Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- N-glikozilacija proteina je ključna za razvoj i funkciju živčanog sustava. U ovoj disertaciji konstruiran je prostorno-vremenski ...glikomski profil mozga, istražujući N-glikanske strukture četiriju funkcionalno različitih regija mozga, fronatalna dorsalna kora velikog mozga, hipokampus, strijatum te mali mozak, i njihovu raspodjelu u mozgu odraslog čovjeka; kao i u mozgu čovjeka tijekom fetalnog razvoja. Također, s namjerom da se dobije evolucijska perspektiva N-glikanskih struktura unutar različitih regija mozga, napravljena je usporedba odgovarajućih regija mozga između glikoma mozga čovjeka, čimpanzi, makaki majmuna i štakora. Određivanje glikanskih profila uzoraka mozga je provedeno korištenjem dvaju analitičkih pristupa: tekućinske kromatografije ultravisoke djelotvornosti i spektrometrije masa. Uvidom u N-glikom analiziranih uzoraka, uočena je značajna razlika između različitih regija, vrsta i razvoja mozga. Razlika između N-glikoma je bila veća što su vrste bile evolucijski udaljenije. N-glikanski profil malog mozga se najviše razlikovao od ostalih analiziranih regija. Razvijena HILIC-UPLC metoda za analizu N-glikana tkiva mozga se pokazala reproducibilnom i robusnom.- Protein N-glycosylation is crucial for the development and function of the nervous system. In this dissertation, a spatio-temporal profile of the brain glycome was constructed by investigating N-glycan structures of four functionally distinct brain regions, the dorsal fronatal cortex, the hippocampus, the striatum and the cerebellum, and their distribution within the adult human brain as well as the fetal. Moreover, in order to obtain an evolutionary perspective of the corresponding brain regions, a cross-species comparison was made between the human, the chimpanzee, the macaque and the rat. Two analytical approaches were used for glycosylation profiling of brain samples: ultra-performance liquid chromatography and mass spectrometry. Significant difference was noticed between the regions, the species and the developmental stages in the analyzed N-glycomes. The difference between species was higher as they were evolutionary more distinct. The cerebellar N-glycom was the most distinctive of all the analyzed brain regions. The developed HILIC-UPLC method for the N-glycans analysis of the brain tissue was reproducible and robust.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Ovaj rad opisuje metodu i rezultate istraživanja koje su Martin Nowak i Karl Sigmund objavili 1992.g. u časopisu Nature u članku pod naslovom „Tit for tat in heterogeneous populations“. Autori su ...kroz računalno simulirani turnir Iterirane zatvorenikove dileme pokazali da je strategija „Milo za drago“ (eng. „Tit for Tat“, TFT) ključna za pojavu kooperativnosti u heterogenoj skupini igrača. Njihova simulacija pokazuje da prvobitno miješana populacija igrača evoluira do istrebljenja gotovo svih strategija osim odmetničke, a zatim dolazi do naglog porasta TFT igrača. Uz to, njihova simulacija pokazuje da TFT zapravo i nije kraj evolucije, nego početak prevlasti velikodušnih strategija. Prema riječima autora, TFT je pivot (osovina ili os zaokreta ), a ne završna točka u evoluciji prema suradnji.
Članak donosi pregled ključnih momenata u paradigmatičnoj preobrazbi paradigme filozofije prirode u renesansi, i to kroz prijedlog epistemoloških rezova koji su obilježili znanstvenu revoluciju na ...teorijskom i filozofskom planu. S kritike peripatetičke filozofije prelazi se u 15. stoljeću na nove interpretacije platoničkih i novoplatoničkih tekstova, preko strogog razračunavanja s tradicionalnim peripatetičkim poimanjem prirode koje je Frane Petrić naumio zamijeniti pojmovima izvedenim iz predsokratovske filozofije, pa sve do složenog renesansnog shvaćanja prirode koje, premda vitalno i evolutivno, nije uključivalo matematiku; u onodobnoj filozofiji ona je i dalje empirijska metoda mjerenja, kvantitativna, te joj je na taj način zapriječena uloga uzročnog i ontološkog objašnjenja. U okvirima evolutivnog razumijevanja univerzuma, potencijalno beskonačnog, upravo se to ukazuje kao inovativni doseg i istodobno ograničenje filozofije prirode Frane Petrića i Giordana Bruna. U ovom se prilogu nastoje istaknuti konvergencije i divergencije u njihovu mišljenju.
Geopolitička evolucija neprekidan je proces. Na geopolitičku evoluciju ponajviše
utječu geopolitički uvjeti u kojima se odvijaju geopolitički odnosi i
procesi. Spoznavanje geopolitičke evolucije ...nemoguće je bez kritičkog preispitivanja,
pa i odbacivanja dominantnih geopolitičkih vizija. Postoje različite
vrste teorijskih perspektiva koje odbacuju dominantne geopolitičke vizije i
diskurse te geopolitičke prakse političkih elita. Te teorijske perspektive poznate
su kao: kritička geopolitika, antigeopolitika, geopolitika podčinjenosti,
feministička geopolitika, radikalna geopolitika. Postoje i različita shvaćanja
odnosa tih teorijskih perspektiva, pri čemu je jasno da se sve preklapaju međusobno
i svaka od njih posebno s kritičkom geopolitikom, razlikujući se u
fokusu istraživanja i identifikaciji novih momenata, a bivajući slične po otklonu
od dominantnih geopolitičkih vizija i prakse, na koje različito reagiraju:
davanjem kritike, pružanjem otpora ili nuđenjem alternativa. U ovome radu
fokus je istraživanja na antigeopolitici, radikalnoj geopolitičkoj viziji koja u
pitanje dovodi odnose izrabljivanja i dominacije. Antigeopolitika predstavlja
i teorijsku perspektivu koja je najozbiljniji izazov dominantnim načinima
predstavljanja svijeta. Zagovaratelji antigeopolitike svoja istraživanja usredotočuju
na antikolonijalne i antiimperijalističke borbe te na društvene pokrete
i mreže koji se protive globalizaciji i geoekonomskoj logici koju zagovaraju
političko-ekonomske elite država, multinacionalnih korporacija i međunarodnih
institucija, posebice financijskih. Rad se osvrće i na ključne aspekte ostalih
teorijskih perspektiva koje predstavljaju više ili manje radikalan otklon od
dominantnih geopolitičkih vizija.
Provider: - Institution: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Electrical Engineering, Computer Science and Information Technology Osijek. Department of Software Engineering. Chair ...of Programming Languages and Systems. - Data provided by Europeana Collections- Potrebu ili težnju za stalnim poboljšavanjem razlicitih sustava ili modela moguce je susresti
u mnogim vidovima inženjerstva i znanosti. U tu svrhu cesto je nužno suociti se s razlicitim
problemima optimizacije. Oni uobicajeno posjeduju mnoga svojstva koja ih cine vrlo zahtjevnima
za rješavanje. Uz to, nerijetko su nalik crnim kutijama iz kojih je moguce dobiti samo
odziv na danu pobudu, odnosno ulaz. Ukoliko se radi o problemima numericke optimizacije,
može se istaknuti diferencijalna evolucija (DE) kao predstavnik evolucijskih algoritama
(EAs) koja je u središtu ove disertacije. Iako relativno jednostavna, dokazane je ucinkovitosti,
a u disertaciji su predložena tri njena unaprjeenja. S obzirom na osjetljivost i problem
odreivanja prikladnih vrijednosti parametara algoritma, predložen je postupak samopodešavanja
faktora skaliranja i stope križanja kao podskupa istih. On se istice održavanjem
zadanog broja prethodno uspješnih vrijednosti parametara za svakog clana populacije, a na
temelju kojih se generiraju nove vrijednosti. Takoer, pocetna populacije može biti bitan
cimbenik u ucinkovitosti DE te je shodno tome predložena metoda za njenu inicijalizaciju, a
zasnovana je na grupiranju podataka i Cauchyjevim slucajnim varijablama. Kljucan element
i glavna razlika DE u odnosu na druge uobicajene EAs je njena mutacija. U disertaciji je
predložena mutacija koja obavlja odabir baznog vektora pomocu prilagodljive k-turnirske
selekcije. Predložena unaprjeenja opsežno su testirana na skupu odabranih standardnih
testnih funkcija i na funkcijama pripremljenim za CEC 2014 natjecanje u numerickoj optimizaciji.
Analiza ostvarenih rezultata dovela je zakljucka da predložena unaprjeenja znacajno
pospješuju ucinkovitost algoritma u koji su ugraena te da su vrlo konkurentna u odnosu na
neka srodna unaprjeenja dostupna u literaturi. Na koncu, ispitani su ponašanje i ucinkovitost
standardnog algoritma DE pri izgradnji radijalnih mreža kao klasifikacijskih modela.
Izgradnja tih mreža predstavlja složeni problem globalne optimizacije u prvom redu s gledišta
broja parametara koje je nužno podesiti te zahtijevnog vrednovanja. Iako standardni
algoritam predstavlja valjan izbor za rješavanje navedenog problema, testiranjem i analizom
pokazano je da predložena unaprjeenja i u ovom slucaju pospješuju njegovu ucinkovitost- The need or tendency to improve different systems or models can be encountered in numerous
forms of engineering and science. For that purpose, frequently optimization problems
must be tackled. Such problems usually posses different properties that make them hard to
solve. Besides, it is not uncommon that they are like black boxes which only provide responses
to given inputs. Dealing with numerical optimization problems, differential evolution
(DE) as an representative evolutionary algorithm (EA) may be pointed out, which is also
in the center of the thesis. Although relatively simple, its performance is acclaimed. Three
enhancements of DE are proposed in the thesis. Due to sensitivity to parameter values and
the problem of determining appropriate ones, a self-adaptive scheme for controlling the scale
factor and crossover-rate is proposed. It features, for each population member, the maintenance
of a number of previously successful parameter values that are used for generating
new ones. Also, the initial population may play an important factor in the performance
of DE, and an initialization method is proposed which is based on data clustering and Cauchy
deviates. The key element and difference between DE and other common EAs is its
mutation. A mutation that employs an adaptive k-tournament selection for determining
the base vector is proposed. All proposed enhancements were extensively tested on a set of
selected standard functions and benchmark functions prepared for the CEC 2014 competition
on numerical optimization. The analysis of the obtained results led to the conclusion
that the enhancements considerably improve the performance of the algorithm incorporating
them, but also that they compare favorably against similar enhancements from the literature.
Finally, the behavior and performance of the standard DE algorithm were investigated
in designing radial basis function networks for classification. The design of such networks represents
a complex global optimization problem primarily from the viewpoint of the number
of parameters that need to be adjusted and expansive evaluations. Although the standard
algorithm is a viable choice for tackling this problem, the performed testing and analysis
showed that the proposed enhancements yield improved performance in this case as wel- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Distributivne energetske sustav mora biti vrlo učinkovit u prijenosu energije. Javni sektor neprestano traga za novim tehnologijama ne bi li povećao učinkovitost prijenosa. Upravljanje gubicima ...energije jedan je od najvažnijih problema koji je direktno povezan s učinkovitošću mreže. Rekonfiguracija distributivne mreže i optimalno pozicioniranje kondenzatora su dvije uvriježene metode koje su prilagođene za upravljanje gubicima energije. Navedene metode se ne koncentriraju samo na upravljanje gubicima već i upravljaju naponsko-reaktivnim prilikama distributivne mreže, i istovremeno povećavaju raspoloživost i pouzdanost sustava. Prva metoda uključuje postupak promjene topologije distributivne mreže promjenom stanja sklopki kako bi se našla radijalna operativna struktura koja minimizira gubitke radne snage u prijenosu uz zadovoljenje operativnih ograničenja. Druga metoda uključuje identifikaciju optimalne lokacije i veličine kondenzatora s ciljem minimizacije gubitaka snage. U ovom radu se kombiniraju obje metode, rekonfiguracije i optimalnog pozicioniranja, s ciljem učinkovite optimizacije. Za postupak optimizacije odabran je na opoziciji baziran genetski algoritam diferencijske evolucije s ciljem učinkovite pretrage optimalnog rješenja. Učinkovitost predloženog pristupa provjerena je primjenom komutacijske sheme srednjenaponske distributivne mreže na IEEE-33 sabirnici baziranim distributivnim energetskim sustavima. Predloženi algoritam smanjuje gubitke prijenosa i upravlja naponsko-reaktivnim prilikama mreže uz zadovoljenje ograničenja na tokove energije.
Serumske paraoksonaze (PONs) imaju široki raspon fiziološki važnih hidrolitičkih aktivnosti uključujući metabolizam lijekova i detoksikaciju nervnih plinova. PON1 i PON3 smještene su na ...lipoproteinima visoke gustoće (engl. high-density lipoprotein; HDL - “dobri kolesterol”) i uključene su u ublažavanje ateroskleroze. Članovi skupine PON identificirani su ne samo u sisavaca i drugih kralježnjaka već i kod beskralješnjaka. Prije smo opisali prvu kristalnu strukturu člana PON skupine, direktno razrađenu varijantu PON1 pri rezoluciji 2,2 Å. PON1 je beta-propeler sa šest lopatica s jedinstvenim poklopcem aktivnog mjesta, koji je tako|er uključen u vezanje na HDL. 3-D struktura, gledana zajedno s direktnim razvojnim istraživanjima, omogućila je analizu mutacija koje povećavaju stabilnost, topljivost i kristalizaciju te PON1 varijante. Struktura dopušta detaljan opis aktivnog mjesta PON1 i sugerira moguće mehanizme za njezinu katalitičku aktivnost prema odre|enim supstratima.
Bubanović i Zimmermann o duši i tijelu Hanžek, Ljudevit
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
12/2012, Letnik:
38., Številka:
1 (75)
Paper
Odprti dostop
Od 1915. do kraja 1917. vodila se polemika između Frana Bubanovića i Stjepana Zimmermanna oko odnosa tijela i duše. Bubanović je zastupao materijalizam, dok je Zimmermann tvrdio da su tijelo i duša ...različiti, te da je duša neprotežna. Debata se doticala i odnosa filozofije prema prirodnim znanostima, gdje je Bubanović tvrdio da filozofija mora uzeti u obzir rezultate prirodnih znanosti, a Zimmermann je smatrao da je filozofija jednim svojim dijelom neovisna o prirodnim znanostima.
U tekstu je sažeto prikazan povijesni razvoj i osnovna zamisao primjene mehanizma prirodne evolucije pri optimiranju, učenju i modeliranju. Usporedo su objašnjeni glavni pojmovi i postupci prirodne i ...formalno predočene evolucije poznate pod skupnim imenom evolucijski algoritmi (skraćeno EA). Navedena je podjela inteligentnih algoritama u koje spadaju i EA, te navedene njihove značajke, prednosti i područja primjene. Jednostavnim primjerom ilustrirana je praktična predodžba pojmova i postupci EA.
PDF
