Ependymoma myxopapillare (EM) jedan je od oblika ependimoma koji može biti lokaliziran spinalno (područje conus medularis-filum terminale). Spinalni ependimom je obično benigni tumor. Najčešće se ...javlja u četvrtoj dekadi života, samo se u 8-20% javlja u dječjoj populaciji. Ako je tumor lokaliziran u L-S dijelu spinalnog kanala, može izazvati križobolju s radikularnom boli (lumboishijalgija), što je i u slučaju bolesnika prikazanog u ovom radu. Kod bolesnika su obavljene pretrage prema algoritmu dijagnostičkih postupaka za lumboishijalgiju: RTG L-S kralježnice, EMNG donjih ekstremiteta, CT ciljano prema nalazu EMNG-a i na kraju magnetskom rezonancija (MR) L-S kralježnice (T1 i T2 mjerenoj slici). Tek je na MR-u L-S kralježnice uočena promjena koja je upućivala na tumor. Nakon pregleda neurokirurga obavljen je operacijski zahvat. Patohistološkom (PHD) analizom potvrđena je dijagnoza Epedymoma myxopapillare.
Otvoreni foramen ovale (OFO) udružen je s moždanim udarom. Međutim, učestalost rekurentnih neželjenih događaja u bolesnika liječenih lijekovima s otvorenim foramen ovale nije poznata, a procjene iz ...različitih studija se razlikuju. Stoga smo obavili pregled literature i analizirali rezultate za ukupno 1.108 bolesnika iz 12 studija, kako bismo dobili točniju procjenu učestalosti neželjenih događaja u bolesnika s otvorenim foramen ovale liječenih lijekovima. Utvrdili smo godišnju stopu moždanog udara ili smrti od 3,12% (95% CI, 2,32-4,11%). Ova će procjena poslužiti kao vrijedna smjernica za buduća ispitivanja u kojima će se uspoređivati učinkovitost drugih načina liječenja, primjerice, zatvaranje otvorenog foramen ovale pomoću perkutanog uređaja uz medikamentno liječenje.
Pod bronhijalnom hiperreaktivnošću podrazumijeva se pojačan odgovor bronha na uobičajene fiziološke podražaje, koji se može očitovati kašljem, paroksizmom kašlja, sve do tusigene sinkope i ...bronhospazma. Bronhijalna hiperreaktivnost može biti prolazna i trajna. Prolazna bronhijalna hiperreaktivnost pojavljuje se kod akutnih upala gornjih i donjih dišnih putova, očituje se suhim podražajnim kašljem koji može potrajati i do dva mjeseca. Trajna bronhijalna hiperreaktivnost nalazi se u 10% - 50% bolesnika s alergijskim rinitisom, 50% bolesnika s kroničnim bronhitisom, te u 100% bolesnika s astmom. Patofiziološki mehanizam nastanka bronhijalne hiperreaktivnosti u bolesnika s alergijskim rinitisom nije u potpunosti jasan, a spominju se slijedeće teorije: gubitak funkcije nosa, izravna aspiracija upalnog sekreta i antigena, aerogeno prenošenje antigena ovisno o veličini cestica, gastroezofagusni refluks, neurogeni mehanizmi uključujući i djelovanje neuropeptida u nastanku neurogene upale, te shvaćanje alergijske reakcije kao sistemske reakcije na lokalno prikazivanje antigena. Valja istaknuti da bronhijalna hiperreaktivnost nije astma, ali je pitanje dana kada će se astma klinički očitovati. Stoga se alergijski rinitis može smatrati predisponirajućim čimbenikom u pojavi astme.
Naglo nastali bilateralni infarkti u područjima srednjih moždanih arterija javljaju se izrazito rijetko i često za posljedicu imaju smrtni ishod. Cilj je rada prikazati kliničku sliku bolesnice i ...pregled literature vezan uz naglo nastale bilateralne ishemijske moždane udare u irigacijskim područjima obiju srednjih moždanih arterija.
Neurogeni plućni edem Šerić, Vesna; Roje-Bedeković, Marina; Demarin, Vida
Acta clinica Croatica,
12/2004, Letnik:
43, Številka:
4
Book Review
Odprti dostop
Neurogeni plućni edem je rijedak oblik plućnog edema obilježen povišenjem plućne intersticijske i alveolarne tekućine, a razvija se unutar nekoliko sati od nastanka dobro definiranog neurološkog ...oštećenja. Najčešći uzroci neurogenog plućnog edema su epileptični napadaji, ozljede glave i subarahnoidna ili intracerebralna krvarenja. Kako su najčešći neurološki poremećaji povezani s povišenim intrakranijskim tlakom, smatra se da je povišeni intrakranijski tlak ključni čimbenik u nastanku neurogenog plućnog edema. Različite teorije o patogenezi neurogenog plućnog edema smatraju da u njegovom nastanku moguću ulogu imaju hipotalamus, medula oblongata, povišen intrakranijski tlak i aktiviranje simpatoadrenergičnog sustava. Neurogeni plućni edem znakovito nastupa unutar nekoliko minuta do sati od nastanka teškog oštećenja središnjeg živčanog sustava. Najčešće se očituje naglim nastankom dispneje, a ponekad se javlja i blaga hemoptiza. Zbog njihove nespecifičnosti laboratorijske pretrage ne pomažu u donošenju dijagnoze neurogenog plućnog edema. Ishod u bolesnika s neurogenim plućnim edemom obično određuje tijek osnovne neurološke bolesti koja je i dovela do tog stanja, pa specifično liječenje treba usmjeriti na liječenje osnovne bolesti. Neurogeni plućni edem se općenito zbrinjava konzervativnom potpornom terapijom, jer bolesnici u većini slučajeva ovo stanje podnose relativno dobro i u većini slučajeva simptomi prestaju unutar 48-72 sata.
Karcinom Merkelovih stanica je agresivan tumor kože koji nastaje iz neuroendokrinih stanica i ima nepredvidivo kliničko ponašanje te lo. klinički ishod. Karcinom Merkelovih stanica je relativno ...rijedak, s nekih 600 objavljenih slučajeva, no čini se da mu incidencija raste zbog sve većeg izlaganja sunčevom zračenju i imunosupresiji. Sve je više izvješća o karcinomu Merkelovih stanica u bolesnika s transplantatima koji primaju imunosupresivne lijekove. Prikazujemo dva slučaja karcinoma Merkelovih stanica na koži lica, jedan od njih u bolesnice koja je primala imunosupresivne lijekove. Prema literaturi, standardna terapija kod karcinoma Merkelovih stanica sastoji se od opsežne kirurške ekscizije primarnog tumora, disekcije vrata zbog opipljivih čvorova i u većini slučajeva naknadne radioterapije. U ovom radu dajemo pregled novijih izvješća o karcinomu Merkelovih stanica u odnosu na dijagnostiku, klinički tijek i mogućnosti liječenja.
Gubitak verbalne komunikacije najteža je posljedica totalne laringektomije, a učinkovita je govorna rehabilitacija ključna za uspješno sprječavanje psihosocijalnih i ekonomskih posljedica afonije. ...Metode govorne rehabilitacije nakon laringektomije mogu se podijeliti u tri kategorije: ezofagealni govor, traheoezofagealni govor i korištenje pneumatskih ili elektronskih ručnih pomagala. Ezofagealni govor i ručna govorna pomagala još se koriste, no u posljednjih 15-ak godina traheoezofagealna punkcija i ugradnja govornih proteza postaje širom svijeta najpopularnija metoda.
Autori predstavljaju vlastita iskustva u rehabilitaciji govora nakon totalne laringektomije ugradnjom govornih proteza.
