Abstrct
Background
Cilia are essential for morphogenesis and maintenance of many tissues. Loss‐of‐function of cilia in early Zebrafish development causes a range of vascular defects, including ...cerebral hemorrhage and reduced arterial vascular mural cell coverage. In contrast, loss of endothelial cilia in mice has little effect on vascular development. We therefore used a conditional rescue approach to induce endothelial cilia ablation after early embryonic development and examined the effect on vascular development and mural cell development in postembryonic, juvenile, and adult Zebrafish.
Results
ift54(elipsa)‐mutant Zebrafish are unable to form cilia. We rescued cilia formation and ameliorated the phenotype of ift54 mutants using a novel Tg(ubi:loxP‐ift54‐loxP‐myr‐mcherry,myl7:EGFP)sh488 transgene expressing wild‐type ift54 flanked by recombinase sites, then used a Tg(kdrl:cre)s898 transgene to induce endothelial‐specific inactivation of ift54 at postembryonic ages. Fish without endothelial ift54 function could survive to adulthood and exhibited no vascular defects. Endothelial inactivation of ift54 did not affect development of tagln‐positive vascular mural cells around either the aorta or the caudal fin vessels, or formation of vessels after tail fin resection in adult animals.
Conclusions
Endothelial cilia are not essential for development and remodeling of the vasculature in juvenile and adult Zebrafish when inactivated after embryogenesis.
Key Findings
We successfully rescued homozygous ift54 mutants using a rescue trangene expressing wild type ift54, which partially recovered cilia formation and function.
Endothelial specific inactivation of ift54 (required for cilia formation) did not affect endothelial patterning in juvenile and adult zebrafish.
Endothelial ift54 inactivation had no effect on mural cell coverage in juveniles and adult zebrafish.
DOI: http://doi.org/10.26333/sts.xxx2.06 W artykule krytycznie omawiam główne stanowiska filozoficzne dotyczące domniemanych niezdaniowych aktów mowy, takich jak „Ładna sukienka”, „Pod stołem”, ...„Gdzie?” itp. Filozofów zajmujących się takimi wypowiedziami można podzielić na dwie grupy: tych, którzy (jak m.in. Stanley, Merchant i Devitt) uważają, że albo są one zakamuflowanymi wypowiedziami zdaniowymi, albo nie są pełnoprawnymi aktami mowy, oraz tych, którzy (jak m.in. Stainton i Corazza) uznają, że chociaż nie są to zdania ani w sensie syntaktycznym, ani w sensie semantycznym, to jednak można za ich pomocą dokonać aktu mowy. Opowiadam się za twierdzącą odpowiedzią na tytułowe pytanie i proponuję analizę takich aktów w ramach relatywizmu umiarkowanego Recanatiego. Dziękuję anonimowym recenzentom „Studiów Semiotycznych”, których krytyczne uwagi pozwoliły mi ulepszyć tekst.
The basic theme of this paper are bare noun phrases, which in the Italian language often appear in reduced syntactic structures. Omitting redundant syntactic units is caused by several reasons, among ...which the most important are economy of language, emphasis and style. The occurrence of bare noun phrases in Italian often coincides with ellipsis, so we have paid special attention to the type of ellipsis (rhetorical and grammatical) where bare nouns appear, and to the types of verbs which is omitted in elliptical structure (verbal predicates, copulative verbs, semi-copulative verbs, existential verbs). We have analysed these reduced statements at the levels of surface as well as deep structures of sentences, relying on the principles of generative grammar and on modern structural methods. The survey results represent syntactic and semantic conditions as well as linguistic contexts, that cause SNØ in ellipsis.
U hrvatskoj (a često i stranoj) onomastici analizi tvorbenih načina posvećuje
se mnogo manje pozornosti nego analizi etiologije, motivacije i etimologije. Posljedica
su malobrojnosti radova u kojima ...se proučava imenska tvorba nerazvijenost
terminologije s jedne strane te terminološka neujednačenost s druge
strane. Pozornost se u ovome radu usmjerava na nastanak toponima od višerječnih
toponima jedino izostavljanjem koje njihove sastavnice. Imajući na umu
strukturu i morfološke značajke tako nastalih onima, razlikujemo više tvorbenih
načina temeljenih na tome tipu izostavljanja. Cilj je ustanoviti kojim bi terminima
bilo najprikladnije nazvati tȇ tvorbene načine te rezultate tih tvorbenih
načina (neovisno o tome jesu li jednorječni ili višerječni). U prvome dijelu rada
proučavaju se pristupi u dosad objavljenoj literaturi. Utvrđuje se da se u dijelu
radova uopće ne razlikuje imenska tvorba od neimenske, dok među onima
koji taj uvjet zadovoljavaju postoji terminološka neujednačenost prouzročena
različitim pristupima. Jedan se od valjanih pristupa temelji na samome tvorbenom
načinu (elipsi) bez obzira na (jednorječnu ili višerječnu) strukturu rezultata,
a drugi na rezultatu (njime se proučavaju samo jednorječni toponimi). Iza
osvrta na termine i usporedbe definicija i ograničenja, izložena u središnjemu
dijelu rada, predlažu se termini za koje smatramo da precizno opisuju tvorbene
načine o kojima govorimo i rezultate tih tvorbenih načina. Premda je u ovome
radu pristup ponajprije toponomastički, navedene termine (dakako uz nužnu
prilagodbu – promjenu termina koji se odnosi na onimski tip) smatramo primjenjivima
općenito u onomastici, što nastojimo ilustrirati primjerima iz različitih
onimijskih slojeva.
O obliku i tipu informacije u jezičnom procesiranju Masnikosa, Irina; Tonković, Mirjana; Peti-Stantić, Anita
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2019, Letnik:
45, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U literaturi je pokazano
kako se sintaktička struktura, za razliku od značenja iskaza, vrlo kratko zadržava
u pamćenju, osobito nakon rečenične granice (Caplan 1972, Jarvella 1971). Unatoč
tomu ...postoje istraživanja koja pokazuju kako sintaktička struktura koja
prethodi elipsi glagolske skupine utječe na njezinu obradu i interpretaciju
(Hankamer i Sag 1976, Shapiro i Hestvik 1995). Frazier i Clifton (2005)
formuliraju
hipotezu glavne tvrdnje
prema
kojoj se novi jezični materijal povezuje s glavnom tvrdnjom prethodne rečenice
ako je ona lako dostupna te
hipotezu domene koordinacije
prema kojoj je u obradi koordinirane strukture dostupna čitava koordinirana struktura ili samo recentna sastavnica. Te su hipoteze
eksperimentalno potvrđene u engleskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta
eliptičnih rečenica koje otvaraju mogućnost višestruke interpretacije. U ovom
su radu hipoteze glavne tvrdnje i domene koordinacije eksperimentalno testirane
u hrvatskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta eliptičnih rečenica kojima prethode
zavisnosložene (
Tina je otišla kući nakon što
je popila piće. I Marija je.
//
Nakon
što je popila piće, Tina je otišla kući. I Marija je
.)
i nezavisnosložene rečenice (
Tina je otišla kući i popila
piće. I Marija je.
//
Tina
je popila piće i otišla kući. I Marija je
.).
U ispitivanju je dodatno mjereno i vrijeme reakcije ispitanika. Rezultati
eksperimenta pokazuju da su ispitanici, neovisno o vrsti rečenice koja im je
prethodila, dominantno birali koordiniranu strukturu kao antecedent elipse. Uz
to, u interpretaciji elipse nakon zavisnosloženih rečenica zabilježen je
utjecaj glavne tvrdnje, ali i utjecaj recentnosti na odabir antecedenta.
Psycholinguistic research
of language processing has provided evidence that memory for the syntactic
structure, as opposed to memory of the meaning of the utterance, is short lived,
especially across the sentence boundaries (Caplan 1972, Jarvella 1971).
However, the syntactic structure of the preceding text influences processing
and interpretation of the ellipsis. (Hankamer and Sag 1976, Shapiro and Hestvik
1995). Frazier and Clifton (2005) formulated the (1)
Main Assertion Hypothesis
(MAH): comprehenders prefer to relate material in a
new sentence to the main assertion of the preceding sentence; (2)
Conjunction Domain Hypothesis
: the processing of conjunction allows either the entire
conjoined phrase to be processed or just the closer conjunct. These hypotheses are
experimentally confirmed in the study of the interpretation of ambiguous
elliptical sentences (Frazier and Clifton 2005). In this paper we experimentaly
test the role of the Main Assertion Hypothesis and the Conjunction domain
Hypothesis in the interpretation of VP ellipsis in Croatian. The differences in
interpretation and reaction times were measured in comprehension task for
two-sentenced discourses including complex sentences (e.g.
Tina je otišla kući nakon što je popila piće. I Marija
je
. ‘Tina went home after she had a drink. So did
Marija.’) and compound sentences (
Tina
je otišla kući i popila piće. I Marija je.
‘Tina
went home and had a drink. So did Marija.’). Results suggest that the dominant
strategy is choosing the cojoined structure as an antecedent of VP ellipsis.
However, the effects of the main assertion and clause order are observed in the
interpretation of the ellipsis following complex sentences. Results for the
preferred interpretation of elliptical sentences that follow compound sentences
confirm the Conjunction Domain Hypothesis i.e. the role of the clause order in
processing.
Razvoj naseljenosti otoka uvjetovan je ponajviše udaljenošću od
kopna i načinom prometnoga povezivanja. Otok Krk je danas
sa zaleđem povezan mostom i zračnim linijama, a s ostalim
otocima trajektnim ...linijama. Cilj je rada istražiti i objasniti dinamiku
određenih demografskih komponenti na otoku. U radu se
promatra promjena naseljenosti otoka Krka od 1857. do 2011.
godine (razdoblje između prvoga i najnovijega popisa stanovništva).
Utvrđeno je da je smanjenje broja stanovnika od
početka 20. stoljeća povezano s procesima urbanizacije Rijeke,
dok je povećanje broja stanovnika otoka od sedamdesetih godina
20. stoljeća povezano s procesom suburbanizacije istoga
grada, na što je znatno utjecala izgradnja Krčkog mosta. Od
sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas zapadna i sjeverna
strana otoka bilježe pozitivnije demografske pokazatelje od istočne
i jugoistočne strane. To se može objasniti boljim preduvjetima
za razvoj turizma na zapadnoj strani otoka te razvojem
industrije i većom blizinom Rijeke. Stoga od sredine 19. stoljeća
do danas pratimo premještanje težišta naseljenosti otoka u
smjeru sjeverozapada, a u skladu s tim je i elipsa naseljenosti za
2011. položena sjeverozapadnije nego ona za 1857. godinu.
Generalizirani Apolonijev problem Guberina, Antonija; Koceić Bilan, Nikola
Acta mathematica Spalatensia. Series didactica,
05/2019, Letnik:
2, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Apolonijev problem glasi: "Konstruiraj kružnicu koja dodiruje tri za-
dane kružnice". U uvodnom dijelu definiramo Apolonijev problem reda
n; n 2 N i na taj ga način generaliziramo. U nastavku rada ...posebno
promatramo sve Apolonijeve probleme reda 1, 2 i 3 te odredujemo geometrijsko mjesto središta (GMS) rješenja što je posebno interesantno za Apolonijeve probleme reda 2 jer se kao GMS javljaju konike pa na takav način dobivamo alternativnu definiciju konika. Važno je istaknuti da se kao GMS rješenja Apolonijevih problema reda 3, izmedu ostaloga, javljaju presjeci 3 konike, 2 konike i pravca, koji su, protivno površnoj intuiciji, neprazni. Apolonijeve probleme reda n >=4 nije interesantno promatrati jer rješenja postoje samo u posebnim slučajevima. Takoder se iznosi ideja za daljne razmatranje stavljajući proizvoljni kut presjeka izmedu traženih kružnica i zadanih n elemenata umjesto kuta od 0 stupnjeva kojega smo u radu promatrali.
U radu se istražuju koordinirane konstrukcije s katalipsom prijedložne dopune (KPD-om) u hrvatskome, kao na ili oko kapka. Osnovno je istraživačko pitanje što uvjetuje mogućnost KPD-a. Ukrštavanje ...teorije katalipse na desnoj periferiji prvoga koordinanda, u generativističkoj tradiciji poznate kao podizanje desnog čvora, te normativne i deskriptivne literature o ovom fenomenu u hrvatskom iznjedrilo je usmjerenija istraživačka pitanja – jesu li uvjet za KPD u hrvatskome: 1) podudaranje padežnih oblika ispuštenog i neispuštenog NP-a, 2) višesložnost ili leksička naglašivost prijedlogā, 3) značenjska suprotnost prijedlogā. Ova su pitanja adresirana analizom ručno označenog uzorka 1026 primjera konstrukcija s KPD-om iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa i 1001 primjera iz Hrvatskoga mrežnog korpusa. Rezultati istraživanja ukazuju na to da podudaranje padežnih oblika nije uvjetujući faktor za KPD u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj praksi, suprotno normativnim preporukama, a da je glavni uvjetujući faktor za KPD značenjska kontrastnost prijedlogā. Pokazalo se da broj slogova ili navodna leksička naglašivost prijedlogā nisu isključivi kriterij za mogućnost upotrebe u konstrukciji s KPD-om, no čini se da ta obilježja jesu u korelaciji s učestalošću takve upotrebe pojedinih prijedloga. Međutim, ovaj aspekt zahtijeva daljnje istraživanje prije pouzdanih zaključaka.
U članku se analizira kontekstno ekspresivan leksik odnosno figurativna
uporaba riječi. Radi se o uporabi stilskih figura i tropa za čije je prepoznavanje i analizu potreban kontekst u kojem se ...javljaju, a usto utječu
na ekspresivnost teksta. Za potrebe rada rabljeni su eseji (objavljeni u
zbirci Sadašnjost za vječnost) i feljtoni (objavljeni u zbirci En Passant)
Veselka Tenžere u kojima su, s obzirom na učestalost, obrađene sljedeće
stilske figure i tropi: elipsa, personifikacija, poredba, hiperbola, metonimija, oksimoron, ironija i sarkazam. Analizom je pokazano kako figurativna uporaba riječi doprinosi ekspresivnosti teksta jer se tako koriste
dodatne mogućnosti u jeziku kao sustavu kojima se stvaraju nove veze
među riječima. Posebnost tih tekstova čine i autorova kreativnost, individualnost te subjektivnost u stvaranju novih neobičnih jezičnih tvorevina čije su značenje i funkcija uvjetovani uglavnom kontekstom u koje
ih Tenžera smješta.
Ključne riječi: figure; figurativnost; tropi; kontekst; ekspresivnost; Veselko Tenžera; elipsa; personifikacija; poredba; hiperbola; metonimija;
oksimoron; ironija; sarkazam
PDF
