U 21. stoljeću feministički pokret doživljava novi uzlet, a na to osobit utjecaj imaju slavne žene koje svojim djelovanjem promoviraju emancipaciju žene. Cilj ovog rada bio je utvrditi kako se u ...reklamama za ženske parfeme prikazuje emancipiranost kao poželjna ženska osobina. Kvalitativnom istraživačkom metodom analize narativa analizirano je pet reklama za parfeme čije su glavne protagonistice slavne osobe. Njihove zajedničke karakteristike su odlučnost, s izraženim osjećajem samosvijesti, i buntovnost. One su ekstrovertirane, asertivne i sklone traženju uzbuđenja, kompetentne i orijentirane na uspjeh. Njihova poželjnost određena je istodobnim utjelovljivanjem muževnog ponašanja i estetike ženstvenosti, odbacivanjem rodnih normi (izuzev ideala vitkosti), dominantnim ponašanjem u interakciji s muškarcima te okretanjem budućnosti. Ponašanje protagonistica izrazito odgovara karakteristikama postfeminističkog poimanja ženstvenosti te podržava temeljnu odrednicu feminizma – ideju emancipacije.
In the 21st century, the feminist movement is experiencing a new upswing. This process is particularly affected by the activity of female celebrities who promote and embody the idea of woman emancipation. The main goal of this paper is to identify the ways in which female perfume commercials present emancipation as desirable. By means of narrative analysis and the qualitative research method, we analysed five perfume commercials featuring female celebrities as their main protagonists. The common characteristics shared by all the protagonists in the analysed commercials is their determination and a pronounced sense of self-awareness and insurgence. They are extroverted, assertive, and prone to seeking excitement, competent and success-oriented. Their desirability is simultaneously determined by masculine behaviour, feminine aesthetics, the rejection of gender norms (with the exception of the slimness ideal), dominant behaviour when interacting with men, and the focus towards the future. The behaviour of female protagonists almost completely matches the characteristics of the postfeminist understanding of femininity and supports the fundamental determinant of feminism – the idea of emancipation.
The book contributes new insights to the research in the field of anthropology of (post)socialism, culture of consumption, gender and memory. It is based on the testimony of interlocutors who offer ...an insight into the “structure of the feeling” of the socialist era through the practice of consumption, from which on the one hand the complex economic and political dynamics and diverse disciplinary regimes are being reflected and the understanding of power, resistance and emancipation on the other. Author establishes critical distance towards the approach, which discusses socialism as a totalitarianism and shows that socialist policies were not simply dictated from above, but negotiated between the state and its citizens. The female consumer in socialism did not only respond to social barriers and obstacles of history, but she also actively co-created social time. By studying how consumers interpreted and created mutual connections between material objects, moral reputation and (self)respect, the book also shows certain specific elements of Slovenian and Yugoslav development of the European countries after the Second World War.
Prispevek premišljuje emancipatorni potencial gibanj v vstajah 2012–2013, najbolj silovitih v zgodovini samostojne Slovenije. Ne glede na njihovo organizacijsko obliko (iniciativa, kolektiv, ...neformalno združenje, društvo, zavod, politična stranka …), čas nastanka ali številčnost je v središču predvsem njihovo razumevanje politike in potencial za razvoj strategij za politično delovanje. Pri tem avtorica izhajam iz temeljnega aksioma, da resen premislek o politiki nujno vključuje premislek o temeljni radikalni enakosti med ljudmi, to je politiki emancipacije, ki ji je inherentna egalitarna norma. Analiza temelji na intervjujih s sogovorniki iz 19 gibanj, aktivnih v času vstaj, in pokaže na nasprotja, ki so se vzpostavila med gibanji znotraj paradigme »možnega«, kjer je politika razumljena kot vladavina, in tista na področju »nemožnega«, to je izumljanja prostorov politike, ki bi temeljili na radikalni enakosti onkraj boja za oblast.
Tekst preispituje potencijal primordialnih društvenih formi – kao oblici otpora iz postkolonijalnih i subalternih studija – za razumijevanje suvremenog političkog života u post-jugoslovenskom ...regionu. Premisa istraživanja jest da je predstavnički demokratski sustav nije univerzalno prihvatljiv model, te da je on jedan oblik zapadne (političke i epistemološke) dominacije centra nad periferijom. Na tom osnovu postavlja se pitanje koliko je standardni zapadni model predstavničke demokracije doista prenosiv u zapadno-balkanska društva sa specifičnim političkim tradicijama i, posledično, koliko i na kakav način te političke tradicije utječu na „uvezeni“ zapadni demokratski model. A glavna je teza da povijesne forme društvenih praksi i odnosa, koje su autentične na tom prostoru, predstavljaju mogućnost reinterpretacije demokratskog sustavnog modela, pa i epistemološku emancipaciju. U tu svrhu sažeto su analizirane (povijesna) župa, naravnoverska zajednica i crkva bosanska.
V prispevku analiziramo družbene spremembe, ki jih prinašajo procesi globalizacije, kapitalizem, individualizem in pozna moderna. Na podlagi teh sprememb pojasnjujemo premik v politiki izobraževanja ...odraslih, za katerega je odgovorna država in je v funkciji demokratizacije družbe, v politiko vseživljenjskega učenja kot pripravo odraslih za potrebe trga dela, pri čemer so odrasli sami odgovorni za svoj razvoj in življenjske izbire. Ob tako razumljeni politiki vseživljenjskega učenja se sprašujemo, ali je mogoča emancipacija odraslih onkraj zahtev trga po lastnem opolnomočenju.
U obrazovnim sustavima europskih zemalja odgoj i obrazovanje za poduzetništvo sveprisutan je i nezaobilazan odgojno-obrazovni koncept. Nastanak, razvoj i uspon tog koncepta u tijesnoj su vezi sa ...suvremenim razvojnim trendovima europske obrazovne politike. Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo određeno je društvenom i odgojnom vrijednosti poduzetništva, zatim svrstavanjem među temeljne preduvjete za ostvarivanje cjeloživotnog učenja. U pedagogijskoj znanosti uočava se nedostatna teorijska utemeljenost tog koncepta. Jedna od posljedica takvog stanja je vrednovanje odgoja i obrazovanja za poduzetništvo kao pedagogijski irelevantnoga. Poduzetništvo, u odgojno-obrazovnom kontekstu, često se naziva područjem paradoksa zbog obilježja koja neprestano balansiraju na kontinuumu od neoliberalnih do emancipacijskih interpretacija.
Cilj ovog rada je konceptualno-teorijskom analizom odgoja i obrazovanja za poduzetništvo, izdvojiti moguće vrijednosne i ciljne prijepore te razmotriti njegovu emancipacijsku i afirmativnu vrijednost u procesu odgoja i obrazovanja. Rezultati provedene analize doprinose razumijevanju kompleksnosti onoga što je odgoj i obrazovanje za poduzetništvo ili što bi mogao postati ako nekritički pristupamo trendovima obrazovne politike.
Autor u četiri dijela nastoji promišljati o etičkoj dimenziji »genija žene«, posebno o njegovoj važnosti za današnje suvremeno društvo. Društvo koje je pod snažnim utjecajem etičkog individualizma i ...relativizma, konzumerističke i hedonističke kulture, u realnoj je opasnosti izgubiti iz vida ono najbitnije, a to je sam čovjek. U prvom dijelu autor se kritički osvrće na povijesno marginalni društveni položaj žene. Uspoređujući ga s današnjim društvenim položajem koji je mnogo bolji u odnosu na prošlost (ali ne dovoljno), autor ističe kako se još uvijek osjeća snažna potreba rehabilitacije žene u društvu, odnosno potreba većeg vrednovanja ženine specifičnosti i vlastitosti. Žena, kako donosi autor u drugom dijelu, preko svojih vlastitosti utemeljenih na njezinu specifičnom ženskom »geniju«, može uvelike pridonijeti potrebnoj društveno-etičkoj obnovi. U tom kontekstu autor u trećem i četvrtom dijelu analitičko-sintetičkom metodom, oslanjajući se ponajviše na tekstove Ivana Pavla II, a dijelom i Benedikta XVI., specificira u čemu se sastoji društveno-etički značaj »genija žene« i koje su njegove temeljne karakteristike.
U radu se iznose podudarnosti i razlike u političkim promišljanjima pitanja nacionalne emancipacije Stjepana Radića, Bogdana Radice i Franje Tuđmana trojice iznimno značajnih hrvatskih intelektualaca ...i političara čije se spoznaje podudaraju sa suvremenim teorijama nacije francuskog filozofa Ernesta Renana, konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta i izgradnje istočnoeuropskih nacija mađarskog politologa Istvána Bibóa. Svoje su ideje formirali u različitim vremenima pod različitim utjecajima što je naposljetku odredilo i način na koji su javno djelovali. Svu trojicu karakterizira priklanjanje republikanizmu i federalizmu kao jedinom političkom uređenju na temelju kojeg se može uspostaviti demokratski poredak u jugoslavenskim zajednicama, a koji bi odgovarao raspoloženju raznorodnim dijelovima višenacionalne države. Djelovali su tijekom diktatorskih režima kralja Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Premda polaze s različitih ideoloških pozicija, sva trojica u trenutcima svoje intelektualne zrelosti ne vide alternative suverenosti i neovisnosti Hrvatske kao završetku nacionalne emancipacije, ostvarivanja ideala demokracije i povratka europskim kršćanskim korijenima.
U radu se problematiziraju različiti nedostaci klasičnih istraživanja u području odgoja i obrazovanja, temeljenih na pozitivističkoj i postpozitivističkoj paradigmi. Među tim nedostacima ističu se ...njihova fragmentirana i dekontekstulizirana priroda, irelevantnost rezultata istraživanja u profesionalnom životu praktičara i drugi. Najvećom zamjerkom klasičnih istraživanja smatra se problem prijenosa rezultata takvih istraživanja u praksu, koji se očituje kao nesklad „implicitnih“ i „eksplicitnih“ teorija učitelja, tj. jaza između onoga za što se oni deklarativno opredjeljuju i načina na koji u praksi stvarno rade. S druge strane, emancipacijska pedagoška istraživanja, temeljena na konstruktivističkoj i interpretativnoj paradigmi, usmjerena su na istodobno unapređenje odgojno–obrazovne prakse i stvaranje novih pedagoških teorija. Ovakav istraživački pristup podudaran je tumačenju teorije odgoja i obrazovanja kao nečega što izranja iz prakse, tj. u praksi se aktivnim angažmanom sudionika (istraživača i praktičara) zajednički izgrađuje, na osnovi razumijevanja odgojno-obrazovnog procesa i zajedničkog konstruiranja spoznaja o tom procesu. U tom se smislu poduzimaju akcijska istraživanja usmjerena na razvoj istraživačkih i refleksivnih umijeća učitelja, izgradnju njihove profesionalne autonomije i emancipacije. Ona doprinose i razvoju nove kulture odnosa, u kojoj se svaki oblik izolacije učitelja zamjenjuje zajednicom koju karakterizira njihova profesionalna povezanost, suradnja, zajedničko promišljanje odgojno-obrazovnog procesa i timski rad.
PDF
