Endoskopske operacije prakticiraju se u našoj klinici od 1996. godine kao pripomoć u mikroneurokirurškim operacijama. Na sličan način upotrebljavao se i endoskop u transsfenoidalnoj hipofiznoj ...kirurgiji, ali od početka 2004. godine počeli smo operirati tumore hipofize potpuno endoskopskim putem. Želimo prikazati svoja iskustva kod prvih devedeset pacijenata, kao i svoju operacijsku tehniku. Endoskopska hipofizna kirurgija radi se kroz nosnicu bez incizije kože. Četirimilimetarski endoskop uvodi se kroz nosnice u sfenoidalni sinus i tumor se uklanja specijalno dizajniranim kirurškim instrumentima. Postoperacijska je njega minimalna i bolesnici su otpuštani kući treći postoperacijski dan. Prva kontrola je mjesec dana nakon operacije. Imali smo osamnaest recidiva tumora.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The aim of the study was the effect of acute heat stress on the histological, immunohistochemical, ultrastructural, stereological ...and biochemical characteristics of corticotroph pituitary cells and cells of the adrenal glands of rats as a target organ of the hypothalamic-pituitary-adrenal axis in response to the effects of stressors. Wistar male rats were exposed to a temperature of 38°C in the chamber for 60 minutes. Animals were sacrificed by decapitation after treatment in the morning, at about the same time, in order to avoid the influence of circadian rhythm on the studied parameters. Corticotroph pituitary cells were analyzed at the level of light and
by transmission electron microscopy using immunohistochemical and stereological methods. The adrenal glands were studied by histological and ultrastructural characteristics of the cells of cortex and medulla. Quantitative characteristics of the adrenal glands were determined using stereological and morphometric methods at light and electron microscopy. Peptide neurons (VIP, SP and NPY) in the cortex and medulla of the adrenal glands were assessed by immunohistochemical methods. To show the flow of blood to the adrenal glands a Novelli histological method of staining was used. The cells in proliferation were assessed by Ki-67 antigen, whereas the detection of apoptotic cells of the adrenal gland was enabled by propidium-iodide staining. The concentration of pituitary adrenocorticotropic hormone (ACTH) and corticosterone, aldosterone, adrenaline and noradrenaline in the rat adrenal gland circulation were determined. In the pituitary, the applied treatment resulted in increased secretion of ACTH from corticotroph cells. On the level of light microscopy, it was demonstrated by decreased number of immunopositive ACTH cells, and at the level of electron microscopy by reduced number of granules in the ACTH cells. Accordingly, biochemical data showed that the concentration of ACTH in the circulation increased. The blood vessels of the pituitary gland in platelet aggregation were present. In the adrenal glands changes were evident at both light and electron microscopy level. In the ZG, there was an increased synthesis and secretion of aldosterone what was showed by significant reduction in the number of lipid droplets, increasing the number of mitochondria and high levels of
circulating aldosterone. The increase in concentration of circulating aldosterone is a response to dehydration caused by the exposure of animals to high temperature of the external environment. In the ZF a significant increase in the surface profile and volume of the cells were observed, particularly in cytoplasmic components, together with reduction in the number of lipid droplets, increasing number of mitochondria, and significant increase in corticosterone levels in the blood at the same time. Enlargement
of cells involved in the synthesis and secretion of the stress hormone corticosterone, changing of relative abundance of components in the cells in a direction which indicates a greater involvement in the synthesis of hormones, and biochemical data on the increase in circulating corticosterone levels suggested an active participation of ZF cells in response to stress caused by acute exposure of rats to elevated environmental temperatures. In the ZR an extremely high accumulation of lipid droplets was found, which
would point to a slowdown in the synthesis of hormones and secretion of this zone. In all zones of adrenal cortex, after acute exposure to the heat stress, the increase in the number of apoptotic cells, proliferation of connective tissue fibers, the reduction of NPY, VIP and SP immunoreactive nerve fibers and the apparent aggregation of platelets in the capillaries
were found. All this suggests that the acute heat stress, beside inspiring synthetic activity of parenchyma cells of ZG and ZF, had a general negative effect on the crust of the adrenal glands. Aggregation of platelets is probably the result of dehydration, while the occurrence of apoptosis and proliferation of connective tissue may be the predecessor of parenchymal fibrosis. In the adrenal medulla the largest changes were found in the adrenaline cells of which the profile surface was significantly reduced with
the decrease of cytoplasm and nuclei of cells. A significant reduction of full granules, while significantly increase in the other two categories of mobilized granules (altered and empty) and the presence of whole adrenaline granules in capillaries indicate strong ejection of adrenaline, which was confirmed by its high levels in the circulation. In noradrenaline cells of the adrenal gland there was redistribution in the presence of different types of granules, the decrease of full granules, and the increase of the number of
the other two types of granules. The concentration of noradrenaline in the systemic circulation was significantly increased. Given the fact that adrenaline and noradrenaline are directly involved in the reaction of "fight or flight", the above data complete the picture of the applied stress-inducing effect of experimental treatment. In various ganglionic, neural and catecholamine cells of the adrenal glands, as well as in the region of the cortex, reduced NPY, VIP and SP immunoreactivity were found. Based on the foregoing, it is clear that the acute exposure of rats to elevated environmental temperature for 60 minutes, it was enough to trigger the mechanisms involved in the stress response, both on the biochemical and cellular level. In addition to increased levels of circulating hormones,
which can be detected almost immediately after the commencement of stress acting stimuli, adjustment of the fine structure of cells is evident, requiring more time and basing itself on more complex mechanisms. In addition, according to the obtained results it appears that the adrenal glands, even after this acute treatment aim at complex hystomorphologic alterations. In that case, it may not be possible to ignore the serious pathological consequences such as embolism of blood vessels caused by increased platelet aggregation.- Ispitivan je uticaj akutnog toplotnog stresa na histološke,
imunohistohemijske, ultrastrukturne, stereološke i biohemijske karakteristike
adrenokortikotropnih ćelija hipofize i ćelija nadbubrežnih žlezda pacova kao
ciljnih organa hipotalamo-hipofizne-adrenalne osovine u odgovoru na dejstvo
stresora. Pacovi mužjaci soja Wistar izlagani su temperaturi od 38°C u komori
u trajanju od 60 minuta. Životinje su nakon tretmana žrtvovane dekapitacijom
u prepodnevnim časovima, u približno isto vreme, da bi se izbegao uticaj
cirkadijalnog ritma na proučavane parametre. Kortikotropne ćelije
adenohipofize su analizirane na nivou svetlosne i transmisione elektronske
mikroskopije primenom imunohistohemijskih i stereoloških metoda. U
nadbubrežnim žlezdama ispitivane su histološke i ultrastrukturne
karakteristike ćelija kore i srži. Kvantitativne odlike nadbubrežnih žlezda
određivane su primenom stereoloških i morfometrijskih metoda na nivou
svetlosne i elektronske mikroskopije. Peptidergički neuroni (VIP, SP i NPY) u
kori i srži nadbubrežnih žlezda procenjivani su imunohistohemijskim metodama.
Za prikazivanje protoka krvi u nadbubrežnim žlezdama korišćena je Noveli
histološka metoda bojenja. Ćelije u proliferaciji procenjivane su preko Ki-67
antigena, dok je za detekciju apoptotskih ćelija nadbubrežnih žlezdi
primenjeno bojenje propidijum-jodidom. Određivane su i koncentracije
adrenokortikotropnog hormona hipofize (ACTH), kao i kortikosterona,
aldosterona, adrenalina i noradrenalina nadbubrežnih žlezda pacova u
cirkulaciji. U hipofizi, primenjeni tretman doveo je do povećanog izlučivanja
ACTH iz kortikotropnih ćelija. Ovo se na nivou svetlosne mikroskopije
manifestovalo smanjenjem broja ćelija imunopozitivnih na ACTH, a na nivou
elektronske mikroskopije smanjenjem broja granula u ACTH ćelijama. U skladu
sa tim, biohemijski podaci pokazali su da je koncentracija ACTH u cirkulaciji
povećana. U krvnim sudovima hipofize prisutna je agregacija krvnih pločica. U nadbubrežnim žlezdama promene su bile izraženije kako na nivou svetlosne tako i na nivou elektronske mikroskopije. U ZG kore nadbubrežnih žlezda došlo je do povećane sinteze i sekrecije aldosterona na šta su ukazali značajno smanjenje broja lipidnih kapljica, uvećanje broja mitohondrija i visok nivo aldosterona u cirkulaciji. Porast koncentracije aldosterona u cirkulaciji
predstavlja odgovor organizma na dehidrataciju izazvaju izlaganjem životinja visokoj temperaturi spoljne sredine. U ZF zapaženo je značajno povećanje površine profila i volumena ćelija, posebno citoplazmatične komponente, zajedno sa smanjenjem broja lipidnih kapi, porastom broja mitohondrija, uz značajno povećanje nivoa kortikosterona u krvi. Uvećanje ćelija uključenih u
sintezu i sekreciju hormona stresa, kortikosterona, promena relativne zastupljenosti subćelijskih komponenata u pravcu koji ukazuje na veću angažovanost u sintezi hormona, kao i biohemijski podaci o povišenju nivoa kortikosterona u cirkulaciji ukazuju na aktivno učešće ćelija ZF u odgovoru na stres izazvan akutnim izlaganjem pacova povišenoj temperaturi spoljne sredine. U ZR je nađeno izuzetno veliko nagomilavanje lipidnih kapljica što bi ukazivalo na zastoj u sintezi i sekreciji hormona ove zone. U svim zonama
kore nadbubrežnih žlezda, posle akutnog izlaganja toplotnom stresu, nađeni su uvećanje broja apoptotskih ćelija, proliferacija vlakana vezivnog tkiva, smanjenje NPY,VIP i SP imunoreaktivnosti nervnih vlakana i primetna agregacija krvnih pločica u kapilarima. Sve ovo upućuje na zaključak da je akutni toplotni stres, pored toga što je podstakao sintetsku i sekretnu aktivnost parenhimskih ćelija ZG i ZF, imao opšte nepovoljno dejstvo na koru nadbubrežnih žlezda. Agregacija krvnih pločica verovatno je posledica
dehidratacije, dok pojava apoptoze i p
Autori prikazuju rijedak slučaj nekrotizirajućeg hipofizitisa u 52-godišnjeg muškarca koji se inicijalno prezentirao apopleksijom hipofize i sterilnim meningitisom. Ovaj slučaj ukazuje na mogućnost ...da je dijagnozu nekrotizirajućeg hipofizitisa moguće postaviti i bez biopsije ako postoji patognomonična trijada ovoga sindroma: dijabetes insipidus, hipopituitarizam i radiološki znakovi ishemijske apopleksije hipofize. Dodatno, ovo je prvi opisani slučaj sterilnog meningitisa uzrokovanog ishemijskom apopleksijom hipofize.
Metastaze u hipofizu su vrlo rijetke, a oko 3%-5% čine metastaze s ishodištem u prostati, u većini slučajeva su asimptomatske, dok su lokalni simptomi prisutni samo u jednog od deset bolesnika. Ovim ...slučajem prikazujemo i procjenjujemo učinkovitost i sigurnost multimodalnog liječenja u bolesnika s metastazama u hipofizu primarnog ishodišta u karcinomu prostate pjenušavih stanica. Prikazuje se 78-godišnji muškarac bez prethodne anamneze maligne bolesti kod kojega su se pojavili simptomi zamućenog vida i glavobolje. Magnetskom rezonancom je otkrivena velika selarna masa s infiltracijom okolnih struktura. Učinjena je maksimalna transfenoidna redukcija metastaze u hipofizi te je dobiven histološki nalaz metastatskog adenokarcinoma prostate pjenušavih stanica. Otkrivena je vrlo visoka vrijednost za prostatu specifičnog antigena (1461 ng/mL) te je biopsijom prostate tankom iglom dobiven nalaz karcinoma pjenušavih stanica. Bolesnik je primio 3D-konformalnu radioterapiju vanjskim snopom s fotonima energije 6 MV na selarnu i paraselarnu regiju s tumorskom dozom od 44 Gy te je nastavio primati androgenu deprivacijsku terapiju. Kontrolna snimka magnetske rezonance pokazala je smanjenje tumorskog procesa s brzim padom za prostatu specifičnog antigena na 0,3 ng/mL. Uspostavljena je potpuna vizualna funkcija s postupnim nestankom glavobolje. Na posljednjem kontrolnom pregledu 14 mjeseci nakon postavljene dijagnoze bolesnik je živ, bez kliničkih znakova bolesti. Prilagođeno liječenje bolesnika sa simptomatskom metastatskom bolesti od karcinoma pjenušavih stanica, koje uključuje ograničenu radioterapiju u višoj palijativnoj dozi, rezultiralo je dobrom lokalnom i sistemskom kontrolom bolesti. U starijih muških bolesnika s kliničkim i/ili radiološkim osobinama sa sumnjom za metastatsku bolest u hipofizu test za prostatu specifičnog antigena trebao bi biti uključen kao dio obrade.
Tumori selarne i supraselarne regije se klinički obično prikazuju ispadima vidnog polja ili bitemporalnim hemianopsijama. Prikazana je epidermoidna cista, rijedak tumor te regije, koja se klinički ...prezentirala epileptičkim napadajem i promjenama kognitivnih funkcija. Resekcijom je tumor bitno smanjen, a histološki je utvrđena epidermoidna cista. Postoperativni oporavak bolesnice je bio zadovoljavajući, a uz antiepileptičku
terapiju postigla se potpuna kontrola napadaja.
Cilj rada je prikaz neuobičajenog kliničkog tijeka i magnetsko-rezonantnih (MR) karakteristika pituitarnog apscesa. Bolesnik je bio 59-godišnji muškarac s groznicom, poliurijom, polidipsijom i ...gubitkom tjelesne mase u posljednja dva mjeseca. Osnovni endokrinološki testovi ukazali su na poremećaj funkcije adenohipofize, udružen s centralnim insipidnim dijabetesom i povišenom razinom upalnih biljega. Pregled pomoću MR je otkrio ekspanzivnu leziju u selarnoj regiji sa znacima restrikcije difuzije, nalaz kompatibilan s pituitarnim apscesom. Nakon primjene antibiotika tijekom sljedećih nekoliko tjedana došlo je do regresije apscesa, a odgovarajuće nadomještanje hormona postignuto je primjenom L-tiroksina, hidrokortizona,
testosterona i dezmopresina. Sedamnaest mjeseci kasnije uočeno je pogoršanje kliničkog stanja s opetovanim pituitarnim apscesom, što je potvrđeno pomoću MR. Nakon primijenjene terapije došlo je do ponovne regresije apscesa. Međutim, kontrolni pregled pomoću MR tri godine nakon prvog otkrio je prisustvo pituitarnog tumora s obilježjima makroadenoma, zbog čega je provedena kirurška intervencija. Patohistološka analiza je dokazala prisustvo fibroze udružene s granulacijskim tkivom, rijetkim staničnim elementima, karakteristično za kroničnu upalu. U literaturi ne postoje studije koje
prikazuju kroničnu evoluciju pituitarnog apscesa s kroničnim upalnim promjenama koje oponašaju makroadenom.
Prikazuje se slučaj 59-godišnjeg bolesnika s 5-godišnjom poviješću bolesti sarkoidoze. U posljednjih pola godine primjetno je bilo slabljenje njegovih intelektualnih sposobnosti. Psihološkim ...testiranjem otkriven je blaži spoznajni poremećaj. Laboratorijskom dijagnostikom utvrđena je snižena razina testosterona, dok je magnetska rezonancija pokazala neurosarkoidozu lijevka hipofize bez ikakvog drugog patomorfološkog supstrata kognitivnog poremećaja. Ovaj slučaj pokazuje da neurosarkoidozu treba uzeti u obzir kao mogući uzrok blažeg spoznajnog poremećaja, pa bi je trebalo uvrstiti u Međunarodnu klasifikaciju psihičkih bolesti i bolesti ponašanja.
The structure of the pituitary gland was studied in 3 bottlenose dolphins (Tursiops truncatus) from the Adriatic Sea. This species is legally protected in Croatia. All examined animals died of ...natural causes and were found stranded along the eastern Adriatic coast. The pituitary gland is a rectangular body suspended at the base of the brain and situated in a depression of the sphenoid bone, clearly identififi ed as sella turcica. The gland was divided into the adenohypophysis and the neurohipophisis, interconnected by thick layer of connective tissue. Pars distalis and pars tuberalis were observed in the adenohypophysis while the pars intermedia was lacking. The pars distalis was built of three main cell types: acidophils, basophils and chromophobes. Most of the acidophils were situated in the centre of the gland while chromophobes occurred dorsal and basophils ventral. Pars tuberalis was composed of cords of polygonal and vacuolated cells, which were in close association with numerous blood vessels. Large numbers of colloid-containing follicles were observed throughout the pars tuberalis. The neurohypophysis of the bottlenose dolphin consisted of unmyelinated nerve fibres among which numerous pituicytes were scattered.
Istraživana je građa hipofize u tri dobra dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskog mora. Dobri dupin u Republici Hrvatskoj najstrože je zaštićena životinjska vrsta. Sve istražene životinje uginule su u prirodi i nađene su nasukane duž istočne jadranske obale. Hipofiza u dobroga dupina pravokutnoga je oblika, smještena na osnovici mozga i uložena u udubinu klinaste kosti, prepoznate kao sella turcica. Žlijezda je podijeljena na adenohipofizu i neurohipofizu koje su međusobno povezane debelim slojem vezivnog tkiva. Adenohipofiza dobroga dupina sastoji se od pars distalis i pars tuberalis, dok pars intermedia nedostaje. Pars distalis građen je od tri tipa stanica: acidofilnih, bazofilnih i kromofobnih. Acidofilne stanice u najvećem su broju smještene u središtu žlijezde, dok se kromofobne stanice nalaze dorzalno, a bazofilne ventralno. Pars tuberalis građen je od nizova poligonalnih i ponešto vakuoliziranih stanica koje su blisko vezane uz mnoge krvne žile. Uočen je i velik broj folikula ispunjenih koloidom. Neurohipofiza dobroga dupina građena je od nemijeliziranih živčanih vlakana između kojih se nalaze brojni pituiciti.
Istraživana je građa hipofize u tri dobra dupina (Tursiops truncatus) iz Jadranskog mora. Dobri dupin u Republici Hrvatskoj najstrože je zaštićena životinjska vrsta. Sve istražene životinje uginule ...su u prirodi i nađene su nasukane duž istočne jadranske obale. Hipofiza u dobroga dupina pravokutnoga je oblika, smještena na osnovici mozga i uložena u udubinu klinaste kosti, prepoznate kao sella turcica. Žlijezda je podijeljena na adenohipofizu i neurohipofizu koje su međusobno povezane debelim slojem vezivnog tkiva. Adenohipofiza dobroga dupina sastoji se od pars distalis i pars tuberalis, dok pars intermedia nedostaje. Pars distalis građen je od tri tipa stanica: acidofilnih, bazofilnih i kromofobnih. Acidofilne stanice u najvećem su broju smještene u središtu žlijezde, dok se kromofobne stanice nalaze dorzalno, a bazofilne ventralno. Pars tuberalis građen je od nizova poligonalnih i ponešto vakuoliziranih stanica koje su blisko vezane uz mnoge krvne žile. Uočen je i velik broj folikula ispunjenih koloidom. Neurohipofiza dobroga dupina građena je od nemijeliziranih živčanih vlakana između kojih se nalaze brojni pituiciti.
Intraoperacijske smrznute biopsije i dalje, unatoč sofisticiranim prijeoperacijskim radiološkim tehnikama, imaju važnu ulogu u brzoj dijagnostici tumora središnjega živčanog sustava (SŽS) i hipofize. ...Cilj ovoga rada bio je odrediti učestalost i pouzdanost intraoperacijskih smrznutih biopsija za tumore i promjene SŽSa i hipofize u razdoblju od 1998. do 2004. Godine. Ukupan broj smrznutih biopsija SŽSa u analiziranom razdoblju bio je 1385 (45,3% svih biopsija SŽSa), dok je ukupan broj smrznutih biopsija hipofize bio 122 (47,3% svih biopsija hipofize). Prema našim rezultatima pouzdanost dijagnoza intraoperacijskih smrznutih biopsija je 92,4% za SŽS, odnosno 95,9% za hipofizu. Ovi rezultati potvrđuju važnost intraoperacijskih smrznutih biopsija u neurokirurgiji.
PDF
