Postanak života i kemijska kombinatorika Raos, Nenad
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
03/2019, Letnik:
68, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prikazan je račun permutacija i varijacija na primjeru prebrojavanja kopolimera aminokiselina (peptida) i nukleotida (nukleinskih kiselina) zadane duljine i sastava. Golem broj mogućih biopolimera ...umjesto da ukazuje na nemogućnost (nasumičnog) postanka života iz nežive tvari, pokazuje baš suprotno: velik broj varijacija preduvjet je prirodnog odabiranja, koje je vodilo do evolucije prvih autonomnih sustava (protostanica) selektivnim procesima (katalitičke reakcije na mineralnim katalizatorima i sl.). Na temelju izloženog mogu se izvesti zadatci iz kemije, biologije i matematike, što je prikazano na nekoliko primjera.
The calculation of permutations and variations of biopolymers reveals an enormous number of possible structures of proteins and nucleic acids; there is about 10260 possible polypeptides of length 200 formed of 20 protein amino acids and 103246 genomes with the same number of base pairs as the phage φX174 genome (5386 bp). Besides being a nice introduction into chemical combinatorics and combinatorics in general, such calculations provide an insight into the phenomenon of biological selectivity, as a general property of all living, from biomolecules to cells and species. Instead of being an argument in favour of intelligent design (because a functional, “live”, protein molecule cannot be allegedly formed by “pure chance” among the myriads of non-functional ones), it is rather an argument against the origin of life by design. Namely, the enormous number of randomly synthesized molecules on early Earth had enabled selection processes that gradually led to more and more developed systems.
If there is one genre that has captured the imagination of people in all walks of life throughout the world, it is the fairy tale. Yet we still have great difficulty understanding how it originated, ...evolved, and spread--or why so many people cannot resist its appeal, no matter how it changes or what form it takes. In this book, renowned fairy-tale expert Jack Zipes presents a provocative new theory about why fairy tales were created and retold--and why they became such an indelible and infinitely adaptable part of cultures around the world.
Drawing on cognitive science, evolutionary theory, anthropology, psychology, literary theory, and other fields, Zipes presents a nuanced argument about how fairy tales originated in ancient oral cultures, how they evolved through the rise of literary culture and print, and how, in our own time, they continue to change through their adaptation in an ever-growing variety of media. In making his case, Zipes considers a wide range of fascinating examples, including fairy tales told, collected, and written by women in the nineteenth century; Catherine Breillat's film adaptation of Perrault's "Bluebeard"; and contemporary fairy-tale drawings, paintings, sculptures, and photographs that critique canonical print versions.
While we may never be able to fully explain fairy tales,The Irresistible Fairy Taleprovides a powerful theory of how and why they evolved--and why we still use them to make meaning of our lives.
Jedno je od glavnih istraživačkih područja u socijalnoj kogniciji životinja kooperativno rješavanje problema, tj. kognicija kod meðusobne suradnje životinja. Smatra se da je socijalna kognicija ...evoluirala zbog zahtjeva koje donosi život u grupama i često se drži adaptacijom za takav život. Analiza socijalnoga učenja, drugoga istraživačkog područja unutar socijalne kognicije, pokazala je da je ta pretpostavka u literaturi prouzročila dva problema. Prvo, postoji pristranost prema testiranju socijalnih vrsta, i drugo, postoji a priori pretpostavka da je socijalno učenje kvalitativno drugačije od individualnoga. Ta dva problema nisu nužno ograničena na socijalno učenje, nego mogu biti prisutna i u drugim poljima unutar istraživanja socijalne kognicije. Primjena slične analize na kooperativno rješavanje problema ukazuje da i u tome području postoje oba problema. Prvo, empirijska se istraživanja provode ponajprije na vrstama koje su socijalne i na onima koje pokazuju kooperativna ponašanja u divljini. Drugo, pretpostavka da se kooperativno rješavanje problema temelji na specifično socijalnim kognitivnim sposobnostima implicirana je u velikome dijelu literature. Moguće je da je to rezultat miješanja različitih komponenti unutar kognitivnoga procesa: koja je informacija potrebna za uspješnu kooperaciju i kako se ta informacija stječe. Dok prva komponenta mora uključivati informaciju o drugome pojedincu, ne postoji indikacija da se druga komponenta mora razlikovati od već poznatih, općenamjenskih mehanizama. Ta dva problema sprečavaju sistematsko ispitivanje razlika izmeðu vrsta i ometaju istraživanje evolucije kooperativnoga rješavanja problema.
Za biologiju nije samo nepodesna tzv. 'loÅ¡a znanost' (B. Goldacre, 2008/9), odnosno, zloupotreba znanosti (L. Gajski, 2009/10), nego i antiznanost (M. Behe, 1996) koja se naroÄito ukotljuje u ...kreacionizmu. U tumaÄenju evolucije u biologiji nije potreban kreacionizam, taj koliko pojednostavljeni, toliko i agresivni oblik objaÅ¡njenja koji joj nastoji ući u svaku poru u njezinim novim nalazima (Dawkins, 2006). Hipoteza adaptora u proteinskoj sintezi (Stryer, 1988), tema koja razvija peto pitanje iz ranije najavljenog programa (Simpozij iz bioetike, 2011), dovoljno ispunjava zahtjev složenosti evolucije, Å¡to nedvojbeno potvrÄ‘uje autonomnost i samodovoljnost procesa života bez obzira na kreacionizam. IstiÄe se prednost poticanja takvog oblika slobodnog istraživanja za bioetiku.
This paper calls into question the ontological privilege of the human species that rests on many misguided ideas. One of these ideas is that Homo sapiens is the only species that possess culture. In ...this sense, the problem of (defining) culture is emphasised in the context of the so-called minimalist and expansionist definitions. Furthermore, this paper details examples of cultural behaviour in non-human animals. The components commonly considered necessary to speak of true culture are also critically analysed. These components are social learning, language, symbols, the theory of mind, history, tradition, natural pedagogy, and the cumulativeness of culture. Finally, this paper brings attention to the implications of a more adequate, expansionist and naturalistic, definition of culture based on evolutionary (Darwinian) grounds.
In the article the authors provide insights into the basic determinants of relatively young scientific disciplines – the cognitive science of religion and the evolutionary cognitive science of ...religion, which have become inevitable in attempting to pursue the scientific explanation of religion. The aim of the article is to provide a broader framework for understanding the possible future development of interdisciplinary and transdisciplinary dialogue between emerging disciplines and theological anthropology.
Kako bi se automatizirali procesi u internetu stvati, nužno je rezlikovati bitne usluge u moru sličnih kao i identificirati potrebne usluge u pogledu kvalitete usluge (QoS). Kako bi doskočili ovome ...problemu prdlaže se heuristička optimizacija kao robustan i efikasan način rješavajne kompleksnih problema. Nadalje, u članku je predložen postupak kooperativne evolucije za slaganje usluga uz ograničenja u pogledu kvalutete usluge. Predstavljen je niz efektivnih strategija za spomenuti problem uključujući strategije najboljeg prvog i najboljeg globalnog koje unose perturbacije u polazni problem. Simulacijski rezultati kao i stvarni podatci su korišteni u svrhu evaluacije prodloženog algoritma kako bi se osigurala efikasna pretraga uz stabilnost i brzu konvergenciju. Predloženi algoritam tako.er vodi računa o odnosu izme.u različitosti populacije i selekcijskog pritiska kada je potrebno osigurati slaganje usluga na velikoj skali.
Neologizam noosfera označava globalnu ljudsku svijest. To je, prema T. de Chardinu, treća faza u razvoju zemlje, poslije geosfere i biosfere. Kao što je pojava života fundamentalno promijenila ...geosferu, tako je pojava ljudske svijesti fundamentalno promijenila biosferu. De Chardin je predvidio „planetarizaciju“ čovječanstva, što je ekvivalent sadašnje globalizacije omogućene informacijskom tehnologijom. S antropološkog stanovišta, internet nije tehnologija i medij poput drugih: on ima potencijal da revolucionira dosadašnju civilizacijsku paradigmu. Pojavom interneta ideja noosfere je reaktualizirana i povezana s konceptom kolektivne inteligencije. Članak ispituje hipotezu evolutivnog skoka u veću kolektivnu pamet ili viši nivo kolektivne svijesti i iznosi argumente pro et contra.
The impact of institutional arrangements, the “rules of the game”, in terms of Douglass North’s definition, on macroeconomic dynamics has been largely detected in the economic-historical records. ...However, clarification of the nature of institutional currents and their relationship with the paths of economic growth is a challenge for contemporary economic theory. The paper will present a retrospective of the conceptualization of institutional change as a process that mimics the evolutionary systems, relying on relevant theoretical concepts and selective empirical material that is contained herein. In this sense, the paper gives insight into the important contributions reflecting on the relationship between instiutions and economic growth, the evolutionary theory of socio-economic changes and their possible implications for the current reform process. Total of argumentation offered in the paper indicates stability and inertia of institutional structures, whose dynamics is prone to path dependency. Insisting on universal reform solutions, neutral with respect to local circumstances in the process of stimulating economic growth, turns out to be ineffective.
Cilj ove studije bilo je istraživanje povezanosti peterofaktorskoga modela ličnosti i paranormalnih vjerovanja. Sudionici istraživanja (N=307) bili su studenti Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska). Od ...mjera je primijenjena IPIP verzija upitnika peterofaktorskoga modela (Goldberg i sur., 2006.) te revidirana skala paranormalnih vjerovanja (Tobacyk, 1988.). Faktorska analiza revidirane skale paranormalnih vjerovanja upozorila je na, do sada nezabilježenu, trofaktorsku strukturu, pri čemu su dobivene dimenzije nazvane: generalna paranormalna vjerovanja, tradicionalna religijska vjerovanja i rituali i prakse. Najznačajnije povezanosti ličnosti s dimenzijama paranormalnih vjerovanja nađene su za faktore otvorenosti, savjesnosti i neuroticizma. Rezultati su djelomično potvrdili prijašnje nalaze, pokazujući sklonost otvorenijih pojedinaca prema generalnim paranormalnim vjerovanjima i odbacivanju tradicionalnih religijskih vjerovanja. Dimenzija savjesnosti pokazala se pozitivno povezana s tradicionalnim religijskim, a negativno s generalnim paranormalnim vjerovanjima. Neuroticizam se pokazao povezan s ritualima i praksama, tj. praznovjerjem, proricanjem i okultnim praksama. Povezanosti su se pokazale umjerenima (0,11 – 0,25), a novootkrivena struktura paranormalnih vjerovanja i njezina povezanost s osobinama ličnosti promatrana je kroz evolucijsku perspektivu. Ograničenja i smjernice za buduće istraživače naznačene su na kraju.
PDF
