Digitalne zdravstvene tehnologije (engl. Digital Health Technologies, DHT) uključuju širok raspon različitih proizvoda koji se koriste u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi (aplikacije, softveri i ...online platforme), a mogu biti namijenjeni dobrobiti pojedinca ili sustava zdravstvene i socijalne skrbi. Budući da su digitalne intervencije postale sastavni dio skrbi o pacijentima nametnula se potreba za njihovom kliničkom validacijom i propisanom regulacijom unutar zdravstvenih sustava. Unatoč sve bržim naporima usmjerenim na digitalnu transformaciju u zdravstvu velik je izazov proizvesti čvrste dokaze za većinu digitalnih zdravstvenih rješenja na pravodoban i troškovno učinkovit način, pa za mnoga digitalna rješenja koja se primjenjuju dokazi o koristi tih alata ne postoje ili nisu javno prezentirani. Uzimajući u obzir složenost zdravstvenih sustava, cijenu i trajanje tradicionalnih pristupa za osiguravanje dokaza učinkovitosti medicinskih proizvoda (u koje spada i dio digitalnih zdravstvenih aplikacija)
potrebno je zajednički poraditi na metodama i alatima koji su prihvatljivi inovatorima i svim ostalim dionicima u zdravstvenom sustavu te osigurati materijalna sredstva i ostale resurse potrebne za sagledavanje svih aspekata nužnih za učinkovitu i sigurnu implementaciju digitalnih zdravstvenih tehnologija.
This review paper aims to present the results of recent research on the relation between the use of digital technology and children's development. The paper describes the importance of the topic and ...gives a systematic overview of empirical research on the topic of the paper. The results of recent research show that the use of digital technology in children is associated, albeit low to moderate, with their physical, social, emotional, and cognitive development. The content that is viewed, created, and listened to through digital technology devices and the time and circumstances of children's use of digital technology determine whether the effects of the use of digital technology on children's development will be positive or negative. This review of current research indicates the need to further examine the factors that may mediate and/or moderate the relationship between the use of digital technology and children's development, and the need to develop a theoretical framework to integrate current knowledge and direct future research in the field.
U ožujku 2020. godine vrata hrvatskih muzeja zatvorena su na nekoliko tjedana kako bi se spriječilo širenje bolesti COVID-19. Razdoblje fizičke zatvorenosti dodatno se produžilo za pojedine ...zagrebačke muzeje teško stradale u potresu. Nakon otvaranja, kao i u mnogim drugim muzejima u Europi i svijetu, fizičke posjete i dalje su smanjene i muzeji bilježe drastičan pad posjetitelja te financijske gubitke. Kao odgovor na trenutnu situaciju, s ciljem nastavka ispunjavanja svoje društvene, kulturne i obrazovne funkcije, muzeji su se okrenuli internetu i društvenim mrežama kao mjestima za dijalog s korisnicima, diseminaciju sadržaja i prezentaciju događanja koja se ne mogu fizički organizirati. Mnogi muzeji posvetili su se stvaranju internetskih resursa poput digitalnih izložbi, virtualnih tura, materijala za e-učenje, internetskih konferencija te se na različite načine i na različitim platformama nastoje povezati sa svojom publikom. Cilj ovog rada bio je istražiti kako su hrvatski muzeji korištenjem digitalnih medija prilagodili svoje usluge i sadržaje novim uvjetima poslovanja. U radu su analizirane i vrednovane aktivnosti muzeja na mrežnim stranicama i društvenim mrežama u godini dana od početka pandemije. Rezultati ukazuju na kvantitativno kao i kvalitativno bogatu internetsku prisutnost muzeja, koja bi mogla značiti početak nove ere u digitalnoj komunikaciji i diseminaciji baštinskih sadržaja. Istraživanje zaključuje da je digitalizacija aktivnosti muzeja nužna za buduću održivost muzejskih funkcija te potiče daljnja razmišljanja o smjeru digitalnog pristupa kulturi i baštini.
Umjetnost može probuditi kod čovjeka najdublje emocije, pružiti zadovoljstva, zabavljati, privlačiti i uvjeravati na različite načine. Muzika, kazališne predstave, slike, filmovi, romani, poezija, ...itd., predstavljaju strukture naših osjećanja i vjerovanja.
Danas živimo u svijetu globalnih komunikacija, u svijetu u kojem je slikovno nadvladalo verbalno. Tehnološka sredstva općenja, kao i masovni mediji i dalje će se razvijati i donositi nam neslućene mogućnosti. Čovjeku su uvijek bila potrebna sredstva komunikacije, kao i umjetnost, jer je morao održavati odnose sa svijetom. Novi okviri i uvjeti koje pružaju informacijske i komunikacijske tehnologije omogućili su pojavu novih oblika umjetnosti. Internet je mjesto na kojem umjetnici, koji koriste tekovine novih tehnologija, mogu prikazati svoja djela, diskutirati o njima i započeti novu suradnju. Virtualni muzeji su muzeji koji egzistiraju samo u virtualnom svijetu. Digitalna tehnologija uvela je promjene u načinu očuvanja muzejske zbirke, a time je promijenjen i način njihovog prikaza. Istraživanja pokazuju da virtualni muzeji privlače više posjetitelja od realnih muzeja. Najveća prednost virtualnih muzeja je što su dostupni svima koji posjeduju Internet. Uz sve svoje kvalitete, smatra se da virtualni muzeji ne mogu potpuno zamijeniti tradicionalne muzeje, nego ga mogu dopuniti.
Suvremena nastava bilo kojeg predmeta, pa tako i nastava glazbe, s obzirom na novo tehnološko doba i digitalizaciju podrazumijeva, osim korištenja tradicionalnih nastavnih sredstava i pomagala (npr. ...tradicionalnog udžbenika), primjenu digitalne tehnologije (npr. digitalnog udžbenika). Računalo je postalo gotovo nezamjenjivo pomagalo digitalne tehnologije u nastavi, no ipak njegova svrha nije zamjena za učitelja, već nadopuna njegovu podučavanju. U današnje vrijeme, kada je internet uglavnom svugdje dostupan i gotovo svatko ima pristup nekom od uređaja digitalne tehnologije s pristupom internetu, nastava na daljinu postala je uobičajen način podučavanja i učenja. Digitalna je tehnologija imala veliku ulogu pri odvijanju nastave glazbe na daljinu za vrijeme pandemije bolesti COVID-19. U okviru rada anonimnim anketnim upitnikom provedeno je istraživanje na uzorku od 43 studenata glazbe. Cilj istraživanja bio je utvrditi stavove studenata o korištenju digitalnih tehnologija u budućem odgojno-obrazovnom radu te njihovu samoprocjenu znanja i vještina za uporabu digitalnih tehnologija. Rezultati su pokazali kako se većina studenata procjenjuje digitalno kompetentnima, ali da su kompetenciju najvećim dijelom razvijali samostalnim radom. Ujedno su iskazali pozitivne stavove prema uporabi digitalnih tehnologija u svom budućem odgojno-obrazovnom radu. Može se zaključiti kako bi akademske ustanove trebale razmisliti o uvođenju kolegija na kojima bi se razvijala digitalna kompetencija nužna za uspješno djelovanje u današnjem digitalnom dobu.
U radu se teorijski određuje digitalni udžbenik kao metodičko sredstvo i izvor znanja afirmiran u kurikulskom kontekstu u Republici Hrvatskoj. Prikazuje se zakonodavni okvir, ali i teorijske i ...praktične metodičke postavke koje je potrebno uvažavati prilikom oblikovanja digitalnoga udžbenika. Cilj je istraživanja bio utvrditi koriste li se učitelji digitalnim udžbenikom hrvatskoga jezika i koliko često te kolika je vremenska dimenzija korištenja s obzirom na godine staža, razred u kojem učitelji predaju, županiju u kojoj rade i procjenu osobnih digitalnih kompetencija.
Rezultati u ovome radu ukazuju na to da mlađi učitelji češće koriste digitalne udžbenike u nastavi Hrvatskoga jezika nego stariji učitelji. Učestalost korištenja digitalnih udžbenika ne ovisi o tome u kojoj županiji učitelji rade. Nema razlike u procjeni učitelja o tome koliko se učenici koriste digitalnim udžbenicima ovisno o razredu u kojem poučavaju. Učitelji koji svoje digitalne kompetencije smatraju boljima, više se koriste digitalnim udžbenicima.
stavilo je učitelje stranih jezika pred neočekivane izazove i usmjerilo fokus na
njihove kompetencije za poučavanje pomoću digitalnih alata. U svrhu stjecanja
uvida u načine na koje su osnovnoškolski ...učitelji engleskoga i njemačkoga jezika
u Republici Hrvatskoj odgovorili na ove izazove, ispitani su njihova nastavna
praksa i iskustva za vrijeme IOD-a u lockdownu 2020. te samoprocjena njihovih
kompetencija za primjenu digitalne tehnologije u poučavanju. Rezultati pokazuju
da su ispitanici, iako većinom svoje kompetencije za poučavanje pomoću digitalnih
tehnologija procjenjuju na srednjoj razini, nastavne sadržaje najčešće posredovali
pomoću pisanih uputa u Wordu i videa s Youtubea. Isto tako, iako postoje naznake
da su učitelji upoznati s digitalnim alatima za poučavanje, rezultati upućuju na
nedostatak njihovih didaktičko-metodičkih znanja i vještina za primjenu tih alata
u nastavi. Ovakvi nalazi ukazuju na nužnost snažnijega uključivanja pitanja
poučavanja pomoću digitalnih tehnologija u kolegije metodike nastave stranih
jezika.
Propitivanje granica ljudskosti i ljudskoga u odnosu i s obzirom na prirodu, ali i tehnologijski kontekst koji sve snažnije prodire kako u prirodu, tako i u naše društveno, političko i kulturno ...okruženje, osobito je popularna tema suvremenih društveno i humanistički orijentiranih rasprava. Na navedeno je, dakako, utjecao i nagli razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje posljednjih tridesetak godina mijenjaju sve oblike društvenoga i umjetničkoga djelovanja. Živimo u vremenu snažne kompjutorizacije kulture, vremenu računalne revolucije koja direktno utječe na stvaranje novih kulturnih formi, ali je ta ista kompjutorizacija pridonijela i redefiniranju postojećih kulturno-umjetničkih oblika. Uzevši u obzir navedeno, u radu smo se koncentrirali na dramske tekstove objavljene u dramskim zbornicima Nagrada Marin Držić u razdoblju od 2010. godine do 2019. godine, te smo nastojali odgovoriti na sljedeća pitanja: jesu li digitalne tehnologije prisutne u suvremenom hrvatskom dramskom pismu i kako one eventualno utječu na stvaranje novih obrazaca u strukturiranju dramskoga lika. Na postavljena pitanja nastojale smo odgovoriti služeći se teorijskim instrumentarijem posthumanizma pa smo prisutnost posthumanističkih elemenata i utjecaja digitalne tehnologije u analiziranim dramskim tekstovima detektirale na dvjema razinama. Na prvoj razini riječ je o specifičnostima u opisima scenskih prostora, a na drugoj o činjenici da tehnologija postaje dijelom habitusa dramskoga lika koji se uzdiže na razinu društvene norme i posjeduje sposobnost voditi njegovo cjelokupno ponašanje i razmišljanje.