Gastroezofagealni refluks predstavlja vraćanje sadržaja želuca u jednjak, ponekad praćeno regurgitacijom i/ili povraćanjem. Refluks je patološki ako dovodi do značajnih (zabrinjavajućih) simptoma ...i/ili komplikacija (gastroezofagealna refluksna bolest, GERB). Simptomi refluksne bolesti nisu specifični, ovise o dobi djeteta i povezanost s refluksom je ponekad teško dokazati. U svakog djeteta sa simptomima refluksne bolesti i upozoravajućim znacima trebalo bi obradom isključiti mogući drugi uzrok tegoba. Višekanalna intraluminalna impedancija jednjaka koristi se u određivanju korelacije simptoma s refluksnim događajima, procjene učinkovitosti antisekretorne terapije i razlikovanja ne-erozivne refluksne bolesti, hipersenzitivnog jednjaka i funkcijske žgaravice. Pasaža probavnog sustava i ultrazvuk abdomena koriste se u isključivanju anatomskih anomalija. Ezofagogastroduodenoskopija s biopsijama sluznice glavna je pretraga za procjenu komplikacija refluksne bolesti i isključivanja druge bolesti sluznice gornjeg dijela probavnog sustava, a manometrija jednjaka u slučaju sumnje u poremećaj
motiliteta. Pokusna primjena inhibitora protonske pumpe (IPP) tijekom 4 – 8 tjedana moguća je u djece s tipičnim simptomima refluksne bolesti (žgaravica, retrosternalna ili epigastrična bol), ali se ne preporučuje u dojenčadi i djece s ekstraezofagealnim simptomima. Nefarmakološko liječenje refluksne bolesti uključuje zagušćivanje obroka, položajne mjere, modifikaciju volumena i učestalosti obroka i primjenu ekstenzivnog hidrolizata tijekom 2 – 4 tjedna u dojenčadi koja su na prehrani dojenačkim mliječnim pripravkom. Antacide/alginate ne bi trebalo koristiti za kronično liječenje dojenčadi i djece s refluksnom bolesti. Inhibitori protonske pumpe preporučuju se kao prva linija terapija erozivnog ezofagitisa povezanog s refluksom, a inhibitori H2-receptora u slučaju njihove nedostupnosti ili kontraindikacije za njihovu primjenu. Isključenje drugih uzroka tegoba preporučuje se u djece koja ne reagiraju na optimalnu terapiju tijekom 4 – 8 tjedana. Terapiju baklofenom trebalo bi razmotriti prije kirurškog liječenja nakon neuspjele primjene drugih farmakoloških mjera. Antirefluksnu operaciju (uključujući fundoplikaciju) trebalo bi razmotriti u djece sa životno ugrožavajućim komplikacijama refluksne bolesti nakon neuspjeha farmakološkog liječenja, refraktornim simptomima i u slučaju neophodne dugotrajne farmakoterapije GERB-a.
Background. Gastrointestinal disorders account for 7-10% of all consultations in primary care. General practitioners’ management of digestive disorders in Central and Eastern European countries is ...largely unknown.
Aims. To identify and compare variations in the self-perceived responsibilities of general practitioners in the management of digestive disorders in Central and Eastern Europe.
Methods. A cross-sectional survey of a randomized sample of primary care physicians from 9 countries was conducted. An anonymous questionnaire was sent via post to primary care doctors.
Results. We received 867 responses; the response rate was 28.9%. Over 70% of respondents reported familiarity with available guidelines for gastrointestinal diseases. For uninvestigated dyspepsia in patients under 45 years, the “test and treat” strategy was twice as popular as “test and scope”. The majority (59.8%) of family physicians would refer patients with rectal bleeding without alarm symptoms to a specialist (from 7.6% of doctors in Slovenia to 85.1% of doctors in Bulgaria; p<0.001). 93.4% of respondents declared their involvement in colorectal cancer screening. In the majority of countries, responding doctors most often reported that they order fecal occult blood tests. The exceptions were Estonia and Hungary, where the majority of family physicians referred patients to a specialist (p<0.001).
Conclusions. Physicians from Central and Eastern European countries understood the need for the use of guidelines for the care of patients with gastrointestinal problems, but there is broad variation between countries in their management. Numerous efforts should be undertaken to establish and implement international standards for digestive disorders’ management in general practice.
Uvod. 7-10 % vseh posvetov v primarni zdravstveni oskrbi se nanaša na bolezni prebavil. O zdravljenju bolezni prebavil s strani splošnih zdravnikov v Srednji in Vzhodni Evropi ni na razpolago veliko podatkov.
Cilji. Ugotoviti in primerjati razlike v samozaznani odgovornosti splošnih zdravnikov pri zdravljenju bolezni prebavil v Srednji in Vzhodni Evropi.
Metode. Naredili smo presečne ankete na randomiziranem vzorcu splošnih zdravnikov v primarni zdravstveni oskrbi iz devetih držav. Po pošti smo zdravnikom v primarni zdravstveni oskrbi poslali anonimni vprašalnik.
Rezultati. Prejeli smo 867 odgovorov, stopnja odzivnosti je bila 28,9 %. Več kot 70 % anketirancev je v odgovorih navedlo, da so seznanjeni z razpoložljivimi smernicami za bolezni prebavil. Za neraziskano dispepsijo pri bolnikih, mlajših od 45 let, je bila dvakrat bolj priljubljena strategija »testiranja in zdravljenja« kot pa strategija »testiranja in gastroskopije«. Večina (59,8 %) zdravnikov v primarni zdravstveni oskrbi bi bolnike z rektalnimi krvavitvami brez znakov alarma napotila k specialistu (od 7,6 % zdravnikov v Sloveniji do 85,1 % zdravnikov v Bolgariji; p<0.001). 93,4 % anketirancev je potrdilo svojo udeležbo pri presejalnih pregledih za odkrivanje raka debelega črevesa in danke. V večini držav so zdravniki najpogosteje poročali, da naročajo testiranje za odkrivanje prikritih krvavitev v blatu. Izjema pri tem sta bili Estonija in Madžarska, kjer večina zdravnikov v primarni zdravstveni oskrbi napoti paciente k specialistu (p<0.001).
Zaključki. Zdravniki iz Srednje in Zahodne Evrope razumejo potrebo po uporabi smernic za nego bolnikov z boleznimi prebavil, vendar pa je pri obravnavi veliko razlik med posameznimi državami. Treba si je prizadevati in sprejeti ukrepe za vzpostavitev in izvajanje mednarodnih standardov za obravnavo bolezni prebavil v splošni praksi.
Uvod. Gastroezofagealni refluks jest povrat želučanog sadržaja u gornje dijelove probavnog trakta, a često dolazi do ulaska sadržaja u dišni sustav, pri čemu nastaju kronični respiratorni simptomi i ...oboljenja. Posebice se izdvaja aspiracijska upala pluća uzrokovana gastroezofagealnim refluksom. Gastroezofagealni refluks dijagnosticira se multikanalnom intraluminalnom impedancijom s pH-metrijom, a upala pluća dijagnosticira se radiološki. Analizom nalaza pacijentu se postavlja dijagnoza aspiracijske upale pluća.
Cilj. U djece bez rizičnih faktora koja se obrađuju zbog kroničnih respiratornih simptoma utvrditi povezanost gastroezofagealnog refluksa, dijagnosticiranog multikanalnom intraluminalnom impedancijom, s radiološkim nalazom upale pluća.
Metode. Studiju je provela medicinska sestra početkom 2017. godine na Odjelu za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi Dječje bolnice Srebrnjak na uzorku od 100 djece zaprimljene zbog kroničnih respiratornih simptoma, u kojih je učinjena multikanalna intraluminalna impedancija s pH-metrijom radi dokazivanja gastroezofagealnog refluksa. U navedene djece učinjen je i RTG pluća.
Rezultati. Patološki gastroezofagealni refluks očitan je kod 81 djece (81%), uredan RTG imalo je 81 dijete (81%), a 19 djece (19%) imalo je patološki nalaz RTG-a, od toga upalu pluća osmero djece (42,1%).
Rasprava. Učinjenim istraživanjem u skupini od 100 djece s kroničnim respiratornim simptomima bez rizičnih čimbenika koji bi pogodovali aspiraciji želučanog sadržaja izolirano je sedmero djece s aspiracijskom upalom pluća uzrokovanom gastroezofagealnim refluksom.
Zaključak. Dobiveni rezultati pokazuju znatnu prisutnost aspiracijske upale pluća među djecom s kroničnim respiratornim simptomima, što potvrđuje potrebu aktivnog traženja gastroezofagealnog refluksa kod bolesnika s respiratornim simptomima, u svrhu provođenja adekvatnog liječenja refluksa i suzbijanja prisutne upale pluća.
Cilj: Kod bolesnika s gastroezofagealnom refluksnom bolesti (GERB) procijeniti: 1) postoji li
uzročno-posljedična povezanost GERB-a i promjena difuzijskoga kapaciteta pluća za
ugljični monoksid ...(DLCO), 2) postoji li povezanost promjena DLCO i endoskopskoga nalaza u
jednjaku, 3) veličinu intrapulmonalnoga šanta (QS/QT ) pluća i usporediti je s veličinom
DLCO.
Ispitanici i metode: U presječno istraživanje uključeno je 118 ispitanika – 75 bolesnika,
upućenih na gastroduodenoskopiju, zbog simptoma GERB-a (žgaravice, regurgitacije, bolova
i žarenja u epigastriju), i 43 zdrava ispitanika bez simptoma GERB-a sličnih
antropometrijskih značajki. Na temelju endoskopskoga nalaza, bolesnici su svrstani u skupinu
s erozivnom refluksnom bolesti (ERB) i skupinu s neerozivnom refluksnom bolesti (NERB).
Spirometrijski testovi, difuzijski kapacitet pluća za ugljični monoksid, mjeren metodom
jednoga udaha (DLCO) i intrapulmonalni šant (QS/QT), učinjen metodom udisanja 100%
kisika, izmjereni su kod svih ispitanika.
Rezultati: Statistički znatna razlika između ispitanika s GERB-om i kontrolne skupine
zdravih ispitanika uočena je za sljedeće spirometrijske pokazatelje: FEV1/FVC (p<0,001),
PEF (p<0,001) i FEF75 (p=0,006). Nije bilo statistički znatne razlike za FVC (p=0,512),
FEV1 (p=0,133), FEF50 (p=0,759) i FEF25 (p>0,950). Prosječna vrijednost DLCO GERB
skupine izražena kao % predviđene vrijednosti bila je mnogo niža nego u kontrolnoj skupini
(p=0,019). Još osjetnija statistička razlika između tih skupina pokazala se za prosječne
vrijednosti DLCO/VA (p<0,001). Prosječna vrijednost QS/QT bila je mnogo veća u GERB,
nego u kontrolnoj skupini (p<0,001). Utvrđena je negativna linearna povezanost između
vrijednosti DLCO i QS/QT (r=-0,659; p<0,001), te između DLCO/VA i QS/QT (r=-0,779;
p<0,001). Vrijednosti testova plućne funkcije ERB i NERB skupine nisu se osjetno
razlikovale.
Zaključak: Rezultati našega istraživanja upućuju na uzročno-posljedičnu povezanost između
smanjenja difuzije plinova u plućima i GERB-a. Mikroaspiracija kiseloga želučanog
refluksata u pluća vodi k oštećenju surfaktanta, kolapsu alveola, razvoju mikroatelektaza,
povećanju intrapulmonalnoga šanta, i utječe na smanjenje difuzije plinova. DLCO je osjetljivi
pokazatelj smanjenja difuzije plinova u plućima, a još je osjetljiviji ako ga se izrazi prema
jedinici alveolarnoga volumena (DLCO/VA). Oba su pokazatelja difuzije negativno povezana
s intrapulmonalnim šantom. Promjene uočene u našemu istraživanju bile su podjednako
zastupljene kod bolesnika s erozivnim i neerozivnim oblikom GERB-a.
Cilj: Kod bolesnika s gastroezofagealnom refluksnom bolesti (GERB) procijeniti: 1) postoji li
uzročno-posljedična povezanost GERB-a i promjena difuzijskoga kapaciteta pluća za
ugljični monoksid (DLCO), 2) postoji li povezanost promjena DLCO i endoskopskoga nalaza u
jednjaku, 3) veličinu intrapulmonalnoga šanta (QS/QT ) pluća i usporediti je s veličinom
DLCO.
Ispitanici i metode: U presječno istraživanje uključeno je 118 ispitanika – 75 bolesnika,
upućenih na gastroduodenoskopiju, zbog simptoma GERB-a (žgaravice, regurgitacije, bolova
i žarenja u epigastriju), i 43 zdrava ispitanika bez simptoma GERB-a sličnih
antropometrijskih značajki. Na temelju endoskopskoga nalaza, bolesnici su svrstani u skupinu
s erozivnom refluksnom bolesti (ERB) i skupinu s neerozivnom refluksnom bolesti (NERB).
Spirometrijski testovi, difuzijski kapacitet pluća za ugljični monoksid, mjeren metodom
jednoga udaha (DLCO) i intrapulmonalni šant (QS/QT), učinjen metodom udisanja 100%
kisika, izmjereni su kod svih ispitanika.
Rezultati: Statistički znatna razlika između ispitanika s GERB-om i kontrolne skupine
zdravih ispitanika uočena je za sljedeće spirometrijske pokazatelje: FEV1/FVC (p<0,001),
PEF (p<0,001) i FEF75 (p=0,006). Nije bilo statistički znatne razlike za FVC (p=0,512),
FEV1 (p=0,133), FEF50 (p=0,759) i FEF25 (p>0,950). Prosječna vrijednost DLCO GERB
skupine izražena kao % predviđene vrijednosti bila je mnogo niža nego u kontrolnoj skupini
(p=0,019). Još osjetnija statistička razlika između tih skupina pokazala se za prosječne
vrijednosti DLCO/VA (p<0,001). Prosječna vrijednost QS/QT bila je mnogo veća u GERB,
nego u kontrolnoj skupini (p<0,001). Utvrđena je negativna linearna povezanost između
vrijednosti DLCO i QS/QT (r=-0,659; p<0,001), te između DLCO/VA i QS/QT (r=-0,779;
p<0,001). Vrijednosti testova plućne funkcije ERB i NERB skupine nisu se osjetno
razlikovale.
Zaključak: Rezultati našega istraživanja upućuju na uzročno-posljedičnu povezanost između
smanjenja difuzije plinova u plućima i GERB-a. Mikroaspiracija kiseloga želučanog
refluksata u pluća vodi k oštećenju surfaktanta, kolapsu alveola, razvoju mikroatelektaza,
povećanju intrapulmonalnoga šanta, i utječe na smanjenje difuzije plinova. DLCO je osjetljivi
pokazatelj smanjenja difuzije plinova u plućima, a još je osjetljiviji ako ga se izrazi prema
jedinici alveolarnoga volumena (DLCO/VA). Oba su pokazatelja difuzije negativno povezana
s intrapulmonalnim šantom. Promjene uočene u našemu istraživanju bile su podjednako
zastupljene kod bolesnika s erozivnim i neerozivnim oblikom GERB-a.
SUMMARY
Background/Aim: In patients with gastroesophageal reflux disease (GERD) the following
should be assessed: 1) whether there is a causal connection between GERD and changes in
lung diffusion capacity for carbon monoxide (DLCO), 2) the relationship between changes in
DLCO and endoscopic findings in the esophagus, 3) size of intrapulmonary shunt (QS/QT) and
its correlation with the size of DLCO.
Methods: The study enrolled 118 subjects -75 patients who were referred for gastroduodenal
endoscopy because of symptoms of GERD (heartburn, acid regurgitation, dysphagia) and 43
healthy subjects of similar anthropometric characteristics without any symptoms of GERD.
On the basis of endoscopic findings the patients were divided into groups, one with erosive
reflux disease (ERB) and the other with non erosive reflux disease (NERD). Spirometry tests,
pulmonary diffusing capacity for carbon monoxide measured by single breath method (DLCO)
and intrapulmonary shunt (QS/QT) made using 100% oxygen inhalation were measured in all
subjects.
Results: Statistically significant differences between subjects with GERD and the control
group of healthy subjects was observed for the following spirometry parameters: FEV1/FVC
(p<0.001), PEF (p<0.001) and FEF75 (p=0.006). There were no statistically significant
differences in FVC (p=0.512), FEV1 (p=0.133), FEF50 (p=0.759) and FEF25 (p<0.950). The
average value of DLCO GERD group, expressed as a percentage of predicted values, were
significantly lower than in the control group (p=0.019). Even greater statistical significance
between these groups was shown by a mean value of DLCO/VA (p<0.001). The average value
of QS/QT was significantly higher in GERD than in the control group (p<0.001). There was a
VI
negative linear correlation between DLCO and QS/QT (r=-0.659, p<0.001) and between
DLCO/VA and QS/QT (r=-0.779, p<0.001). The values of lung function tests ERB and NERD
groups did not differ significantly.
Conclusions: Our findings indicate a causal connection between damage to the diffusion of
gases in the lungs and GERD. Damage to the diffusion of gases may be caused by
microaspiration of stomach contents to the lungs, with consequent impairment of surfactant,
alveoli collapse, and development of microatelectasis and increase of intrapulmonary shunt.
DLCO is a sensitive indicator of damage to the diffusion of gases in the lungs, and even more
sensitive if it is expressed per unit of alveolar volume (DLCO/VA). Both diffusion parameters
are negatively correlated with the intrapulmonary shunt. The observed changes in our study
were equally represented in patients with erosive and non erosive form of GERD.
PDF
