Spovid općena i Kožičićevo Zrcalo svestnoe u širem i užem smislu ulaze u skupinu ispovjedničkih tekstova, a zajedničko im je i to da su oba prijevodi, jedan s talijanskoga, a drugi s latinskoga ...jezika. S obzirom na tematsku vezu, ali i na činjenicu da su tekstovi nastali u razmaku od 34 godine u gradovima koji su geografski bliski te da je Š. Kožičić bio upraviteljem senjske biskupije, Spovid općena mogla je poslužiti Kožičiću kao predložak ili makar pomoć pri prevođenju toga dijela Oficija rimskoga. Ta će se mogućnost ispitati usporednom tekstološkom i jezičnom analizom istovrsnih temeljnih obrazaca vjere u dvama tekstovima čime će se rasvijetliti eventualne razlike u strukturi i obliku unutartekstnih sastavnica (darova, grijehova, zapovijedi i dr.), ali i jezične razlike među njima. Usporedbom dvaju tekstova sa svojim predlošcima utvrdit će se prijevodne strategije i književnojezične koncepcije dvaju prevoditelja.
U radu posvećenom uspomeni na istaknutog hrvatskog romanista Žarka Muljačića (1922.-2009.) autor u uvodnom dijelu prenosi transkript dijela intervjua koji je kao novinar napravio s bivšim profesorom ...u sklopu emisije „Sastanak u studiju 8“ Prvog programa Radio Zagreba. Razgovor, napravljen dok je Žarko Muljačić (inače tada profesor u Berlinu) bio u Zadru 1976. godine u povodu 20. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru, djelomično je sačuvan u arhivi Radio Zadra.
U nastavku autor se osvrće na Muljačićev rad „Dalmatske studije III: surgati (se) 'usidriti (se)'“ objavljen u Radovima Filozofskog fakulteta (8, Zadar, 1970), odnosno na analizu ovog pomorskog izraza koji dolazi od latinskoga surgere. Profesor Muljačić objašnjava korištenje ovoga izraza na mediteranskim pomorskim prostorima, međutim detaljna ponuda na kraju nema objašnjenje zašto ovaj latinski termin, koji govori zapravo o suprotnoj radnji „dignuti“, pomorci koriste za „baciti sidro“, odnosno točnije u hrvatskoj terminologiji „oboriti sidro“. Usprkos iscrpnoj slici oko tog termina u mediteranskim zemljama, profesor Muljačić se nije opteretio analizom kako je došlo do pogrešnog korištenja termina. Koristeći svoje prvotno zanimanje pomorca, autor u svom članku nudi moguće objašnjenje.
U ovom članku naglasak je na odnosima i kontroverzama koje se javljaju u raspravi o odnosima povijesti i književnosti. Problematiziramo pristup s pozicije teorije književnosti i zato je naglasak na ...pitanju povijesti kao discipline, kako se na nju gleda s pozicije teorije. Potom se postavlja pitanje historicizma i mjesta priče u povijesnom prikazu, odnosno uporabe narativa u povijesnim pristupima. O historicizmu se raspravlja iz dijakronijske perspektive, odnosno predstavljanjem njemačkog historicizma. Pristupi iz perspektive teorije otkrivaju nam znatna postignuća na tom području, zahvaljujući radu novih historicista koji obično dolaze iz filoloških disciplina, odnosno s područja filološki utemeljene interpretacije. U raspravi se uvijek misli na način na koji je problem povijesnosti uokviren i definiran u odnosu na problematiziranje područja povijesti književnosti. Najprije ćemo predstaviti problem povijesti kao narativnog žanra, a zatim slijedi rasprava o tom žanru kao samostalnoj epistemologiji. U završnom dijelu članka gore navedeni problemi i otvorena pitanja smješteni su unutar episteme aktualnog hegemonističkog poretka u humanističkim znanostima. Na samom kraju članka nudimo moguće uvođenje
kontekstualnog pristupa u različite modele povijesti književnosti koji predstavlja polazište za komparativne mogućnosti u tom području i sagledavanje komparativne povijesti u drugačijem svjetlu od onoga što je bio slučaj s vrlo strogim uvažavanje “disciplinarnih granica” koje su postavili tradicionalni filolozi u jugoistočnoj Europi.
Ovaj rad uvodi intelektualni program tzv. „obuhvatne filologije“ u kontekst japanologije i japanskih studija kao znanstvenih disciplina. Prvo se analizira razvoj proučavanja japanskih stvari, ...ukazujući na specifičnost filološki orijentirane japanologije i modernih japanskih studija, posebno iz pozicije nastave japanskoga jezika. Zatim se predlaže objedinjavajući i 'obuhvatni' program funkcionalne lingvistike koji će se primijeniti na japanske studije kako bi se očuvale prednosti tradicionalnoga filološkog pristupa i suvremene interdisciplinarne metodologije. Obuhvatna filologija ima snažno semiološki pristup tekstu, gradeći apstraktni jezični sustav odozdo prema gore, ujedno uzimajući u obzir tri dimenzije konkretnosti teksta: situacijsko vezivanje, žanrovsku klasifikaciju i diskurzivnu tradiciju. TEKST, pisani i govoreni, smatra se formacijom jezičnoga znaka koji bi se trebao apstrahirati u deskriptivni jezični SUSTAV. Rad predstavlja i primjenu teorije o japanskome jeziku i sugerira da je japanologija kao primjer obuhvatne filologije održiv put za japanske studije u 21. stoljeću.
U ovom članku naglasak je na odnosima i kontroverzama koje se javljaju u raspravi o
odnosima povijesti i književnosti. Problematiziramo pristup s pozicije teorije književnosti
i zato je naglasak na ...pitanju povijesti kao discipline, kako se na nju gleda s pozicije
teorije. Potom se postavlja pitanje historicizma i mjesta priče u povijesnom prikazu,
odnosno uporabe narativa u povijesnim pristupima. O historicizmu se raspravlja iz
dijakronijske perspektive, odnosno predstavljanjem njemačkog historicizma. Pristupi
iz perspektive teorije otkrivaju nam znatna postignuća na tom području, zahvaljujući
radu novih historicista koji obično dolaze iz filoloških disciplina, odnosno s područja
filološki utemeljene interpretacije. U raspravi se uvijek misli na način na koji je problem
povijesnosti uokviren i definiran u odnosu na problematiziranje područja povijesti
književnosti. Najprije ćemo predstaviti problem povijesti kao narativnog žanra, a
zatim slijedi rasprava o tom žanru kao samostalnoj epistemologiji. U završnom dijelu
članka gore navedeni problemi i otvorena pitanja smješteni su unutar episteme aktualnog
hegemonističkog poretka u humanističkim znanostima. Na samom kraju članka
nudimo moguće uvođenje kontekstualnog pristupa u različite modele povijesti književnosti
koji predstavlja polazište za komparativne mogućnosti u tom području i sagledavanje
komparativne povijesti u drugačijem svjetlu od onoga što je bio slučaj s vrlo
strogim uvažavanje “disciplinarnih granica” koje su postavili tradicionalni filolozi u
jugoistočnoj Europi.
PDF
