The bilayer patch device (Ethicon, Prolen Hernia System®) for inguinal hernia repair has a connector that acts as a ‚plug‘ in the internal inguinal ring. The position of this ‚plug‘ component may be ...responsible for higher incidence of chronic pain and intestinal damage. We assumed that changing the position of the connector of a bilayer patch device (PHS®) and placing it medially in Hesselbach triangle would contribute to lower incidence of chronic pain and would not result in intestinal damage, with good clinical outcome following indirect inguinal hernioplasty. This retrospective study included 73 patients with 76 indirect inguinal hernias, who underwent the procedure of modifying the position of the bilayer patch device in the 2005-2015 period. The mean age of the patients was 57 years. Three patients had early postoperative complications (3.95%), two of which had postoperative seroma and one had postoperative pain. Three patients (3.95%) had late postoperative complications. One patient (1.32%) had chronic pain. There was one recurrence (1.32%) and one patient (1.32%) needed the mesh removed due to discomfort. The ‘plug free’ position of the connector of a bilayer patch device in patients with indirect inguinal hernioplasty is a safe procedure with low rate of chronic pain, no intestinal damage, and standard low recurrence.
Inguinal hernia repair is a surgical procedure that can be done in inpatient or one-day surgery. Adequate patient selection is not a simple task. There are more than several selection criteria, but ...the main objective is a patient safety. This study analyzes the patient selection criteria and compares safety in the manner of postoperative complications between the two groups of patients. There were 590 patients who underwent surgical repair of inguinal hernia at the University Hospital Centre Zagreb in 2015. 226 (38.3%) of them were treated in one-day surgery, and 364 (61.7%) were treated at the main Surgical department; 69 of those had an emergent presentation. Most patients of child age (0–18) were treated at the inpatient department. Patients in the age groups between 19 and 39 years, as well as those between 35 and 49 were dominantly managed at the Department of one-day surgery. Those patients were mainly ASA I and ASA II (only three of them were ASA III), while hospitalized patients were mostly ASA II (52.2%). In the hospitalized, inpatient group, frequency of ASA I was 24%, ASA II 21% and ASA IV 3%. The greatest number of one-day surgery patients underwent surgery under local anesthesia (68%). In contrast, only 8% of the inpatient group had a surgery under local anesthesia. The percentage of patients with postoperative wound infection was 2%, and the incidence of pain after surgery was 8%. The results didn’t statistically differ between the groups. The recurrence rate was slightly more frequent in the inpatient group. Hematomas and seromas had the same incidence pattern; they were rarely present and without differences between the groups. 7 of 226 ambulatory patients (3%) were hospitalized. The main causes for three of them were nausea, weakness and hypotension; two patients had tachycardia and stenocardia, one patient had neurasthenia, and also one had scrotal hematoma. The hernia repair in both groups was associated with low postoperative complications, low recurrence rate, and low percentage of unplanned hospital admissions. Therefore it is considered that both groups were treated in a safe manner and patient selection was adequate.
Ingvinalne hernije su vrlo česti problem u moderno vrijeme. Općenito, kila ili hernija jest
izbočenje kroz prirođeni ili stečeni otvor, koje trajno ili prolazno sadržava ili može sadržavati
dijelove ...trbušnih organa. Najčešće nastaje zbog urođenih slabosti mekotkivnih struktura
(trudnoća, operacije na području abdomena, pretilost) ili povećanja intraabdominalnog tlaka
(kihanje, ascites, jak kašalj). Kila se sastoji od prstena, kilne vrećice i kilnog sadržaja, koji pak
može biti crijevo, omentum, itd. Ingvinalna hernija u pravilu zahtijeva kirurško liječenje –
hernioplastiku. Kod kirurškog liječenja, provodi se otvaranje hernijske vreće i reponiranje
hernijskog sadržaja u trbušnu šupljinu. Operacijske zahvate ingvinalne hernije dijelimo na
tenzijske (navlačenje okolnog tkiva na hernijski otvor, stvaranje ožiljka koji zatim sprječava
recidiv hernije), beztenzijske (koristi se sintetički kirurški materijal u obliku mrežice) te
laparoskopske (nekoliko malih rezova u operacijskom polju umjesto jednog većeg reza).
Kirurški operacijski zahvat je oblik liječenja koji narušava fizički i psihički integritet čovjeka, a
svrha fizičke i psihičke pripreme bolesnika je da što lakše podnese operacijski zahvat te da se što
brže i bolje oporavi i vrati normalnim dnevnim aktivnostima. Upravo medicinske sestre u
pripremi bolesnika za operacijski zahvat, ali i u poslijeoperacijskoj zdravstvenoj njezi, imaju
veliku ulogu jer najviše vremena provode sa bolesnicima te su spona između bolesnika i njegove
obitelji. Poslijeoperacijska zdravstvena njega usmjerena je na otklanjanje simptoma (bol,
povraćanje, mučnina) i prepoznavanje komplikacija te što ranije postići samostalnost bolesnika u
zadovoljavanju vlastitih potreba. Medicinska sestra u dogovoru s bolesnikom planira i provodi
zdravstvenu njegu i sestrinske intervencije, a savjetovanje i edukacija su najčešća intervencija.
Inguinal hernias are a very common problem in modern times. Hernia is a projection through
a natural or acquired opening which permanently or transiently contains or may contain parts of
abdominal organs. It happens more often due to congenital wekness of the soft tissue structured
(pregnancy, abdominal surgery, obesiti) or an increase in intra-abdominal pressure (sneezing,
ascites, severe cough). The hernia consists of a ring, hernia sac and hernia contents, which in
turn can be a bowel, omentum, etc. Inguinal hernia usually requires surgical treatment –
hernioplasty. In surgical treatment, the hernial saci s opened and the herniated contents are
reponated into the abdominal cavity. Operations of the inguinal hernia are divided into tension
(pulling the surrounding tissue into the herniated opening, creating a scar that prevents hernia
recurrence), non-tensioning (we use synthetic mesh surgical material) and laparoscopic (several
small incisions in the operative field instead of a large incision). Surgery is a form of treatment
that impairs the physical and mental integrity of a person, and the purpose of preparing the
patient physically and psychologically is to endure surgery as quickly as possible and to recover
and return to normal daily activities as quickly and efficiently as possible. It is nurses who play a
major role in preparing patients for surgery and in post-operative health care, since they spend
most of their time with patients and are a link between the patient and his family. Post-operative
health care is focused on the elimination of symptoms (pain, vomiting, nausea) and the
recognition of complications and, as soon as possible, the patient's independence in meeting his
own needs. The nurse, in consultation with the patient, plans and implements health care and
nursing interventions, and counseling and education are the most common interventions.
Kila ili hernija jest izbočenje peritoneuma kroz prirođeni ili stečeni otvor, koje trajno ili pak prolazno sadržava, ili može sadržavati, dijelove trbušnih organa. Sama se kila sastoji od kilnog ...prstena, kilne vrećice i kilnog sadržaja (crijevo, omentum, mokraćni mjehur...). Što se tiče abdominalnih hernija, one mogu biti vanjske i unutarnje. Vanjske kile mogu biti smještene u preponi (hernia inguinalis), na bedru – ispod prepone (hernia femoralis), u području pupka (hernia umbilicalis) te visoko iznad pupka (hernia epigastrica). Naravno, postoje i poslijeoperacijske hernije koje se formiraju u ožiljcima, a nastaju nakon operacije ili ozljede trbušne stijenke. Hernije nastaju zbog slabosti trbušne stijenke, povećanja intraabdominalnog tlaka (jak kašalj, kihanje, opstipacija, ascites), slabosti trbušnih mišića (trudnoća, pretilost, izrazito mršavljenje). Izostanak subjektivnih smetnji i prvenstveno boli, mogao bi navesti na pomisao da osobe pogođene hernijom mogu biti potpuno mirne i ne plašiti se svoje hernije, no, nije tako. Liječenje hernija u pravilu se provodi kirurškim zahvatom - hernioplastikom. Princip operacijskog zahvata odnosi se na otvaranje hernijske vreće i reponiranje hernijskog sadržaja u trbušnu šupljinu. Operacijske zahvate možemo podijeliti na tenzijske, beztenzijske i laparoskopske. Tenzijski zahvati se rade navlačenjem okolnog tkiva na hernijski otvor nakon čega se stvara ožiljak koji sprječava povratak kile. Beztenzijske tehnike se izvode pomoću sintetičkog kirurškog materijala načinjenog u obliku mrežice. Kirurški operacijski zahvat je oblik liječenja, koji narušava fizički i psihički integritet čovjeka. Svrha pripreme bolesnika za operacijski zahvat je omogućiti najbolju moguću fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu spremnost za kirurški zahvat. Prognoza bolesti prepuštene samoj sebi nikako nije povoljna, zbog uvijek prisutne mogućnosti pojave komplikacija, od kojih su neke poprilično teške, poput uklještenja. Veoma važnu ulogu u cjelokupnom zdravstvenom timu imaju medicinske sestre jer su one, dolaskom pacijenata u bolnicu, spona između liječnika i pacijenata te njihovih članova obitelji koji su često zbunjeni i uplašeni novonastalom situacijom. Zdravstvena njega bolesnika s hernijom, u prijeoperacijskoj pripremi, usmjerena je na smanjivanje straha, tjeskobe i zabrinutosti, otklanjanje i/ili smanjivanje tjelesnih simptoma, usvajanje poželjnog ponašanja te prepoznavanju komplikacija. Poslijeoperacijska je zdravstvena njega bolesnika usmjerena na otklanjanje tjelesnih simptoma kao što su bol, mučnina, povraćanje te sprečavanje i prepoznavanje komplikacija. U dogovoru s bolesnikom, medicinska sestra planira i provodi sestrinske intervencije. Kao najbrojniji članovi zdravstvenog tima, medicinske sestre provode najviše vremena s pacijentom pa su stoga savjetovanje i edukacija pacijenta jedna od najčešćih njihovih intervencija s ciljem postizanja što brže i veće samostalnosti te zadovoljavajućeg povratka svakodnevnim aktivnostima pacijenata i njihovih obitelji.
Hernije ili kile su izbočine peritoneuma kroz prirođeni ili stečeni otvor u kojima se trajno iliprolazno nalaze dijelovi trbušnih organa. Prirođene nastaju zbog anatomskih struktura koje sunezrele, ...dok stečene nastaju zbog toga što su mišići stjenke oslabljeni te zbog trajnog iliprolaznog povećanja intraabdominalnog tlaka. Trbušne hernije dijele se na vanjske i unutarnje.Vanjske hernije su: ingvinalna, femoralna, umbilikalna, epigastrična, poslijeoperacijska i nekirijetki oblici. Unutrašnje hernije mogu nastati hernijacijom crijevnih vijuga u trbušnoj šupljini,mogu nastati u kongenitelnim otvorima ili u patološki stečenima poslije operacijskog zahvata.Liječenje hernija u pravilu se provodi kirurškim zahvatom - hernioplastika. Princip operacijskogzahvata odnosi se na otvaranje hernijske vreće i reponiranje hernijskog sadržaja u trbušnušupljinu. Operativne zahvate možemo podijeliti na tenzijske, beztenzijske i laparoskopske.Tenzijski zahvati se rade navlačenjem okolnog tkiva na hernijski otvor nakon čega se stvaraožiljak koji sprječava povratak kile. Beztenzijske tehnike se izvode uz pomoć sintetičkogkirurškog materijala načinjenog u obliku mrežice. Mrežice su tako čvrste da odmah po ugradnjiomogućuju povratak normalnim aktivnostima uključujući i sport. Mrežice koristimo u obje vrstene tenzionih operacija kao i pri laparoskopskim operacijama hernije. Kirurški operativni zahvatje oblik liječenja, koji narušava psihičku i unutrašnju ravnotežu čovjeka. Svrha pripremebolesnika za operacijski zahvat je omogućiti najbolju moguću fizičku, psihološku, socijalnu iduhovnu spremnost za kirurški zahvat. Za taj cilj bore se svi članovi zdravstvenog tima.Zdravstvena njega bolesnika s hernijom, u predoperativnoj pripremi, usmjeren je na smanjivanjestraha, tjeskobe i zabrinutosti, otklanjanje i/ili smanjivanje tjelesnih simptoma, usvajanjepoželjnog ponašanja, prepoznavanju komplikacija. Poslijeoperacijska je zdravstvena njegabolesnika s operacijom hernije usmjerena na otklanjanje tjelesnih simptoma kao što su bol,mučnina, povraćanje. Sprečavanje i prepoznavanje komplikacija. U dogovoru s bolesnikom,medicinska sestra planira i provodi sestrinske intervencije.
Dvoslojna mrežica (Ethicon, Prolen Hernia System®, PHS®) za reparaciju preponskih kila sadrži konektor koji ima ulogu “čepa” u unutarnjem preponskom prstenu. Pozicija ove “čep” komponente može biti ...odgovorna za kroničnu bol i oštećenja crijeva. Pretpostavili smo da će promjena položaja konektora dvoslojne mrežice (PHS®) i njegovo postavljanje medijalno u Hesselbachovu trokutu doprinijeti manjoj učestalosti kronične boli i da neće doći do oštećenja crijeva, s dobrim kliničkim ishodom nakon reparacije indirektne preponske kile. Ova retrospektivna studija je obuhvatila 73 bolesnika sa 76 indirektnih preponskih kila kod kojih je u razdoblju od 2005. do 2015. napravljena modifikacija postavljanja dvoslojne mrežice. Prosječna starost bolesnika bila je 57 godina. Tri bolesnika su imali rane poslijeoperacijske komplikacije (3,95%), dva serom i jedan ranu poslijeoperacijsku bol. Tri (3,95%) bolesnika su imali kasne poslijeoperacijske komplikacije: jedan (1,32%) s kroničnom boli, jedan (1,32%) s recidivom i jedan (1,32%) s ekstrakcijom mrežice zbog nepodnošenja. “Nezačepljujuća” pozicija konektora dvoslojne mrežice kod bolesnika s indirektnim ingvinalnim hernioplastikama je siguran postupak s niskim postotkom kronične boli, bez oštećenja crijeva i sa standardno malim brojem recidiva.
Hernioplastika preponske kile kirurški je zahvat koji se može izvoditi u bolnici ili dnevnoj bolnici. Odabir bolesnika u jedan od ova dva načina liječenja nije jednostavan. Postoji više kriterija ...probira, no ponajprije se misli na sigurnost bolesnika. Ovaj rad analizira kriterije odabira te uspoređuje sigurnost bolesnika s pojavnošću komplikacija nakon operacije dviju skupina bolesnika (ukupno 590) kojima je načinjena hernioplastika preponske kile tijekom 2015. godine u KBC-u Zagreb. U prvoj je 226 (38,3%) pacijenata operiranih u dnevnoj bolnici, a u drugoj njih 364 (61,7%) bolnički liječena (69 hitno i 295 elektivno). Većina bolesnika dječje dobi (0 – 18 godina) operirana je bolnički. Bolesnici dobnih skupina 19 – 34 i 35 – 49 godina golemom su većinom operirani u jednodnevnoj kirurgiji, a stariji od 74 godine u bolničkim uvjetima. Bolesnici jednodnevne kirurgije bili su statusa ASA I ili II (samo troje bolesnika ASA III). Većina bolnički operiranih bolesnika bila je statusa ASA II (52,2%). ASA I bilo je 24%, ASA III 21%, a ASA IV 3% bolesnika. Lokalna anestezija bila je dominantan izbor kod pacijenata dnevne bolnice (68%), a u bolnički liječene skupine rijetko (8%). Učestalost poslijeoperacijske infekcije (2%) i boli (8%) bila je vrlo niska u obje skupine, a razlika između njih nije statistički značajna. Hematomi i seromi pojavljivali su se jednakim obrascem: vrlo rijetko i bez razlika između skupina. Recidiv se s neznatnom razlikom nešto češće pojavljivao u skupini pacijenata višednevne kirurgije. Od ukupno 226 bolesnika dnevne bolnice njih sedmero (3,0%) primljeno je na bolničko liječenje. Troje zbog mučnine, slabosti i hipotenzije, dvoje bolesnika zbog tahikardije i stenokardije, jedan zbog neurastenije, jedan zbog skrotalnog hematoma. Podjednako malen broj ranih komplikacija, recidiva i neplaniranih produžetaka liječenja bolesnika dnevne bolnice govori da su obje skupine liječene na siguran način, a probir bolesnika bio je primjeren.
PDF