Osrednji slovenski literarni časopis je izhajal mesečno. Po prenehanju izhajanja Stritarjevega časnika Zvona, so Josip Jurčič, Fran Levec, Janko Kersnik in Ivan Tavčar ustanovili literarno ...svobodomiselno revijo, sprva kot glasilo realistov. Poleg leposlovja, je vseboval tudi umetniško kritiko ter razprave in eseje o umetnostih. Sprva je bil bolj znanstveno usmerjen (Leposlovni in znanstveni list), kasneje se je omejil še na humanistiko (Mesečnik za književnost in prosveto), od 1931 (Slovenska revija) je objavljal tudi prispevke o aktualnih družbenih vprašanjih. V Ljubljanskem zvonu so objavljali pomembnejši slovenski pesniki in pisatelji: Anton Aškerc, Simon Gregorčič, Janko Kersnik, Ivan Tavčar, Janez Trdina, Oton Župančič, Ivan Cankar, Vladimir Bartol… Avtorji, ki so pisali o znanosti so bili: Fran levstik, Josip Apih, Ivan Šubic…
It is not Musil's highly regarded novel "The Man without Qualities", which has been the subject of much research, but his essays that form the focus of this innovative study, which defines essayism ...not as a textual characteristic but as a metatextual textualisation process. As media of cultural self-reflection, Musil's significant essays are at the same time a cultural critique and also a poetology of literary modernity. Drawing together the history of literature and sociology, textual theory and genre poetics, the study develops new criteria for determining the essayistic. Drawing comparisons with texts by Georg Simmel, Georg Lukács, Béla Balázs, Franz Blei and Hermann Broch, it demonstrates the processes of catenation, commentary, continuation, incorporation and traversion which are fundamental to the essayistic metatext. Essayism as a category of literary critical description and analysis here defines an expandable principle of textualisation which transcends named authors, individual texts, genres and discourses.
Autor na temelju izvornih tekstova i raščlambi književnih istraživača u radu prikazuje pjesničko, esejističko i prozno djelo Zdravka Seleša, nastajalo u vremenu od 1980. do 2015. godine, a sadržano u ...časopisima, zbornicima, trima zbirkama (Razgovori sa srcem, 1984. godine; Noćnik – Noktulo, 1991. godine; i Elegije Sigismunda Ernušta, 1996. godine) i dva izbora (Snovi i sjene – Senje i tenje – Songoj kaj ombroj, 2012. godine i Galović i zađne stvari: podravski eseji i zapisi, 2014. godine) nastojeći u sintezu usustaviti dominirajuće motive, signature prepoznatljivog književnog diskursa pisanog na kajkavskom idiomu i na hrvatskom standardnom jeziku.
U članku je riječ o europskom diskursu u okviru njemačke esejistike
dvadesetog stoljeća. Na primjeru reprezentativnih tekstova analiziraju
se neki važni aspekti tog diskursa. Nakon uvodnog dijela ...slijedi prikaz
diskursa mira te predodžbi autora o europskim vizijama ujedinjenja i
konceptima, koji su osobito u godinama nakon dvaju svjetskih ratova
bili aktualni. U drugom dijelu priloga riječ je o europskom identitetu
kao važnoj sastavnici europskog diskursa, pri čemu je više naglasak na
duhovno-kulturnom aspektu. U tom kontekstu prikazan je odnos prema
svjetskim velesilama, ali i određeni opozicijski parovi i kritički glasovi
unutar europskog diskursa.
Studija Samo će ovi stihovi ostati... polazeći od vlastitih čitanja i kritičarskih zapažanjima drugih, Zvonimira Bartolića, Enesta Fišera, Zdravka Seleša, Marija Kolara i Zvonka Kovača prvenstveno,
...pokušava istaknuti silnice koje opsežno pjesničko, prozno i esejističko stvaralaštvo Božice Jelušić od antologije Vrijeme začinjanja (1969. godine) pa sve do romana male obiteljske kronike Čišćenje globusa
(2012. godine) okupljaju i čine prepoznatljivim, posebnim i vrijednima pažnje, ne samo u lokalnim, već i u nacionalnim okvirima. Pažljivom čitatelju nudi se vjerna slika pjesnikinje, tragateljice za prariječima stilematskog naboja, kojima nastoji izraziti tajne, svetu supstancu, elementarno, arhetipsko, svakodnevicu izdići iznad efemernog trenutka prolaznosti, potom vještu graditeljicu stihova i kompozicija među kojima sonetu pripada zasebno mjesto. Rad prati pjesničke mijene iz zbirke u zbirku (baroknost, neo-tradicionalna osjećajnost, redukcija izraza, narativnost, reizam, literarocentričnost, relativizacija sin-kronije i dijakronije, eruditivnost, postmodernistička praznina...), a temelji se na izborima iz poezije (Zimzelen, 1993. godine, Nočna steza, 1997. godine, Štorga, activa kajkaviana, 2007. godine, Flauta u inju, 2007. godine), proze (Slovostaj, 2002. godine) i esejistike
(Od cintora do cybera, 2004. godine). Ironijom, kritičnošću, erudicijom B. Jelušić ustrajno i grčevito brani vlastiti prostor, vertikalu duha, baštinu kajkavskog podneblja, od Habdelića do Galovića i Krleže. Empatija prema pjesnicima tragičnog osjećanja svijeta, melankolije (G. Trakl, F. Hölderlin...), prema patnicima, čvrstim karakterima, ljepo-dusima, ženama (V. Woolf, A. Efron, M. Cvetajeva, E. Dickinson, S. Plath...) isto je dio obrane vlastitog pjesničkog prostora. Velike metapriče su iscrpljene, novo vrijeme ne nudi trajne vrijednosti. Postmodernističku prazninu nastanili su nesigurnost,
strah, tjeskoba i melankolija pa su čežnja za ljubavi, za utješnom riječi, za dobrim filmom, skladnim stihom... postale opće signature Arielirike (2011. godine), ali i studija, ponajprije Štorga, ili - zašto
nam Galović nedostaje? Rad prikazuje i autoričino stvaralaštvo za djecu, kao i prisutnost Božice Jelušić u bjelovarskom kulturnom prostoru.
