Tuberkuloza je bila velik zdravstveni problem u Splitu između dvaju
svjetskih ratova (1918–1941). U zdravstvenom prosvjećivanju, kao jednoj od
preventivnih metoda liječenja te opake bolesti na tragu ...Štamparovih
socijalno-medicinskih ideja, razbijanju predrasuda i senzibiliziranju javnosti
za suočavanje s posljedicama bolesti, važnu su ulogu imale znanstvene
publikacije, časopisi i lokalne novine. U radu se uspostavlja kontinuitet
stvaranja zabilježenoga javnoga znanja, s posebnim osvrtom na ulogu masovnih
medija:
Novoga doba,
važnoga političko-informativnoga dnevnika koji je
izlazio od 1918. do 22. travnja 1941., i
Jadranskoga dnevnika,
koji je izlazio
između 1934. i 1938. Oba su dnevnika uspješno obavljala društvenu funkciju
informiranja, oblikovanja javnoga mišljenja i širenja znanja, prenoseći svu
složenost i nužnost modernizacijskih praksi koje su mijenjale Split i činile ga
modernim gradom. Jedna od tih modernizacijskih praksi bila je i borba s
tuberkulozom kao ozbiljnim socijalno-medicinskim problemom.
Tuberculosis was a major health problem in Split between the two world
wars. Scientific publications, journals, and local newspapers played an
important role in health ducation as one of the preventive treatment methods of
this nefarious disease, which is based on Štampar’s sociomedical ideas, as well
as in shattering prejudices and raising popular awareness of how to face the
consequences of the disease. This paper establishes the existence of a
continuity in the creation of recorded public knowledge relevant to this topic,
with particular reference to the role of mass media such as
Novo doba
and
Jadranski dnevnik.
Novo doba
was a very important
political-informative weekly newspaper published from 1918 until 22 April 1941.
Jadranski dnevnik
was published from 1934 to 1938. Both papers successfully
performed their social function of providing information, shaping public
opinion, and spreading knowledge, transferring all the complexity and necessity
of modernisation practices that were changing Split and making it into a modern
city. Among these modernisation practices was the struggle against tuberculosis
as a serious socio-medical problem.
Glavobolju i migrenu svakodnevno susrećemo u ordinaciji obiteljske medicine. Polovica pacijenata s glavoboljom i migrenom provodi samoliječenje, a ako tegobe postanu izraženije, javljaju se liječniku ...obiteljske medicine. Oko 10 % pacijenata završit će na specijalističkom pregledu, a 1 % zahtijevat će multidisciplinarni pristup. Iscrpna anamneza i klinički pregled dopunjen s dnevnikom glavobolja pomoći će određivanju vrste glavobolje i smjera liječenja.
Tuberculosis was a major health problem in Split between the two world wars. Scientific publications, journals, and local newspapers played an important role in health ducation as one of the ...preventive treatment methods of this nefarious disease, which is based on Štampar’s sociomedical ideas, as well as in shattering prejudices and raising popular awareness of how to face the consequences of the disease. This paper establishes the existence of a continuity in the creation of recorded public knowledge relevant to this topic, with particular reference to the role of mass media such as Novo doba and Jadranski dnevnik. Novo doba was a very important political-informative weekly newspaper published from 1918 until 22 April 1941. Jadranski dnevnik was published from 1934 to 1938. Both papers successfully performed their social function of providing information, shaping public opinion, and spreading knowledge, transferring all the complexity and necessity of modernisation practices that were changing Split and making it into a modern city. Among these modernisation practices was the struggle against tuberculosis as a serious socio-medical problem.
Pozadina istraživanja. Upitnik o učestalosti konzumiranja hrane i pića važan je dijetetički alat koji se koristi za procjenu unosa hranjiva u epidemiološkim istraživanjima. Svrha je ovog istraživanja ...bila razviti i validirati upitnik za populaciju adolescenata od 12 do 18 godina starosti. Eksperimentalni pristup. Ovaj upitnik je razvijen prilagodbom prethodno validiranog prehrambenog upitnika za djecu odnosno adolescente, i to uključivanjem karakterističnih hrvatskih prehrambenih proizvoda. Konačna verzija upitnika obuhvaćala je 87 namirnica i jela. Kao referentna metoda upotrijebljena su dva trodnevna dnevnika prehrane, vođena u dva navrata s razmakom od mjesec dana. Upitnik je proveden pri kraju vođenja drugog dnevnika prehrane. Adolescenti su regrutirani iz nasumično izabranih osnovnih i srednjih škola iz urbanih i ruralnih dijelova Hrvatske. Upitnik je validiran na uzorku od 84 adolescenata (70,2 % ženskog spola). Unos hranjiva je utvrđen za svakog ispitanika zasebno iz podataka prikupljenih upitnikom i iz dnevnika prehrane. Za validaciju su korišteni Spearmanov koeficijent korelacije (r) i Bland-Altmanova metoda. Antropometrijske mjere određene su kod 78 adolescenata. Rezultati i zaključci. Srednja vrijednost unosa hranjiva određena upitnikom bila je veća od one određene iz dnevnika prehrane. Prosječni koeficijent korelacije za unose energije i hranjiva iznosio je 0,4. U prosjeku je 76,5 % adolescenata spadalo u istu ili susjednu kvartilu unosa hranjiva. Bland-Altmanovom analizom utvrđeno je dobro podudaranje između rezultata upitnika i podataka iz trodnevnog dnevnika prehrane za sva makrohranjiva i neka mikrohranjiva (natrij, fosfor, kalij, kalcij, magnezij i željezo). Ovaj upitnik je prikladan za određivanje unosa energije i hranjiva među adolescentima Novina i znanstveni doprinos. Ovo je prvi upitnik koji je razvijen za populaciju adolescenata u Hrvatskoj, te će se moći koristiti u budućim istraživanjima za procjenu unosa hranjiva u toj populaciji.
U razdoblju od 1990. do 1997. godine Petar Dabac će snimati fotografije i slagati ih u albume naziva Lieber Pero, stvarajući fotografski dnevnik, po mnogočemu jedinstven na hrvatskoj fotografskoj i ...umjetničkoj sceni. Ovu seriju fotografija Dabac je kao umjetnički rad prvi puta izložio 1993. godine, a u narednim godinama, u nekoliko navrata, promišljao je, odnosno mijenjao načine njezine izložbene prezentacije. U ovom se radu razmatra nastanak fotografskog dnevnika, odnosno specifično umjetničko postupanje s foto-materijalom u cilju isticanja višeslojnosti njegova značenja. Također, razmatraju se bitna svojstva dnevnika kao umjetničke forme: njegova procesualnost te isprepletenost privatnoga i javnoga, onog što pripada historiji i onog što pripada osobnom sjećanju.
Pojedini poznavatelji prošlosti grada Senja znali su spomenuti da je u njihovu gradu nekada djelovala Učiteljska škola. Takve informacije uvijek su se dosad pripisivale vremenu rada i djelovanja ...glavnih i normalnih pučkih škola u 18. i 19. st. Međutim, tragom jednoga pisanog dokumenta u Senjskoj gimnaziji s početka pedesetih godina prošloga stoljeća, nailazi se na podatak da je u Senju školske godine 1950./1951. djelovao odjel Učiteljske škole. Taj je pokušaj osnivanja Učiteljske škole ostao u okvirima gdje je i započeo, bez uvjeta, opremljenosti i dostatne stručnosti, ali i nedovoljne želje za nastavkom školovanja samih polaznika. Iz svega se može zaključiti kako to nije bila škola za buduće učitelje u klasičnom smislu riječi.
U ovom radu istražuje se postojanje karizmatskih obilježja kod Franje Tuđmana u razdoblju prije njegova dolaska na dužnosti predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i predsjednika Republike ...Hrvatske. Autor analizira Tuđmanove dnevničke zapise nastale tijekom njegova boravka u zatvoru od 1982. do 1984. ispitujući je li Tuđman u spomenutom razdoblju iskazivao konstitutivna obilježja karizme – uvjerenje o posjedovanju posebnog dara te življenje za svoju stvar i slijeđenja svog djela. Analizom dnevničkih zapisa također se nastoji ustanoviti je li Tuđman iskazivao i konstitutivna obilježja »čiste karizme« – vjerovanje u vlastitu misiju i usmjerenost vlastite misije na određenu skupinu ljudi. Provedena analiza pokazuje da je u razmatranom razdoblju Tuđman iskazivao karizmatska obilježja koja će biti važna pretpostavka razvoja njegova karizmatskog vodstva početkom 1990-ih.
Tko se god bavi lokalnom poviješću zna da su crkveni arhivi bogat i nenadomjestiv izvor za proučavanje mjesta u kojem je gradivo nastalo. Treba znati da su crkveni arhivi strogo zaštićeni kanonskim ...propisima Katoličke crkve. Često se događa da su upravo crkveni dokumenti jedini izvor za lokalnu povijest, u slučajevima kada su arhivi nastali djelovanjem državnih i inih civilnih organa uništeni. Godine 1970., dogovorom između Historijskoga arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu – DAPA) i Porečke i Pulske biskupije i Pazinske apostolske administrature, započelo je popisivanje svih crkvenih arhiva na području navedenih crkvenih organizacija. Dvojica su arhivskih djelatnika, jedan imenovan s crkvene strane (svećenik Ivan Grah), a drugi sa strane Arhiva (profesor Jakov Jelinčić, arhivist), u vrijeme sređivanja i popisivanja navedenih crkvenih arhiva vodili Dnevnik koji je predmet ovoga rada. Vremenski je raspon Dnevnika od 18. prosinca 1970. do 28. listopada 1980. godine. Jakov Jelinčić prepisao je Dnevnik sa svim pogreškama i osobitostima te je priredio i »Kazalo« sjedišta u kojima su se u vrijeme njihova rada nalazili crkveni arhivski fondovi, s naznakom dana kada je fond bio u obradi, sati utrošenih za sređivanje i popisivanje svakoga pojedinog djelatnika, potom rednoga broja pojedinoga mjesta i stranice Dnevnika na kojoj se izvješće o radu nalazi. Zaključno je poglavlje ovoga rada napisao mr. sc. Ilija Jakovljević. Jakov Jelinčić u »Uvodu«, pored isticanja uloge velečasnoga Graha, posebno naglašava zasluge blagopokojnoga porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića, zatim tadašnjega direktora Arhiva Hrvatske (danas: Hrvatski državni arhiv) Bernarda Stullija i tadašnjega direktora Historijskog arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu) profesora Dražena Vlahova. Ilija Jakovljević u zaključnom poglavlju govori o Grahovim i Jelinčićevim zaslugama, naglašavajući posebno ulogu mons. Graha kao povjesničara i arhivista.
Whoever deals with local history knows that church archives are abundant and irreplaceable sources for studying the place where the archival material was created. It should be noted that the church archives are strictly protected by the canonical regulations of the Catholic Church. It is often the case that church documents are the only source for local history, in cases where archives created by the activity of state and other civilian organisations were destroyed. In 1970, following the agreement made between the Historical Archives in Pazin (today: the Pazin State Archives - DAPA) and the Diocese of Poreč and Pula and the Pazin Apostolic Administration, the listing of all church archives in the area of the two church organizations commenced. Two archival workers, one named by the Church (Ivan Grah, priest), and the other by the Archives (Jakov Jelinčić, archivist), during the time they were active organising and listing the church archives maintained the Logbook, which is the subject of this paper. The time span of the Logbook ranges from 18 December 1970 to 28 October 1980. Jakov Jelinčić copied the Logbook with all the mistakes and peculiarities and prepared the “Index” of the offices where, at the time of their work, church archival fonds were housed, with the indication of the day the fonds was being processed, the hours spent arranging and listing by every employee, followed by the number of individual places and pages of the Logbook where an activity report is located. The closing chapter of this paper was written by Ilija Jakovljević. In the “Introduction”, in addition to emphasizing the role of Reverend Grah, Jakov Jelinčić underlines the merits of the late Bishop of Poreč and Pula Dragutin Nežić, of the then manager of the Archives of Croatia (now Croatian State Archives) Bernard Stulli and the then manager of the Croatian Historical Archives in Pazin (today: The State Archives in Pazin) Dražen Vlahov. In the closing chapter, Ilija Jakovljević speaks about Grah’s and Jelinčić’s merits, emphasizing in particular the role of Msgr. Grah as a historian and archivist.
Chiunque si occupi della storia locale sa che gli archivi ecclesiastici sono una fonte ricca e insostituibile per lo studio del luogo in cui è stato prodotto il materiale. Bisogna sapere che gli archivi ecclesiastici sono rigorosamente protetti dalle norme canoniche della Chiesa cattolica. Succede spesso che proprio i documenti ecclesiastici siano la fonte unica per la storia locale, nei casi in cui gli archivi vengono distrutti tramite l’azione di autorità statali e civili. Nell’anno 1970, con l’accordo tra l’Archivio storico di Pisino (oggi: Archivio di Stato di Pisino – DAPA/ASP) e la Diocesi di Parenzo e Pola e l’Amministrazione apostolica di Pisino, è iniziata la registrazione di tutti gli archivi ecclesiastici sul territorio delle citate organizzazioni ecclesiali. Due operatori archivistici, uno nominato da parte della chiesa (il sacerdote Ivan Grah), e l’altro da parte dell’Archivio (il professore Jakov Jelinčić, archivista), durante l’ordinamento e la registrazione dei citati archivi ecclesiastici, hanno redatto il Registro, oggetto del presente testo. L’arco temporale del Registro va dal 18 dicembre del 1970 al 28 ottobre del 1980. Jakov Jelinčić ha trascritto il Registro con tutti gli errori e particolarità ed ha inoltre redatto l’ “Indice“ delle sedi in cui si trovavano i fondi archivistici ecclesiastici nel periodo del loro lavoro con l’indicazione del giorno in cui il fondo era in elaborazione, delle ore impiegate da parte di ogni operatore per l’ordinamento e la registrazione, poi del numero d’ordine di ogni parte e di pagina del Registro sulla quale si trova il rapporto sul lavoro. Il capitolo finale di questo testo è stato scritto da Dott. Ilija Jakovljević. Jakov Jelinčić nell’ “Introduzione“, oltre a sottolineare l’importante ruolo del venerabile Grah, sottolinea in particolare i meriti del compianto vescovo di Parenzo e Pola, Dott. Dragutin Nežić, di Bernard Stulli, direttore dell’epoca dell’Archivio della Croazia (oggi Archivio di Stato croato), e del professor Dražen Vlahov, direttore dell’epoca dell’Archivio storico di Pisino (oggi: Archivio di Stato di Pisino). Ilija Jakovljević nel capitolo finale parla dei meriti di Grah e Jelinčić, sottolineando in particolar modo il ruolo del Monsignor Grah in quanto storico e archivista.