Rad polazi od recentne pretpostavke krize politike i političkoga, koja se, krajem moderne, pojavila kao evidentno napuštanje tradicionalnog razumijevanja političkoga i s njome demokracije kao ...permanentnog sudjelovanja slobodnih i jednakih građana u političkome procesu. Autor pokazuje kako je temeljni uzrok krizi političkoga prevlast liberalne teorije političkoga predstavništva. Zbog toga što počiva na načelu prenosivosti suverenosti, liberalna je teorija političkoga predstavništva, od Hobbesa i Lockea nadalje, čovjeka doista učinila tvorcem političkoga, ali je istodobno prouzročila otuđenje njegove političnosti s obzirom da predstavnici umjesto građana sudjeluju u političkome procesu, pa se demokracija svodi na tehničko načelo većine u izbornome i parlamentarnome postupku. Autor takvome modelu suprotstavlja model izravne (direktne) demokracije Jean–Jacquesa Rousseaua, koja, osim što počiva na osporavanju ideje prenosive suverenosti, odnosno predstavničke demokracije, otvara put ponovnoj uspostavi političkoga. Autor pokazuje kako taj postupak, u teorijskome smislu, može biti ostvaren Rousseauovom teorijom volonté générale.
Tržišni mehanizam ne može uspješno alocirati javna dobra. Razlog tome leži u činjenici što potrošnja ovih dobara nema konkurentni karakter što omogućava primjenu načela isključivanja. Osim toga, kod ...javnih dobara nisu poznate ni pojedinačne preferencije potrošača. U situaciji kad tržišni mehanizam ne može uspješno obaviti funkciju alokacije javnih dobara, ovu funkciju preuzima država. Alokacija preko državnog mehanizma obavlja se posredstvom javnih prihoda i javnih rashoda. Utvrđivanje njihove visine zahtijeva otkrivanje potrošačevih preferencija za javnim dobrima. Odgovore na pitanja kako se te preferencije otkrivaju daje nam teorija "javnog izbora", čije smo osnovne postulate iznijeli u ovom radu.
