Akne u pedijatrijskoj dobi česta je upalna bolest kože koja pogađa djecu i adolescente. Karakterizira je prisutnost otvorenih i zatvorenih komedona, upalnih papula, papulopusta te nodusa i cističnih ...lezija na licu, vratu i drugim dijelovima tijela. Iako točan uzrok pedijatrijske akne nije u potpunosti razjašnjen zbog multifaktorijalne
etiologije, hormonalne promjene, genetska predispozicija i određeni životni čimbenici mogu doprinijeti njezinom razvoju. Liječenje pedijatrijske akne uključuje kombinaciju pravilne njege kože i primjenu lijekova. Važno je uspostaviti dnevnu rutinu njege kože koja uključuje nježno čišćenje, hidratizaciju i korištenje nekomedogenih proizvoda.
Topikalni lijekovi poput benzoil peroksida i retinoida mogu pomoći u smanjenju upale te preveniraju nastanak novih komedona. U težim slučajevima mogu se propisati oralni antibiotici, isotretinoin ili hormonalna terapija u određenim indikacijama. Roditelji i skrbnici imaju važnu ulogu u podršci djeci i adolescentima s akne. Važno je pružiti emocionalnu podršku i educirati djecu o pravilnoj njezi kože te ispravnom provođenju propisane terapije kao i nužnosti provođenja terapije održavanja po izliječenju. Poticanje zdravog načina života, uključujući uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i smanjenje stresa, također može doprinijeti boljem terapijskom ishodu. Iako je akne često frustrirajuća bolest i utječe na samopouzdanje, bitno je naglasiti da je to stanje koje se može liječiti. Pravilnim pristupom većina slučajeva pedijatrijske akne može se na vrijeme prepoznati i liječiti te time omogućiti djeci čistu i zdravu kožu bez popratnih komplikacija i posljedica poput ožiljkavanja. Važno je na vrijeme konzultirati dermatologa radi postavljanja točne dijagnoze i uspostavljanja personaliziranog plana liječenja pedijatrijske akne. U slučajevima vrlo teških oblika akne koji slabo reagiraju na terapiju te prisutnih drugih znakova i simptoma popratnoga sistemskog zbivanja, hormonalnog poremećaja ili sumnje na rijetke autoinflamatorne sindrome nužno je pacijente multidisciplinarno liječiti, što uključuje suradnju s endokrinolozima, ginekolozima, imunolozima i drugima užim pedijatrijskim subspecijalistima.
U fizici, plazma je ioniziran, kvazineutralan plin za koji se često kaže da je četvrto stanje materije. Dugo vremena se plazma u medicini koristila zbog svojih termalnih svojstava, primjerice za ...sterilizaciju kirurškog i medicinskog pribora te za rezanje i kauterizaciju tkiva. Generiranjem hladne plazme u atmosferskim uvjetima započelo je novo razdoblje u primjeni plazme u biomedicini. Plazma medicina novo je interdisciplinarno znanstveno područje koje kombinira spoznaje fizike plazme s biomedicinskim i kliničkim znanostima. Hladna atmosferska plazma emitira elektromagnetno zračenje te se sastoji od mnoštva nabijenih i nenabijenih čestica, među kojima su najznačajnije reaktivne kisikove i dušikove vrste. Smatra se da su upravo reaktivne kisikove vrste najvažnije za biološke učinke plazme kao što su inaktivacija mikroorganizama i biofilmova. U dermatologiji se pokazalo da hladna atmosferska plazma pozitivno utječe na zacjeljivanje kroničnih rana. Prvi instrumenti za primjenu hladne plazme na ljudima već su i komercijalno dostupni. Primjena hladne plazme ima velik potencijal za primjenu u onkologiji, ali i u stomatologiji. Mnogobrojne studije dale su vrlo obećavajuće rezultate za primjenu hladne plazme u medicini, no treba imati na umu da mehanizmi međudjelovanja plazme s biološkim tkivom još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, da nema dogovorom prihvaćene definicije doze koju plazma predaje materiji, da još uvijek nema standardiziranih instrumenata za generiranje i karakterizaciju plazme te da za pravu procjenu potencijala primjene atmosferske plazme u medicini i stomatologiji nedostaje više detaljnih in vivo studija.
Primjena lasera u dermatologiji Bukvić Mokos, Zrinka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2007, Letnik:
16, Številka:
1_Dermatologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Laserska je terapija metoda prvog izbora u liječenju
brojnih prirođenih i stečenih promjena kože, koje uključuju
vaskularne i pigmentne promjene, dobroćudne tumorske tvorbe,
tetovaže, bore i ožiljke. ...Najvažnija prednost lasera u odnosu
na druge metode liječenja jest selektivnost (uklanjanje ciljane
promjene kože bez značajnog oštećenja okolnih struktura),
odlična podnošljivost i kratko trajanje tretmana. Prikazani su
principi rada lasera s osvrtom na indikacije za primjenu lasera
u dermatologiji te su navedene mjere opreza kojih se valja
pridržavati pri rukovanju laserskim uređajima. Zaključuje se da
je u rukama iskusnog stručnjaka, pri ispravno odabranim indikacijama,
dobroj pripremi bolesnika te kvalitetnom poslijeoperacijskom
tretmanu, laserska terapija u velikom broju indikacija
nadmoćna tradicionalnim metodama.
Đorđe Đorđević, a Serb from Croatia, was born in Grubišno polje (Croatia) on April 22, 1885. He studied medicine in Vienna and graduated in 1909. Till 1912, he advanced his knowledge working at ...dermatology clinics with Prof. Finger and Prof. Arning, as well as with Prof. Weichselbaum, professor of pathological anatomy and bacteriology. From 1912 he worked in Zagreb, at the Dermatology Department of the Brothers of Mercy Hospital, and during World War I as a military doctor at the Dermatology Department and the Zagreb Outpatient Department (Second kolodvor). After the war, in 1918, he moved to Belgrade, where he was the Head of the Polyclinic for Skin and Venereal Diseases, and in 1922 he became an Assistant Professor of Dermatology at the School of Medicine in Belgrade. In the same year, he founded the Department of Dermatovenereology at the School of Medicine in Belgrade and the Clinic for Skin and Venereal Diseases, of which he was also the Head. In 1923, he became an Associate Professor, and in 1934 a Full Professor. He is given credit for passing legislation on prostitution and banning brothels.
The professional work of Prof. Đorđe Đorđević encompasses all areas of dermatology, including his special interest in experimental studies in the field of venereology. He organized medical-research trips to study people’s health status, and his teams visited the South Serbia (today Macedonia), Sandžak and Montenegro. In 1927, he founded the Dermatovenereology Section of the Serbian Medical Society (19) and the Association of Dermatovenereologists of Yugoslavia. He was the chairman of the I, II and III Yugoslav Congress of Dermatology in Belgrade, and of the II Congress of the Pan-Slavic Association of Dermatovenereologists with international participation. He was an honorary member of the Bulgarian, Czechoslovakian, Polish and Danish Dermatological Societies, as well as a regular member of the Association of French Speaking Dermatologists, and of French, German and Biology Society. He was the Vice dean of the School of Medicine.
He died suddenly on April 27, 1935, shortly after his 50th birthday, and was mourned by colleagues, friends and students.
On the first anniversary of his death, his family, friends and colleagues established a ”Foundation of Dr. Đorđe-Đurica Đorđević” meant for ”doctors and health workers”. Unfortunately, the foundation was disestablished in the early eighties of the 20th century.
Virusne bolesti kože u školskoj dobi česta su dermatološka dijagnoza. Kožne promjene uzrokovane virusima otežavaju način života svim oboljelim osobama, a posebno djeci. Najčešća bolest u promatranoj ...skupini djece je Verrucae. Od svih virusnih kožnih oboljenja, 62% odnosi se na Verrucae. Osim nje, ostale bolesti
evidentirane od 2016. do 2017. godine u Poliklinici Cutis jesu: Molluscum contagiosum, infekcije uzrokovane virusom Herpes simplex, Exanthema infectiosum, Exanthema subitum, bolest šaka, stopala i usta. Ukupno je zabilježeno 218 oboljelih. Po spolu više su obolijevala muška (123) nego ženska djeca (95). Bolest šaka, stopala i usta, Herpes simplex, Exanthema infectiosum i Exanthema subitum
javljaju se rijetko, po nekoliko slučajeva godišnje. Najčešće metode u liječenju bradavica koje se primjenjuju u poliklinici su krioterapija, ekskohleacija, premazivanje podofilinom i/ili trikloroctenom kiselinom, elektrokauterizacija i laser, dok se kod moluska najčešće primjenjuje krioterapija i ekskohleacija. Osim dermatologa kao ključne osobe u dijagnosticiranju i liječenju kožnih virusnih oboljenja, važnu ulogu ima i medicinska sestra. Zdravstvena njega u dermatološkoj
ambulanti je vrlo kompleksna i specifična. Osim znanja iz zdravstvene njege, rad medicinske sestre u dermatološkoj ambulanti zahtijeva i poznavanje uzročnika same bolesti te kliničku sliku bolesti. Zadatci medicinske sestre u dermatološkoj ambulanti jesu obrada bolesnika, psihička i fizička priprema pacijenta za različite dijagnostičke i terapijske metode, priprema prije operacije, promatranje nakon operacije, edukacija pacijenta i obitelji, psihička podrška, sterilizacija, dezinfekcija te mnogi drugi.Medicinska sestra mora na vrijeme prepoznati kliničku sliku zarazne bolesti te spriječiti daljnje širenje zaraze na ostale pacijente.Također, važno je da liječnik i medicinska sestra u dermatološkoj ambulanti funkcioniraju kao tim kako bi lakše uspostavili odnos povjerenja kod pacijenta, pogotovo ako se radi o nesuradljivom pacijentu ili djetetu.
PDF
