Primjena mikroreaktora za provedbu biokatalitičkih procesa do današnjih dana nije intenzivno istraživana unatoč činjenici da se mikroreaktori upotrebljavaju više od 40 godina te da je njihov ...potencijal intenzivno korišten u provedbi kemijskih reakcija, analizi uzoraka i selekciji različitih molekula. Može se konstatirati da su razvoj i primjena enzimatskih mikroreaktora na istom mjestu gdje su razvoj i primjena kemijskih mikroreaktora bili prije 15 godina. Opće je mišljenje da su napori uloženi u istraživanje enzimatskih mikroreaktora rezultirali novom prijelomnicom u proizvodnji utemeljenoj na bioprocesima. Cilj je ovog preglednog rada prezentirati sinergiju mikrotehnologije, odnosno prvenstveno mikroreaktora, i biotehnologije te procijeniti potencijale, mogućnosti, izazove i buduću primjenu mikroreaktora u biotehnologiji.
Pozadina istraživanja. Ljuštura morskih račića sadržava hitin, koji se može preraditi u N-acetilglukozamin, često primjenjivan za liječenje bolesti zglobova. Bakterija Providencia stuartii ima ...izraženo svojstvo razgradnje hitina, te se u obliku imobiliziranih stanica može koristiti u uzastopnim fermentacijama. Plovućac je porozan i tvrdi kamen izuzetne mehaničke čvrstoće, stoga je pogodan za imobilizaciju stanica.
Eksperimentalni pristup. U radu je proveden submerzni uzgoj s različitim veličinama plovućca i omjerima mase plovućca i volumena podloge tijekom 4 dana na 37 °C pri pH-vrijednosti od 7.0. Određen je optimalni ciklus fermentacije za proizvodnju N-acetilglukozamina s pomoću imobiliziranih stanica bakterije P. stuartii koristeći optimalnu veličinu plovućca i optimalni omjer mase plovućca i volumena podloge.
Rezultati i zaključci. Plovućac veličine 1,0 cm×1,0 cm×1,0 cm te omjer mase plovućca i volumena podloge od 1:5 bili su optimalni za uspješnu imobilizaciju (90,0±1,6) % stanica i proizvodnju (331,4±7,3) g/L N-acetilglukozamina. Najveća je koncentracija N-acetilglukozamina od (323,0±2,5) g/L dobivena u prvom ciklusu fermentacije, nakon čega se smanjila i ostala stabilna tijekom sljedeća tri ciklusa.
Novina i znanstveni doprinos. Bakterija P. stuartii s izraženim svojstvom razgradnje hitina, prethodno izolirana iz trulih ljuštura morskih račića, po prvi je put primijenjena u imobiliziranom obliku za proizvodnju N-acetilglukozamina. Dobiveni rezultati pokazuju da se stanice bakterije P. stuartii imobilizirane u plovučcu mogu upotrijebiti za kontinuiranu proizvodnju N-acetilglukozamina u uzastopnim fermentacijama.
In this thesis, the mechanism of lipase catalyzed synthesis of
4,6-disubstituted-3-cyano-2-pyridones was studied, and for that purpose the
simplest molecule, 4,6-dimethyl-3-cyano-2-pyridone, and ...vitamin B6 precursor,
4-ethoxymethyl-6-methyl-3-cyano-2-pyridone, were synthesized. In order to
find the optimal conditions for their synthesis a response surface
methodology (RSM) was applied, and the influence of three reaction factors
(temperature, enzyme concentration and substrate molar ratio) was
investigated. After that, at determined optimal conditions, the kinetic study
was performed and the obtained results showed that these reactions can be
described with ping-pong bi-ter model with inhibition by cyanoacetamide. The
second part of the thesis was focused on the development of the immobilized
enzyme with the best catalytic properties. Lipase was adsorbed or covalently
bonded on different supports, and the highest enzyme loading, of 1.4 mg per 1
mg of support, was achieved with amino functionalized carbon nanotubes. It
was found that immobilized preparations with the highest percentage of
retained activity were obtained when lipase was adsorbed on unmodified carbon
nanotubes in a high ionic strength buffer (up to 85 %). Immobilized enzymes
with the highest total activity were obtained by binding lipase on oxidized
carbon nanotubes under conditions that promote covalent binding. Immobilized
preparations with the best properties showed high catalytic activity in the
synthesis of 4,6-dimethyl-3-cyano-2-pyridone.
Pozadina istraživanja. Sok od obične žutike bogat je bioaktivnim spojevima te ima razna ljekovita svojstva, poput antioksidacijskih i antikancerogenih. Bistrenje je postupak uklanjanja materijala iz ...suspenzije i važan je korak u proizvodnji sokova jer bitno utječe na izgled, okus i ekonomsku isplativost soka. Pektinaza je najvažniji enzim koji se koristi za bistrenje sokova, a razgrađuje polimernu strukturu pektina i time smanjuje zamućenost soka. Imobilizacijom pektinaze uklanjaju se nedostaci slobodnog enzima, kao što su nestabilnost, visoka cijena, malo iskorištenje i slaba ponovna iskoristivost. Osim toga, kontinuirani postupak bistrenja, koji se najviše koristi u proizvodnji sokova, nije moguće provesti bez imobilizacije enzima.
Eksperimentalni pristup. Pektinaza je imobilizirana pomoću glutaraldehida te polialdehidnih derivata pululana i kefirana na staklenim kuglicama prevučenim (3-aminopropil)trietoksisilanom, a sok od obične žutike bistren je šaržnim ili kontinuiranim postupkom u reaktoru s nasutim slojem nosača. Osim toga, ispitana su fizikalno-kemijska i antioksidacijska svojstva soka.
Rezultati i zaključci. Optimalni uvjeti za bistrenje soka u reaktoru s nasutim slojem nosača bili su: protok 0,5 mL/min, temperatura 50 °C i trajanje postupka 63 min. Postupkom bistrenja smanjila se zamućenost soka, snizila njegova pH-vrijednost i smanjili ukupan udjel topljive tvari, viskoznost, ukupan udjel fenola te antioksidacijska aktivnost. Osim toga, povećali su se bistroća, kiselost, koncentracija reducirajućih šećera te parametri boje soka. Svojstva soka najviše su se poboljšala bistrenjem pomoću pektinaze imobilizirane polialdehidom kefirana u kontinuiranom postupku. Oba derivata polialdehida, pululan i kefiran, imobilizirali su enzim bolje od uobičajeno korištenog glutaraldehida.
Novina i znanstveni doprinos. U ovom je radu po prvi put proveden postupak bistrenja soka od obične žutike pomoću pektinaze imobilizirane derivatima polialdehida pululana i kefirana. Dobiveni rezultati pokazuju da je ovako imobilizirana pektinaza bitno učinkovitija od one imobilizirane pomoću glutaraldehida, te se može upotrijebiti u industrijskoj proizvodnji voćnih sokova.
Izazovi u uporabi video laringoskopa Maldini, Branka; Hodžović, Iljaz; Goranović, Tatjana ...
Acta clinica Croatica (Tisak),
03/2016, Letnik:
55, Številka:
Supplement 1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Unatoč nedostatku ujednačenosti proizvoda na tržištu i potrebe za daljnjim istraživanjem, video laringoskopi i dalje su popularni unutar i izvan operacijske dvorane. Oni su postali prva linija u ...strategiji za potencijalne i/ili teške intubacije. Dobro je poznato da video laringoskopi poboljšavaju prikaz larinksa u usporedbi s direktnom laringoskopijom u bolesnika sa sumnjom na otežanu intubaciju i kod simuliranih teških pristupa dišnome putu. Za početnike i iskusne anesteziologe podjednako video laringoskop je jednostavan za korištenje, a vještine koje su potrebne za rad s njim su lako savladive. Osobitost video laringoskopa je da se može koristiti u različitim kliničkim situacijama s obzirom na to da su osmišljeni tako da nude alternativnu tehniku i u anesteziranih i kod budnih bolesnika. U ovom radu želimo ukazati na kliničke situacije u kojima korištenje video laringoskopa predstavlja izazov za iskusne anesteziologe u rješavanju otežanoga pristupa dišnome putu. Specifične indikacije za korištenje video laringoskopa u svakodnevnoj kliničkoj praksi su: intubacija u pre-hospitalnim uvjetima i hitnim odijelima; intubacija u jedinici intenzivnog liječenja; intubacija bolesnika s imobiliziranom vratnom kralježnicom te budna intubacija u pretilih bolesnika. U radu također ističemo važnu ulogu laringoskopa u edukaciji prikaza i tehničkog savladavanja pristupa dišnome putu. Obuka i obrazovanje u zbrinjavanju otežanoga dišnog puta je nužna radi poboljšanja sigurnosti bolesnika u hitnim stanjima kod kojih je neophodna uspostava dišnoga puta.
Rezultati istraživanja ovojnica mikrobnih stanica, proteina na njihovoj površini i mehanizama što usmjeravaju njihovu lokalizaciju omogućuju ciljano izlaganje odabranih homolognih i heterolognih ...proteina na površini mikroorganizama (engl. cell surface display). Fuzioniranjem proteina lokaliziranih na površini stanice ili njihovih domena za usidravanje (engl. anchoring domains) s odabranim proteinima dolazi do njihove tzv. genetičke imobilizacije. Stanice domaćina eksprimiraju hibridne proteine, a specifični ih mehanizmi izlučuju na površinu stanice te uklapaju u staničnu stijenku ili ovojnicu, čime se izbjegava mukotrpan i često za aktivnost enzima štetan postupak kemijske imobilizacije proteina. Ovaj je mehanizam dosad ispitan u stanicama bakterija i kvasaca, a opisane su brojne mogućnosti njegove primjene u biotehnologiji. Jedan je od najčešće primjenjivanih postupaka, zahvaljujući njegovom velikom tehnološkom značaju, imobilizacija lipolitičkih enzima na površini stanica. U ovom su revijalnom radu sažete dostupne informacije o mehanizmima i molekularnim sustavima za izlaganje lipolitičkih enzima na površini stanica bakterija i kvasca.
The aim of this work was the optimization of 6-aminopenicillanic acid
obtaining procedure by using immobilized penicillin acylase from E. coli. The
reaction of penicillin G hydrolysis to 6-APA ...catalyzed by free and
immobilized penicillin acylase was considered. In order to realize the set
aim, it was necessary to make a choice of carriers and methods for
immobilization of the enzyme, to optimize enzyme immobilization procedure in
terms of enzyme loading and activity yield. Also, the obtained biocatalysts
were characterized and the differences in kinetic parameters of free and
immobilized penicillin acylase were examined. An appropriate reactor solution
for performing the reaction with the immobilized enzyme and the operational
stability of the system were examined. In the first part of the thesis free
penicillin acylase (PAC) from Escherichia coli was characterized and its
catalytic properties were studied in the reaction of hydrolysis of penicillin
G as a reference system. This characterization was necessary in order to
determine the differences in the activities of the free and immobilized
enzyme. Therefore, the protein content in the commercial enzyme preparation,
specific activity, pH and temperature profile, thermal stability and the
values of kinetic constants (Michaelis constant and maximal reaction rate)
were determined. Likewise, the inhibition of PAC activity by substrate and
reaction products (6-aminopenicillanic acid and phenylacetic acid) in the
system with free enzyme was studied and types of inhibition and inhibition
constant values were determined In the second part of the thesis the research
has been focused on stabilizing the enzyme by different procedures. In with
this aim, several procedures of chemical immobilization of the enzyme on
various natural and synthetic polymers (Sepabeads with different functional
groups and chitosan), as well as immobilization of the previously chemically
modified enzyme were studied. In addition, possibilities of direct binding of
penicillin acylase by amino groups in the enzyme to the epoxy groups of the
carriers, the binding of the enzyme to the carriers activated with
glutaraldehyde, as well as binding of the previously modified enzyme to the
carriers with amino groups were investigated. The chemical modification of
the enzyme was carried out using dialdehyde derivatives of natural
polysaccharides (starch and alginate) that had been previously obtained by
periodate oxidation method. The modified enzyme bound to the amino carriers
by introduced aldehyde groups that were not essential for its activity. In
the case of all applied immobilization methods, resulting biocatalysts were
fully characterized for use in the reaction of hydrolysis of penicillin G and
compared to the reference system with the free enzyme. In this regard, enzyme
loadings on carriers, specific activities, enzyme coupling yields, pH and
temperature profiles, thermal stabilities and possibilities of reuse were
studied. Reaction kinetics and effects of inhibition by substrate and
reaction products on penicillin acylase immobilized on chitosan microbeads
were studied. On the basis of the obtained results, appropriate kinetic
models for the free and immobilized enzyme were derived. In addition to the
choice of carrier and immobilization method, optimization of enzymatic
hydrolysis of penicillin G requires determination of process parameters and
the regime including the appropriate bioreactor configuration. With this aim,
the initial kinetics of hydrolysis penicillin G by PAC immobilized on
chitosan microbeads was studied in two reactor systems: packed-bed with and
without recirculation. The obtained kinetic results were analyzed using
various kinetic models that consider the different types of inhibition.
Compared to data available in the literature, it can be concluded that within
this thesis were developed several systems with immobilized penicillin
acylase that had the same or even higher efficiency than commercial
immobilized system in terms of activity, operational stability and space-time
yield of reactor. Therefore, this thesis represents a significant practical
contribution to this issue. Also, the results of this thesis contribute to
the understanding of mechanisms and kinetics of hydrolysis of penicillin G in
different systems with immobilized penicillin acylase, especially the types
and effects of inhibition, as well as optimization of the configuration and
the corresponding modes of bioreactors.
Osnovni cilj ove doktorske disertacije je bio optimizacija postupka dobijanja
6- aminopenicilanske kiseline primenom imobilisane penicilin-acilaze iz E.
coli. Pri tome je razmatrana reakcija hidrolize prirodnog penicilina G do
6-APA katalizovane slobodnom i imobilisanom penicilin-acilazom. Da bi se
realizovao postavljeni cilj bilo je potrebno izvršiti izbor nosača i metode
za imobilizaciju enzima, optimizovati postupak imobilizacije enzima sa
aspekta mase vezanog enzima i prinosa aktivnosti, okarakterisati dobijeni
biokatalizator i ispitati razlike u kinetičkim parametrima slobodne i
imobilisane penicilin-acilaze, izabrati odgovarajuće reaktorsko rešenje za
izvođenje reakcije sa imobilisanim enzimima i ispitati operativnu stabilnost
sistema. U prvom delu rada je izvršena karakterizacija slobodne
penicilin-acilaze iz Escherichia coli i ispitana su njena katalitička
svojstva u reakciji hidrolize penicilina G kao referentnom sistemu. Ova
karakterizacija je bila neophodna da bi se utvrdile razlike u delovanju
slobodnog i imobilisanog enzima. U tom cilju utvrđen je sadržaj proteina u
komercijalnom enzimskom preparatu, specifična aktivnost, pH i temperaturni
profil, termalna stabilnost, kao i vrednosti kinetičkih konstanti, i to
Mihaelisove konstante i maksimalne brzine reakcije. Isto tako, ispitan je
uticaj inhibicije supstratom u višku i proizvodima reakcije na brzinu
reakcije u sistemu sa slobodnim enzimom i u tom cilju je određena vrsta
inhibicije i vrednosti konstanti inhibicije. U drugom delu rada osnovni cilj
istraživanja je bio usmeren na stabilizaciju enzima različitim postupcima.
Pri tome je ispitano nekoliko postupaka hemijske imobilizacije enzima na
različitim prirodnim i sintetskim polimerima (Sepabeads sa različitim
funkcionalnim grupama i hitozan), kao i postupak imobilizacije prethodno
hemijski modifikovanog enzima. U radu je ispitana mogućnost direktnog
vezivanja penicilin-acilaze preko amino grupa u molekulu za epoksidne grupe
nosača, zatim vezivanje enzima za nosač koji je prethodno aktiviran
glutaraldehidom ili vezivanje prethodno modifikovanog enzima za nosače sa
amino grupama. Hemijska modifikacija enzima je izvedena pomoću dialdehidnih
derivata prirodnih polisaharida (skroba i alginata) koji su prethodno
dobijeni oksidacijom perjodatnom metodom. Ovako dobijeni glikozilovani enzim
se vezao za amino-nosače preko uvedenih aldehidnih grupa koje nisu od
esencijalnog značaja za njegovu aktivnost. U slučaju svih primenjenih metoda
imobilizacije, dobijeni biokatalizatori su bili u potpunosti okarakterisani
za primenu u reakciji hidrolize penicilina G i upoređeni sa referentnim
sistemom sa slobodnim enzimom. Određene su mase vezanog enzima na nosaču,
specifične aktivnosti, prinosi imobilizacije, pH i temperaturni profili,
termalne stabilnosti i mogućnosti ponovljenih upotreba. Ispitana je i
kinetika reakcije i efekti inhibicije supstratom i proizvodima reakcije
penicilin-acilazom imobilisanom na hitozanskim mikročesticama i na osnovu
dobijenih rezultata izveden je odgovarajući kinetički model za slobodan i
imobilisan enzim. S obzirom da je za optimizaciju enzimskog postupka
hidrolize penicilina G, pored izbora nosača i metode za imobilizaciju enzima,
potrebno podesiti i procesne parametre i način izvođenja procesa, izabrati
konfiguraciju i odgovarajući režim rada bioreaktora, za penicilin-acilazu
imobilisanu na hitozanske mikročestice ispitana je početna kinetika hidrolize
penicilina G u dva reaktorska sistema: protočnom bioreaktoru sa pakovanim
slojem čestica biokatalizatora i protočnom bioreaktoru sa pakovanim slojem sa
recirkulacijom reakcione smeše. Na dobijene kinetičke rezultate primenjeni su
različiti kinetički modeli koji uzimaju u obzir različite vrste inhibicije.
Na osnovu nekih dostupnih podataka u literaturi, može se zaključiti da je u
okviru ove teze razvijeno nekoliko imobilisanih sistema sa
penicilin-acilazama koji imaju istog reda veličine ili čak veću efikasnost od
komercijalnih imobilisanih sistema u pogledu aktivnosti, operativne
stabilnosti i prostorno-vremenskog prinosa reaktora. Time ova doktorska teza
predstavlja značajan praktičan doprinos ovoj problematici. Takođe, rezultati
ove teze doprinose razumevanju mehanizama i kinetike hidrolize penicilina G u
različitim sistemima sa imobilisanom penicilin-acilazom, naročito vrstama i
efektima inhibicije, kao i optimizaciji konfiguracije i odgovarajućeg režima
rada bioreaktora.
Lactic acid is a significant chemical for food, cosmetic, pharmaceutical and chemical industry. Currently, Serbia imports lactic acid and utilization of distillery stillage, a waste water from ...bioethanol production, as a cheap substrate for lactic acid fermentation could be an efficient and environmentally friendly approach. The main goal of this work was to investigate the possibilities of integrated production of lactic acid and animal feed on an industrial distillery stillage from bioethanol production on starch feedstock. Chemical analysis of the stillage has shown high content of proteins and valuable composition of minerals for the growth of LAB. In the selection process, Lactobacillus rhamnosus ATCC 7469 was chosen as the most promising strain for integrated production of lactic acid and biomass suitable for animal feed. The kinetics of lactic acid and biomass production in the batch fermentation and the impact of temperature, inoculum concentration, shaking and pH control were evaluated. The temperature of 41°C, shaking (90 rpm) and inoculum concentration of 5% (v/v) were selected for the fermentation. Among two different neutralizing agents (powdered CaCO3 and 30% solution of NaOH) a solution of 30% NaOH was selected for pH adjustment in four hour intervals during the fermentation. This system enabled the most optimal pH control and resulted in high lactic acid productivity and extensive growth of Lb. rhamnosus ATCC 7469. Significant improvements of the process were achieved in fed-batch fermentation where the final concentration of lactic acid was increased for 47.6 % and volumetric productivity for 21 % over the batch process. Maximal lactic acid productivity in fed-batch fermentation was 1.80 g L-1 h-1, with lactic acid yield of 0.87 g g-1 and lactic acid concentration of 97.1 g L-1. The number of viable cells at the end of fermentation was 109 CFU ml-1. The fermentation with a recirculation of immobilized Lb. rhamnosus ATCC 7469 onto zeolite was studied as a fermentation strategy. The strong adsorption of Lb. rhamnosus ATCC 7469 cells onto the zeolite surface allowed easy cell separation from the fermentation media, dense growth and high stability of immobilized cells for reuse in repeated batch cycles. A number of viable cells of over 1010 CFU per g of zeolite was achieved at the end of fourth fermentation cycle. A maximal process productivity of 1.69 g L-1, maximal lactic acid concentration of 42.19 g L-1 and average yield coefficient of 0.96 g g-1 were reached in the fermentation of stillage without mineral or nitrogen supplementation. However, in accordance to mineral requirements of Lb. rhamnosus ATCC 7469 and chemical content of minerals in stillage, exchange of Na+ ions in zeolite structure with selected Mg was performed. Exchange of Na+ with Mg2+ ions had improved immobilization of bacterial cells and increased lactic acid production for approximately 10%. Suitability of the fermentation residuals after lactic acid separation for animal nutrition was assessed after determination of chemical composition and calculation of energy parameters. The digestibility of the stillage remained after lactic acid production was 96.63 % DM with the high protein content of 38.65 % DM and values of digestible and methabolisable energy above 4000 kcal kg-1 DM. The in vitro survival test has shown survival of 88% of bacteria after 4h incubation under pH=2.5 and 85.7% after 4h incubation in the presence of 0.3% of bile. These values are high so it could be expected for Lb. rhamnosus ATCC 7469 to survive passage through stomach and exhibit beneficial effect on animal health. The strain has shown antimicrobial effect and capability to produce exopolysaccharides. These findings qualify residuals from lactic acid fermentation on stillage as a highquality feed predominantly for monogastric animals. The results have shown that the stillage from bioethanol production could be used as an inexpensive substrate for integral production of lactic acid and monogastric animal feed with probiotics.
Mlečna kiselina je važna supstanca za prehrambenu, farmaceutsku i hemijsku industriju. Srbija trenutno uvozi mlečnu kiselinu pa bi korišćenje destilerijske džibre, otpadne vode iz procesa proizvodnje bioetanola, kao jeftinog supstrata u proizvodnji mlečne kiseline moglo biti efikasna i ekološki povoljna strategija. Osnovni cilj ove disertacije je bio da se ispita mogućnost integrisane proizvodnje mlečne kiseline i stočne hrane na industrijskoj destilerijskoj džibri iz proizvodnje bioetanola na skrobnim sirovinama. Hemijskom karakterizacijom džibre je pokazano da je džibra bogata proteinima i da sadrži odgovarajući sastav jona metala za rast bakterija mlečne kiseline. U toku selekcije mikroorganizama odabran je soj Lactobacillus rhamnosus ATCC 7469, kao odgovarajući soj za paralelnu proizvodnju mlečne kiseline i biomase pogodne za stočnu ishranu. U šaržnom sistemu je ispitan uticaj temperature, koncentracije inokuluma, mešanja i kontrole pH. Nakon optimizacije, odabrana je temperature od 41°C, mešanje od 90 obrt/min, koncentracija inokuluma 5 % (v/v). Ispitana je mogućnost korišćenja CaCO3 i 30% NaOH kao sredstava za neutralizaciju i kontrolu pH vrednosti i odabran je dodatak 30% NaOH u četvorosatnim intervalima kao najpovoljniji za integrisani postupak proizvodnje mlečne kiseline i stočne hrane. Primenom NaOH je ostvarena visoka produktivnost i intenzivan rast Lb. rhamnosus ATCC 7469. Značajno unapređenje procesa je postignuto primenom dolivnog postupka gde je konačna koncentracija mlečne kiseline u medijumu povećana za 47,6% a zapreminska produktivnost za 21% u odnosu na šaržni postupak. Maksimalna postignuta produktivnost mlečne kiseline je iznosila 1,80 g L-1 h-1, sa prinosom mlečne kiseline od 0,87 g g-1 i koncentracijom mlečne kiseline od 97,1 g L-1. Broj vijabilnih ćelija po završetku fermentacije je bio 109 CFU ml-1. Recirkulacioni šaržni postupak sa imobilisanim Lb. rhamnosus ATCC 7469 na zeolitu je takođe isptivan. Snažna adsorpcija ćelija na površinu zeolita je omogućila lako odvajanje imobilizata od fermentisanog medijuma, gust rast ćelija u biofilmu i visoku stabilnost imobilisanih ćelija za recirkulaciju. Na kraju četvrtog ciklusa broj vijabilnih imobilisanih ćelija iznosio je više od 1010 CFU g-1 zeolitnog nosača. U šaržnom procesu sa recirkulacijom na tečnoj džibri bez dodatka izvora azota i minerla najviša postignuta produktivnost je iznosila 1,69 g L-1 h-1, uz maksimalnu koncentraciju mlečne kiseline 42,19 g L-1 i prosečni koeficijent prinosa od 0,96 g g-1. Ipak, u skladu sa potrebama Lb. rhamnosus ATCC 7469 i mineralnim sastavom džibre izvršena je i modifikacija zeolita, izmenom jona Na+ jonima Mg2+, što je rezultovalo povećanom adsorpcijom bakterija na površinu modifikovanog zeolita, kao i povećanjem proizvodnje mlečne kiseline za oko 10%. Ostaci nakon mlečno-kiselinske fermentacije i odvajanja tečne frakcije sa mlečnom kiselinom su analizirani sa aspekta primene u ishrani životinja nakon hemijske analize i izračunavanja važnih energetskih parametara. Svarljivost ostataka nakon fermentacije je bila 96,63 % SM, sa više od 38,65% SM proteina, uz veoma visoke vrednosti svarljive i metaboličke energije od preko 4000 kcal kg-1 SM. Pokazano je da u in vitro uslovima 88% ćelija Lb. rhamnosus ATCC 7469 preživljava četvorosatnu izloženost pH=2,5 i 85,7% ćelija preživljava četvorosatnu izloženost žučnim solima u koncentraciji 0,3%, uz ispoljenu antimikrobnu aktivnost i sposobnost proizvodnje egzopolisaharida. Zbog visokog preživljavanja Lb. rhamnosus ATCC 7469, može se očekivati da soj preživi prolazak kroz gastrointestinalni trakt i pozitivno deluje na zdravlje životinja. Na osnovu svojih karateristika ostaci džibre nakon mlečno-kiselinske fermentacije predstavljaju kvalitetnu hranu prvenstveno za monogastrične životinje. Zaključuje se da se destilerijska džibra može koristiti bez azotnih i mineralnih dodataka kao jeftin supstrat za proizvodnju mlečne kiseline sa visokom produktivnošću (1,80 g L-1 h-1) uz paralelnu proizvodnju kvalitetne stočne hrane za monogastrične životinje obogaćene probiotskim bakterijama.
Jedna od metoda prevencije pretilosti je uključivanje određenih spojeva s antilipaznom aktivnošću u prehranu, pri čemu se smanjuje resorpcija masnih kiselina iz hrane. Svrha je ovog istraživanja bila ...proizvesti stabilni oblik inhibitora lipaze, imobilizacijom enzima na biopolimerima izoliranim iz stanične stijenke gljive Agaricus bisporus. Kao inhibitori lipaze upotrijebljeni su fenolni spojevi izolirani iz uljane repice. Aktivnost inhibitora značajno se smanjila u želučanom soku, te na temperaturama iznad 37 °C i tijekom skladištenja, što je uvjetovalo izbor inhibitora za stabilizaciju na matriksu. Istražena je učinkovitost stabilizacije fenolnih spojeva imobilizacijom na biopolimerima izoliranim iz stanične stijenke gljive Agaricus bisporus. Korišteni su sljedeći biopolimeri: β-glukan, hitin, melanin i proteini. Prikupljeni su brojni uzorci, koji su se međusobno razlikovali u udjelu inhibitora (od 1 do 16 %) i omjeru biopolimera u matriksu. Također su se mijenjali uvjeti imobilizacije (temperatura i trajanje procesa). Pokazalo se da je neophodno prikupiti uzorak koji sadržava 12 % inhibitora, te 47.9 % glukana, 18.8 % hitina, 18.8 % melanina i 11.1 % proteina u matriksu. Najuspješnija imobilizacija postignuta je pri temperaturama od 20 do 25 °C tijekom trideset minuta. Termalna analiza i podaci dobiveni IR spektroskopijom potvrdili su da je inhibitor lipaze imobiliziran na matriksu zahvaljujući vodikovim vezama. Imobilizirani je inhibitor imao bolju pH i toplinsku stabilnost u usporedbi s neimobiliziranim inhibitorom. Preostala aktivnost imobiliziranog inhibitora nakon inkubacije u želučanoj kiselini i žuči bila je veća od one neimobiliziranog inhibitora. Imobilizirani inhibitor pokazao je mali gubitak aktivnosti nakon 12 mjeseci skladištenja.
Ciljevi. 1. Utvrditi učestalost komplikacija u bolesnika liječenih sadrenom udlagom u OHBP-ima.
2. Utvrditi postojanje povezanosti komplikacija u bolesnika liječenih sadrenom udlagom u OHBP-ima s ...iskustvom prijašnjeg rada u kirurškim gipsaonicama.
Hipoteza. Učestalost komplikacija kod bolesnika liječenih sadrenom udlagom u OHBP-ima kojima su imobilizaciju postavljali medicinske sestre ili medicinski tehničari s prijašnjim iskustvom rada u kirurškim gipsaonicama manja je nego u bolesnika kojima su imobilizacije postavljali medicinske sestre ili medicinski tehničari educirani za potrebe gipsanja u OHBP-ima.
Materijali i metode. Istraživanje: travanj i svibanj 2015. godine u OB-u Našice, KBC-u Osijek, ŽB-u Čakovec i OB-u Dr. Tomislav Bardek Koprivnica. Uzorak: 153 bolesnika i 34 medicinske sestre / medicinska tehničara. Instrumenti istraživanja: dva anonimna anketna upitnika kreirana za potrebe istraživanja. Primijenjena je deskriptivna i neparametrijska statistička obrada, razina značajnosti postavljena je na α = 0,05.
Rezultati. Dekubitus različitog stupnja javlja se kod 8,9 % ispitanika druge skupine, u prvoj skupini ta komplikacija nije zabilježena. Sadrene su udlage u prvoj skupini adekvatne u 86,7 % slučajeva, a u drugoj su skupini neadekvatne u 59 % slučajeva.
Zaključak. Hipoteza je potvrđena.
PDF
