Opće je mišljenje da je enteralna prehrana »Condicio sine qua non« u terapiji kroničnog zatajenja tankog crijeva. Međutim, optimalan režim njezine primjene još nije točno utvrđen te kliničari rabe ...različite algoritme. Slijedom navedenoga, cilj je ovoga preglednog članka ujediniti trenutačno dostupne dokaze o načinu primjene enteralne prehrane u djece sa zatajenjem crijeva te iznijeti preporuke koje se temelje na tim dokazima. Prema dostupnim podacima enteralno hranjenje treba početi što ranije, kontinuiranom primjenom (sonda/stoma), postupnim povisivanjem količine i koncentracije, uz praćenje kliničkog stanja djeteta. Ako je dostupno, treba davati majčino mlijeko, inače se prednost daje elementarnom pripravku (formuli). Važno je cijelo vrijeme stimulirati peroralni unos. Adekvatnim zbrinjavanjem bolesnika mogu se znatno smanjiti posljedice kroničnog zatajenja crijeva i parenteralne prehrane, ponajprije zatajenje jetre, a enteralna prehrana u tom procesu ima neprijeporno važnu ulogu.
Ekstragastrične ili ekstraintestinalne manifestacije infekcije bakterijom Helicobacter pylori privlače sve više pozornosti, a u posljednje vrijeme taj se mikroorganizam povezuje i s inzulinskom ...rezistencijom (IR). Metabolički sindrom sastoji se od više poznatih čimbenika koji uključuju IR, poremećaj metabolizma masti, povišen krvni tlak, centralnu pretilost te proupalno i protrombotsko stanje. Infekciju bakterijom H. pylori i metabolički sindrom povezuje porast učestalosti s dobi, a kako se IR nalazi u središtu patogeneze metaboličkog sindroma, posljednjih je godina intenzivirano proučavanje moguće povezanosti infekcije bakterijom H. pylori s IR-om. Nekoliko studija upozorilo je na međusobni odnos infekcije bakterijom H. pylori i pojave IR-a, a provedena su i istraživanja utjecaja eradikacijske terapije na IR i druge metaboličke parametre. Nužno je provesti dodatna prospektivna ispitivanja s potrebom kontroliranja svih varijabla koje mogu utjecati na krajnji ishod kako bi se razjasnio odnos infekcije bakterijom H. pylori i nastanka IR-a. Zasad još nema temelja za predlaganje intervencijskih mjera u rizičnoj populaciji, no ako se takva povezanost dokaže, moglo bi se raditi o važnoj promjeni u našem poimanju patofiziologije i liječenja IR-a, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma.
Kontinuirano praćenje srčanoga minutnog volumena (CO) i održavanje normovolemije primarni su ciljevi optimizacije hemodinamskog (HD) statusa svakoga kritičnog bolesnika. Za razliku od samo invazivnog
...nadzora i intermitentne termodilucijske procjene CO-a s pomoću plućnog arterijskog katetera, danas se puno više primjenjuju minimalno invazivne i potpuno neinvazivne metode. Minimalno invazivne metode koje se s pomoću transpulmonalne termodilucije (TD) pri procjeni CO-a služe analizom krivulje tlaka pulsa dijele se na starije, kalibrirane
i novije, nekalibrirane. Dinamički parametri kao što su varijacija udarnog volumena (SVV) i varijacija pulsnog tlaka (PPV), koji se kontinuirano prate ovim metodama, puno preciznije odražavaju potrebu za ciljanom optimalnom volumnom nadoknadom (GDVT) u odnosu prema tradicionalnim, statičkim parametrima (CVP i PCWP). Suvremenije neinvazivne kontinuirane metode koje još nisu dovoljno validirane u kliničkim uvjetima jesu aplanacijska tonometrija, pletizmografija, metoda djelomičnoga ponovnog udaha parcijalnog CO2 i procjena CO-a temeljena na tranzicijskom vremenu pulsnog vala. Torakalna električna bioimpedancija i bioreaktancija koriste se slabom naizmjeničnom strujom koja prolaskom kroz prsni koš kontinuirano u sistoli prati fazne pomake napona i analizira krivulju udarnog volumena (SV). Poznato je da primjenom volumena u oko 50% kritičnih bolesnika neće doći do povećanja SV-a, stoga je važno prije primjene volumena kontinuiranim praćenjem SV-a/CO-a procijeniti hoće li biti prikladnoga HD odgovora na volumen. Danas postoji više metoda kojima se može procijeniti odgovor na volumnu nadoknadu poput mjerenja varijacije dijametra donje i gornje šuplje vene, okluzijskog testa na kraju ekspirija, testa respiratorne sistoličke varijacije, SVV-a i PPV-a. Pasivno podizanje nogu (PLR) ima najveću prediktivnu vrijednost u dinamičkoj procjeni volumnog statusa kod hemodinamski nestabilnog bolesnika.
Rozaceja je česta bolest kože, nedovoljno razjašnjene etiologije. S obzirom na to da je dokazano da se bolest pogoršava izlaganjem UV svjetlu, cilj je ovog rada pojasniti ulogu oksidacijskog stresa ...potaknutog UV svjetlom i metabolizma željeza u patofiziologiji bolesti. Nedavno je u bioptatima kože bolesnika s rozacejom utvrđen značajno veći broj feritin-pozitivnih stanica u usporedbi s kontrolnim uzorcima zdrave kože. Feritin značajno jače očituju stanice uznapredovalijeg stadija bolesti. Bolesnici s rozacejom imaju povišene vrijednosti koncentracije peroksida u serumu te snižen antioksidacijski potencijal u odnosu na kontrolnu skupinu zdravih ispitanika. Jače očitovanje feritina u bioptatima kože, povećana koncentracija peroksida i snižen antioksidacijski kapacitet u serumu bolesnika s rozacejom, upućuju na ulogu oksidacijskog stresa i promijenjen metabolizam željeza u tih bolesnika. Više feritina u stanicama kože bolesnika s rozacejom objašnjava mehanizam pogoršanja bolesti prilikom izlaganja UV svjetlu, koje iz feritina oslobađa slobodno željezo, koje je ključni čimbenik u generiranju oksidacijskog stresa.
This authoritative book gathers together a broad range of ideas and topics that define the field. It provides clear, concise, and comprehensive coverage of all aspects of cellular physiology from ...fundamental concepts to more advanced topics. The 4e contains substantial new material. Most chapters have been thoroughly reworked. The book includes chapters on important topics such as sensory transduction, the physiology of protozoa and bacteria, and synaptic transmission.
Authored by leading researchers in the field Clear, concise, and comprehensive coverage of all aspects of cellular physiology, from fundamental concepts to more advanced topics Full color illustrations
Unatoč nekim ranijim značajnim otkrićima i raširenoj uspješnoj praksi vakcinacije, povijest razumijevanja imunoloških mehanizama zapravo je razmjerno kratka i povezuje se tek s drugom polovicom 20. ...stoljeća kada se, između ostaloga, iznalaze i zakonitosti aktivacije tih mehanizama od ključnog značenja za transplantacijsku medicinu. Među prvim stručnjacima koji su se u Hrvatskoj okrenuli ovim temama bio je Šime Vlahović. Rođenjem Splićanin, diplomirao je i doktorirao u Zagrebu. Na problemima transplantacijske imunologije radio je 1963. – 1965. u najboljim centrima u SAD-u. Riječki zavod za fiziologiju vodio je 1965. – 1977., od 1976. u zvanju redovitog profesora. Bio je dobitnik nagrade Ruđer Bošković i drugih, ali je njegov krucijalni prinos riječkoj i hrvatskoj medicinskoj baštini svakako premalo poznat. Temeljeći se na obiteljskoj arhivi i sjećanjima, ovaj rad uzeo je zadaćom pokušati makar i dijelom ispraviti tu prazninu. Zahvaljujući upravo Šimi Vlahoviću i njegovoj imunološkoj pripremi bolesnika i, naravno, velikom timu predvođenom kirurgom Vinkom Frančiškovićem, u siječnju 1971. izvedeno je prvo presađivanje bubrega u Hrvatskoj sa živog srodnika (s majke na sina), a godinu dana poslije i s kadavera. U desetljećima koja slijede razvijan je u Rijeci i eksperimentalni program transplantacije jetre i gušterače. Danas možemo samo spekulirati o intrigantnim pravcima razvitka riječke transplantacijske i imunologijske škole kojima bi je poveo Šime Vlahović da nije preminuo već s nepunih 45 godina.
Iako je acetilsalicilna kiselina u farmakoterapiji prisutna već više od 100 godina, i dalje je kamen temeljac primarne i sekundarne prevencije u kardiovaskularnih bolesnika. Unatoč nedvojbenoj ...koristi od njezine uporabe, u jednog dijela liječenih ipak će doći do nepovoljnih aterotrombotskih manifestacija poput tromboze u stentu, infarkta miokarda, moždanog udara ili kardiovaskularne smrti. Posljednjih godina sve je više znanstvenog interesa usmjereno na ispitivanje povezanosti ovih događaja s laboratorijskim dokazom slabijeg antitrombocitnog učinka acetilsalicilne kiseline, što je i dovelo do nastanka koncepta tzv. aspirinske rezistencije. Osim nedostatka zajedničke definicije ove pojave, važan je problem u njezinu istraživanju i velik broj različitih te slabo standardiziranih laboratorijskih metoda. Unatoč velikom broju objavljenih studija koje govore u prilog njezinoj kliničkoj važnosti, još ne postoje preporuke struke o potrebi rutinskog testiranja bolesnika na aspirinsku rezistenciju, kao ni prilagođavanja doza ili vrste antiagregacijskih lijekova u slučaju pozitivnog nalaza.
PDF
