Bakterija tla, Sinorhizobium meliloti važna je u poljoprivrednoj proizvodnji zbog sposobnosti fiksacije atmosferskog dušika u simbiozi s lucernom koja je vrlo vrijedna krmna kultura. Glavni cilj ovog ...istraživanja bio je procijeniti otpornost autohtonih sojeva S. meliloti na stresne uvjete okoliša. Najprije je genotipski karakterizirano dvadeset sojeva rizobija, izoliranih iz različitih regija u Hrvatskoj, kako bi se procijenila raznolikost unutar prirodne populacije. Ispitivanje otpornosti na stres provedeno je u cilju odabira autohtonih sojeva rizobija otpornih na nepovoljne uvjete u tlu. Ispitivan je rast sojeva pri različitim pH vrijednostima, temperaturama, koncentracijama NaCl-a i teškim metalima. Rezultati genotipizacije 16S rDNA PCR / RFLP analizom pokazali su da 17 izolata pripada vrsti S. meliloti, dok je primjenom RAPD i ERIC-PCR metode utvrđena značajna genetska raznolikost među autohtonim sojevima rizobija. Utvrđena je veća otpornost autohtonih sojeva S. meliloti na nepovoljne uvjete rasta u usporedbi s referentnim sojem. Većina sojeva rasla je na temperaturama višim od optimalnih i toleriralo je i kiselo i alkalno okruženje. Utvrđeno je da autohtoni sojevi podnose ekstremno visoke koncentracije NaCl. Bolje razumijevanje prilagodbe rizobija na nepovoljne uvjete okoliša važna je u svrhu poboljšanja inokuluma i učinkovitost simbiozne fiksacije dušika
Sezam (Sesamum indicum L.) je jedan od najstarijih usjeva uljarica i važan zbog visoke hranidbene kakvoće kao i medicinske vrijednosti. Procijenjeno je pedeset različitih genotipova sezama po ...genetskoj varijabilnosti. Rezultati su pokazali da su genotipovi značajna varijacija u većini proučavanih karakteristika. U svim slučajevima fenotipske varijance bile su mnogo više nego genotipske varijance što upućuje na višu razinu djelovanja okoline na izražavanje tih karakteristika. Najviši genotipski koeficijent varijacija primijećen je za prinos sjemena po biljki dok je najviša heretabilnost u težini sto sjemenki zatim po danima do 80% zrelosti, mahuna po biljci, broju granćica po biljci i sjemena po biljci. Genotipska korelacija s prinosom sjemena po biljci bila je značajno vrlo pozitivna s danima do 50% cvjetanja, visinom biljke i brojem mahuna po biljci na genotipskoj i fenotipskoj razini. Prema analizi koeficienata broj mahuna po biljci i prinos sjemena po mahuni bili su najvažniji doprinos prinosu sjemena. Pedeset genotipova sezama svrstano je u pet klastera. Najveća udaljenost među klasterima primijećena je između klastera III i IV. Među 50 sezama genotipovi G7, G36, G38 i G46 mogu se predložiti za budući program hibridizacije za poboljšanje prinosa sezama.
Analizirani su uzorci Azijskog maslinastog ciprinida (Systomus sarana) s tri različite lokacije Kuliarchar, Bhairab i Bikrampur u Bangladešu radi utvrđivanja genetske raznolikosti putem slučajno ...amplificirane DNA pomoću lančane reakcije polimeraze (PCR-RAPD). Šest proizvoljnih oligonukleotida RAPD početnica korišteno je za amplifikaciju DNA iz svake populacije. Ukupno 52 benda su producirana na 3 populacije S. sarana, od čega je 28 bendova bilo polimorfno, što ukazuje na 53,84% polimorfizma u te tri populacije, s prosjekom od 9 bendova po početnici. Veličina amplificiranih fragmenta DNA kretala se u rasponu između 300 i 2300 bp. Uočeno je 12 jedinstvenih RAPD bendova u tri populacije. Bendovi su specifični i stabilni te stoga mogu biti korišteni za karakterizaciju svake germplazme. Vrijednosti genetskih udaljenosti bila je u rasponu između 0,5232 i 0,8109 s određenim stupnjem genetske varijacije između populacija. Najveća genetska udaljenost (0,8109) zabilježena je između S. sarana prikupljenih iz provincija Kuliarchar i Bikrampur, dok je najniža genetska udaljenost (0,5232) pronađena između jedinki prikupljenih iz provincija Kuliarchar i Bhairab. UPGMA dendrogram razdvaja tri uzoraka S. sarana u dva glavna klastera C1 i C2. Populacije Kuliarchar-Bhairab su genetski bliže nego Kuliarchar-Bikrampur. Stoga se RAPD analiza može koristiti za identifikaciju genetske raznolikosti vrste S. sarana. Ovi podaci se također mogu koristiti za poboljšanje uzgojnog programa i očuvanje populacija u otvorenim vodama.
Biokemijska genetička identifikacija obične bukve (Fagus sylvatica L.), provedena je korištenjem izoenzimskih biljega u osam prirodnih populacija na širem području Bosne i Hercegovine. Genetska ...varijabilnost analizirana je pomoću 10 izoenzimskih sustava, sa 16 polimorfnih lokusa i 52 alela. Utvrđena je statistički značajna razlika između populacija, uz nešto nižu vrijednost prosječne diferenciranosti. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da bi se u svrhu održavanja prirodnih genetskih izvora obične bukve u Bosni i Hercegovini trebala uspostaviti što gušća mreža banki gena metodama in situ i ex situ (banke sjemena, sjemenske sastojine i sjemenske plantaže) potrebna za održavanje genetske raznolikosti populacija. Na temelju rezultata istraživanja, svaka ekološka niša obične bukve trebala bi imati svoju banku gena,uz odgovarajući broj populacija i jedinki, kako bi se očuvale ekološke i fiziološke značajke ove vrijedne gospodarske vrste.
Maruni (maroni) su sorte europskog pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) dobivene selekcijom, koje se od davnina uzgajaju radi proizvodnje krupnih i kvalitetnih plodova. Maruni su u Hrvatskoj ...sađeni na privatnim posjedima istočnih padina Učke, u okolici Lovrana i poznati su pod nazivom "lovranski marun". Do sada nije bilo znanstvenih istraživanja lovranskog maruna te nije poznato s kojim su biljnim materijalom nasadi podignuti, odnosno koliko je različitih genotipova zastupljeno. Ta saznanja ključna su za sve daljnje korake koje treba poduzeti kako bi se očuvali postojeći genetski izvori. Cilj ovoga istraživanja bila je analiza genetske raznolikosti stabala lovranskog maruna u postojećim nasadima, korištenjem mikrosatelitnih biljega. Istraživanje je rađeno na uzorku od 72 stabla, korištenjem 5 mikrosatelitnih biljega. Analiza je pokazala prisutnost 11 multilokusnih genotipova, što govori u prilog raznovrsnosti i bogatstvu svojti pitomog kestena na lovranskom području, koje još uvijek nisu taksonomski određene, a vode se pod kolektivnim nazivom "lovranski marun". Većina uzorkovanih stabala, 58, pripada istom genotipu, što se može tumačiti statičnošću u smislu introdukcije novih svojti na istraživano područje i forsiranjem, tj. ekstenzivnim uzgojem.
U Hrvatskoj su djeteline, odmah nakon lucerne, značajne krmne leguminoze. Rod Trifolium u svijetu obuhvaća 250 jednogodišnjih ili višegodišnjih vrsta djetelina, a u Europi je zabilježeno 99 vrsta. U ...Hrvatskoj postoji 76 vrsta djetelina. Svojom važnošću, ali i rasprostranjenošću ističe se crvena djetelina (Trifolium pratense L.). Hranjiva vrijednost crvene djeteline je vrlo visoka, a njenoj važnosti doprinosi i sposobnost fiksacije atmosferskog dušika. Ova vrsta je i medonosna biljka, ali i ljekovita. Crvena djetelina se uzgaja kao ratarska kultura ili kao čisti usjev ili u smjesi s travama. Raste i u sastavu livadnih zajednica, te na ruderalnim staništima kao samonikla vrsta. Ova vrsta je široko rasprostranjena i može se pronaći u svim regijama Republike Hrvatske. Dvogodišnje istraživanje (2007. i 2008.) provedeno je na livadama sjeverozapadne Hrvatske. Vlastita istraživanja su nadopunjena literaturnim podacima o nalazištima crvene djeteline na području cijele Republike Hrvatske.
Klonski materijal za istraživanje genotipske raznolikosti divlje trešnje korišten je iz klonske sjemenske plantaže (Šumarija Kutina), a činila su ga 24 selekcionirana plus stabla iz područja ...sjeverozapadne Hrvatske. Klonovi su analizirani pomoću 15 odabranih mikrosatelitnih DNK biljega (SSR), koji su odabrani od organizacije ECPGR. Otkriveno je bogatstvo alelnih varijacija kod SSR lokusa, a utvrđen visok stupanj polimorfizma potvrdio je postojanje ne samo opsežne morfološke, već i vrlo značajne genetske raznolikosti. Na temelju udjela zajedničkih alela (DPSAM) izračunata je prosječna genet ska udaljenost od 0.573.Najmanja genetska udaljenost (DPSAM= 0.100) zabilježena je između genotipova ‘KP2’ i ‘KP5’ (Kloštar Podravski, regija Koprivnica), koji su se podudarali u 27 od 30 alela, dok je najveća genetska udaljenost (DPSAM= 0.933) zabilježena između genotipova ‘Đu2’ (Đulovac, regija Bjelovar) i ‘L3’ (Lipovljani, regija Zagreb) koji su se razlikovali u 28 od 30 alela. Matrica genetske udaljenosti, temeljena na udjelu zajedničkih alela (DPSAM), nije utvrdila jasno svrstavanje jedinki divlje trešnje s obzirom na njihovo porijeklo, odnosno regiju (Koprivnica, Bjelovar, Zagreb). Analizom molekularne varijance (AMOVA) utvrđeno je da je znatno veći postotak (95.88 %) ukupne mikrosatelitne raznolikosti uzrokovan razlikama između jedinki unutar regija, od onog uzrokovanog razlikama između istraživanih regija (4.12 %). . – statistika je iznosila 0.041 i bila je visokosignifikantna (P < 0.01) što ukazuje na postojanje određene regionalne strukturiranosti genetske raznolikosti, a prikazana je osima faktorijalne analize korespondcije (FCA). Prva os objašnjava 63.76 % ukupne inercije, i razdvojila je jedinke iz regije Zagreb od jedinki iz regije Bjelovar i Koprivnica, dok je druga os sa 36.24 % razdvojila jedinke iz regije Bjelovar od onih iz regije Koprivnica.
Registar izvorne pasmine goveda buša utemeljen je 2003. i danas broji 1020 grla. U cjelokupnom rodovniku utvrđeno je 329 foundera i 249 polufoundera. Broj foundera u referentnoj populaciji iznosi ...285, polufoundera 219 i 255 ancestora, a 50% genetske varijabilnosti objašnjava 17 ancestora i 20 foundera. Najveći broj poznatih generacija predaka u rodovniku je pet, s prosječnim ekvivalentom kompletnih generacija 1,41 koji ukazuje na slabu informativnost i kompletnost rodovnika. Dio značajnih predaka je dao svoj doprinos genetskoj varijabilnosti kao founder, ali ne i kao ancestor, što ukazuje na gubitak dijela genetske varijabilnosti. Povećanje stupnja inbreedinga i povezanosti, omjeri pojedinih parametara porijekla gena (fe/fa, fg/fe, fe/f) i smanjenje doprinosa broja foundera u referentnoj populaciju u odnosu na cjelokupan rodovnik, ukazuju na gubitak genetske varijabilnosti u populaciji. Rezultati analize rodovnika ukazuju da je u cilju očuvanja genetske varijabilnosti, nužno i žurno dizajniranje kvalitetnog uzgojnog programa, plana pripusta i konzervacijske strategije, temeljenih na analizama rodovnika i metodama molekularne genetike (DNA).
Mediteranski bazen jedan je od glavnih središta biljne raznolikosti u Sjevernoj hemisferi. Istočni Mediteran također je područje iznimne genetske raznolikosti četinjača. Istraživanjem su obuhvaćene ...klonske sjemenske plantaže Turske s ciljem utvrđivanja efektivnog broja klonova. Srednji broj klonova (N) procijenjen je na 33,12. Srednji efektivni broj klonova (Nc) iznosi 27,59, a srednji relativni efektivni broj klonova (Nr = Nc / N) je 0,827. Procijenjeni proporcionalni genetski diverzitet iznosio je 0,973, s rasponom od 0,922 – 0,983. Stoga je potrebno voditi računa da se koristi gotovo podjednaki broj rameta tijekom osnivanja i održavanja klonskih sjemenskih plantaža. Prijetnje poput klimatskih promjena, požara, bolesti i kukaca moraju se uzeti u obzir kod osnivanja plantaža. Potrebno je uzorkovati velik broj populacija sa šireg područja, a klonske sjemenske plantaže najbolje je osnivati lokalno uvažavajući ekološka obilježja četinjača. Ovime se također osigurava održivo gospodarenje šumskim genetskim bogatstvom. Kod osnivanja budućih klonskih sjemenskih plantaža nužno je pribaviti podatke o fenotipskoj selekciji kao i rezultate molekularne genetičke analize potencijalnih klonova.
PDF
