U radu su navedeni osnovni elementi žiroteodolita i inercijalnih navigacijskih sustava (INS). Objašnjeni su osnovni principi rada mehaničkih žiroskopa, te navedene teškoće i uzroci pogrešaka mjerenja ...žiroskopom i žiroteodolitom. Razmotreni su principi rada laserskih FOG i RLG žiroskopa. Objašnjeni su principi navigacije inercijalnim sustavima. Navedene su osnovne razlike između navođenih platformi i "strap-down" sustava. Dan je pregled matematičkih izraza za računanje koordinata pozicije iz dvostruke integra-cije mjerenih podataka ubrzanja iz akcelerometara. Upozoreno je na teškoće u primjeni INS-a kroz duži vremenski interval zbog nedovoljno dobrog poznavanja sile ubrzanja, izazvanog lokalnim anomalijama sile teže te "drifta" žirosustava. Istaknuta je potreba korekcije signala INS-a uz pomoć nekog drugog sustava za pozicioniranje i primjenu Kalmanova filtra za interpolaciju između dvije mjerne točke kao i za mo-gućnost predikcije položaja koji još nije uslijedio.
Na temelju sustavnoga istraživanja tezarija javno branjenih na hrvatskim filozofskim učilištima od 1745. do 1844. utjecaj Boškovićeve prirodne filozofije ustanovljen je u 51 tezariju, a popis ...boškovićevaca među profesorima na hrvatskim filozofskim učilištima sada sadržava 19 imena: tri isusovca, dva pavlina, devet franjevaca, jedan profesor na Riječkoj akademiji i četiri profesora na Zagrebačkoj akademiji. Ti su tezariji proučeni s obzirom na ključne Boškovićeve filozofeme: teoriju silā, nauk o počelima tijelā, nauk o prostoru i vremenu, gledište o inerciji, primjenu teorije silā na opća svojstva tijelā i kemijske operacije, odnos prema Newtonovim zakonima gibanja i prema Newtonovu zakonu opće gravitacije te na tvrdnje o naravi svjetlosti, vatre, elektriciteta i magnetizma. U njima je usporedno istražena uporaba Boškovićeva filozofskog nazivlja. Prvi su put uopće obrađeni tezariji: Antuna Pilippena iz 1770, Mirka Mihalja iz 1772, Kandida Šošterića iz 1774, Aleksandra Tomikovića i Luigija de Capuana iz 1776, Antuna Kukeca iz 1780, Terencijana Buberleéa i Andrije Zerarda Švagelja iz 1781, Antuna Šuflaja iz 1807, 1812, 1818, 1828. i 1829. Te Kerubina Csepregyja iz 1809.
Boškovića je prvi među isusovcima slijedio Antun Pilippen 1770. u Zagrebu, među pavlinima Kandid Šošterić 1774. u Čakovcu, među franjevcima Aleksandar Tomiković 1776. u Baji, na Riječkoj akademiji Luigi de Capuano 1776, a na Zagrebačkoj akademiji Antun Kukec bar od 1780. Prvi tezarij s odjekom Boškovićeve teorije silā objavio je Antun Pilippen 1770, a posljednji Antun Šuflaj 1829. godine. Šuflaj je objavio čak 19 tezarija s boškovićevskim tezama. Utjecaj Boškovićeve teorije silā redovito je zabilježen u tezarijima iz opće fizike, a puno rjeđe u tezarijima iz posebne fizike. Metafiziku su, u skladu s Boškovićevim naukom o počelima tijelā i prostoru, izlagala samo tri profesora: Mirko Mihalj 1772. u Zagrebu, Terencijan Buberleé 1781. u Požegi i Kerubin Csepregy 1809. u Varaždinu.
Dvije su tradicije u izlaganju Boškovićeve teorije silā prekinute odlukama vlasti: među isusovcima u Zagrebačkom kolegiju 1773. i među franjevcima u Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga 1783. Po kontinuitetu u naučavanju Boškovićeve prirodne filozofije među hrvatskim filozofskim učilištima prednjači Kraljevska akademija znanostī u Zagrebu (Regia Academia scientiarum Zagrabiensis), državno učilište utemeljeno 1776. godine, na kojem su Antun Kukec, Juraj Šug, Gabrijel Valečić i Antun Šuflaj ostvarili neprekinutu pedesetogodišnju tradiciju predavanja fizike, koja je uključivala dva temeljna Boškovićeva filozofema: nauk o neprotežnim supstancijama ili bićima kao metafizičkim počelima tijelā, dakle uz izbjegavanje izvornih Boškovićevih nazivaka, i zakon uzajamnih sila.
