MPO-a, te s percepcijom stresa i izbjegavanjem
kao strategijom suočavanja, što je u skladu s dosadašnjim istraživanjima. I na kraju, jedino je viša razina percipiranog
stresa bila prediktivna za pojavu depresivnosti kod žena u procesu MPO-a.
PDF
