Milžiniškais tempais vystantis mokslui, programos ir vadovėliai neišvengiamai nuo jo atsilieka. Per dešimtmetį mokslo žinios padvigubėja, todėl gamtos mokslo žinios mokykloje turės būti nuolat ...savarankiškai papildomos, kitaip jos greit pasens ir pasidarys nebepakankamos. Mokyklai iškyla naujas uždavinys - ne tik mokyti mokinius, bet ir įpratinti juos mokytis. Mokinių įpratinimas sistemingai skaityti mokslo populiariąją literatūrą įgauna šiuo metu ypač didelę reikšmę. Straipsnyje aprašomas eksperimentas, kurio tikslas buvo išaiškinti įvairių skaitymo būdų įtaką mokinių žinioms ir surasti būdus organizuoti užklasiniam skaitymui iš žmogaus anatomijos, fiziologijos ir higienos kurso. Eksperimentinių klasių duomenys buvo lyginami su keturių vidurinių ir vienos aštuonmetės mokyklų duomenimis, kur užklasinis skaitymas nebuvo praktikuojamas. Eksperimento metu buvo išbandyti keturi savarankiško darbo su knyga būdai: I - laisvanoriška namų užduotis perskaityti straipsnio rusų kalba ištraukas mokslo populiariame žurnale; II - laisvanoriška namų užduotis perskaityti straipsnį rusų kalba iš „Vaiko enciklopedijos"; III - privaloma užduotis perskaityti dalį skyriaus iš mokslo populiariosios knygos lietuvių kalba; IV - a) mokytojo papasakotas mokslo populiariosios knygos skyrius, b) mokytojo papasakota knygos ištrauka su atitinkama mokinių inscenizacija. Atlikdami užduotis, mokiniai pratinosi naudotis žodynais ir enciklopedijomis. Užduotys buvo skaitomos klasėje pamokų metu ir vertinamos. Geriausių rezultatų buvo pasiekta pagal trečią variantą. Neblogų rezultatų davė pirmas ir ketvirtas variantai. Inscenizacija ypač pagilino silpnų mokinių žinias. Antrasis variantas buvo ne toks efektyvus, nes namų užduotys neišplaukė iš pamokos turinio ir sukėlė tik paviršutinišką susidomėjimą. Išvados: l) namų užduotys, reikalaujančios užklasinio skaitymo, gali būti veiksminga priemonė, įpratinanti mokinius skaityti; 2) užklasinis skaitymas pagilina mokinių žinias ir padeda geriau jas įsiminti; 3) mokytojo vaizdus pasakojimas naudingas tada, kai knyga mokiniams neprieinama, tačiau savarankiško skaitymo jis negali pakeisti.
Alfakalcidol Bielen, Luka; Žagar, Iva
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2015, Letnik:
24, Številka:
2 ASK niske doze
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Vitamin D označava skupinu spojeva topljivih u mastima čiju osnovu strukture čine četiri prstena kolesterola. Budući da vrlo malen broj namirnica prirodno sadržava vitamin D, glavnina tog vitamina u ...ljudskom organizmu potječe iz endogene sinteze u dermisu pod utjecajem ultraljubičastog zračenja. Vitamin D nastao sintezom u dermisu i onaj unijet hranom biološki su neaktivni, a aktiviraju se u jetri i bubrezima hidroksilacijom. Normalna razina vitamina D bitna je za metabolizam kosti i održavanje homeostaze kalcija i fosfata. Nadalje, gen za receptor vitamina D posvuda je eksprimiran u živim stanicama te je oko 3% ljudskoga genoma pod kontrolom vitamina D. Time se objaš- njavaju brojni izvanskeletni učinci vitamina D, poput utjecaja na skeletne mišiće, imunosni sustav, kardiovaskularni sustav te razvoj malignih bolesti i dijabetesa. Razina vitamina D procjenjuje se mjerenjem serumske koncentracije kalcidiola, glavnoga cirkulirajućeg oblika vitamina D. Prema novijim istraživanjima, prevalencija manjka vitamina D u odrasloj je populaciji visoka i u nekim sredinama prelazi 50%. Rizični faktori uključuju dojenačku i stariju životnu dob, malapsorpciju masti, oštećenje funkcije jetre ili bubrega, život u krajevima s manjkom sunčeve svjetlosti, nošenje odjeće koja prekriva veći dio tijela itd. Nadoknada vitamina D može se provoditi različitim oblicima vitamina D i njegovim analozima, među koje se ubraja i alfakalcidol. Radi se o 1-hidroksikolekalciferolu, obliku vitamina D koji se aktivira hidroksilacijom u jetri, pri čemu se hidroksilacija u bubrezima zaobilazi. Karakterizira ga brz početak djelovanja, a izostanak hidroksilacije u bubregu povoljna je karakteristika kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije i onih na dijalizi.
Over two thirds of the earth's surface is covered by water, and adaptation to the aquatic habitats dominated the first 150 to 200 million years of vertebrate development. More than half the living ...vertebrates are aquatic. Fish have evolved to colonise almost every type of aquatic habitat, and today they are a hugely diverse group of about 25,000 species. Evolution of this great diversity has resulted in fascinatingly different designs for special modes of life as well as solutions to the problems common to them all. Comparisons help to reveal the biological and physiological compromises fish have to make to satisfy the often conflicting demands on their lives. Today fish are found in almost every imaginable watery habitat, which include the shallows and depths of the oceans, coastal waters and estuaries, rivers, streams, lakes, ponds, and ephemeral water bodies. Many species inhabit freezing waters in polar regions whilst others thrive in ponds fed by thermal springs. Some have abandoned the water and become air breathers. Tunas in the open oceans swim rapidly and outperform their prey. How do they generate the forces required for high-speed swimming? Study of these fish shows that they have large masses of warmed red muscle, and that the required amounts of oxygen are delivered by unusually efficient respiratory and circulatory systems. Some freshwater carp are able to survive the long periods of very low oxygen levels that periodically occur in some ponds and lakes. How is their metabolism switched from aerobic to anaerobic pathways? The challenges of living in a particular environment are in part met by adaptations of body form and physiological function. Yet there are wider and equally important questions, such as why are these species successful in their particular environments? Answers to such questions may be found in the study of behaviour, in the dynamics of populations, in the ecology of the species and in evolutionary theory.
Ovaj članak daje sažeti pregled medicinskih saznanja opisanih u djelu bizantskog učenjaka Nemezija, biskupa od Emeze (IV. st.), “O ljudskoj naravi”, napisanog na grčkom. Nemezijevo je djelo snažno ...utjecalo na kasniji razvoj znanosti u Bizantu, što se vidi iz brojnih traktata napisanih pod istim ili sličnim nazivom, koji govore o strukturi ljudskoga tijela. U pregledu se uvode i kratko objašnjavaju osnovni Nemezijevi stavovi te se uspoređuju s Galenovim koji je velikim dijelom unaprijedio medicinsku znanost staroga vijeka. Svrha je usporedbe bila utvrditi koliko su Galenove teorije o anatomiji i fiziologiji utjecale na Nemezija. Kako bilo, Nemezijevo djelo svjedoči o visokoj razini bizantske medicine te o snažnim utjecajima grčkih intelektualaca, ponajprije Galena.
ULOGA PROTEINA PORODICE BCL-2 U PSORIJAZI KAŠTELAN, MARIJA; PRPIĆ MASSARI, LARISA; BRAJAC, INES
Liječnički vjesnik,
02/2010, Letnik:
132, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Apoptoza je fiziološki proces programirane smrti stanica odgovoran za održavanje homeostaze u organizmu. U koži se procesom apoptoze nadzire proliferacija i diferencijacija keratinocita te tako ...održava homeostaza unutar epidermisa. Proces programirane stanične smrti nadziru proteini porodice Bcl-2 uključujući više proapoptotskih (Bax, Bak, Bad) i protuapoptotskih molekula (Bcl-2, Bcl-xl). Danas se smatra da poremećaj procesa apoptoze ima važnu ulogu u razvoju mnogih kožnih bolesti. Psorijaza je kroničnorecidivirajuća upalna bolest kože obilježena poremećajem diferencijacije i proliferacije keratinocita te sniženom apoptozom keratinocita unutar epidermisa. Na temelju dosadašnjih spoznaja o ulozi programirane stanične smrti u nastanku psorijaze, čini se da apoptoza ima važnu ulogu u razvoju epidermalne hiperproliferacije psorijatične lezije. Budući da proteini porodice Bcl-2 nadziru proces apoptoze, važno je razjasniti njihovu ulogu u patogenezi psorijaze. Naime, uočena povećana ekspresija protuapoptotskih, a sniženo izražavanje proapoptotskih molekula porodice Bcl-2 u psorijatičnoj koži upućuju na njihovu važnost u razvoju bolesti.
Bol nije samo osjet koji putuje živcima do mozga, nego i emocionalno iskustvo. Informaciju o štetnom podražaju primaju periferni receptori koji se nazivaju nociceptori, a informacija dalje putuje ...perifernim živcima u spinalni ganglij, dorzalni rog kralježnicne moždine te uzlaznim putovima u mozak. Centar za bol ne postoji, već se informacija o štetnom podražaju širi u brojne dijelove mozga. Kako ce pojedinac doživjeti štetni podražaj ne ovisi samo o širenju i intenzitetu podražaja, već i o nizu psiholoških cimbenika. Zbog ozljede može doci do poremecaja funkcije na periferiji ili u dorzalnom rogu te do fenomena periferne i centralne senzitizacije, koji pridonose nastanku kronicne boli. Iako bol ima zaštitnu funkciju, nije svaka vrsta boli korisna. Akutna ili nociceptivna bol ima tu zaštitnu ulogu te organizmu omogucuje zaštitu od štetnih podražaja. Naprotiv, kronična bol koja traje dugo nakon nestanka štetnog podražaja i neuropatska bol koja nastaje zbog ozljede ili bolesti živcanog sustava vrste su boli koje nemaju evolucijsku svrhu. Unatoč brojnim naprecima u razumijevanju neurobiologije boli mnoga pitanja o nastanku i terapiji boli, osobito kad je riječ o patološkim vrstama boli, ostaju otvorena.
Profesionalni sportaši često su podvrgnuti treninzima izdržljivosti u okolišu u kojem su kronično izloženi inhalacijskim onečišćivačima/iritansima, alergenima ili hladnom zraku. Ti čimbenici dovode ...do povećanog rizika od razvoja disfunkcije gornjih i donjih dišnih putova. Upravo je u toj specifičnoj populaciji dijagnoza astme krucijalna zbog potencijalnog učinka ne samo na njihovo opće stanje nego i na natjecateljske sposobnosti. Simptomi astme u vrhunskih sportaša nisu nužno povezani s klasičnim obilježjima astme u općoj populaciji. I drugi klinički entiteti mogu stvarati simptome slične onima u astmi i zbog toga mogu voditi netočnoj dijagnozi i neuspješnu liječenju. Zbog toga je za postavljanje konačne dijagnoze potrebna kombinacija simptoma i pozitivnih laboratorijskih testova. Trenutačno ne postoji dokaz da se postupanje s astmom u sportaša treba razlikovati od postupanja s astmom u nesportaša. Međutim, neka specifična pitanja treba uzeti u obzir u vrhunskih sportaša, poput usklađenosti s pravilima Svjetske antidopinške agencije i Međunarodnog olimpijskog odbora.
Albumini u bolesnika sa solidnim tumorima Banović, Miroslav; Veliki-Dalić, Irena; Banović, Miro ...
Libri oncologici,
11/2011, Letnik:
39, Številka:
1-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Proizvodnju albumina iz ljudske plazme započeo je profesor Cohn E. J. tijekom Drugog svjetskog rata; koja je u posljednjih šezdesetak godina prerasla je u internacionalni biznis (1). U vitalnim ...situacijama; albumin je upotrebljavan kao plazmaekspander. To je biološki preparat i uvijek je potencijalno opasan. Proizvodnja albumina sve je skuplja; jer preparat mora zadovoljavati sve više i više standarde. Uz bogato tržište umjetnih makromolekularnih plazmaekspandera; unaprijeđene intravenske prehrane i studije koje govore o upitnom djelovanju albumina; njegova primjena je u padu. Tumorski bolesnici; zbog prirode bolesti i liječenja kemoradioterapijom; skloni su nižim razinama proteina. Međutim; indikacije albuminske terapije su restriktivne; iste kao i kod ostalih skupina bolesnika. Uporaba albumina za korekciju hipoalbuminemije nije opravdana pored kvalitetne parenteralne i enteralne prehrane.
PDF
