SAŽETAK
Radna skupina Hrvatskog društva za transfuzijsku medicinu pripremila je smjernice za određivanje Rh(D) krvne grupe i primjenu RhD genotipizacije. U smjernicama je opisan klinički značaj ...antigena D, povijest i ograničenja serološkog testiranja antigena D te mogućnosti RhD genotipizacije. Cilj smjernica bio je objava novih postupnika serološkog određivanja Rh(D) krvne grupe bolesnicima, trudnicama i novorođenčadi s uputama za specijaliste transfuzijske medicine u hitnom i redovnom radu te tumačenjima nalaza namijenjenim ginekolozima, pedijatrima, neonatolozima, anesteziolozima, internistima, liječnicima obiteljske medicine te svim liječnicima koji se u svom radu susreću s bolesnicima koji primaju krvne pripravke i donose odluku o primjeni RhIG imunoprofilakse. Kao rezultat provođenja smjernica predviđeno je praćenje i periodično izvještavanje u slučaju sumnje na RhD imunizaciju kod osoba nositelja D-varijante. Tijekom trudnoće postoji i mogućnost neinvazivnog određivanja prijenatalnog fetalnog RhD genotipa iz majčine plazme iza 16. tjedna gestacije, kao važnog alata u procjeni rizika razvoja hemolitičke bolesti fetusa i novorođenčeta. Radi lakšeg snalaženja navedene su vrste spremnika za uzorkovanje krvi i potrebna količina uzoraka. Navedena pretraga dostupna je u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu na zahtjev ginekologa, a preporučuje se prvenstveno RhD imuniziranim trudnicama te u slučaju donošenja odluke o ranoj prijenatalnoj anti-D imunoprofilaksi i svim Rh(D) negativnim neimuniziranim trudnicama.
Molekularno-epidemiološke studije, zasnovane na genotipizaciji kliničkih izolata M. tuberculosis, daju novu dimenziju metodama deskriptivne epidemiologije i omogućavaju praćenje prijenosa infekcije ...na globalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini. Genotipizacija svih kliničkih izolata izoliranih u novooboljelih bolesnika u Hrvatskoj provodi se od 2007. godine. Koristi se metoda MIRU-VNTR, a rezultat genotipizacije je 15-člani numerički kod koji se pohranjuje u nacionalnu bazu genotipova M. tuberculosis. U ovom radu prikazan je presjek mogućnosti primjene rezultata genotipizacije u praćenju prijenosa tuberkuloze kao što su dokaz postojanja mikroepidemije ili lažno pozitivnih kultura, otkrivanje prijenosa koji nije uočen metodama deskriptivne epidemiologije, prijenos tuberkuloze sa čovjeka na životinju i obrnuto te ostalo.
Korištenje visokospecifičnih mikrosatelitskih biljega od velikog je značenja u postupcima individualne identifikacije jedinke. U današnje vrijeme, kada se radi o visokovrijednim životinjama, ...nerijetko se traži provjera rodoslovlja putem DNA profila, tj. utvrđivanje istinitosti pedigrea (specijalno jamstvo kao preduvjet kupoprodaje, ustanovljenje prijevarne radnje kao preduvjet razvrgnuća kupoprodaje). Upravo je metoda genotipizacija temeljem 17 mikrosatelita, koji su dio standardizirane liste biljega za genetičko profiliranje konja Međunarodne udruge za animalnu genetiku (ISAG), postala temelj pouzdanog dokaza identiteta jedinke i njezina podrijetla. Premda je u prikazanom slučaju zahtjev za utvrđivanjem očinstva spornog ždrebeta proizašao iz zahtjeva suda, svrha njegova dokazivanja proizlazi iz obveze posjednika da u propisanom roku dostavi podatke o oždrebljenju kako bi se ispunile pretpostavke za registraciju odnosno izdavanje potvrde identiteta. Za potrebe vještačenja genotipizirana su dva sporna pastuha, kobila i ždrijebe, te su kod svih utvrđeni potpuni DNA profili čime se nesporno utvrdilo podrijetlo ždrebeta, ali i nepodudarnost između kobile i pastuha za kojega se smatralo da je njezin otac.
Virus mumpsa uzročnik je zaušnjaka, bolesti koja se može prevenirati cijepljenjem. Mumps je RNK virus koji se u kliničkim uzorcima i u supernatantima inficiranih staničnih kultura nakon izolacije RNK ...može detektirati RT-PCR testom. Prednosti RT-PCR testa su brzina, specifičnost i mogućnost detekcije malog broja kopija virusa. Genskom karakterizacijom i genotipizacijom virusa omogućeno je epidemiološko praćenje distribucije i cirkuliranja divljih tipova virusa mumpsa koji uzrokuju epidemije i u procijepljenim populacijama. Molekularna detekcija i genska karakterizacija divljih i cjepnih virusa mumpsa provodi se u Republici Hrvatskoj od kraja 90-tih godina.
Maleus je kontagiozna bolest konja, magaraca i njihovih križanaca, a mogu oboljeti i mesojedi, uključujući i čovjeka. Obično je kronična, a očituje se tvorbom specifičnih čvorića u koži, potkožju, ...plućima i drugdje u organizmu. U Hrvatskoj je bolest zadnji puta zabilježena 1961. godine.
U Arhivi sojeva Laboratorija za bakterijske zoonoze, Hrvatskog veterinarskog instituta pronađen je liofilizat oznake B. mallei - Karlovac (5.2.1957.). Zbog iznimno rijetkog uzorka namjera je bila ponovno kultivirati soj te ga identificirati daljnjim standardnim i molekularnim testovima potvrditi radi li se zaista o vrsti Burkholderia (B.) mallei. Liofilizirani izolat B. mallei nismo uspjeli kultivirati opisanim bakteriološkim postupcima. Izvršili smo izolaciju DNK iz uzorka otopljenog liofilizata. Koncentracija izolirane DNK izmjerena je na DS-11 spektrofotometru (DeNovix, SAD). Umnožavanjem za vrstu B. mallei specifičnog fliP-IS407A odsječka veličine 989-bp za soj „B.mallei Karlovac 5.2.1957.“ 221. utvrđeno je da se radi o vrsti B. mallei. Prema trenutno dostupnim podatcima molekularne genotipizacije primjenom high resolution melting PCR metode na 15 filogenetski značajnih polimorfizama jedne baze vrste B. mallei, hrvatski soj izdvojen 1957. godine nalazi se u grupi filogenetski srodnih sojeva iz Italije, Mađarske, Turske i Irana iz istog vremenskog razdoblja. Maleus je klasična, reemergentna bakterijska zoonoza i bolest koja ne poznaje granice kako po klinički nespecifičnoj slici i kroničnim oblicima bolesti bez vidljivih simptoma tako i po činjenici da se slučajevi bolesti u konja dijagnosticiraju i danas u zemljama s višegodišnjim statusom bez bolesti. Kontrola konja u međunarodnom prometu je i dalje neophodna.
Interindividualne razlike u metabolizmu mogu biti važan čimbenik nastanka nuspojava te varijabilnosti u učinkovitosti lijeka. Polimorfizmi gena koji kodiraju metaboličke enzime citokrome P450 (CYP) ...mogu imati značajan učinak na metabolizam lijeka i toksičnost. Ovaj pregled donosi spoznaje o tome kako polimorfizam enzima CYP2C8 i CYP2C9 utječe na bioraspoloživost i kliničke ishode liječenja ibuprofenom i diklofenakom, koji se svrstavaju među najčešće propisivane nesteroidne protuupalne lijekove. Hepatotoksičnost i gastrointestinalno krvarenje najčešće su nuspojave povezane s utjecajem varijanti CYP2C8*3 i CYP2C9*2*3 na farmakokinetiku ibuprofena i diklofenaka. Na osnovi rezultata genotipizacije CYP-a mogu biti prepoznati pacijenti koji imaju povećani rizik od razvoja nuspojava te im je nužno prilagoditi dozu lijeka ili odabrati drugi lijek koji ne dijeli isti metabolički put. Osim enzima CYP, značajan utjecaj imaju i polimorfizmi gena koji kodiraju fazu II metabolizma, osobito enzimi UGT, te transporteri, poput ABCC2, koji mogu modulirati ne samo transport na barijeri jetre i žuči nego i izlučivanje bubrezima. Stoga je u budućim istraživanjima nužan poligenski pristup. Prije uvođenja genotipizacije u redovitu kliničku praksu potrebno je provesti daljnja istraživanja koja će uključivati veće fenotipski dobro definirane skupine ispitanika za procjenu učinkovitosti ove strategije u poboljšanju liječenja ibuprofenom i diklofenakom. Zbog značajne međuetničke razlike u učestalosti polimorfizama gena CYP istraživanja treba provesti među različitim rasama i populacijama.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Toxoplasmosis, infection caused by the parasite Toxoplasma gondii, is one of
the most widespread zoonoses in the world and it has ...been estimated that up
to one third of the global human population is infected with this parasite.
Although serological tests are the primary method in the routine diagnosis of
toxoplasmosis, interpretation of the results can be not only difficult and
time-consuming, but they can be inconclusive. Therefore, the introduction of
highly sensitive molecular methods, by which results can be obtained within a
day, into the diagnosis of toxoplasmosis is of great importance. The aim of
this research was the introduction of molecular methods into the diagnosis of
toxoplasmosis for the first time in Serbia, as well as genotypization of the
isolated T. gondii strains. This study included 160 human biological samples
from 127 patients serologically suspected of toxoplasmosis in which the
presence of T. gondii was analyzed by PCR and by bioassay in mice. It was
found that the detection of T. gondii DNA in human biological materials
depends on the type of sample as well as on the initial volume. Real-time PCR
was positive in 30.8% of peripheral blood samples, 33.3% of cord blood
samples, 35.7% of amniotic fluid samples, 57.1% of CSF samples and 60% of
humor aqueous samples. The detection rate of T. gondii by molecular methods
was higher than by bioassay, in both blood samples from adults suspected of
acute toxoplasmosis and samples from fetuses and newborns suspected of
congenital toxoplasmosis. The results of this study emphasize the huge
practical importance and potential of molecular diagnostics and show the
benefit of introducing this method as part of the standard protocol for the
diagnosis of toxoplasmosis. T. gondii has a wide range of host organisms,
including all warm-blooded animals, so that in the second part of this
research molecular methods for the detection of this parasite were applied in
animal material, rodents specifically. Rodents were chosen because of their
potentially important role as a link in the transmission chain of T. gondii
infection. A total of 156 brain samples from 144 brown rats (Rattus
norvegicus) and 12 house mice (Mus musculus) were analyzed. T. gondii DNA was
vi detected in 10.4% of rats and in as many as 83.3% of house mice. The rate
of positive findings in rats and mice collected in Belgrade is an indicator
of the degree of contamination of the urban environment with T. gondii,
reflecting a considerable public health risk. Finally, this research provides
the very first and original phylogenetic data on T. gondii population
structure in Serbia. Recent studies performed world-wide indicate the
existence of a clonal population structure characterized by three main,
widespread clonal lineages (I, II and III), of which types I and II are
predominant in Europe and North America. There are also recombinant and
atypical strains that are mainly present in South America and Africa. In this
study, the identification of the T. gondii clonal type was performed in 22
samples, 19 from humans and three from rats, using the PCRRFLP method.
Genotyping was successful in five human samples of which four isolates
originating from cases of congenital toxoplasmosis, toxoplasmosis in
pregnancy and bone marrow transplantation were type II, while one isolate
from a case of congenital toxoplasmosis was type I. These results, first for
the Southeastern Europe, indicate the predominance of genotype II in our
country, as well as in most of the Europe.- Toksoplazmoza, oboljenje koje izaziva parazit Toxoplasma gondii, jedna je od
najrasprostranjenijih zoonoza u svetu, i procenjuje se da je čak jedna
trećina čovečanstva inficirana ovim parazitom. Iako serološki testovi
predstavljaju primarnu metodu u rutinskoj dijagnostici toksoplazmoze,
interpretacija rezultata seroloških analiza u nekim kliničkim slučajevima
može biti komplikovana i dugotrajna, a neretko i nedovoljno informativna.
Zbog toga je uvođenje molekularnih metoda koje inače odlikuje velika
osetljivost i pomoću kojih je moguće dobiti rezultate u kratkom vremenskom
periodu, od velikog značaja za dijagnostiku toksoplazmoze. Otuda je cilj ovog
istraživanja bio uvođenje molekularne dijagnostike toksoplazmoze po prvi put
u Srbiji, kao i genotipizacija izolovanih sojeva T. gondii. Ovom studijom je
obuhvaćeno 160 uzoraka poreklom od 127 pacijenata serološki suspektnih na
toksoplazmozu, kod kojih je prisustvo T. gondii analizirano PCR-om u realnom
vremenu i biološkim ogledom. Pokazano je da uspešnost dokazivanja DNK T.
gondii u materijalu humanog porekla zavisi kako od tipa materijala tako i od
ukupne zapremine materijala od kojeg se uzima uzorak. Tako je PCR u realnom
vremenu bio pozitivan u 30,8% uzoraka periferne krvi, u 33,3% uzoraka krvi iz
pupčanika, u 35,7% uzoraka plodovih voda, u 57,1% uzoraka likvora i u 60%
uzoraka očnih vodica. U odnosu na izolaciju parazita biološkim ogledom,
pokazana je znatno viša stopa detekcije DNK T. gondii, i to i u uzorcima krvi
od pacijenata suspektnih na akutnu toksoplazmozu tako i u onima poreklom od
fetusa i novorođenčadi suspektnih na kongenitalnu toksoplazmozu. Dobijeni
rezultati ukazuju pre svega na veliki potencijal i praktični značaj
molekularne dijagnostike kao i na potrebu uvođenja ove metode kao dela
standardnog protokola za dijagnostiku toksoplazmoze. T. gondii ima veoma
širok spektar domaćina koji uključuje sve toplokrvne životinje, te su u drugom
delu ovog istraživanja molekularne metode za detekciju toksoplazmoze primenjene
na materijalu životinjskog porekla, i to konkretno od glodara. Zbog njihove
potencijalno značajne uloge kao karike u epidemiološkom lancu toksoplazmoze u
okviru ove studije ispitano je i 156 uzoraka poreklom od 144 braon pacova
(Rattus norvegicus) i 12 kućnih miševa (Mus musculus). DNK T. gondii je
detektovana u mozgu 10,4% pacova i kod čak 83,3% kućnih miševa. Relativno
visoka stopa pozitivnih nalaza kod pacova i miševa sakupljenih u Beogradu
ukazuje na kontaminiranost naše sredine parazitom T. gondii koja predstavlja
rizik za javno zdravlje. Poslednji deo ovog rada se odnosi na prva i poptuno
originalna filogenetska istraživanja populacione strukture T. gondii. Naime,
skorašnja istraživanja u svetu ukazuju na postojanje klonske populacione
strukture koju karakterišu tri široko rasprostranjena glavna klonska tipa (I,
II i III), od kojih su tipovi I i II predominantni u Evropi i Severnoj
Americi. Postoje takođe i rekombinantni i atipični sojevi koji su uglavnom
prisutni u Južnoj Americi i Africi. U ovom istraživanju određivanje klonskog
tipa, čime su dobijeni i prvi podaci o populacionoj strukturi T. gondii u
Srbiji, vršeno je korišćenjem PCR-RFLP metode. Analizirano je ukupno 22 uzorka
i to 19 humanog porekla i 3 poreklom od pacova. Uspešno je genotipizirano pet
uzoraka poreklom od ljudi, za koje se pokazalo da četiri pripadaju tipu II a
jedan tipu I. Sojevi tipa II su izolovani iz kliničkih uzoraka bolesnika sa
kongenitalnom toksoplazmozom, toksoplazmozom stečenom u trudnoći i
reaktivacijom infekcije usled post- transplantacione imunosupresije, dok je
soj tipa I izolovan iz jednog uzorka poreklom od kongenitalno inficiranog
novorođenčeta. Ovi rezultati, prvi za čitavo područje Jugoistočne Evrope,
pokazuju da je i u našoj zemlji, kao i u većem delu Evrope, predominantan pre
svega genotip II.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Agordino je vrlo stara sorta ječma (Hordeum vulgare ssp. distichum L.) koja se uzgaja na području grada Agorda u pokrajini Belluno, te je raširena u talijanskoj regiji Veneto. Sjeme te sorte često se ...koristi u pripremi poznatih jela, tipičnih za područje Dolomita, kao što je npr. juha od ječma, te u izradi pekarskih proizvoda i piva. Razumijevanje genetičke raznolikosti i genetičkog identiteta sorte Agordino ključan je korak u očuvanju i vrednovanju ove lokalne sorte i pronalasku molekularnih alata za određivanje autentičnosti proizvoda. Ukupna zaliha gena sorte Agordino rekonstruirana je korištenjem 60 biljaka tipičnog fenotipa, te je pomoću 21 čiste linije ječma koje se često uzgajaju u regiji Veneto istražena sličnost te sorte s komercijalnim sortama. Nakon početnog probira 14 mikrosatelitskih (SSR) lokusa odabrano je sedam markera za analizu DNA na osnovu njihovog položaja u genomu, određenog analizom skupina vezanih gena i polimorfnih genetičkih biljega u pojedinim lokusima. Analizom svih SSR markera pomoću metode PCR određen je genetički identitet lokalne sorte ječma Agordino. Ispitan je stupanj genotipske raznolikosti unutar sorte, te su utvrđene razlike između pojedinih genotipova te između tradicionalne sorte i komercijalnih sorata. Zatim su odabrana četiri najinformativnija lokusa, na osnovu kojih je razvijena metoda za praćenje sljedivosti i potvrdu autentičnosti prehrambenih proizvoda dobivenih od sorte Agordino. Metoda je validirana pomoću uzoraka DNA iz pojedinih biljaka sorte Agordino i prehrambenih proizvoda koji sadržavaju tu sortu ječma. Dobiveni podaci potvrđuju korisnost i robusnost ovog alata za analizu DNA, koji se može upotrijebiti za identifikaciju ječma sorte Agordino te brzo i učinkovito razviti u preciznu metodu određivanja autentičnosti lokalnih sorata i autohtonih prehrambenih proizvoda.
Radi istraživanja epizootioloških obilježja i proširenosti genotipova goveđeg rotavirusa u Punjabu, prikupljeno je bilo 120 uzoraka izmeta teladi s proljevom te pretraženo na prisutnost rotavirusa ...RNApoliakrilamid-gel-elekroforezom (RNA-PAGE) i lančanom reakcijom polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju (RT-PCR). Od toga su 23 uzorka bila pozitivna pretragom RNA-PAGE s elektroforetskim uzorkom koji je odgovarao skupini A rotavirusa sisavaca. Svih 120 uzoraka izmeta bilo je pretraženo RT-PCR-om na prisutnost gena za proteine VP7 i VP4. Ustanovljeno je 16 pozitivnih za VP7. Od tih 16, četiri su bila pozitivna i za VP4. Ti su dodatno bili pretraženi višestrukom poluugniježđenom lančanom reakcijom polimerazom za genotipove G i P. Utvrđeno je da je 43,75% (7/16) pripadalo genotipu G3, dok je 6,25% (1/16) bilo genotipa G8, a 50% (8/16) pripadalo je i G3 i G8 genotipu. Svi su uzorci (4/4) na osnovi P genotipizacije pripadali genotipu P5. Može se zaključiti da je infekcija goveda u Punjabu najčešće uzrokovana kombinacijom rotavirusa G3, G8 i P5.
Genotipizirali smo 44 ribe ulovljene u divljini (u Novigradskom moru) pomoću 11 tetranukleotidnih mikrosatelitskih markera. Ribe su podjeljene u dvije skupine, a nakon grupnog mrijesta odvojili smo ...500 prethodno elektronski označenih potomaka za genotipizaciju. Sve ribe roditelje bilo je moguće identificirati zahvaljujući jedinstvenim genotipovima, a značajan broj privatnih alela, pronađenih samo u jednoj ribi, uveliko je olakšao utvrđivanje odnosa roditelj-potomak. Većina mogućih roditelja nije imala potomke, dok je samo njih šest dalo preko 70 % potomaka. Takav neuravnoteženi reproducijski uspjeh, primijećen i u ostalim istraživanjima, može brzo dovesti do srođivanja u samo nekoliko selekcijskih ciklusa. Ovaj tip genetske analize može pomoći pri planiranju selektivnog uzgoja, a brži napredak će se omogućiti skorašnjim dovršetkom sekvencioniranja genoma lubina.
PDF
