Luigi Papo bio je vođa motovunske fašističke skupine koja je sudjelovala u ratu s drugim dragovoljcima fašističkih milicija između 1943. i 1945. godine u Istri. Na kraju borbe uspio je, nakon kratka ...zatvora u Prestranku (Slovenija), pobjeći u Italiju kako bi izbjegao optužbe za ratne zločine koje je protiv njega pokrenula Jugoslavija. U sljedećim je godinama Papo nastavio svoj aktivizam, sada umjesto vojno djeluje politički, u udrugama istarskih ezula te u njihovim časopisima. Papo je bio plodan autor: napisao je brojne publikacije o staroj i novijoj povijesti Istre te o svojim iskustvima u ratu. Svojim stalnim aktivizmom sudjelovao je u izgradnji narativnoga diskursa o istarskom egzodusu i o fojbama te je imao snažan utjecaj u krugovima ezula i kasnije u različitim sektorima talijanske javnosti. Ovaj članak predstavlja neke trenutke Papova iskustva kao borca, aktivista i pisca, a posebice raspravlja o njegovu dihotomnom pogledu na jezične i nacionalne odnose u Istri.
Luigi Papo was the leader of the Motovun fascist group who participated in the War with other volunteers of fascist militias between 1943 and 1945 in Istria. At the end of the War, after a short imprisonment in Prestranek (Slovenia), he succeeded to escape to Italy to avoid the war crimes indictments launched against him by Yugoslavia. In the following years, now acting politically instead of militarily, Papo continued his activism in associations of Istrian exiles and in their journals. Papo was a prolific author: he wrote numerous publications about the early and modern history of Istria and about his experiences in the war. Through his constant activism, he participated in the development of the narrative discourse on the Istrian exodus and foibe and had a strong influence in the circles of exiles and later in the various sectors of the Italian public. This article presents some moments of Papo’s experience as a fighter, activist and writer, and in particular discusses his dichotomous view of linguistic and national relations in Istria.
Luigi Papo fu a capo della squadra d’azione fascista di Montona che prese parte alla guerra insieme agli altri volontari delle milizie fasciste tra il 1943 e il 1945 in Istria. Alla fine del combattimento riuscì, dopo un breve periodo trascorso nel carcere di Prestranek (Slovenia), a fuggire in Italia per evitare le accuse per crimini di guerra intraprese da parte della Jugoslavia. Negli anni successivi Papo continuò con il suo attivismo, non opera più in modo militare ma politico, attraverso associazioni degli esuli istriani e le loro riviste. Fu autore prolifico: scrisse numerose pubblicazioni sulla storia remota e recente dell’Istria e sulle proprie esperienze in guerra. Con il suo costante attivismo partecipò alla costruzione del discorso narrativo sull’esodo istriano e sulle foibe ed ebbe un forte influsso tra gli esuli e, successivamente, nei vari settori pubblici italiani. Questo articolo rappresenta alcuni momenti delle esperienze di Papo come combattente, attivista e scrittore, e discute in particolare della sua visione dicotomica relativa ai rapporti linguistici e nazionali in Istria.
“Istarski egzodus”, iseljavanje oko 250 tisuća ljudi, mahom Talijana, iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiju (pretežno u Trst) nakon Drugoga svjetskog rata, od tada do danas u talijanskom je ...kulturnom prostoru prošao različite faze pamćenja. Do devedesetih godina XX. stoljeća postojao je u sjećanjima samih ezula, u pretežno lokalnoj historiografiji te u popularnom tisku. Nakon devedesetih postao je dijelom talijanskoga nacionalnog pamćenja i sveprisutnom temom na državnoj razini. Članak se bavi sadašnjim stanjem pamćenja egzodusa analizom odabranih mjesta pamćenja i kulturnih događaja u Trstu radi razumijevanja procesa konstrukcije identiteta utemeljenog na migracijskom iskustvu te razloga zbog kojih u ovom pograničnom području još uvijek nije ostvareno zajedničko pamćenje.
Rad se bavi pamćenjem istarskog egzodusa u okviru kulture straha
kao obilježja suvremenog doba te s obzirom na promjenu ideološkog
konteksta pamćenja Drugoga svjetskog rata u devedesetim godinama
...dvadesetog stoljeća. Veza egzodusa i straha promatra se u odabranoj
talijanskoj historiografskoj, antropološkoj i psihoanalitičkoj literaturi,
u usmenim svjedočenjima te u onim književnim i filmskim obradama
u kojima se istarska usmena tradicija, legende i predaja prikazuju kao
prirodni okvir i egzodusa i straha. Upotreba fantastičnih elemenata i
pozivanje na usmenu predaju u ovoj se analizi povezuju s antislavenskim rasizmom na istočnoj talijanskoj granici kao strahom od nepoznatog i demoniziranog drugog. Osobita se pažnja posvećuje motivu mrtve životinje bačene u jame zajedno sa žrtvama kao elementu mitske predodžbe o ritualnom ubojstvu. Bilježi se perzistencija nekih dijelova strahom obilježene narativne obrade pamćenja egzodusa u suvremenom talijanskom političkom diskursu te se postavlja pitanje o mogućim načinima zaustavljanja tog mitološkog stroja.
Ovim tekstom autor kritički analizira novu talijansku historiografiju o takozvanoj "Confine orientale", ili bivšima Veneziji Giuliji/Julijskoj Krajini i Österreichische Küstenland. Ovo ...Sjeverno-jadransko područje koje nema zajedničko ime u tri jadranske kulture i jezika posljednjih je godina opet zadobilo pažnju talijanske javnosti, najviše zbog novog interesa za esodo i foibe koji se javlja nakon što su te problematike i regija dugo vremena bili na margini političkih i povijesnih diskursa. Autor dakle prikazuje talijanske knjige (i udžbenike) ne samo o egzodusu i fojbama nego i o "graničnom fašizmu", iredentizmu i o cijelom jadranskom prostoru u suvremenoj povijesti.
Autor ovog rada prati dominantne i najistančanije elemente diskurzivnih i narativnih struktura u hrvatskoj historiografiji vezano uz fenomen poznat kao „fojbe“ (smaknuća Talijana u Istri tijekom i ...nakon Drugog svjetskog rata) te „talijanski egozdus“(prisilne selidbe nakon rata). Tekst sažima neke od zaključaka iz knjige napisane na istu tematiku te objavljene u Hrvatskoj 2010. godine.
U članku se kritički analiziraju politike sjećanja na ratno i poslijeratno razdoblje na području Sjevernog Jadrana, te različiti nacionalni historiografski pristupi toj temi. Autorica teksta ističe ...potrebu primjenjivanja komparativne i transnacionalne perspektive u analizi spornih događaja na sjevernojadranskom prostoru.
Gdje su izvori i koji su razlozi procesa povijesnog revizionizma koji se od devedesetih sve jače i češće pojavljuje u raznim europskih zemljama i koje bi mogle biti njegove posljedice na odnose ...između zemalja članica Europske unije? Kako spriječiti sukob oko interpretacije povijesti koji utječe na samu srž pojma europske konfederacije? Članak pokušava dati odgovor na ta pitanja polazeći od analize razloga krize antifašizma, kao i drugih političkih i kulturnih faktora koji su ukorijenjeni u događajima iz devedesetih te s kraja Hladnog rata i rušenja komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi. Konkretno istraživanje odnosi se na slučaj Italije, gdje se “bitka sjećanja” i revizionizma vodi oko tzv. fojbi, istarskih kraških jama u kojima je stradalo nekoliko stotina Talijana za vrijeme ustanka u jesen 1943. godine. Tijekom zadnjih dvadeset godina taj povijesni događaj, o kojem skoro nitko ništa nije znao i koji je imao marginalnu ulogu u širem kontekstu talijanskog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, postao je povijesni mit sa svojim službenim “danom sjećanja”, uzdignutim na razinu Dana sjećanja na Holokaust. Budući da je 2007. godine upravo oko sjećanja na fojbe došlo do diplomatskog sukoba između predsjednikâ Italije i Hrvatske, Giorgia Napolitana i Stjepana Mesića, sukoba koji je kasnije riješen potpisivanjem sporazuma o povijesnom pomirenju između Italije, Hrvatske i Slovenije u Trstu 2010. godine, fojbe su predstavljale izvrstan primjer analize “rata” na području interpretacije povijesti koji se nedavno pojavio u više krajeva Europe i koji ugrožava međunarodne odnose, ali i stanja unutar pojedinih država.
Rad se bavi pregledom i analizom članaka pulskog dnevnika Corriere Istriano u razdoblju od listopada do prosinca 1943. godine, a vezano uz stradale Istrane u fojbama i boksitnim jamama nakon ...kapitulacije Italije 8. rujna iste godine. U općenarodnom ustanku koji je uslijedio uhićen je dio fašističkih čelnika, skvadrista te osoba za koje se sumnjalo (katkad i neopravdano, djelomice i iz osobnih razloga), da su bili u vezi s fašističkim strukturama. Pulski Corriere počevši od listopada 1943. opisuje sudbinu brojnih uhićenih i ubijenih te potom bačenih u boksitne i kraške jame – fojbe. Opisujući rujanske događaje, dnevnik se usko držao fašističke propagande, s uvijek prisutnom usporedbom partizana, odnosno komunista, s divljim, krvoločnim zvijerima koje su za cilj imale uništiti talijansku Istru. Nadalje, uloga samih istarskih ustanika, antifašista, bila je smišljeno minorizirana, a za veći dio stradalih rečeno je da su pripadali fašističkom poretku. Ujedno je najviše prostora dano opisu njihovih herojskih života, posvećenih napretku talijanske domovine. Od sveukupno stotinjak tekstova, polovica nam daje konkretne podatke o deset pronađenih fojbi i boksitnih jama te 219 trupala, odnosno objavljena imena njih 118.
PDF
