Više od 200 papilomavirusa čovjeka (HPV) inficira stanice ljudskog epitela, od kojih su alfa i beta tipovi najopsežnije proučavani i analizirani. Alfa-tipovi HPV-a primarno inficiraju epitel ...sluznice, a samo manji njihov dio povezan je s više od 600.000 karcinoma godišnje širom svijeta na različitim anatomskim mjestima, posebno anogenitalnim i regijama glave i vrata. Najvažniji karcinom uzrokovan alfa-tipovima HPV-a jest rak vrata maternice, koji je vodeći uzrok smrti povezane s rakom kod žena u mnogim dijelovima svijeta. HPV kodiraju dva onkoproteina, E6 i E7, koji izravno sudjeluju u razvoju malignosti povezanih s HPV-om. Oni djeluju u sinergiji, ciljajući različite stanične puteve koji su uključeni u regulaciju kontrole staničnog ciklusa, apoptoze i polariteta stanica. U ovom su pregledu istaknute biološke posljedice papilomavirusa koji djeluju na različite stanične proteine na različitim anatomskim mjestima u razvoju malignih tumora izazvanih HPV-om, s naglaskom na tumore glave i vrata.
Unatoč kontinuiranim naporima da se identificiraju molekularni biljezi za rano otkrivanje tumora glave i vrata (engl. HNC, head and neck cancer) te poboljšanoj terapiji, ukupno preživljenje i ...prognoza bolesnika s HNC-om i dalje su loši. Znanstveni dokazi sugeriraju da tumori povezani s HPV-om imaju bolju prognozu i preživljenje. Nadalje, epigenetičke promjene su općenito često uključene u karcinogenezu, napredovanje tumora glave i vrata te rezistenciju na terapiju. Stoga razumijevanje i karakterizacija epigenetičkih modifikacija povezanih s karcinogenezom tumora glave i vrata obećavaju identifikaciju epigenetičkih biljega za rano otkrivanje raka i poboljšanje terapijskih pristupa u borbi protiv raka. U ovom preglednom radu dan je osvrt na trenutno znanje o epigenetičkim modifikacijama, odnosno metiliranju DNA i mikroRNA uočenim kod HNC-a, posebno kod tumora orofarinksa pozitivnih na HPV.
Usta i spolno prenosive bolesti Alajbeg, Ivan
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2012, Letnik:
21, Številka:
1_UGI
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Ovaj pregledni rad opisuje oralne aspekte spolno prenosivih bolesti (SPB). SPB se mogu vidjeti na oralnoj sluznici, bilo kao uzrok lokalne bolesti ili kao mjesto ulaska opće infekcije. K tomu, bez ...obzira na oralni ili genitalni put prijenosa, neke SPB mogu izazvati karakterističan oralni nalaz, koji često dovodi do postavljanja točne dijagnoze. U pregledu se nalaze osvrti na bakterijske (gonoreja, sifilis, klamidijska infekcija), virusne (HSV-1 i 2, HPV, HIV) i kandidalne infekcije, odnosno na njihove oralne poveznice. Posebna pozornost pridana je kontroverznim stajalištima, kao što su postojanje gonokoknog stomatitisa i uloga oralnog seksa u nastanku karcinoma usne šupljine. Uloga pružatelja oralne skrbi bit će od velike važnosti u multidisciplinarnom pristupu prevenciji i dijagnozi SPB.
Onkogeni aspekti HPV-genitalnih infekcija kod žena Zekan, Joško; Sirotković-Skerlev, Maja; Ćorušić, Ante ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
02/2009, Letnik:
18, Številka:
1_Spolno prenosive b
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Humani papilomavirus (HPV) glavni je etiološki čimbenik zloćudne preobrazbe vrata maternice. Najvećim dijelom zloćudna preobrazba stidnice i rodnice također je inducirana ovim virusom. Humani ...papilomavirusi odlično su prilagođeni svom prirodnom domaćinu, epitelnim stanicama kože i sluznica, koristeći se njihovim staničnim mehanizmima za svoje potrebe. U prvom koraku nastaje mikrotrauma i infekcija bazalnog sloja višeslojnoga pločastog epitela genitalnog trakta. Virus se veže za staničnu membranu, ulazi u stanicu i razmnožava se u jezgri. Ključnu ulogu u replikaciji virusa imaju virusni proteini E6 i E7. Vezanje onkoproteina E7 za protein Rb aktivira transkripcijski faktor E2F, koji je odgovoran za ekspresiju proteina potrebnih za replikaciju DNK. Nepravilnosti u tijeku S-faze
staničnog ciklusa u fi ziološkim uvjetima dovode do apoptoze posredovane proteinom p53. Međutim, u stanicama inficiranim HPV-om taj je proces onemogućen djelovanjem proteina E6, koji dovodi do proteolitičke razgradnje p53. Stalna aktivnost virusnih proteina E6 i E7 dovodi do nestabilnosti genoma, nakupljanja mutacija, gubitka kontrole staničnog rasta i na kraju do razvoja karcinoma. Putem prirođenog i stečenog imunosnog odgovora organizam prepoznaje i suzbija strane agense, ali u slučaju HPV-infekcije taj je odgovor ponekad nedovoljan. Nadalje, HPV-infekcija dovodi do gubitka ekspresije citokina djelovanjem E6 i E7- onkoproteina, posebice suprimiranjem ekspresije gena interferona. U oko 10% zaraženih nastaje perzistentna infekcija HPV-om što donosi značajan rizik od nastanka prekursorskih ("premalignih") lezija, kao i od nastanka invazivnog karcinoma.
Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) jedna
je od najčešćih spolno prenosivih bolesti virusne etiologije.
Infekcije HPV-om povezane su s različitim promjenama, od
benignih veruka, akuminiranih ...kondiloma pa sve do malignih
karcinoma cerviksa, vulve, vagine, penisa i anusa. Muškarci su
obično rezervoar virusa koji se najčešće nalazi u genitalnim sluznicama
u latentnom i supkliničkom obliku, stoga asimptomatske
infekcije mogu biti onkogeni faktor(i) u razvoju cervikalnog
karcinoma. Pregled genitalne regije muškaraca nakon aplikacije
3-5%-tne octene kiseline pod povećanjem kolposkopa važan je
dijagnostički postupak u obradi muškaraca s asimptomatskom
i/ili latentnom infekcijom. Dijagnoza i liječenje HPV-infekcije u
muškaraca su važni jer eradikacija HPV-infekcija penisa može
smanjiti rezervoar virusa.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između infekcije vrata maternice visokorizičnim humanim papilomavirusima (engl. high-risk Human papillomavirus - HR HPV), displazije vrata ...maternice uzrokovane visokorizičnim genotipovima HPV-a, visokorizičnih genotipova HPV-a te dva polimorfizma gena za Toll-u sličan receptor (TLR) 9 i drugih rizičnih čimbenika.
Metode: Tijekom trogodišnjeg razdoblja, u 100 žena s cervikalnom infekcijom visokorizičnim genotipovima HPV-a (97 s displazijom vrata maternice i 3 s pozitivnim nalazom HPV-a ali bez displazije vrata maternice) određeni su genotipovi virusa primjenom molekularnog testa Linear Array HPV Genotyping assay (Roche Diagnostics). Također su analizirana i dva polimorfizma gena za TLR9 (-1486T/C, rs187084 i 2848C/T rs352140) koristeći metodu lančane reakcije polimerazom u stvarnom vremenu; te je 50 žena s negativnim hrHPV ili sličnog etniciteta uključeno kao kontrolna skupina.
Rezultati: Istraživanje je pokazalo da su HR HPV infekcije genotipom 16 češće u žena sa displazijom vrata maternice u usporedbi sa ženama s infekcijom genotipa 18 (p=0.0539). Usporedbom žena s pozitivnim i negativnim nalazom na HR HPV, utvrđena je značajna povezanost između dobi >35 godina (p=0.0058), bračnog statusa (slobodne osobe, p=0.0001), nekorištenja kondoma (p=0.0304) i aktivnog pušenja (p=0.0376) i infekcije s HR HPV.“ Povezanost između dva polimorfizma gena za TLR9, infekcije HR HPV i displazije vrata maternice nije dokazana.
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da: i) je u žena sa displazijom vrata maternice značajno veća učestalost infekcije s genotipom 16 u usporedbi s genotipom 18, ii) infekcija s HR HPV povezana je sa socijalnim faktorima rizika i iii) polimorfizmi gena za TLR9 (rs187084; rs352140) nisu povezani s HR HPV infekcijom i displazijom vrata maternice. Daljnja genomska istraživanja mogu proširiti spoznaje u razumijevanju odnosa između polimorfizma gena za TLR9 i imunoloških mehanizama u HPV-om induciranoj karcinogenezi.
Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata Šeparović, Robert; Pavlović, Mirjana; Silovski, Tajana ...
Libri Oncologici,
12/2016, Letnik:
44, Številka:
2-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata je rezervirano za lokalno uznapredovalu i metastatsku bolest. Konkomitantna primjena cisplatine uz zračenje još uvijek predstavlja standard liječenja za ...lokalno uznapredovalu bolest, iako imunoradioterapija s cetuximabom predstavlja dobru alternativu sa sličnim rezultatima. Najbolja opcija za liječenje uznapredovale ili metastatske bolesti je polikemoterapija uz dodatak cetuximaba za sve bolesnike u dobrom kliničkom stanju. Mogućnosti druge linije liječenja su vrlo ograničene, najviše zbog lošeg općeg stanja bolesnika. HPV-pozitivni tumori predstavljaju posebnu podgrupu karcinoma pločastih stanica glave i vrata u kojima najvažniju ulogu igra liječenje ciljanom terapijom.
Prikazane su bitne značajke urogenitalnih infekcija
uzrokovanih humanim papiloma (HPV) i herpes simpleks
virusom (HSV). Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om sve su
više predmet istraživanja s ...obzirom na njihovu visoku
učestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija (STIs,
engleski sexually transmitted infections), sklonost recidivima,
dugotrajno liječenje i povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti.
HPV-genitalne infekcije najčešće se pojavljuju u mladoj, generativno
sposobnoj populaciji te je stoga njihovo uspješno
praćenje i liječenje obveza svakog društva koje teži napretku.
Do danas se utvrdilo više od 100 tipova HPV-a. Genitalne
infekcije uzrokovane HPV-om klinički se najčešće manifestiraju
kao sljedeći entiteti: condylomata acuminata (šiljasti
kondilomi), condylomata plana (ravni kondilomi), gigantski
kondilom Buschke-Löwenstein i papulosis bowenoides. Danas
je neposredna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku
metoda izbora u dijagnostici HPV-genitalnih infekcija. Za sada
ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih
infekcija, stoga izbor liječenja ovisi o općem stanju i dobi
bolesnika, o obliku, veličini i lokalizaciji promjena, kao i o
iskustvu terapeuta. Što se genitalnog herpesa tiče, njegovi
česti i nepredvidivi recidivi, pojava ulceracija, visoka kontagioznost
u aktivnoj fazi bolesti, kao i latentna faza infekcije
terapijski su probem i liječniku i bolesniku. Vrlo strogo
gledano, s obzirom na to da HSV u latentnoj fazi perzistira u
ganglijima živčanog sustava, još ne postoji lijek kojim bi se
problem genitalnog herpesa definitivno riješio. Velik je
napredak postignut pojavom specifičnih protuvirusnih lijekova
za liječenje aktivne faze herpetične infekcije - aciklovira,
valaciklovira i famciklovira. Postoji već velik broj i kliničkih
studija rezultati kojih pokazuju visoku učinkovitost spomenutih
lijekova u kratkotrajnom epizodnom, kao i prolongiranom,
supresivnom liječenju genitalnog herpesa.
Oralne premaligne lezije (OPL) kao i brojne promjene oralne sluznice ostaju neriješene zbog njihove složene etiopatogeneze. Humani papilomavirusi (HPV) osobito su naglašeni kao mogući čimbenici i ...su-čimbenici rizika. Cilj ove studije bio je utvrditi udruženost različitih tipova HPV s OPL kao i potencijalnu ulogu pušenja i alkohola. U studiju je bilo uključeno 80 pacijenata (srednja dob ± SD, 52,45±5,56 godina) obaju spolova: 19 (23,75%) muškaraca i 61 (76,25%) žena. Skupinu ispitanika s OPL činilo je 40 pacijenata s dijagnosticiranom OPL (leukoplakija, eritroplakija, aktinična keratoza i lihen planus), dok je kontrolnu skupinu činilo 40 pacijenata sa zdravom oralnom sluznicom. Genotipizacija tipova HPV provedena je kvalitativnim real-time PCR testom. HPV DNK je otkrivena u 30% (12/40) uzoraka ispitivane skupine pacijenata i 2,5% (1/40) uzoraka kontrolne skupine. Rezultati su pokazali prisutnost HPV16 kod 15% (6/40), HPV56 kod 10% (4/40) i HPV18 kod 5% (2/40) uzoraka skupine s OPL, a HPV31 u jednom (2,5%) uzorku kontrolne skupine. Udruženost pozitivnih nalaza za oralni HPV i navika pušenja/alkohola u ispitivanoj skupini nije bila statistički značajna. U zaključku, visoko rizični tipovi HPV udruženi su s OPL, međutim, ostaje nepoznato djeluje li HPV kao nevini suputnik ili možda ima ulogu u razvoju tih lezija. Pušenje i alkohol nisu povezani s postojećom oralnom HPV infekcijom.
Karcinom anusa, koji čini 1%-2% svih malignih bolesti, rijedak je tumor u općoj populaciji. Planocelularni karcinom je
najčešći tip karcinoma anusa. Humani papilomavirus i imunosupresija glavni su ...čimbenici rizika za razvoj analnog planocelularnog
karcinoma. Stoga je stopa incidencije analnog planocelularnog karcinoma značajno veća u bolesnika s transplantiranim
bubregom nego u općoj populaciji. Prikazujemo bolesnika s transplantiranim bubregom koji je razvio analni karcinom
devet godina nakon transplantacije. S obzirom na to da je u našeg bolesnika došlo do značajnog kašnjenja u postavljanju
dijagnoze, htjeli bismo naglasiti važnost redovitog probira na karcinom anusa u bolesnika s transplantiranim bubregom.
PDF