Predmet študije je analiza zvena (ang. timbre) solističnih pevskih glasov na zvočnih posnetkih v odvisnosti od akustičnih pogojev izvedbenih prostorov. Dvorane, v katerih se izvaja glasba v živo brez ...dodatnega ozvočenja, se med seboj razlikujejo tako po funkcionalnosti kot po fizičnih in akustičnih lastnostih. Različni prostorski pogoji vplivajo na poslušalca, pa tudi na izvajalca glasbe. Danostim prostora se oba do neke mere prilagajata: poslušalec z zaznavo, pevec pa mestoma tudi z načinom fonacije.
Participativne istraživačke metode nude vrlo obećavajući pristup dubinskom razumijevanju života mladih. Prilikom upotrebe takvih metoda istraživači trebaju biti svjesni metodoloških i teorijskih ...nedoumica. Cilj ovog članka je raspraviti o načinima na koji participativne metode mogu biti korištene kao strategija za istraživanje
iskustava i emocija mladih. U radu će biti istražen potencijal tih metoda, kao i njihova ograničenja.
Avtor v prispevku analizira zven pevcev, ki na izbranih historičnih posnetkih pojejo v slovenskem jeziku. Iz digitalnih presnetkov starih gramofonskih plošč (78 o/min) je s pomočjo zvenske analize ...mogoče, kljub slabši tehnični kakovosti posnetkov, dovolj zanesljivo sklepati o načinu fonacije takratnih pevcev in o estetskih značilnostih njihovega izvajanja ter to primerjati z njihovimi in našimi sodobniki.
U članku se opisuje naglasak imenica u govoru mjesta Kali na otoku Ugljanu. Uvodni dio rada čini kraći prikaz kaljskih glasova i deklinacije kaljskih imenica, jezgru čini pregled kaljskih imeničkih ...naglasnih paradigama te naglaska imenica s prefiksima i sufiksima, a na kraju se nalaze popis češćih kaljskih imenica i kraći kaljski tekst kao primjer govora.
Sadržaj: 1. Uvod; 2. Glasovi; 3. Oblici imenica; 4. Naglasak imenica; 5. Naglasak imenica s nekim sufiksima i prefiksima; 6. Češće kaljske imenice podijeljene na sinkronijske naglasne paradigme; 7. Primjer kaljskoga govora; Literatura
U radu se donose rezultati istraživanja provedenoga s ciljem utvrđivanja razine poznavanja pravopisa učenika osnovne škole od petoga do osmoga razreda s posebnim naglaskom na pravilnom/pogrešnom ...pisanju glasova č, ć, dž i đ te glasovnih skupova ije i je. Želi se utvrditi u čemu (u kojim riječima) učenici najviše griješe i ustanoviti smanjuje li se broj pogrešaka na višim obrazovnim stupnjevima. Polazi se od pretpostavke da se pogreške u višim razredima postupno smanjuju. Istraživanje smo proveli u ožujku i travnju 2008. godine u Osnovnoj školi Srinjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Da bismo utvrdili razinu poznavanja pravopisa, pripremili smo test i diktat. Učenike nismo vremenski ograničavali u pisanju. Test je rješavalo pedeset i devet učenika: osamnaest učenika petoga razreda, trinaest učenika šestoga i po četrnaest učenika sedmoga i osmoga razreda. Diktat je pisalo pedeset i četiri učenika: sedamnaest petaša, jedanaest šestaša, dvanaest sedmaša i četrnaest osmaša. Najviše pogrešaka čine učenici petoga razreda, zatim učenici šestoga i osmoga razreda, a najmanje griješe učenici sedmoga razreda. Dakle, smanjuje se broj pogrešaka na višim obrazovnim stupnjevima, iako osmaši rade više pogrešaka od sedmaša, ali zabrinjava činjenica da je relativno velik postotak pogrešaka u svim razredima i u svim područjima upotrebe glasova č, ć, dž i đ te glasovnih skupova ije i je. Učenici najviše griješe u riječima u kojima jat alternira. U tom se području najslabije smanjuje postotak pogrešaka povećanjem obrazovnog stupnja učenika. Smatramo da bi se toj problematici trebalo posvetiti znatno više pozornosti u nastavi hrvatskoga jezika nego što je to aktualnim programom predviđeno.
U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih ...hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao „otpora“ hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama.
Razmatra se uloga regionalnog etnografskog muzeja, čiji su djelatnici svjesni
da je danas iznimno važno pri oblikovanju muzejskih interpretacija uzeti u obzir
"pogled iznutra", odnosno mišljenje i ...stav određene zajednice o vlastitoj kulturi.
Događa se, međutim, da neke zajednice imaju predstavnike čije je viđenje lokalne
kulture utjecajno, ali osobno i individualno i može se razlikovati od ostalih
članova zajednice te od zaključaka etnologa. Druge pak zajednice mijenjaju
manje ili više drastično dosadašnju kulturnu praksu i odabiru nove elemente
koji ih predstavljaju. U tekstu su iznesena dva takva primjera iz Istre. Postavlja
se pitanje kako se etnolozi, koji moraju interpretirati njihovu kulturu prema
tome trebaju postaviti i kakve se sve dileme pritom javljaju.
Dok u njemačkom postoji jedan r-fonem, uvularni frikativ /ʁ/, koji se u odstupnoj poziciji
vokalizira u ɐ, španjolski raspolaže dvama alveolarnim fonemima, dodirnikom /ɾ/ i titrajnikom
/r/, koji se ...nikad ne vokaliziraju. Kao i njemački, i turski ima samo jedan fonem, no on je
bliži španjolskom jer s njim dijeli alveolarno mjesto tvorbe i ne poznaje vokalizaciju. U ovome
radu izvještavamo o intervencijskoj studiji s 12 njemačko-turskih dvojezičnih govornika, koji
u Njemačkoj uče španjolski. Uzorci čitanoga teksta prikupljeni su prije, za vrijeme i nakon
što su ispitanici prošli digitalni modul za učenje španjolskoga. Kao fonetski korelati u obzir su
uzeti (1) konsonantska produkcija ciljnoga segmenta, (2) mjesto artikulacije i (3) distribucija
kontrasta između dodirnika i titrajnika. Što se tiče alveolarnoga mjesta artikulacije, rezultati
pokazuju da se od samoga početka bilježi visoka stopa točnosti, a što se tiče distribucije
kontrasta između dodirnika i titrajnika u ciljnom jeziku te izbjegavanja vokalizacije, opaža
se poboljšanje u trima mjernim točkama. Slučaj jedne od ispitanica, koja je najprije transferirala
iz njemačkoga, a nakon intervencije imala višu stopu točnosti, pokazuje da svjesnost
učenika o sličnostima i razlikama između ishodišnoga i španjolskoga jezika pozitivno utječe
na jezično usvajanje.
PDF
