U radu je obrađena grupa od 83 bolesnika s epilepsijom koja je počela nakon 15-te godine života, traje dulje od godinu dana, sa stalnim fokalnim elektroencefalografskim promjenama. Patološki nalaz ...kompjuterizirane tomografije kraniuma imala su 42 (50,6%), a uredan nalaz kompjuterizirane tomografije 41 (49,4%) bolesnika. U 28 (33,7%) bolesnika otkriven je makrofaktor (intrakranijska lezija) kao uzrok epilepsije, od kojih su 10 (12,0%) tumori. Epileptički napadi su bili prvi simptomi, a konstantne fokalne elektroencefalografske promjene prvi znak razvoja makrofaktora. U bolesnika s epilepsijom, kod kojih se registriraju stalne fokalne elektroencefalografske promjene, potrebno je metode za otkrivanje strukturalnih promjena ponavljati sve dotle dok se postojanje istih ne dokaže ili ne isključi. Uredan nalaz kompjuterizirane tomografije kraniuma ne isključuje postojanje makrofaktora. U oboljelih od epilepsije, koja je počela nakon 15-te godine života i koja traje dulje od godinu dana, a u kojih se registriraju stalne fokalne elektroencefalografske promjene, vjerojatnost nalaženja makrofaktora je u 18% bolesnika (p<0,01).
Advances in positron emission tomography (PET) techniques have allowed the measurement and imaging of serotonin synthesis, transport and receptor binding in the living human brain. Both the imaging ...and pathological studies in patients with epilepsy, as well as studies derived from experimental models of epilepsy provide evidence that endogenous serotonin plays a significant role in epileptogenesis. This review summarizes the advances in alpha- Methyl tryptophan PET imaging in patients with different types of epilepsy.
Rana epileptička encefalopatija ili Ohtahara sindrom (OS) jedan je od najranijih oblika dobno ovisne encefalopatije, koja se javlja u prva tri mjeseca života, a obilježena je učestalim toničkim ...spazmima, suppression burst (S-B) zapisom u EEG-u i tvrdokornošću na terapiju antiepilepticima. Cilj našeg rada je opisati kliničku sliku, EEG osobitosti, etiologiju napadaja te karakterističan prijelaz u druge oblike epileptičkih sindroma. Opisali smo devetero djece s Ohtahara sindromom. Najučestaliji uzrok bile su kortikalne razvojne anomalije mozga, a tip napadaja tonički spazmi. Gotovo u sve djece bio je prisutan S-B zapis u EEG-u. Pratili smo i evaluaciju u druge sindrome: Westov sindrom (WS) i Lenox-Gastautov sindrom (L-GS). Ohtahara sindrom je encefalopatija rane dječje dobi s karakterističnom etiologijom i kliničkom slikom te specifičnim suppression-burst zapisom (S-B) u EEG-u, različitim odstupanjima u neurorazvojnom ishodu te zahtijeva posebne i detaljne pretrage.
Određivala se je korelacija između vremena do prvog napadaja kod EEG vlasišta tijekom Video/EEG telemetrije i učestalosti napadaja koju su navodili sami bolesnici s refraktornom epilepsijom. ...Prijeoperacijski su obrađena 82 uzastopna bolesnika s epilepsijom, kao dio veće studije, tijekom njihova Video/EEG praćenja u Centru za epilepsiju odraslih pri Sveučilištu u Washingtonu. Analizirana je učestalost napadaja koju su naveli sami bolesnici, vrijeme do prvog napadaja u kabinetu za praćenje, te kliničke varijable za dob, spol i žarišnu lokalizaciju napadaja. Srednja dob bolesnika bila je 35±11 godina, a 54,9% bile su žene. U 51 bolesnika s temporalnom i 19 bolesnika s ekstratemporalnom epilepsijom srednje vrijeme do prvog napadaja na EEG bilo je 44±48 h. Učestalost napadaja koju su navodili sami bolesnici nije predskazala vrijeme do prvog napadaja kod EEG telemetrije. U većine bolesnika prvi je napadaj na EEG nastupio tijekom prva dva dana Video/EEG telemetrije. Učestalost napadaja koju su navodili bolesnici bila je loš predskazatelj vremena do prvog napadaja na EEG. Ova studija ukazuje na to da bolesnike koji navode rjeđu učestalost napadaja treba također smatrati dobrim kandidatima za daljnju procjenu, uključujući Video/EEG telemetriju.
Veza između epilepsije i moždanog udara poznata je još od 1864. godine. Patofiziološka osnova epileptičnih napadaja tijekom i nakon moždanog udara su molekularne promjene koje u ishemiji nastaju ...primarno, a u hemoragiji sekundarno. Cilj ovoga rada bio je utvrditi incidenciju epileptičnih napadaja tijekom i nakon moždanog udara u desetgodišnjem razdoblju na Neurološkoj klinici Kliničkoga centra Univerziteta u Sarajevu. Obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 1989. do 31. prosinca 1998. godine, tijekom kojega je na Klinici liječen 7001 bolesnik. Najviše je bilo cerebralnih tromboza (53,65), potom cerebralnih embolija(17,25%), intracerebralnih hemoragija (21,96%) i subarahnoidnih hemoragija (7,17%). Incidencija simptomatskih epileptičnih napadaja u pojedinim godinama kretala se za ukupan uzorak od 0,75% do 6,67%. Prema tipovima inzulta incidencija je bila kako slijedi: za cerebralnu trombozu 1,0%-3,375%; za cerebralnu emboliju 1,22%-6,67%; za intracerebralnu hemoragiju 0,65%-4,05%; i za subarahnoidnu hemoragiju 1,34%-4,34%. U studiju nisu bili uključeni asocirani epileptični napadaji (napadaji kojima je započinjao moždani udar). Na temelju ispitivanja zaključeno je da je u desetgodišnjem razdoblju na Klinici bilo 75 bolesnika sa simptomatskim epileptičnim napadajima (47 bolesnika s kasnim napadajima i 28 bolesnika s ranim napadajima ili 1,998% od ukupnog uzorka naših bolesnika tijekom promatranog razdoblja). Bio je 36 bolesnika s cerebralnom embolijom (23 u skupini s kasnim napadajima i 13 u skupini s ranim napadajima; 2,980%), 30 bolesnika s intracerebralnom hemoragijom (23 u skupini s kasnim napadajima i 7 u skupini s ranim napadajima; 1,951%) i sedmoro bolesnika sa subarahnoidnim krvarenjem (4 u skupini s kasnim napadajima i 3 u skupini s ranim napadajima; 1,394%). Prema tipovima i podtipovima moždanog udara utvrđeno je daje hemoragijski moždani udar u našem kliničkom materijalu bio češći etiološki čimbenik za nastanak simptomatskih ranih i kasnih epileptičnih napadaja, dok se cerebralna embolija u ishemijskim inzultima i na našem materijalu pokazala kao češći razlog pojave simptomatskih epileptičnih napadaja u odnosu na cerebralnu trombozu. Tijekom promatranoga razdoblja mali je broj bolesnika sa simptomatskim ranim i kasnim epileptičnim napadajima (ukupno 9) zabilježen u godinama 1993., 1994. i 1995. Na temelju rezultata ovoga ispitivanja zaključeno je da se je incidencija epileptičnih napadaja u ukupnom uzorku bolesnika s moždanim udarom u desetgodišnjem razdoblju kretala od 1,394% do 2,980%.
Moždani udar je vodeći uzrok smrtnosti i glavni uzrok invalidnosti u odraslih osoba u Europi. Prema Američkom udruženju za srce, "profil apoplektične osobe određen je sistoličkim krvnim tlakom višim ...od 160 mm Hg, dijastoličkim krvnim tlakom višim od 95 mm Hg, obiteljskom poviješću kardiovaskularnih bolesti, hiperkolesterolemijom, pušenjem, zlouporabom alkohola i šećernom bolešću. Cilj ove retrospektivne studije bio je procijeniti korelaciju između ranih i kasnih epileptičnih konvulzija tijekom i nakon moždanog udara uz neke srčane bolesti povezane s hipertenzijom. Studija je obuhvatila bolesnike liječene na Klinici za neurologiju, Klinički bolnički centar u Sarajevu, kroz razdoblje od deset godina (od 1. siječnja 1989. do 31. prosinca 1998.). Ukupno je bio 7001 bolesnik s moždanim udarom (53,6% s moždanom trombozom, 17,35% s moždanim udarom embolijske etiologije, 21,96% s moždanim krvarenjem i 1,17% sa subarahnoidnim krvarenjem). Incidencija simptomatičnih epileptičnih konvulzija bila je 3,38%. U radu su obrađene slijedeće srčane bolesti: apsolutna aritmija, subdekompenzirano srčano stanje, liječena srčana dekompenzacija, angina pektoris, stanje nakon infarkta miokarda i ekstrasistole. Rezultati su pokazali statistički značajnu razliku između bolesnika s ranim i onih s kasnim epileptičnim napadajima u odnosu na sretane bolesti. Tako su bolesnici s ranim epileptičnim napadajima imali ozbiljnije srčane probleme u usporedbi s onima s kasnim napadajima. U prvoj je skupini zabilježena angina pektoris, srčana dekompenzacija i kronično stanje subdekompenzacije, uza statistički omjer od 1,1 prema 0,6. Nije bilo statistički značajne razlike između dviju skupina glede apsolutne aritmije. Zaključano je da su bolesnici s cerebrovaskularnom bolešću i ranim epileptičnim konvulzijama imali značajno više srčanih problema negoli oni s moždanim udarom i kasnim epileptičnim napadajima, u kojih su morfološke promjene na mozgu u neurofiziološkom smislu predstavljale epileptogeno žarište.
Rettov sindrom (RTT) pervazivni je razvojni poremećaj s različitim kliničkim slikama, a uzrokovan najčešće točkastim mutacijama ili
delecijom/duplikacijom metil-CpG-vezanog proteina 2 (MECP2) na genu ...X. Cilj je opisati različitosti kliničkog tijeka bolesti koje su
vezane za nađenu mutaciju na 4. eksonu gena MECP2. Retrospektivna analiza anamnestičkih podataka, electroencefalograma i
liječenja kod 19-godišnje djevojke s nalazom mutacije na genu MECP2. Djevojčica je rođena nakon uredne trudnoće kao 4. dijete u
obitelji, rast i psihomotorni razvoj su bili uredni, osim zaostatka u razvoju govora. Sa 3 godine započeli su toničko-klonički grčevi, a
sa 3,5 godine uočava se autistično ponašanje, nakon čega je uslijedila mentalna deterioracija s prestankon govora, smetnjama
motorike i povremenim kratkotrajnim javljanjima hiperventilacije. Sa 5 godina povremeno su se uočavali pokreti „pranja ruku“.
Velikim opsegom neurometaboličkih pretraga nije se našao uzrok smetnjama. Genetičkom analizom nađena je delecija 25 bp kao
jedna od novih mutacija u 4. eksonu (c.881_905del25) gena MECP2. Uslijedili su razni oblici epileptičkih napadaja koji su bili
tvrdokorni na antiepileptičku terapiju, uz urednu osnovnu aktivnost na video-elektroencefalogramu. Djevojka ima povišen mišićni
tonus, ataktičan hod i može samostalno hodati na širokoj osnovi. U ove djevojke simptomi su počeli kasnije nego u tipičnim
slučajevima Rettovog sindroma. Epileptički napadaji su svakodnevni i tvrdokorni na terapiju, a 19-godišnja djevojka još hoda,
a najvjerojatniji razlog je međusobna povezanost genotipa i fenotipa.
Za žene koje boluju od epilepsije trudnoća ima veliko značenje. Potreba za prikladnim savjetovanjem i potporom u ovih bolesnica potakla je brojna istraživanja. U liječenju ovih bolesnica treba uzeti ...u obzir utjecaj epilepsije na fertilitet i trudnoću. Osobito je važno obratiti pozornost na utjecaj trudnoće na učestalost epileptičnih napadaja, utjecaj napadaja na fetus, moguću teratogenost antiepileptičnih lijekova, njihov utjecaj na dojenje, utjecaj napadaja na sposobnost majke da se brine o svom novorođenčetu i malom djetetu. Sigurniji ishod trudnoće i porođaja može se osigurati razumijevanjem rizika povezanog s epilepsijom u trudnoći, uporabom prikladne specifične antiepileptične terapije, kao i timskom suradnjom između neurologa, ginekologa, pedijatra i same trudnice koja boluje od epilepsije.
PDF