Odrednici sadrže informacije vezane za odnos imenice u njihovoj jezičnoj domeni s njezinom vrijednosti u ostvarenom diskursu. Jezici koji otvoreno iskazuju odrednike određeni član rijetko koriste ...kako bi se njime referiralo na individuu koja je odabrana, već se njime naglašava topikalnost topika uvedenoga u prethodnoj rečenici, dok u jezicima koji ne poznaju članove, odrednici često imaju upravo tu funkciju referiranja na anaforu iz (neposredne) prethodne rečenice. Zbog neusporedivosti dvaju sustava vrijedi detaljnije iskazati procese detektiranja te individue u svrhu koindeksacije. Stoga u radu posebnu pažnju posvećujemo obilježjima koja doprinose individualizaciji u višim projekcijama imenske skupine te ukazuju na varijabilnost u procesima iskazivanja-uspostavljanja individualnih obilježja u imenskoj domeni čija je jezgra imenica i rečenica. Krećući od pretpostavke da se veza imenske domene i diskursa ostvaruje slaganjem u obilježju Lica između subjekta i predikata, te nadalje da je Lice obilježje koje osigurava koindeksaciju uzduž diskursa, vrijednosti će biti iskazane obilježjima, a strukturni će odnosi odrediti trenutak njegova iskazivanja.
U članku autorica polazi od teze da je uporaba računala u učenju i poučavanju uvjetovana trima osnovnim čimbenicima: razvojem tehnologije, suvremenim postmodernističkim kontekstom razmišljanja i ...djelovanja te kroz vrijeme izmjenjivanim poimanjem procesa učenja i poučavanja. Prikazujući razvojnu liniju uporabe računala, kroz različite modele koji su se sukcesivno ostvarivali u odgojno-obrazovnom radu, autorica dovodi u odnos pedagošku praksu s tada aktualnim i u pedagogiji prihvaćenim teorijama učenja i čovjekovog razvoja. Krećući od biheviorističkih teorija učenja, preko opće teorije sustava i nastave orijentirane na nastavnika, pa sve do trenutno važećih teorija socijalno orijentiranog konstruktivizma, naznačuje promjene na paradigmatskoj i praktičnoj razini. Suvremene načine primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije oslikava kroz niz primjera njene svrhovite i pedagoški osmišljene uporabe u procesima učenja i poučavanja te naznačuje moguće buduće trendove navedene uporabe. Cilj je aktualizacija obrazovanja kroz afirmaciju nastavne uporabe IKT-a, kao poticajnog i danas nezaobilaznog sredstva u uravnoteživanju didaktičkih principa individualizacije i socijalizacije, kao i u izgrađivanju poticajnog i otvorenog konteksta učenja bliskog današnjim generacijama djece i mladih.
Suvremena škola izrazito postavlja učenika u prvi plan nastavnog procesa. Učitelji su svjesni da razred nije homogena skupina pojedinaca. Čine ga učenici koji se razlikuju po svom predznanju, ...očekivanjima, stilu učenja i tempu razumijevanja nastavnog gradiva, koji imaju različite kognitivne sposobnosti, drukčije motivacije te dolaze iz različitih socijalnih okružja u kojima imaju veći ili manji poticaj. A svi su usmjereni prema jedinstvenom odgojno-obrazovnom cilju koji je normiran s precizno određenim standardima znanja čije se postizanje provjerava na jedinstven način na državnoj razini. U članku su predstavljene strategije za diferencijaciju poučavanja sa svrhom da učenje približimo svim učenicima, uzimajući u obzir njihovu raznolikost. Predstavljene su prednosti i slabosti zakonski predviđenih oblika individualizacije i diferencijacije, s naglaskom na dvije krajnje skupine šarolike učeničke populacije – s jedne su strane djeca s posebnim potrebama i poteškoćama u učenju, a s druge daroviti, edukacijski natprosječno sposobni učenici. U članku su predloženi neki načini kako prepoznati učenikova jača područja i specifične sklonosti pomoću kojih učitelj nastavu može planirati tako da poboljša učinkovitost nastavnog procesa, kreira poticajnu okolinu, odazove se na učenikove raznolike potrebe te istovremeno ostvaruje ciljeve i postiže standarde znanja koji proizlaze iz nastavnih planova.
Tekst kontekstualizira različite diskurse o identitetu i društvu u mikromakro raspravu koja se od sredine osamdesetih godina dvadesetog stoljeća intenzivno vodi unutar suvremenih socioloških teorija. ...Ta rasprava izražava promjene koncepta identiteta nastale pod utjecajem procesa individualizacije i pluralizacije načina življenja u postindustrijski moderniziranim društvima. Najvažniji razlog novoprobuđenog interesa za probleme identiteta unutar suvremenih socioloških teorija su procesi karakteristični za "drugu" ili "refleksivnu" modernizaciju (Beck, 1986). Ovi procesi potakli su promjene identiteta u pravcima koji u prijašnjim vremenima nisu bili mogući. Identitet se u kontekstu "druge modernizacije" ili "kasne modernosti" (Giddens, 1991), konceptualizira kao samo-refleksivni individualni projekt u kontekstu višestrukih šansi koje društvo nudi za njegovu realizaciju. Diskursi o identitetu nastali u ovom kontekstu omogućuju osobito dobru integraciju socioloških mikro i makro pristupa.
U radu se analiziraju i interpretiraju rezultati istraživanja kulturne potrošnje mladih u Zadru. U prvome dijelu rada izlažu se najvažniji teorijski pristupi kulturnoj potrošnji te se iznosi pregled ...prethodnih istraživanja kulturne potrošnje i životnih stilova mladih u Hrvatskoj. U središnjem dijelu rada iznose se i analiziraju rezultati istraživanja provedenog internetskom anketom 2014. godine na prigodnom uzorku mladih u Zadru (N = 429). Kako bi se ispitala struktura ispitanih kulturnih i glazbenih preferencija, korištena je faktorska analiza. Nakon utvrđivanja pojedinih faktora vezanih uz obrasce kulturne potrošnje, provedena je klasterska analiza, s ciljem utvrđivanja pojedinih tipova kulturnih potrošača. Klasterskom analizom ekstrahirana su četiri distinktivna klastera kulturnih potrošača: tradicionalno-konvencionalni, rokersko-alternativni, elektronički i klaster visoke kulture. Rezultati istraživanja upućuju na vidljivu distinkciju između tradicionalnih, modernih i elitnih obrazaca kulturne potrošnje. Provedene analize pritom pokazuju da imovinski status nema veliku ulogu u kulturnim preferencijama, za razliku od dobi, spola, radnog statusa i obrazovnog postignuća roditelja. Zaključuje se da su obrasci elitne i tradicionalne kulture trajniji i stabilniji od onih moderne.
Početak 21. stoljeća obilježile su brojne društvene i ekonomske promjene, nove spoznaje o učenju, kao i zaključci raznolikih metaanaliza o efikasnom podučavanju, reformama, inovacijama, heterogenim ...razredima i interkulturalnoj školi, kao i velika očekivanja od učitelja i škole. Zbog svega navedenog učitelji se suočavaju s novim izazovima. Važno je da učitelj zna oblikovati poticajnu okolinu za učenje i nastavu prilagoditi učenicima. Priloženi članak prikazuje rezultate istraživanja koje je bilo i provedeno na uzorku od 577 učenika 9. razreda osnovnih škola u Sloveniji, a koje se odnosi na nastavu matematike i slovenskog jezika. Zanimalo nas je kako učenici prosuđuju nastavu i sebe u ulozi onoga koji uči te razlikuju li se statistički značajno u prosudbama s obzirom na ocjene i spol. Rezultati istraživanja su između ostalog upozorili na problem nedostatnog izvođenja diferencijacije i individualizacije učenja te upozorili na dva gledišta: neposredno, s tim da je taj faktor bio nisko vrednovan, i posredno kada su se gotovo kod svih faktora pokazale statistički značajne razlike između spolova, a u nešto manjoj mjeri i razlike između različito uspješnih učenika.
Ideja trećeg puta smatra se značajnom promjenom gledanja na društvo i politiku. Za formiranje ideje podjednako je zaslužna politička praksa i nastanak novih teorijskih koncepcija od kojih se posebno ...analizira koncepcija A. Giddensa i njegov utjecaj na politiku trećeg puta. Najznačajniji smisao te teorijske koncepcije njeno je formuliranje osnovnih promjena modernog društva, a njena najznačajnija posljedica je redefiniranje i transformacija socijalne države. U tome nestaju ideološke i koncepcijske razlike između liberalizma i socijaldemokracije. Upozorava se na pokušaje internacionalizacije politike trećeg puta približavanjem zemalja u kojima se na vlasti nalaze socijalni reformatori. Posebno se analizira formulacija trećeg puta u radovima T. Blaira i njegov zajednički manifest s G. Schröderom. U članku se razmatraju i teorijske koncepcije A. Giddenssa, osobito njegovo shvaćanje teorije društvene strukturacije i pronalaze veze između njegovih ranijih radova i sadašnje formulacije problema nove socijalne stratifikacije, globalizacije, novog društva rizika i novih oblika individualizacije. U drugom dijelu rada razmatraju se osnovni pojmovi i teze teorije trećeg puta. Analizira se pojam i socijalne posljedice procesa globalizacije. Globalizacija nije svodiva na njene ekonomske i političke aspekte, budući da su njene posljedice evidentno društvene. Razmatra se i novo određenje demokracije i nova uloga civilnog društva u dinamiziranju demokracije. Upozorava se na značenje socijalnog partnerstva u djelovanju moderne države te na proces individualizacije. Autor smatra da se u određenju pojma trećeg puta radi o rekonceptualizaciji političkih prioriteta. Upozorava da se politički prioriteti mijenjaju te da treći put prepoznaje sasvim praktične i pozitivne posljedice neoliberalnih reformi i ne želi se odreći tih uspjeha, ali uz to pokazuje senzibilnost prema socijalnim posljedicama. Smatra da i liberalizam i socijaldemokracija iz krize smisla i ciljeva svoje političke filozofije izlaze redefinirajući svoje pokrete i politička polazišta prema novim fenomenima suvremenog svijeta. U prepoznavanju novih znakova vremena, novih i budućih problema, novih i osvježenih političkih programa više je sličnosti nego razlika. I liberali i socijaldemokrati na sličan način rekonceptualiziraju promjene modernog svijeta: globalizaciju smatraju pozitivnom i potiču slobodu trgovine, individualizaciju smatraju neizbježnom i poželjnom, potiču emancipaciju žena i slobodu individualnog izbora, demokratizaciju, ideologije smatraju dogmatskim teretima, traže načine da se približe civilnom društvu i smatraju birokraciju (i državnu i stranačku) prevladanom i negativnom.
Literarni doprinosi inkluziji Piskač, Davor; Jurdana, Vjekoslava
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
11/2013, Letnik:
49, Številka:
Supplement
Paper
Odprti dostop
Književnost kao umjetnost riječi interpretira i problematiku života osoba s teškoćama u razvoju. U ovom se radu promatraju modeli inkluzije na primjeru romana Zaboravljeni sin Mire Gavrana. Analizira ...se tematsko - motivska i idejna razina te formalno-estetska razina romana. Cilj je tih analiza istražiti, promotriti i opisati kako književnost na konkretnim primjerima prikazuje lik osobe s intelektualnim teškoćama u razvoju. Pokazat će se kako književnost promatra kvalitetu života takve osobe (njezin obiteljski i društveni kontekst, načine iskazivanja stavova, osjećaja i misli, probleme spolnosti i odrastanja) kako bi strukturirala i razvila estetske funkcije te konstruirala (ili dekonstruirala) stereotipe odnosa društva prema osobama s invaliditetom. Kontekstualizirajući te književnoumjetničke artikulacije u okvirima recentnih dosega edukacijsko - rehabilitacijskih znanosti, pokazuje se da upravo književnost strukturiranjem estetskih i društvenih funkcija otvara vrlo zanimljiva pitanja. Tako književnost često (ali ne baš i uvijek) potiče promjene stavova i mišljenja zajednice s obzirom na uvažavanje individualnih razlika. U kontekstu funkcionalizacije, modeli operacionalizacije principa integracije/inkluzije, normalizacije i individualizacije bivaju tako prikazani razrađivanjem motiva straha i nesigurnosti zajednice prema nečemu novome, promatranjem različitih otpora promjenama, postavljanjem kompleksnih pitanja vezanim uz sustav kontrole, artikuliranjem mogućnosti institucionalizacije te posljedica deinstitucionalizacije. U tom smislu književnost potvrđuje da jednostavno prevladavanje poteškoća ne postoji, ali postoje mogućnosti neposrednog suočavanja s njima. Najveća je blagodat proučavanje motiva invalidnosti u književnosti to što se stvaraju teorijski modeli vrlo pogodni za analizu i interpretaciju. Naime, rad na literarnim modelima može gotovo idealno razviti aspekte inkluzije, i potaknuti njezin razvoj, a to je nešto najvažnije što društvo može učiniti za osobe s invaliditetom.
Ljudi bi željeli raditi i imati svoju ulogu u društvu. Raditi znači plaćati porez, plaćati doprinos za socijalno osiguranje i imati posao kojim će zarađivati za život. Je li to zaista sve? Radi li ...čovjek zaista samo da bi ispunio koncept socijalne države i zaradio? Posao je više od puke zarade za život. To je središnja točka čovjekova postojanja pa je time i
dio samoispunjenja i samoučinkovitosti u ljudskom životu. No, treba se suočiti s izazovima društvenih organizacija. U socijalnom radu prije svega, postoje korisnici koji trebaju usluge, a s druge strane je socijalni radnik kao subjekt u radnom okruženju. Socijalni rad je uvijek u proturječju između korisnika kao kupca i rada na “normalnom” tržištu društvenih usluga. Dakle, postoji li tržište, sva ekonomska pravila toga tržišta vrijede i za organizacije socijalnog rada. Prijelaz k takvom stanju odnosa bi omogućilo stajalište orijentirano na subjekta socijalnog radnika kao samoostvarenog čovjeka s osobnim razvojem i stručnjaka za korisnike koji trebaju individualizirane usluga za svoje posebne potrebe. Socijalni rad mora odustati od fiskalnog računovodstva i koristiti ekonomske instrumente djelovanja na tržištu kako bi se uskladio s drugim organizacijama na istom tržištu. Tako bi usluge postale korisnicima transparentnije, a organizacija atraktivna kompetentnom
socijalnom radniku.
U radu je istraženo izgrađivanje vizualnog indentiteta pomoću odjeće u vremenu globalizacije i društvenih tendencija individualizaciji. Svrha istraživanja bila je pomoći dizajnerima, istraživačima ...tržišta i osobama koji rade na marketingu, u razvoju marketinških strategija za tržište specifičnih kulturnih, društvenih karakteristika te karakteristika pojedinca. Pretpostavljeno je da se tendencije individualizacije u društvu mogu odrediti analizom karakteristika vizualnih elemenata koje čovjek upotrebljava u izgradnji svog vizualnog imidža. Tim elementima svatko istodobno izražava dimenzije vlastite kulturne, društvene i osobne karakteristike. Mjerenje, odnosno istraživanje boja, kao jedne od vizualnih mjerljivih elemenata, odabrano je za kao indikator društvenog i individualnog identiteta. Također je izrađen model za objektivno vrednovanje tendencije individualizacije.
PDF
