Kako izgleda vođa? Banai, Benjamin; Penezić, Zvjezdan
Psihologijske teme,
12/2019, Letnik:
28, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
Ljudsko je lice spolno dimorfna karakteristika, a morfologija lica povezana je s različitim biološkim markerima. Prilikom percepcije lica druge osobe pojedinci stvaraju dojmove o spolu, dobi, ...etničkoj pripadnosti, ali i emocionalnim stanjima i osobinama ličnosti te osobe. Ovaj je proces automatski, iznimno brz i uključen je u sve situacije socijalne interakcije. Brojna istraživanja upućuju na to da ljudi imaju pristranosti prema određenim fenotipima lica prilikom donošenja odluke o tome tko bi trebao biti vođa njihove grupe, bilo da je riječ o ekonomskim ili političkim grupama. U ovom će preglednom radu biti prikazani nalazi koji iz perspektive evolucijske psihologije pokušavaju razjasniti nastanak i funkciju spomenutih pristranosti. Kao glavni teorijski okviri bit će predstavljeni: evolucijska teorija vodstva, biosocijalni model kategorizacije vođa te hipoteza evolucijske kontingencije. Nadalje, bit će opisana istraživanja koja pokazuju da ljudi preferiraju vođe s licima koja izgledaju kompetentno, ovisno o kontekstu muževno ili ženstveno, te privlačno. Na koncu, bit će prikazani određeni nedostaci istraživanja u ovom području, zajedno sa smjernicama za buduća istraživanja.
Human face is a sexually dimorphic trait, and its morphology is related to various biological markers. During face perception, people make several inferences about others, such as sex, age, ethnicity, emotional state or personality traits. This process is automatic and rapid, and is included in all forms of social interactions. Some studies indicate that people have certain biases towards specific facial phenotypes during decision-making about who is the best candidate to be a group leader in an economic or political context. In this review paper, origins and functions of aforementioned biases will be discussed from an evolutionary psychological perspective. Evolutionary leadership theory, biosocial leadership categorization model and evolutionary-contingency hypothesis will be presented as the main theoretical frameworks in the field. Moreover, findings regarding bias towards perceived facial competence, masculinity-femininity and attractiveness will be described. Lastly, some limitations in the field will be addressed, together with the recommendations for future studies.
Na uzorku od 819 studenata ispitane su spolne razlike u ucestalosti i uspjesnosti preotimanja tudega partnera za kratkotrajnu vezu, ucestalosti bivanja objektom preotimanja za kratkotrajnu vezu i ...uspjesnosti takvih pokusaja te ucestalosti bivanja zrtvom preotimanja vlastita partnera. Nadalje, ispitani su i odnosi izmedu raznih aspekata preotimanja i socioseksualnosti, posebno na uzorcima zena i muskaraca. Rezultati su pokazali da su muskarci cesce od zena pokusali preoteti tude partnere za kratkotrajne veze. Slican broj zena i muskaraca navodi da je u tome bilo donekle uspjesno, ali zene cesce izjavljuju da su bile prilicno uspjesne u preotimanju partnera. Podjednak broj zena i muskaraca izjavljuje i da su bili objektom preotimanja, ali znacajno veci broj zena navodi da su ucestalo bile objektom preotimanja. Uspjesnost preotimanja veca je kada je objekt preotimanja muskoga spola. Zene su cesce od muskaraca bile u ljubavnoj vezi i cesce su bile u vezi s partnerom koji ih je privukao dok su bile u vezi s nekim drugim. Socioseksualnost je kod oba spola slicno povezana s iskustvima preotimanja partnera, pri cemu je povezanija s pokusajima nego s uspjesnosti preotimanja. Rezultati su objasnjeni evolucijskim teorijama reproduktivnoga ponasanja. Kljucne rijeci: preotimanje partnera, kratkotrajne veze, socioseksualnost, evolucijska teorija
Cilj ovog rada je istražiti kako emocije koje doživljavaju liječnici i pacijenti u međusobnoj interakciji
dugoročno utječu na promjene njihovog ponašanja i ishode zdravstvene zaštite. Liječnici i ...pacijenti uče
iz prethodnih iskustava i njihovo ponašanje evoluira tako da učestalije izabiru strategije kojima ostvaruju
veću očekivanu psihološku korisnost od prosječne. U analizi ovog problema koji se promatra iz dinamičke
perspektive koriste se složeni matematički alati evolucijske teorije igara i replikatorne dinamike koji
uključuju detaljno istraživanje ponašanja sustava diferencijalnih jednadžbi. Znanstveni doprinos ovog
rada očituje se u analizi različitih scenarija utjecaja frustracija, žaljenja i krivnje na dugoročno ponašanje
liječnika i pacijenata i pokazuje kako ponašanje sustava značajno ovisi o opsegu i snazi emocija koje liječnik
i pacijent doživljavaju. Na taj način se omogućava nalaženje mjera kojima bi se zdravstveni sustav pokrenuo
u smjeru društveno poželjnog stanja populacije liječnika koji žele liječiti pacijente i populacije pacijenata
koji vjeruju liječnicima čime se ostvaruje i praktična vrijednost ovog rada. S obzirom da širi skup emocija
koje doživljavaju liječnik i pacijent u međusobnoj interakciji značajno utječe na moguće ponašanje sustava
izvedene rezultate u ovom radu valja sagledati kritički.
PDF
