Adjuvantna radioterapija kod bolesnica s rakom dojke provodi se s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti: lokalnog i sustavnog te je njome moguće postići i bolje ukupno preživljenje. Međutim, taj ...učinak radioterapije nije jednak u svim skupinama bolesnica. Kako zračenje ima i određene nuspojave, potrebno je definirati bolesnice kod kojih je učinak radioterapije na sveukupno kontrolu bolesti toliko malen da se ovaj oblik liječenja može i izostaviti. To su, načelno, bolesnice starije od 70 godina kod kojih je učinjen poštedni kirurški zahvat a tumori imaju pozitivne hormonske receptore, manji su od 2 cm (T1) i aksilarni limfni čvorovi nisu zahvaćeni (N0). Upitno je može li se indikacija za radioterapiju u toj skupini bolesnica otkloniti i u slučaju Her2 pozitivnih tumora, tumora veličine do 3 ili 4 cm te kod bolesnica starijih od 65 ili čak 60 godina. U slučaju provedenog radikalnog kirurškog zahvata radioterapija se izostavlja kod tumora manjih od 5 cm i nezahvaćenih limfnih čvorova aksile (pT1-2, N0). Ukoliko je provedeno neoadjuvantno sustavno liječenje, radioterapija se provodi uvijek nakon poštednog kirurškog zahvata, a nakon radikalnog kirurškog zahvata uvijek kod klinički ili patohistološki pozitivnih limfnih čvorova aksile (cN+ ili ypN+). Kriterij otklanjanja indikacija za radioterapiju nikako ne bi smjela biti isključivo stopa patološkog odgovora na provedenu neoadjuvantnu sustavnu terapiju.
Sažetak. Cilj: Utvrditi postoji li povezanost između peritumoralnih pukotina i miofibroblastične reakcije strome u duktalnim invazivnim karcinomima dojke bez posebnih obilježja. Metode: U 100 ...invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena analizirani su postojanje peritumoralnih pukotina i imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina i glatkomišićnog aktina (SMA) u tumorskoj stromi. Rezultati: Peritumoralne pukotine nađene su u 92% karcinoma, dok u okolnom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5 do 100%. Apsolutni postotak peritumoralnih pukotina bio je znatno povezan s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT-stadijem bolesti, prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom pozitivnih limfnih čvorova. Tumori s opsežno izraženim peritumoralnim pukotinama (u > 30% tumora) imali su znatno veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Zaključak: Peritumoralne pukotine morfološki su izraz promijenjenih osobina tumorske strome u obliku zadobivanja miofibroblastičnog fenotipa.
SAŽETAK
Anaplastični limfom velikih stanica (engl. anaplastic large cell lymphoma, ALCL) rijedak je podtip non-Hodgkinova limfoma (NHL) i potječe od zrelih T-limfocita. Postoji primarni kožni ALCL ...(engl. primary cutaneous anaplastic large cell lymphoma, PC-ALCL), dva podtipa sistemskog ALCL-a (ALK-pozitivni i ALK-negativni) i anaplastični limfom velikih stanica povezan s implantatima za dojku (engl. breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma, BIA-ALCL) kao novi patološki entitet. BIA-ALCL je poseban oblik CD30-pozitivnog i ALK-negativnog ALCL-a koji dokazano nastaje u vezi s implantatima za dojku i to u prosjeku 8 – 10 godina nakon kirurškog zahvata (ugradnje implantata). Etiopatogeneza BIA-ALCL-a najvjerojatnije je multifaktorijalna; bazirana na kombinaciji kronične upale (kronične limfocitne stimulacije), stvaranja biofilma, teksture implantata, genetske predispozicije pacijenata i vremena nakon augmentacije. Do sada je opisano da su implantati teksturiranih površina povezani s praktički svim slučajevima BIA-ALCL-a. Kliničkom slikom dominira kasno nastupajući, perzistentni serom (periprostetička efuzija) oko implantata ili novoizraslina s unutrašnje strane kapsule, ponekad oboje. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetnom rezonancijom, aspiracijom periprostetičke tekućine, citološkom analizom i analizom imunofenotipa (protočnom citometrijom, imunohistokemijom). Kod većine pacijentica prisutna je lokalizirana bolest, što uglavnom znači i izvrsnu prognozu. Potpuna kirurška ekscizija (uklanjanje implantata i kapsule) ima ključnu ulogu u liječenju. Kemoterapija, zračenje ili oboje indicirani su u slučajevima uznapredovale bolesti. Cilj je ovog članka sumirati dosadašnje spoznaje o ovom entitetu (s obzirom na dijagnostiku, kliničku sliku i liječenje), s napomenom da su potrebna daljnja istraživanja kako bismo potpuno razumjeli uzroke ove bolesti, uz podizanje svijesti liječnika i informiranje pacijenata o potencijalnim rizicima augmentacije dojki, bez obzira činili to iz rekonstrukcijskih ili estetskih razloga.
Cilj: Sekundarni angiosarkom dojke rijetka je ali ozbiljna dugoročna komplikacija karcinoma dojke kod pacijenata koji su liječeni poštednim kirurškim zahvatom i radioterapijom. Prikazan je slučaj ...pacijentice kojoj se sekundarni angiosarkom pojavio sedam godina nakon radioterapije uz naglasak na ulogu pažljivog histološkog pregleda tih tumora. Prikaz slučaja: Pacijentici staroj 66 godina kojoj je 2006. godine dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom dojke učinjen je konzervativni kirurški zahvat i odstranjen je limfni čvor čuvar (pT1c, pN0). Postoperativni tretman uključivao je radioterapiju i endokrinu terapiju. Sedam godina nakon radioterapije, 2013. godine pacijentica je primijetila purpurno crveno mjesto na koži u ozračenom području desne dojke. Patohistološka dijagnoza promjene je angiosarkom. Zaključak: Razvoj sekundarnog angiosarkoma dojke povezan je s radioterapijom (RIA) i kroničnim limfedemom (Stewart-Treves sindrom nakon latentnog perioda od 4 do 8 godina). Zbog njegove rijetkosti i naizgled bezopasne prezentacije, jer se često radi o bezbolnoj promjeni nalik modrici na koži, pacijenti i liječnici često zanemaruju početne simptome, što vodi kasnom postavljanju dijagnoze. U vrijeme postavljanja dijagnoze pacijenti često imaju lokaliziranu bolest koja je ograničena na dojku, ali s multifokalnim rastom.
Cilj: Osnovni cilj našeg istraživanja je usporedba doznih parametara i debljine komprimirane dojke kod mamografskog pregleda koji je izvršen digitalnom tomosintezom (engl. digital breast ...thomosynthesis; DBT) i standardne, 2D mamografije. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 200 ispitanica životne dobi od 40 do 81 godine (median 60,5 ± 10,6). Ispitanice su podijeljene u dvije skupine, ovisno o vrsti mamografskog pregleda. Ova retrospektivna analiza obuhvatila je pretrage koje su vršene na mamografskom uređaju Hologic Selenia Dimensions (Hologic, Bedford, Mass) u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. ožujka 2018. Rezultati: Hi-kvadrat testom isključila se statistički značajna razlika u gustoći parenhima dojki između dviju grupa ispitanica. T-test nije pokazao statistički značajnu razliku u dobi ispitanica, kao niti razlike u debljini komprimiranih dojki između dviju ispitanih skupina. Vrijednost srednje glandularne doze (engl. average glandular dose; AGD) kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju bila je viša 0,53 mGy za lijevu dojku, a 0,37 mGy za desnu dojku (3,83 / -1 mGy, p = 0.001; 3.82 / -0.9 mGy, p = 0.023). Zaključak: Usprkos statistički značajnoj razlici u AGD-u kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju između dviju skupina ispitanica, ona je unutar granica prihvatljivosti propisanih Pravilnikom o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućeg zračenja u svrhu medicinskog i nemedicinskog ozračenja (NN 42/2018, 9. 5. 2018.), stoga smatramo da je opravdano uvođenje DBT-a kao standardne radiološke metode pregleda dojki.
Karcinom dojke najčešći je karcinom u žena. U RH od raka dojke oboli više od 2500 žena na godinu. Najvažniji rizični čimbenici jesu starija životna dob i pozitivna obiteljska anamneza. Nedovoljna ...tjelesna aktivnost vjerojatno je faktor rizika od karcinoma dojke u postmenopauzi, a jedan je od rijetkih poznatih faktora rizika koji se može mijenjati. Smjernice o aerobnoj tjelesnoj aktivnosti u prevenciji raka dojke uključuju najmanje 150 minuta na tjedan umjerene ili 75 minuta tjelesne aktivnosti visokog intenziteta. Utjecaj tjelesne aktivnosti na karcinom dojke potkrepljuje i činjenica da nakon aktivnog liječenja karcinoma dojke žene s vrlo niskim stupnjem tjelesne aktivnosti imaju povećan rizik od smrti u odnosu prema ženama koje imaju visok stupanj tjelesne aktivnosti.
Rekonstrukcija dojke Milas, Ivan; Zore, Zvonimir; Roth, Andrej ...
Libri oncologici,
12/2014, Letnik:
42, Številka:
1-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Karcinom dojke je načešći maligni tumor kod žena u Hrvatskoj. On je i vodeći uzrok smrti kod žena oboljelih od malignih bolesti. Njegovo liječenje izaziva jedan od najvećih strahova kod žena a to je ...gubitak jedne ili obje dojke. Tako se radi pogubnog psihološkog učinka ove bolesti sve veći broj žena odlučuje za rekonstrukciju. Zadnjih dvadesetak godina pratimo izraziti napredak u rekonstrukcijskim tehnikama, bilo vlastitim tkivom bilo ugradbenim materijalima. Ovaj članak nam daje kratki povjesni razvoj i današnji pregled o mogućnostima rekonstrukcije. Također, pregled prednosti i nedostataka
rekonstrukcijskih tehnika, koje nam mogu pomoći u izboru, vremena i načina rekonstrukcije. Krajnji cilj rekonstrukcije dojke treba biti, onkološki siguran zahvat kojime je žena zadovoljna.
Cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj pandemije COVID-19 na sveukupni rad patohistološkog i citološkog laboratorija u KBC-u Rijeka kao i na dijagnostiku nekih od najčešćih malignih bolesti.
...Retrospektivno su iz računalne baze podataka izvučeni i međusobno uspoređeni brojevi patohistoloških i citoloških nalaza, novodijagnosticiranih malignoma dojke, pluća, debelog crijeva, endometrija i prostate te molekularnih testova za analizu mutacije EGFR i HPV-infekcije za razdoblje od 1. ožujka do 30. rujna 2019. (prije pandemije) te od 1. ožujka do 30. rujna 2020. (za vrijeme pandemije COVID-19).
Ukupni broj izvršenih pretraga bio je statistički značajno manji za vrijeme pandemije COVID-19 u 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. (p<0,000), patohistološke dijagnostike za 24%, neginekoloških citoloških nalaza za 20%, ginekoloških za 13% te papa testova za 11% manje. Za vrijeme COVID-19 u odnosu na isto razdoblje prije pandemije broj novodijagnosticiranih malignih tumora značajno je smanjen za maligne novotvorine debelog crijeva (–25%, p<0,0001). Smanjenje novih slučajeva karcinoma dojke (–3%) i karcinoma prostate (–4%) bilo je manje izraženo, dok je povećanje evidentirano za karcinome pluća (+2%) i endometrija (+53%). Broj HPV-testova značajno je pao za vrijeme pandemije COVID-19, za 40% (p<0,0001).
Ovim radom smo potvrdili očekivano značajno smanjenje opsega rada tijekom prvog vala pandemije COVID-19 u 2020., i to od 11% do 40%, iako broj bolesnica/ka s novodijagnosticiranim karcinomima, osim s karcinomom debelog crijeva, nije značajno pao. Važno bi bilo formirati zajednički nacionalni registar koji bi prikupio ne samo dijagnostičke, već i terapijske postupke, posebno onkoloških bolesnica/ka, čime bi se dobio objektivniji uvid u probleme zdravstvenog sustava za vrijeme pandemije. Ovi podatci mogu poslužiti promišljanju mjera i strategije za što adekvatnije zbrinjavanje ne samo oboljelih od COVID-19, već i ostalih.
Receiving a cancer diagnosis is an important moment in anyone's life. Consequently, many patients are prepared to change their everyday habits and begin to look for advice from a wide range of ...sources. Women with breast cancer are particularly motivated and committed to making changes to their lifestyle and diet. The purpose of this study was to elucidate the changes in nutritional and other lifestyle habits following breast cancer diagnosis in Slovenia. A further goal was to estimate the proportion of breast cancer patients using dietary supplements and alternative diets or ascertain their desire to attend a consultation with a dietician.
A link to an online questionnaire was sent to the email addresses of members of Europa Donna and posted on their website (www.europadonna-zdruzenje.si) and Facebook page.
A total of 102 patients were included in the study. We found that a majority of breast cancer patients changed their eating habits (68.6%) and/or physical activity level (53.9%) following diagnosis. On average, they increased their fruit and vegetable intake and reduced their intake of sugar, red meat and fat. Alternative diets were used by 29.4% of patients, with a high proportion of patients (75.5%) consuming dietary supplements. More than a half of the patients (69.6%) expressed a desire for a consultation with a dietician.
Nutritional support during cancer treatment is part of medical treatment and has an important role to play in secondary and tertiary cancer prevention activities. More dieticians should therefore be incorporated into the health system.
Uvod: Rak dojke najčešći je rak koji se dijagnosticira kod žena. Psihološke reakcije na spoznaju bolesti najčešće se izražavaju u obliku depresije i anksioznosti. Mnoge studije ukazuju na povezanost ...depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke.
Cilj: Istražiti povezanost stupnja depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke.
Ispitanici i metode: Rad je urađen primjenom anketnog istraživanja na uzorku od 50 ispitanika na Klinici za onkologiju Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar. U istraživanju su korišteni sociodemografski upitnik namjenski sačinjen za ovo istraživanje, Beckova skala depresivnosti i WHOQOL-BREF upitnik kvalitete života.
Rezultati: Pronađena je negativna povezanost između razine depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, međutim povezanost nije statistički značajna. Ispitanice koje imaju djecu, viši ekonomski status, su samostalno pokretne i ne uzimaju lijekove iskazale su višu razinu kvalitete života. Nije pronađena statistički značajna razlika u razini ispitanika u odnosu na njihove sociodemografske podatke.
Zaključak: Kvaliteta života je negativno povezana s depresivnošću u žena oboljelih od raka dojke, ali povezanost nije statistički značajna.
PDF
