Ova filozofska analiza psihoterapijskih pristupa temelji se na tezi o znanstvenolikosti životne filozofije. Filozofija života je koncept koji je prisutan u svakoj važnijoj psihoterapiji, bilo na ...jasan bilo na implicitan način.
Rabili smo nekoliko načina istraživanja filozofske pozadine psihoterapija: povijesnu i konceptualnu analizu, dvofaktorski model ontološko-epistemološkog prostora, socijalne mreže i filozofske škole i njihov utjecaj na povijest psihologije, te neke specifične probleme iz područja filozofije znanosti.
U završnom odjeljku smo analizirali pokret filozofskog savjetovanja. Istražili smo njegove značajke, te poveznice s psihoterapijom.
Znanost i komunikacija Mutanen, Arto
Synthesis philosophica,
05/2011, Letnik:
25, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Komunikacija u znanosti je u osnovi uspostavljena kao komunikacija između razgovora unutar nekog znanstvenog područja. Znanstveni časopisi, konferencije itd. su temeljene na ovom principu. Naprimjer, ...pojam peer reviewa pretpostavlja takav kolegijalan, monodisciplinaran okvir. Međutim, multidisciplinarna istraživanja i angažman oko praktičnih problema primoravaju nas da situaciju sagledamo na novi način. Što bi mogla značiti multidisciplinarna rasprava? Kako izgraditi takvu raspravu? Je li takva rasprava samo sukob između nepomirljivih mišljenja – rat znanosti? U ispravnom dijalogu konačni sudac bi trebala biti praksa, a ne znanstvena teorija.
Znanstveni teorijski koncepti, apstraktni atributi, koji se ponekad nazivaju “konstruktima”, u području kineziologije to su tipično takvi koncepti poput motoričkih sposobnosti (primjerice, ...izdržljivost, ravnoteža, koordinacija), vrlo često se modeliraju u okviru statističkih modela s latentnim varijablama (primjerice, faktorska analiza, analiza latentne strukture). Cilj je ovoga članka objasniti kako se s gledišta znanstvene metodologije taj proces može prepoznati kao slučaj tzv. “slabog asocijativnog mjerenja” (Blahuš, 1991). Matematičke formule modela s latentnim varijablama tada se prepoznaju kao formalizirana pravila korespondencije između empirijskih i teorijskih atributa, koja se pravila sastoje od dva temeljna izraza: (i) jednadžbe modela i njegovih aksioma, sto se može nazvati “modelom mjerenja”, i (ti) aksioma lokalne strukture neovisnosti koji zahtjeva sveukupnost objašnjenja što ga daje model. S točke gledišta znanstvenog naturalizma i filozofije znanosti, oblikovanje koncepata motoričke sposobnosti (npr. motorička koordinacija) primjenom modela s latentnim varijablama u okviru njihovih empirijskih pokazatelja (npr. motorički testovi) može se uspoređivati s paralelnim procesima u klasičnoj fizici, kao prototipu dobro razvijene znanstvene grane.
