Glavni je cilj rada istražiti utjecaj poučavanja utemeljenog na višeosjetilnosti i tehnikama okoline prilagođene radu mozga na tečnost čitanja i razumijevanje prilikom čitanja disleksičnih arapskih ...učenika četvrtih razreda osnovne škole. U istraživanju je sudjelovalo 38 učenika s disleksijom, podijeljenih u dvije skupine: jednu s 18 učenika u kojoj je provedena intervencija (eksperimentalna skupina) i jednu s 18 učenika u kojoj nije provedena intervencija (kontrolna skupina). Tečnost čitanja i razumijevanje prilikom čitanju u pred- i posttestiranjima mjereni su testom tečnosti čitanja i testom razumijevanja prilikom čitanja. Poučavanje je održano u eksperimentalnoj skupini – među učenicima s disleksijom – tijekom 70 sesija. Rezultati su pokazali statistički značajne razlike u posttestiranjima tečnosti čitanja i razumijevanja prilikom čitanja između kontrolne i eksperimentalne skupine, u korist eksperimentalne skupine, kao i statistički značajne razlike u rezultatima koje su učenici eksperimentalne skupine ostvarili na pred- i posttestiranjima, u korist posttestiranja tečnosti čitanja i razumijevanja prilikom čitanja. Rasprava nudi smjernice za buduća istraživanja intervencija na polju čitanja među učenicima s disleksijom.
Disleksija je, prema određenju Međunarodne udruge za disleksiju (International Dyslexia Association), specifična teškoća učenja neurobiološkog podrijetla, koju karakteriziraju teškoće točnog i(li) ...tečnog prepoznavanja riječi, teškoće pisanja i loše vještine dekodiranja. Prema hipotezi ortografske dubine (Katz i Frost, 1992), usvajanje čitanja i pisanja u nekim je ortografijama lakše i brže (Seymour i sur., 2003) pa se nameće pitanje utječe li to i na obilježja disleksije u različitim jezicima. Cilj je ovog rada dati pregled dijela istraživanja disleksije s obzirom na vrstu pisma i ortografsku transparentnost u alfabetskim jezicima. Također, s navedenim se istraživanjima uspoređuju neka istraživanja disleksije u hrvatskom jeziku, te se daje pregled obilježja disleksije u kineskom jeziku koji koristi logografsko pismo. Svrha je uspoređivanja disleksije u različitim jezicima bolje razumijevanje disleksije i njezinih univerzalnih obilježja, a posljedično bolje i preciznije prepoznavanje disleksije, te stvaranje uspješnih rehabilitacijskih metoda i tehnika.
Cilj. U radu se donosi pregled programa namijenjenih djeci s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom, kao i djeci s teškoćama čitanja i disleksijom koji se provode u Dječjoj knjižnici Marina ...Držića i Knjižnici Savica, dvama ograncima mreže Knjižnice Marina Držića, knjižnice u mreži Knjižnica grada Zagreba. Metodologija. Kronološkim slijedom opisuju se programi koji se provode u sklopu projekta Knjižnica širom otvorenih vrata, među kojima se ističu programi čitanja u društvu pasa pomagača, ciklus psiholoških i pedagoških radionica Da, mogu! te ciklus pričaonica Možemo i mi!, kao i niz logopedskih predavanja i radionica koji se provodi u okviru nacionalne kampanje I ja želim čitati! Rezultati. Pregled programa u sklopu projekta Knjižnica širom otvorenih vrata pokazuje da kontinuirane i sustavne suradnje na planiranju i realizaciji inkluzivnih knjižničnih programa pridonose osnaživanju i pozitivnim pomacima u općem razvoju djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom, rezultiraju obogaćenim i poboljšanim programom te potiču inkluzivno obrazovanje i osposobljavanje. Informiranjem o teškoćama čitanja i disleksiji na lokalnoj se razini pridonosi educiranju i senzibiliziranju javnosti za problematiku osoba s teškoćama čitanja i disleksijom. Originalnost/vrijednost. Prvi sustavan prikaz inkluzivnih programa za djecu s teškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom koji se provode u Dječjoj knjižnici Marina Držića i Knjižnici Savica koji može poslužiti kao poticaj za provođenje sličnih programa posvećenih toj osjetljivoj korisničkoj skupini.
Odgovor na intervenciju (engl. Response to Intervention) načelo je pružanja i praćenja intervencije. Ne radi se o metodi, terapiji niti modelu podučavanja, već procesu kojemu je svrha pomaknuti ...resurse prema intervencijskom pristupu s najboljim učinkom. Jedna od osnovnih karakteristika Odgovora na intervenciju sustavna je i stalna evaluacija - kako učenika i napretka, tako i odabranog pristupa intervencije. Jedan je od dijagnostičkih kriterija postavljanja dijagnoze specifičnog poremećaja učenja, predložen u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-V), otpornost na terapiju, odnosno teškoće u učenju i primjeni akademskih vještina koje traju najmanje 6 mjeseci, unatoč intervencijama usmjerenim na ove teškoće. U skladu s time, nameće se potreba za osiguravanjem intervencije i prije postavljanja dijagnoze. Rana intervencija u području čitanja i pisanja posljedično dovodi do smanjene potrebe za davanjem dijagnoze. Cilj Odgovora na intervenciju je stvaranje obrazovne okoline, učinkovite, primjenjive i trajne za svu djecu, obitelji i one koji sudjeluju u obrazovnom procesu, i to uz kontinuiranu podršku. Odgovor na intervenciju podrazumijeva nekoliko razina podrške, a pomicanjem kroz razine pružena intervencija postaje eksplicitnija, učestalija, dulja, grupe homogenije i manje, a oni koji pružaju pomoć sve stručniji. U radu je prikazan model pružanja intervencije teškoća čitanja i pisanja krojene prema Odgovoru na intervenciju, koji proizlazi iz preokreta u razumijevanju i definiranju poremećaja. Prikazan je pregled modela, osnovne postavke i odlike, te izazovi i potencijalne dobrobiti u odnosu na pružanje usluga djeci s teškoćama/poremećajem čitanja i pisanja u Hrvatskoj.
Response to Intervention is a principle of intervention delivery for children with reading difficulties. It does not stand for any particular method, therapy or teaching model, rather it should be understood as a process aimed to direct available resources towards the most efficient intervention. One of the key features of response to intervention is a systematic and constant evaluation of student difficulties and progress, but also of the chosen approach of intervention. Diagnostic and statistical manual for mental disorders (DSM-V) suggests resistance to remediation to be one of the diagnostic criteria for specific learning disorder – consistent difficulties in use of academic skills for at least 6 months, despite focused interventions. Therefore, there is also a need to provide intervention before the disorder is diagnosed. Consequently, early intervention can also diminish the need for diagnosis in the first place. The goal of the response to intervention is to create a learning environment that is efficient, permanent, and appropriate for all children and families. Response to intervention entails several levels of support. Moving through levels ensures more explicit, more frequent, and longer support. Groups are more homogeneous and getting smaller, while the level of expertise of those who are delivering support is growing. This paper presents a model of providing intervention for reading and writing difficulties, tailored according to the Response to Intervention, instigated by the shift in understanding and defining the disorder itself. Models, frameworks, advantages, and challenges are presented in relation to the service delivery for children with reading difficulties/disorder in Croatia.
Unutar članka predstavljeni su učenici koji se tijekom osnovnoškolskog obrazovanja susreću sa teškoćama čitanja (tzv. disleksija) i pisanja (disgrafija). U nastavku opisuje se različite radne ...strategije i vježbe koje učenicima pomažu u poboljšanju svog čitanja i pisanja. One mogu pomoći i na ostalim područjima potrebnim za razvoj vještina čitanja i pisanja. Učenici njima postaju opušteniji i pouzdaniji u sebe.
Disleksiju definiramo kao specifičnu poteškoću u učenju čitanja i pisanja s posebnim naglaskom na poteškoće kodiranja i dekodiranja. U radu je riječ o poteškoćama koje učenici s disleksijom imaju pri ...učenju stranoga jezika. Navode se istraživanja koja su se bavila utjecajem materinskoga jezika na učenje stranoga jezika među učenicima s disleksijom te istraživanja o utjecaju ortografije na učenje stranoga jezika. Ortografska transparentnost odnosi se na predvidivost izgovora riječi s obzirom na njihov pisani oblik. Opisana je razlika između transparentne i netransparentne ortografije te utjecaj netransparentne ortografije na učenje stranoga jezika. Prijedlozi kako postupati s disleksičnom djecom navedeni su na kraju rada.
Čitanje je složena vještina koja se odvija specifičnim pokretima očiju - izmjenjivanjem fiksacija i sakada. Fiksacije se odnose na zadržavanje pogleda na točkama unutar teksta, a sakade su skokoviti ...pokreti između tih točaka. Omjer trajanja fiksacija i sakada daje informaciju o učinkovitosti, odnosno tečnosti čitanja. Kod osoba s disleksijom čitanje može biti otežano zbog više razloga, a teorija o vizualnim smetnjama pretpostavlja da utjecaj mogu imati određene karakteristike fontova. Ovim istraživanjem ispitano je postoji li doista utjecaj fonta na vještinu čitanja. Eye-tracking uređajem ispitani su brzina čitanja, broj fiksacija i broj regresijskih sakada, mjereni tijekom čitanja triju tekstova napisanih različitim fontovima (Times New Roman, Arial Italics i Dyslexie). Tekstovi su bili sadržajno različiti, ali maksimalno ujednačeni po općoj tematici, duljini i složenosti. Kako bi se izbjeglo letimično čitanje, ispitanici su na kraju čitanja ispunjavali kratki upitnik o sadržaju tekstova. Osim objektivnih mjera, za varijablu je uzeta i ispitanikova subjektivna ocjena fonta, odnosno procjena lakoće čitanja pojedinog fonta. Uzorak je činilo 8 osoba s disleksijom odrasle dobi. Efekt fonta ispitan je neparametrijskim Friedmanovim testom, a rezultati subjektivnog ocjenjivanja fonta analizirani su deskriptivno. Statistička analiza dobivenih podataka pokazala je kako na ispitanim mjerama nema značajnih razlika u čitanju između triju fontova. S obzirom na dobivene rezultate, zaključeno je da vrsta fonta nema značajan utjecaj na čitanje kod odraslih osoba s disleksijom.
Reading is a complex skill that consists of specific eye movements, called fixations and saccades, which are in constant interchange during reading. Fixations refer to the maintenance of the visual gaze on a single location within a text, while saccades are quick movements between two fixations. Comparing the durations of fixations and saccades can provide information about the effectiveness of reading. For individuals with dyslexia, reading can be difficult for a number of reasons. According to the theory of visual noise, one reason for these difficulties is certain characteristics of text fonts.
This study attempts to examine whether fonts have an impact on reading in people with dyslexia. An eye-tracking device was used to measure participants’ reading rate, number of fixations and regression saccades while reading three texts written in different fonts (Times New Roman, Arial Italic and Dyslexie). Texts were balanced to be almost identical in length, complexity and main topic, but were different in content. Superficial reading by participants was avoided by introducing a short questionnaire at the end of the reading task. Apart from the described objective measures, a subjective evaluation of fonts was also taken into account as a variable describing the individual impression of the impact that each font has on reading. The study included eight adults with dyslexia. Font effect was examined using the non-parametric Friedman test. The subjective evaluation scores of fonts were analyzed descriptively. Statistical analysis of the results demonstrated no significant difference among the three examined fonts. In consideration of these results, it is assumed that font type does not have a significant impact on reading efficacy in people with dyslexia.
UVOD: Prema dijagnostičkim kriterijima DSM V ( engl.
Diagnostics and Statistical Manual of Mental Disorders)
disleksija i disgrafi ja ubrajaju se u Skupinu neurorazvojnih
poremećaja. Na pojavu ...teškoća u čitanju i pisanju utječu
razni organski, psihički i socijalni čimbenici, te usporeno
sazrijevanje djeteta. Ovisno o stupnju poremećaja djeca
više vremena provode sjedeći i usvajajući vještine čitanja
i pisanja što posljedično dovodi do razvoja lošije posture.
CILJ ISTRAŽIVANJA je dokazati da djeca s neurorazvojnim
poremećajem imaju lošiju posturu od „zdrave“
djece.
MATERIJALI I METODE: Slučajnim odabirom u istraživanju
je sudjelovalo 44. djece u dobi od 10-13 godina. U
istraživanju je sudjelovalo 22 djece s neurorazvojnim poremećajem
i 22 „zdrave“ djece. Istraživanje je provedeno
u Udruzi „ADHD i ja“ (mjerena djeca s neurorazvojnim
poremećajem) i Osnovnoj školi Josip Zorić u Dugom Selu.
Metode korištene u istraživanju su: anamnestiči upitnik,
visak, pregled u anteriornom, posteriornom i bočnom
položaju, test pretklona.
REZULTATI: Od ukupno 22 djeca s neurorazvojnim
poremećajem, loša postura potvrđena je kod 6 dječaka i
samo 2 djevojčice, dok je u Osnovnoj školi od 22 djece lošu
posturu imalo 4 dječaka i 3 djevojčice. Značajna razlika u
lošoj posturi u ovom istraživanju vezana je za spol djeteta
, ali nema razlike u pojavnosti skolize kod ove dvije kategorije
djece.
RASPRAVA: Pretpostavka da postoji korelacija između
loše posture djece s neurorazvojnim poremećajem je
potvrđena ovisno o spolu ali ne i u ukupnoj pojavnosti u
odnosu na djecu bez neurorazvojnog poremećaja.
ZAKLJUČAK: Djeca s neurorazvojnim poremećaju imaju
jednaku mogućnost razvoja loše posture u odnosu na
djecu bez poremećaja.
Cilj je ovoga rada istražiti stavove učitelja o poučavanju učenika s disleksijom te utvrditi postoje li statistički značajne razlike u stavovima s obzirom na spol, radno mjesto, inicijalno ...obrazovanje i trajni profesionalni razvoj. U istraživanju su sudjelovala 233 osnovnoškolska učitelja. Koristila se Skala stavova učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom trofaktorske strukture: (1) individualizirani postupci poučavanja; (2) prilagodba nastavnih materijala i postupaka vrednovanja i (3) podrška razrednim ozračjem i suradnjom. Učitelji imaju pozitivne stavove prema poučavanju učenika s disleksijom u svim trima dimenzijama. Pritom statistički značajno pozitivnije stavove imaju učitelji razredne nastave i oni koji su se usavršavali za rad s učenicima s teškoćama tijekom inicijalnoga i trajnoga profesionalnog razvoja, kao i samostalnim učenjem.
Zaključno, dobivene razlike u stavovima učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom s obzirom na njihovu stručnu osposobljenost tijekom inicijalnoga i trajnoga profesionalnog razvoja ukazuju na nužnost sustavnije edukacije učitelja, osobito o načinima prilagodbe nastavnih materijala i postupaka vrednovanja, kako bi na svim razinama obrazovanja učenici s disleksijom dobili obrazovanje primjereno svojim sposobnostima i jakim stranama.
PDF
