Sažetak: Graðanstvo Unije, formalno uvedeno Ugovorom iz Maastrichta, praksom Suda EU-a postalo je temeljni status državljana država članica koji omogućuje jednaki pravni tretman svim njegovim ...nositeljima koji se naðu u istoj situaciji bez obzira na državljanstvo. Cilj rada je istražiti kako je Sud EU-a kroz taj institut širio primjenu prava Unije, u kontekstu odnosa prema nacionalnim državljanstvima država članica, ali i gdje je postavio granice tom širenju u odnosu na nacionalna državljanstva. U tu svrhu, nakon uvodnih razmatranja, analizirat će se problematika stjecanja i gubitka graðanstva Unije u interpretaciji Suda EU-a. U trećem dijelu istražit će se pitanje emancipacije graðanstva Unije od nacionalnih državljanstava s obzirom na odredbe UEU-a i UFEU-a te s obzirom na praksu Suda EU-a. Na kraju autor zaključuje kako je Sud EU-a uistinu dao snažan poticaj ekspanziji instituta graðanstva Unije, ali i kako je i sam postavio granice toj ekspanziji i to upravo u njegovoj povezanosti s nacionalnim državljanstvima, što je i u skladu s relevantnim odredbama UEU-a i UFEU-a.
U svijetu krcatom gomilom informacija i medijskih sadržaja, alternativnih činjenica i „lažnih vijesti“, procjena istinitosti zahtijeva posebnu vještinu koja se razvija u sustavu obrazovanja čovjeka. ...Nedostajuća usmjerenost odgojno-obrazovnog sustava osposobljavanju pojedinca za sposobnost procjenjivanja istinitosti serviranih informacija kako bi bio sposoban zaštititi se od negativnih utjecaja i iskorištavanja od strane neoimperijalističke tržišne sile marketingom i marketinškim trikovima, postaje glavni problem u modernom svijetu. Medijsko dirigiranje i nametanje obrazaca potreba prema zakonu ponude i potražnje isključuje čovjeka iz konteksta samo-određujućeg bića koje je u stanju jasno formirati i izraziti vlastite potrebe i vlastita određenja. Zagušljivost „medijske diktature“ mlade ljude pretvara u pasivne potrošače bez mogućnosti razvoja osobnog filtera za kritičko probavljanje sadržaja. Rad se bavi prikazivanjem realnog stanja na medijskoj pozornici i promišljanju važnosti kritičkog mišljenja u svijetu medijskog imeprijalizma.
Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo „Gajret” osnovano je 1903. u Sarajevu. Prvotni cilj Društva bilo je pružanje pomoći đacima muslimanima. Poslije su se aktivnosti Društva proširile te su se ...osnivale knjižnice i čitaonice, organizirali tečajevi opismenjavanja, popularna predavanja, osnivali đački domovi i menze. Sve te aktivnosti imale su za cilj unapređivanje kulturnoga i prosvjetnoga položaja muslimanskoga stanovništva. Još jedna važna aktivnost Društva bila je i pokretanje glasila, odnosno časopisa istoga imena, „Gajret”. Preko toga glasila Društvo je upućivalo i poučavalo čitatelje o svemu onome što im je bilo potrebno za opstanak i napredak, a odvraćalo ih od svega što bi im bilo na štetu. Tako je Društvo u listu među ostalim donosilo i različite savjete kako odgajati djecu, kako se brinuti za obitelj, koje lijekove koristiti u slučaju različitih bolesti i dr. Ovaj će rad posebnu pozornost usmjeriti na odgojno-obrazovne sadržaje toga časopisa koji je izlazio od 1907. pa sve do početka Drugoga svjetskog rata.
U radu se analizira glazba koju je za film The Piano napisao Michael Nyman. Osim tehničke glazbene analize filma, glazba je proučavana s gledišta njezine funkcije u komunikaciji kad je riječ o ...osnovnim porukama filma: kao kritika patrijarhalnog sistema i kao kritika kolonijalnog sistema. Posebno je proučavana simbolička uloga klavira, kao katalizatora i pokretača fabule filma.
Rad pruža uvid u život i književno stvaralaštvo Beatrice Speraz, do sada hrvatskoj književnoj javnosti gotovo nepoznate talijanske spisateljice hrvatskoga podrijetla, rodom iz Solina, koja je za ...svoje umjetničko ime odabrala pseudonim Bruno Sperani. Ova izuzetno plodna književnica živjela je i stvarala u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća i pripada generaciji pisaca talijanskoga kasnog Ottocenta. Tematska usmjerenost njezina književnog djela je prvenstveno žena i proces
njezina emocionalno-psihološkoga razvoja i sazrijevanja. Svojim društvenim zalaganjem za »žensko pitanje«, a ponajprije pisanom riječju pridonijela je osvješćivanju i sazrijevanju ženske svijesti 19. stoljeća, kao i promicanju ideje samoostvarenja i emancipacije žene.
Članak razmatra dva filma Haruna Farockija – Ein Bild (1983.) i Nicht löschbares Feuer (1969.) – te ih dovodi u vezu s teorijskim postavkama Mirzoeffove kontrapovijesti vizualnosti i Rancièreovim ...argumentima koji se tiču emancipiranog gledatelja. Temeljna je teza da eksperimentalna, semantički nejasna ili nedovršena slika može u epistemološkom smislu biti od vrijednosti gledatelju za političko djelovanje. Rad predlaže nazivlje kapitalna slika i kapilarna slika u svrhe ocrtavanja sličnosti i razlika među različitim oblicima proizvodnje slike. Istraživanje se zaključuje uvidom u emancipacijsku snagu filmske slike u trenucima kada se može vidjeti struktura proizvodnje same slike na ekranu. Objelodanjeni rad koji je sadržan u slici postaje rad gledatelja u demistifikaciji homogenosti njezinih značenjskih kodova.
Sport se još uvijek razumijeva kao tradicionalni bastion muškosti koji veliča fizičke kvalitete poput snage i brzine te psihološke kvalitete poput agresivnosti i izdržljivosti određujući sudjelovanje ...žena nepoželjnim i nepotrebnim. Bez obzira na to žene su desetljećima, u strogoj razdvojenosti od muškaraca ili u takozvanim »ženskim sportovima«, postizale rezultate dostojne pažnje i najvećih skeptika. Zbog svoje prirode zasnovane u tjelesnosti sport je još uvijek rijetko područje političke borbe za rodnu ravnopravnost, premda sportašice povremeno više doprinose pozitivnim ishodima te borbe no što im se pripisuje. U ovom radu raspravljam o ambivalentnoj prirodi sporta koji, s jedne strane, doprinosi esencijalizaciji rodova u njihovoj različitosti te petrifikaciji međusobnih odnosa moći, a s druge strane sadrži pokazatelje destrukcije ili barem kvarenja tradicionalnih, hijerarhijski uspostavljenih rodnih normi. Rad se sastoji od četiri dijela. U prvom, uvodnom dijelu objašnjavam razloge svoje usmjerenosti na formalizirane kompetitivne sportove te pristupe koje koristim. Naglašavajući biopolitičke aspekte teme analizu započinjem opisom proklamiranih vodećih principa suvremenog sporta sadržanih u duhu olimpizma. U drugom dijelu raspravljam o ontologiji sporta sadržanoj u idejama osnivača suvremenih Olimpijskih igara baruna Pierrea de Coubertina te o posljedičnim čimbenicima koji su utjecali na sudjelovanje žena u sportu. Raspon spomenutih čimbenika seže od percepcije ženskih fizičkih i psihičkih osobina kao manjkavih, preko hiperseksualizacije tijela sportašica ili pak tvrdnji da nisu dovoljno ženstvene, do optužbi da ugrožavaju vlastito zdravlje dovodeći u opasnost primarnu žensku dužnost – majčinstvo. U trećem dijelu de Coubertinove argumente smještam u suvremeni kontekst, naglašavajući važnost koju koncept hegemonijske muškosti ima u suvremenom razumijevanju muškosti i ulogu sporta u održavanju iste. U posljednjem, četvrtom dijelu, raspravljam o emancipatornim aspektima sporta, zaključujući o njegovoj sposobnosti destrukcije kako esencijalizirane ženskosti tako i esencijalizirane muškosti.
Rad istražuje povijesne uvjete nastanka modnog novinarstva i modnih časopisa u razdoblju od 1900. –
1940. Cilj je ukazati na najvažnije čimbenike nastanka modnih časopisa i njihov utjecaj na poimanje ...mode
i ljepote kao „ženske“ preokupacije. U tri poglavlja razvoj modnih časopisa povezuje se s ključnim
trenucima povijesti Zapada i njegova utjecaja na (poglavito američko) tržište. To su prije svega razvoj
tehnologije, tiskanih i filmskih medija. Iako su modni časopisi nastali prvotno kao lifestyle časopisi za
društvenu elitu (Vogue), usmjereni su prvenstveno na žene. Usprkos emancipaciji, ženska uloga je pritom
određena postavljanjem mode kao efemerne, prolazne djelatnosti, čiji pokretač postaje masovna industrija
koja generira putem novina i filma nove trendove.
Prvi cilj rada bio je proučiti kako je Prvi svjetski rat kao prekretnica u europskoj povijesti utjecao na društvenu, ekonomsku i političku ulogu žena na primjeru jedne malene agrarne i u društvenom ...smislu tradicionalne zajednice kao što je otok Krk koji je bio samostalan kotar unutar Markgrofovije Istre. Drugi cilj rada bio je prikazati svakodnevicu Krčanki i Krčana, odnosno kako se krčko stanovništvo nosilo s ratnim neprilikama, prvenstveno u pogledu pada standarda života. Isto tako, dao se kratak prikaz kako se središnja vlast brinula za ratne udovice sa siročadi i za siromašne i unesrećene Krčanke i Krčane. U radu se koristio primjer općine Baške kao onomad najmnogoljudnije krčke općine.
U 19. stoljeću u Hrvatskoj školovanje žena uglavnom je u funkciji odgoja i obrazovanja dobrih supruga, nacionalno svjesnih majki i spretnih kućanica. Ženi je mjesto u privatnosti doma, a muškarcu u ...javnoj sferi. Ipak, i u tim, za ženu teškim, okolnostima progovaraju osviještene žene i neki muškarci – zalažu se za ravnopravnost muškaraca i žena te za ulazak žena na sveučilište. U radu se promatra i slika učiteljice na temelju triju književnoumjetničkih tekstova – Perkovčeve Stankovačke učiteljice, Šenoine Branke i romana K. Š. Gjalskoga Đurđica Agićeva te tekstova o odgojno-obrazovnom sustavu objavljenih u „Viencu“ od 1869. do 1903. Na taj se način stječe djelomičan uvid u sliku učiteljice u Hrvatskoj u kontekstu 19. stoljeća. Lik učiteljice u književnosti kao mogućem svijetu povezuje se s nesebičnošću, altruizmom, domoljubljem, osvješćivanjem i emancipiranjem, ljubavlju prema svomu pozivu, težnjom za prosvjećivanjem hrvatskoga sela te s pokušajima odupiranja primitivizmu, ljudskoj okrutnosti i beskrupuloznosti. Takav se lik nalazi u „procijepu“ između privatnoga i javnoga, idealizma i razočaranja, sreće i udesa. U oblikovanju lika učiteljice u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća prepoznaju se realističke značajke i moralno-didaktičke tendencije.
PDF
