Hodočašća u patristici Knežević, Josip
Služba božja,
2022, Letnik:
62, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Autor u ovom članku razmišlja o fenomenu hodočašća i osamim početcima hodočašća ograničavajući se na prvih pet stoljećarane Crkve. Članak je podijeljen u dvije glavne cjeline kojezapravo čine i ...naslov samog rada. Tako će u prvoj cjelini biti riječio povijesti nastanka hodočašća – prije i poslije Milanskog edikta.U ovom dijelu autor se također bavi i odnosom između dvajubiskupskih središta Cezareje i Jeruzalema, te prvim hodočasničkimizvještajima i putnim vezama i udaljenostima kojima su hodočašćaišla. Druga cjelina, koja govori o Jeruzalemu kao nebeskojdomovini kršćana, obrađuje teme koje se tiču stavova otaca premakršćanskim hodočašćima, te razvoju kršćanskih svetih mjesta.Cjelina se zaokružuje tematikom Crkve kao hodočasničkognaroda u kojoj će biti riječi o askezi i gostoljubivosti kod kršćanakao izvoru i plodu hodočašća, te životnom putu prvih kršćana.
In this article the author reflects on the phenomenon of pilgrimage and the very beginnings of pilgrimage, limiting himself to the first five centuries of the early Church. The article is divided into two main parts, which actually make up the title of the paper itself. Thus, the first part will discuss the history of the origin of the pilgrimage - before and after the Edict of Milan. In this part, the author also deals with the relationship between the two episcopal centres, Caesarea and Jerusalem, as well as the first pilgrimage reports and travel connections and distances that the pilgrimages covered. The second part, which talks about Jerusalem as the heavenly homeland of Christians, deals with topics concerning the attitudes of the Fathers towards Christian pilgrimages, and the development of Christian holy places. The whole is rounded off with the theme of the Church as a pilgrim nation, which will discuss asceticism and hospitality among Christians as the source and fruit of pilgrimage, and the life path of the first Christians.
Kada u starim liturgijskim knjigama naiđemo na bogoslužje krunidbe kralja ili cara, ili pak obred svečanog dočeka kralja ili nekog velikodostojnika, pa kada još k tomu čitamo odredbu iz 19. st. da se ...u austrijskoj carevini u svakoj misi u Rimskom kanonu ima spominjati i austrijski car, onda bismo danas mogli lako zaključiti da je sprega države i Crkve u ono vrijeme bila i prejaka i neprilična. U ovom se radu bogoslužja vezana uz nositelje građanske vlasti stavljaju u povijesni kontekst. U uvodnom se dijelu kratko govori razumijevanju kraljevske vlasti u Svetom pismu i u prvoj Crkvi. Prikazuju se najstarije molitve za kraljeve, poglavito one u bogoslužju Velikoga petka. Središnji dio prikazuje obred krunidbe kralja prema rimskim pontifikalima. Na koncu se daje pregled molitava za nositelje vlasti i za domovinu u važećem bogoslužju. Iako kršćani nisu od svijeta, ipak su u svijetu, pa je svakako i danas primjereno slaviti bogoslužja i za domovinu i za nositelje građanske vlasti.
When in old liturgical books we come across the service of the coronation of a king or an emperor, or the ritual of the solemn welcome of a king or a dignitary, and when we also read the provision from the 19th century that in the Austrian Empire, in every mass in the Roman Canon, the Austrian emperor has to be mentioned, then today we could easily conclude that the connection between the state and the Church at that time was both too strong and improper. In this paper, we try to observe those ritual and liturgical events in the religious services related to the holders of civil authority in a genuine historical context. In the introductory part, the understanding of royal authority in the Holy Scriptures and in the ancient Church is briefly discussed. The oldest prayers for rulers are shown, especially those in the Good Friday liturgy. The central part shows the coronation ceremony of the king according to the Roman pontificals. At the end, there is an overview of prayers for the holders of power and for the homeland in the liturgical ceremony. Although Christians are not of the world, they are still in the world, so it is certainly appropriate to celebrate services for both the homeland and the holders of civil authority.
In diesem Aufsatz wird betrachtet die Frage des Verhältnisses zwischen Natur und Menschen ausgehend vom alten unreflektierten Gebrauch des Ausdrucks Ethos im Sinne des gewöhnten Lebensortes, das von ...den es bewohnenden Lebewesen in bestimmten Ausmasse (mit-)gestaltet wird. Diese Ausgangsposition wird weiter ausgearbeitet durch Begriffe des Heimortes (Kangrga) bzw. der Heimwelt und Heimat (Waldenfels). Verfasser vertritt die Auffassung, wonach dieser überlieferter Ethos-begriff den entsprechenden modernen Begriff nicht zu ersetzen vermag, er kann aber immerhin als seine zusätzliche Sinnbeilage verstanden werden. Die Letztere zeigt vielmehr eine unerwartete Aktualität mit Rücksicht auf die gegenwärtige Problematik der Ökologie sowie Biodiversität. Hierbei wird vor allem die Frage geöffnet, welche Arten des Bewohnens als auch des Bodenkultivierens des jeweiligen Wohnortes sollen vorgezogen, und welche dagegen unterlassen werden. Als ein Imperativ hebt Verfasser die Notwendigkeit hervor eines umsichtigen Beziehens zu den anderen Lebewesen, zur Vegetation und natürlichen Umwelt mit denen wir das planetare Wohnort teilen, begleitet mit dem Respekt zur anderen, nicht-menschlichen Lebensformen sowie zu ihrem Wohlbefinden.
Cilj je rada postaviti ishodišta za proučavanje povijesti hrvatskog iseljeničkog novinstva u Čileu od najranijeg razdoblja doseljenja Hrvata do kraja 1914. godine, među kojima je brojčano dominantnu ...grupaciju činilo stanovništvo s Brača. Radilo se prvenstveno o ekonomskoj migraciji uzrokovanoj ekonomskim promjenama u društvu općenito, ali i ekonomskim promjenama kao posljedicama političkih kretanja. U novu domovinu donose tradicionalnu potrebu organiziranja u razna društva, ali i svijest o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti s vlastitim jezikom. Neobično brza asimilacija (već u prvoj generaciji) dovodi u pitanje opstojnost te potrebu očuvanja baštine. Iseljeničke novine u kojima surađuju, uređuju ih i pokreću Bračani – novinari, među kojima se ističu Ivan Krstulović i Luka Bonačić s novinama „Domovina“ iz Punta Arenasa, u dosadašnjoj literaturi sagledavane su gotovo isključivo s aspekta političke orijentacije i borbe. Cilj je rada kroz primjer rubrike „Iz mjesta i okolice“, koja je održala kontinuitet tijekom cijelog razdoblja izlaženja lista „Domovina“ i čijim je sastavnim dijelom bila, prikazati, s aspekta socijalne povijesti, da su lokalne novine odražavale i bilježile pojave i događanja značajna za svakodnevni život zajednice sa svrhom očuvanja njezina identiteta.
Do neovisnosti (samostalnosti) Hrvatske (1991.) i njezina međunarodnog priznanja (krajem 1991. i početkom 1992.) Hrvati u Švicarskoj, pa i diljem svijeta, nisu imali državne, nego narodne simbole ...(grb i stijeg) koji su se ponegdje poprilično razlikovali. Najupečatljiviji i najdugotrajniji simbol i dokaz samobitnosti hrvatskoga naroda bio je ostao hrvatski jezik. U prisilnome ili izabranom iseljeništvu hrvatski jezik je spajao, povezivao i bodrio Hrvate da u njima ne zamre nada i vjera u slobodnu domovinu. Danas na poslu odgoja i obrazovanja mladih naraštaja sustavno radi hrvatska država u svojim dopunskim školama u inozemstvu. U školskoj godini 2019./2020. hrvatska dopunska nastava održava se u Švicarskoj u 17 kantona i 53 mjesta. Upisana su 693 učenika koje podučava 11 učiteljica. Ovaj se članak završava "zaključnim raspravljanjem" o budućnosti učenja hrvatskoga jezika u iseljeništvu.
Obwohl er den größten Teil seines überaus fruchtbaren Lebens und seiner professionellen Laufbahn außerhalb von Varaždin verbracht hatte, pflegte der „Vater der slawischen Philologie“ Vatroslav Jagić ...(Varaždin, 6. VII. 1838 – Wien, 5. VIII. 1923) dennoch dauerhafte Beziehungen zu seiner Geburtsstadt. Diese Beziehungen können auf drei Ebenen besonders gut nachvollzogen werden: a) der existentiellen (Sorge um seine Familie und den familiären Besitz); b) der beruflich-gesellschaftlichen (Jagićs Interesse für die kulturellen, gesellschaftlichen und politischen Ereignisse in Varaždin, das sich in seiner langjährigen Korrespondenz mit seinem Kollegen, dem Philologen Ivan Mičetić niederschlug); c) der emotiven (wiederholtes Bekunden von Liebe und Gebundenheit an seinen Geburtsort und seine kroatische Heimat, einschließlich des Wunsches, seine letzte Ruhestätte in der Gruft der Familie Jagić auf dem städtischen Friedhof in Varaždin zu finden). Hinsichtlich der Ehrung ihres bedeutendsten Sohnes, bleibt für die Stadt Varaždin – nachdem ihm bereits ein bronzenes Denkmal errichtet und der Stadtpark nach ihm benannt worden ist – noch die Aufgabe übrig, das heute leerstehende und heruntergekommene Haus der Familie Jagić, das sich unter präventivem Denkmalschutz befindet, von Grund auf zu renovieren und es seiner kulturellen Funktion zuzuführen.
U radu se razmatraju opća načela Katoličke crkve i njezina crkvenoga djelovanja u pastoralnoj skrbi za selioce, razlikujući uzroke političke, ekonomske i kulturne naravi selidbe, te stavljajući ...dostojanstvo osobe kao temeljno pravo. Uloga i perspektiva hrvatske inozemne pastve i njezine duhovne mreže u svijetu, predstavlja njezinu veliku odgovornost s obzirom na sve opsežniji proces sekularizacije u svijetu koji ne pretpostavlja samo društveno–objektivne posljedice, nego i individualno– subjektivne. U tom smislu djelovanje hrvatske inozemne pastve ne može se ispravno ocijeniti i opisati isključivo u optici dokumenata koji reguliraju pastoralnu skrb među katoličkim migrantima jer danas imamo i niz različitih društveno uvjetovanih čimbenika koji definiraju njezino djelovanje. U tom kontekstu ona danas ima posebnu ulogu u odnosu prema traženju novih oblika zaštite selilaca, kao i njihovih vrijednosti koje donose sa sobom u novu sredinu.
As is evident in the many centuries of migration of the Croatian people, and also throughout all of history up until the present day, the presence of the Catholic Church is revealed in her various activities. Furthermore, keeping in mind new global migration processes, the pastoral activities of the Catholic Church today may be narrowed down to missionary activity, caritative practice and social pastoral activity. Today, since faith and culture are being confronted with various social rifts, the contemporary evangelizing missionary is impelled to regard culture as a means by which religious norms may be applied and social spheres which need to be Gospel–permeated may be determined. However, with the development of modern society come changes , not only in religious practices and in the declining influence of religious institutions, but also, first and foremost, in the declining importance of the community in highly organized social systems. Thus, a new understanding of the Catholic Church and her pastoral activity takes its place in determining the significance of the migrant’s position in the modern world. Precisely this sort of person, lodged in a socio–psychological rift, needs the continuing task of the mission to be his integration into a new society on the functional, social, emotional and cultural levels. Throughout the two thousand years of her activity, the Church has constantly undergone enculturation processes, since the spreading of the Gospel implied an encounter with the cultures of nations in which the Word of God was being preached. Throughout history many missionaries opened the way to evangelization by respecting and accepting cultural givens of the people whom they encountered in the countries and regions where they worked. Numerous Church documents testify to this sort of activity for they speak of accepting various cultures and ways to relate to them by defining culture in its anthroplogical and classical dimension. The right to a country and the right to migrate is spreading such that it is possible not only to settle in a new environment, but also to be a member of two countries in such a way that two patriotisms do not exclude each other. As regards the contemporary migration phenomenon which has biblical roots, the Catholic Church is aware that this is an examination of conscience both for those migrating, and for those t aking in migrants. Thus, Croats abroad become proactive as they observe phenomena which require them to provide assistance to members of non–Christian religions and thus to create new forms of coexistence which will in turn make possible new forms of ecumenical rapprochement and preaching of the Gospel.
Kao primjeri slavonskog ratnog pisma koji sadržajno obuhvaćaju prostor požeškog kraja i Požeško-slavonske županije, u ovom radu odabrani su dnevnici, ratne kronologije i kolumne koje su izlazile u ...lokalnim glasilima za vrijeme Domovinskog rata. Karakterizira ih visok stupanj vjerodostojnosti i dokumentarnosti te eksplicitno zajedništvo svih ratom ugroženih s jasno naglašenim domovinskim aspektom. Analizirani tekstovi imaju u epicentru rat kao egzistencijalnu pojavnost, ali i literaran odnos prema njemu.
Ratna zbivanja u Slavoniji nosila su sa sobom razaranja i velike tuge no s druge strane postojali su zapisivači koji su kroz slavonsko ratno pismo pokazali kako voljeti domovinu.
U prvome dijelu članka uspoređuju se postojeće odredbe pojma domovine u hrvatskome jeziku te ih se postavlja u odnos s odredbama u drugim europskim jezicima. Ta je usporedba poticajna za omjeravanje ...suvremenih znanstvenih i općih pojmova s razumijevanjem tekstova iz prošlosti. Primjena mogućih značenja pojmova domovine i nacije na stariju hrvatsku književnost daje nov impuls kritike donedavnih dominantnih ideja da bi naciju i domovinu određivalo pretežito moderno doba, od romantizma do danas. U francuskoj i njemačkoj kulturi prije romantizma, na kraju 18. i početkom 19. stoljeća gospođa de Staël komentirala je »duh nacije« posredstvom Montesquieuova prepoznavanja nacionalnoga duha u književniku 18. stoljeća, klasicistu Voltaireu, a u hrvatskoj kulturi prema kriteriju književnoznanstvenih interpretacija hrvatskoga kanona, odgovor upućuje na Junija Palmotića, književnika baroknog 17. stoljeća. Povezanost domovine i nacije kroz razmišljanja gospođe de Staël, kao i Montesquieua, Voltairea, Palmotića, prigoda je da se istaknu – napokon i u Hrvatskoj – sve glasnije kritike donedavno dominantnih tumačenja netom izdvojenih ključnih pojmova. To se često naziva »modernističkim obratom« prema kojem je nacija fenomen koji nastaje krajem osamnaestog stoljeća te »konstruktivističkim obratom« prema kojem naciju ne čine »objektivni« kriteriji poput zajedničkoga jezika, podrijetla, sudbine, nego zajedničko vjerovanje u te kriterije. Važan obol debati dali su Henfried Münkler i Caspar Hirschi: pristupajući problemu iz isključivo konstruktivističke perspektive, početke modernoga nacionalističkog diskursa pomaknuli su iz devetnaestog duboko u petnaesto stoljeće, u vrijeme renesanse, identificirajući humaniste kao njegove ideološke začetnike. Tzv. modernistički obrat niti je toliko obrnuo vrijednosti niti je toliko modernistički. Ono što je Voltaire za francusku naciju, povjesničari hrvatske književnosti prepoznali su u životu i djelu Junija Palmotića. O duhu hrvatske nacije u djelu Junija Palmotića najutjecajnije su tekstove tijekom 20. stoljeća pisali Branko Vodnik (Drechsler), Wilfried Potthoff, Rafo Bogišić, Nikola Batušić, Vlaho Bogišić, Fedora Ferluga-Petronio, Dunja Fališevac i Divna Mrdeža Antonina. Prikazom odnosa ključnih pojmova unutar pojedinih tekstova te njihovoj primjeni na Palmotićeva djela, a poglavito na dramski tekst Pavlimir, utvrđen je aktivan Palmotićev odnos prema pojmovima domovine i nacije.
U ovom radu se razmatra način na koji dramski pisac Dušan Kovačević tretira pojmove domovine i smrti u svojim komadima, počev od prvih (Maratonci trče počasni krug i Radovan III) do najnovijih ...(Hipnoza jedne ljubavi). Autor utvrđuje da se ideja domovine u komadima Dušana Kovačevića sastoji od više različitih ideja koje se stapaju sa idejom smrti, kao što su zemlja (u koju se mrtvi zakopavaju), vlast (koja šalje u smrt) i zavičaj (početak i kraj za glavnog junaka). Susretanja i mešanja ovih pojmova daju kompleksnu sliku domovine u svim komadima jednog od najpoznatijih srpskih komediografa.
PDF
