Među enzimima I. faze biotransformacije sustav citokroma P450 (CYP) prednjači po katalitičkoj svestranosti i pokazuje vrlo visok stupanj polimorfnosti. Istraživanja polimorfizama gena CYP rezultirala ...su brojnim genetičkim informacijama koje nam pomažu u razumijevanju učinaka ksenobiotika na ljudski organizam. Ova superporodica enzima najvažniji je enzimski sustav uključen u biotransformaciju mnogih endogenih i egzogenih spojeva uključujući lijekove. Za metabolizam lijekova važan je polimorfizam CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4/5 enzima. Među najvažnije izoforme odgovorne za biotransformaciju različitih kemijskih spojeva a posebno metaboličku aktivaciju prokarcinogena pripadaju CYP1A1, CYP1A2, CYP1B1, CYP2E1. Genska analiza ključnih enzima metabolizma lijekova pomaže u predviđanju terapijskog učinka ili razvoja štetnih nuspojava lijekova. Stoga primjena genotipizacije u kliničkoj praksi pomaže u optimizaciji i individualizaciji terapije i smanjenju medicinskih troškova. Polimorfizam metaboličkih enzima može imati važan učinak na terapiju antidepresivima, antipsihoticima, antikoagulantima, antidijabeticima, antitumorskim lijekovima te lijekovima za liječenje ulkusa i HIV-a. Podaci koje donosi toksikogenomika istražujući individualne predispozicije za karcinogene, teratogene i druge toksičke učinke ksenobiotika, pridonose rasvjetljavanju molekularnih mehanizama kojima kemijski spojevi iz okoliša ili na radnome mjestu utječu na nastanak bolesti u ljudi. Postoje značajni dokazi o povezanosti genskih polimorfizama i osjetljivosti za razvoj karcinoma. Metabolički putovi karcinogenih supstancija su kompleksni, posredovani aktivnošću različitih gena, dok pojedinačni geni najčešće imaju ograničen učinak. Stoga je multigenski pristup, uz uključivanje važnih čimbenika iz okoliša u studijama s velikim brojem ispitanika bitan za pouzdanu procjenu rizika od razvoja karcinoma.
Naše je vreme obeleženo imperativom ubrzanja pravozaštitnih postupaka i smanjivanja njihove cene koštanja. Ista je pojava prisutna, manje ili više, kako u domenu “javne”, tako i “privatne” pravde. ...Rad predstavlja pokušaj analize mera racionalizacije vremena i smanjivanja utrošaka novca sadržanih u novim arbitražnim pravilima ICC 2012. Ove mere uređuju (i) ročišta za izvođenje dokaza na kojima se, po pravilu, pojavljuju svedoci i veštaci kao dokazna sredstva za utvđivanje činjenica slučaja, a ponekad i za utvrđivanje pravnih normi. Kao takvi oni su dragoceni i nezaobilazni činioci u procesu donošenja arbitražne odluke pa se postavlja pitanje isplativosti racionalizacije u ovome domenu. Pitanje je, dakle, mogu li se u dokaznom postupku, najzahtevnijem sa aspekta vremena i utroška novca, postići uštede uz zadržavanje zadovoljavajućeg kvaliteta odluka?
Odbojka je ekipni sport s velikom učestalošću uganuća gležnja. je Cilj ovog istraživanja bio istražiti povijest i frekvenciju uganuća gležnja na uzorku vrhunskih odbojkašica prema funkcionalnom tipu ...stopala i lateralnosti (prevladavanja uganuća desnog ili lijevoga gležnja), definiranoga prema Rootovoj klasifikaciji. Parcijalni ciljevi bili su istražiti javljaju li se uganuća gležnja više kod pojedinih funkcionalnih tipova stopala i utječe li dob ispitanica na incidenciju ozljede. Uzorak ispitanika od 62 vrhunske odbojkašice, u dobi između 17 i 25 godina (20,7±2,03) pregledao je iskusni fizijatar da bi odredio funkcionalni tip stopala prema Rootovoj klasifikaciji, dok je osobna povijest uganuća gležnja i lateralnost svake ispitanice procijenjena na temelju upitnika. Dobiveni rezultati nisu bili normalno distribuirani u promatranom uzorku ispitanika. Za utvrđivanje statističke značajnosti svakog pojedinačnog slučaja koristili smo Spearmanovu korelaciju te Wilcoxonov i Kruskall-Wallisov test. Gotovo 68% ispitanika doživjelo je uganuće gležnja (1-13 slučajeva po ispitaniku, 2 uganuća prosječno). Spearmanova korelacija nije pokazala statističku značajnost razlika u frekvenciji uganuća po dobi (r1=-0,1873; p<0,05) ispitanica, unatoč tomu što su izuzete tri ispitanice s vrlo visokim brojem uganuća (r2=-0,1656; p<0,05). Lateralnost također nije bila statistički značajna (Wilcoxonov test p=0,07). Rezultati ovog istraživanja potvrdili su već opisane razlike u prevladavanju različitih funkcionalnih tipova stopala – kompenzirajući varus stražnjeg dijela stopala i fleksibilni valgus prednjeg dijela stopala bili su tipovi stopala kod kojih su se uganuća događala najčešće (56,6%, odnosno 27,4%), dok su se kompenzacijski varus prednjeg dijela stopala, tvrdi valgus prednjeg dijela stopala i neutralno stopalo relativno rijetko ozljeđivali (8,1%, 4,8% i 3,3%). Ispitanice s tipovima stopala koji su se najčešće ozljeđivali imali su veći prosjek incidencija uganućam gležnja (2,4, odnosno 2,0) u odnosu prema ostalim tipovima stopala (0,8, 0,7, odnosno 0,5), ali bez statističke značajnosti utvrđene Kruskall-Wallisovim testom (p=0,44). Nepostojanje statistički značajne razlike u incidenciji uganuća gležnja kod različitih funkcionalnih tipova stopala je upitna, vjerojatno zbog vrlo niskog broja prevladavajućih tipova stopala ili nedostatka ostalih tipova stopala, budući da su nam već poznati empirijski dokazi o povećanom riziku uganuća gležnja kod određenog funkcionalnog tipa stopala, što u ovom radu nije eksperimentalno potvrđeno.
Suvremeni pristup nastavi prirode i društva u nižim razredima osnove škole stavlja
učenika u središte nastavnoga procesa. Primjenom različitih suvremenih strategija poučavanja,
posebno strategijom ...postavljanja općih i osobnih ciljeva, čini se pomak od tradicionalnog
usvajanja znanja prema procesnom učenju. Takvim se pristupom omogućava individualizacija i
diferencijacija u učenju, što dovodi do poticanja razvoja kreativnosti i metakognicije. Ponuđeni
sadržaji su cjeloviti, proizlaze jedni iz drugih i usmjereni su na učenika koji će tragati za
vlastitim odgovorima.
Potreba za antropološkim pristupom pojmu identiteta javlja se zbog prirode kako osobnog tako i kolektivnog identiteta, budući da nije riječ o fenomenima koji su »prirodno dani«, već o kulturno ...definiranim i konstituiranim formama ljudskog života u kulturnoj sredini kao »drugoj prirodi«, koja na ljudski način uvjetuje i konceptualizira različite »načine života« pojedinaca i naroda. Budući da kultura predstavlja bitan kontekst ljudskog socijalnog i individualnog života, ona osigurava obrazac zajedničkog načina života i načina mišljenja kolektivnog iskustva, kao vrijednosno-referentni okvir na koji se oslanjaju definicije i interpretacije identiteta. Stoga kulturna paradigma omogućuje istraživačima da razumiju što znači identitet (personalni i kolektivni) u različitim društveno-povijesnim uvjetima i ideološkim konotacijama, pretpostavljajući dinamičan koncept nasuprot nacionalnog obrasca identiteta koji se vezuje za etničke grupe i postaje ekskluzivan te isključuje mogućnost promjene. U tekstu će se razmatrati i tradicionalno orijentirana konceptualizacija identiteta u Srbiji i njen utjecaj na sporost promjena u demokratskoj tranziciji u novom tisućljeću i ukazati na probleme i dileme u tom kontekstu.
Što je inteligencija? Kako je izmjeriti? Od tradicionalnih teorija, u novije se vrijeme, izdvaja teorija višestrukih inteligencija. Howard Gardner je uvjerenja kako naša kultura inteligenciju ...definira preusko, jer inteligencija je složen skup sposobnosti izvan onoga što se mjeri kroz tradicionalne testove inteligencije pa stoga zahtijeva da i nastavnici budu otvoreni novim načinima razmišljanja i učenja. Čini se kako je suvremenoj školi potreban raznolik pristup koji će nuditi pluralizam ideja i nastavnih strategija koje će učenike voditi prema
višim razinama razumijevanja i kompetencija.
Autor u članku navodi neke društvene uvjete - individualizaciju, postmodernu i globalizaciju - koji zahtijevaju veću orijentaciju i jasniji identitet. U takvoj društvenoj i duhovnoj klimi on predlaže ...model savjetovanja odnosno duhovnoga praćenja kao efikasnu pomoć za razumijevanje nove slike svijeta i pastoralno-katehetskog djelovanja u njemu. Najprije izlaže značenje duhovnog praćenja s teološkog, sociološkog i psihološkog motrišta i naznačuje njegovu trijalošku strukturu: pratilac, sugovornik-tražitelj puta i Bog. Na samom početku procesa praćenja autor naglašava važnost prihvaćanja, zatim suočavanje s čežnjom i njeno praćenje, aktiviranje svih osjetila, vrijednost tišine i organiziranja života te smisao vježbanja koje dovodi do preobrazbe. Sam proces praćenja sastoji se od izricanja vlastitoga iskustva, poticanja kontemplativnoga stava, suočavanja s osjećajima i raznolikim protivljenjima, zatim nutarnje spoznaje Isusa Krista odnosno nutarnje stvarnosti. Završetak procesa praćenja može uslijediti kada je tražitelj naučio slušati svoga nutarnjega pratioca i kada mu nije više potrebna redovita pomoć vanjskoga pratioca. Sposobnost slušanja svoga nutarnjega pratioca očituje se aktivnošću na socijalnom području i u molitvi. U zadnjem dijelu autor ističe kako pastoralno djelovanje sve više otkriva vrijednost savjetovanja i duhovnoga praćenja. Duhovno praćenje je kadro osvježiti teološki govor. Na kraju autor zaključuje da duhovni pratilac obrađuje najdragocjeniji "materijal" koji uopće postoji: različite elemente ljudskog života.
Rad se temelji na komparativnoj analizi rezultata međunarodnog empirijskog istraživanja European Value Study (EVS) za 1999. i 2008. godinu. Analiziraju se različite teme vezane za bračni i obiteljski ...život, odnosno pitanje važnosti braka i obitelji općenito u životu ispitanika, nužnost prisutnosti djece za sretan osobni i obiteljski život, zatim pitanje slobodnog izbora za samohrano roditeljstvo kao i pitanje prihvatljivosti alternativnih oblika zajedničkog života dviju osoba. U radu se analizira i percepcija uloge Crkve u kontekstu situacije braka i obitelji u Hrvatskoj, odnosno percepcija njezine angažiranosti za dobro te ustanove i njezina adekvatnost da odgovori na različite probleme i poteškoće vezane uz bračni i obiteljski život. Uspoređujući rezultate istraživanja EVS-a iz 1999. godine s rezultatima istoga istraživanja iz 2008. godine, lako su prepoznatljive promjene koje su se dogodile u pogledu na ustanovu braka i obitelji, a što se ponajviše očituje u relativnom opadanju broja ispitanika, koji visoko vrjednuju brak i obitelj kao temeljnu instituciju te u određenoj promjeni stavova prema nekim temama iz bračnog i obiteljskog života, kao što su, primjerice, uvažavanje slobodne odluke za samohrano roditeljstvo. U zaključku se ukazuje na neke društvene posljedice naznačenih promjena, kao i na na neke elemente koje je važno uočiti poradi razvoja daljnje pastoralne prakse Crkve i njezine primjerene.
Modernost je od samih početaka sociološke teorije njezin ključni
koncept. U posljednje vrijeme, međutim, svjedoci smo proliferacije
teorija o jednoj novoj modernosti u koju smo, prema mnogim
...autorima, nedavno ušli. Među tim novim teorijama o modernosti
ističu se one Anthonyja Giddensa i Zygmunta Baumana, britanskih
sociologa o čijim je djelima u ovom radu riječ. Njihova se teorijska
elaboracija takozvane kasne modernosti zasniva na pojednostavljivanju društvene zbilje, svodeći je na puki sustav binarnih opozicija. Upravo je to pojednostavljivanje izloženo kritici u ovom tekstu pri čemu se prikazuju njihovi osnovni zaključci o modernosti, točke konvergencije između dvojice autora te se upućuje na političke, kulturne i intelektualne utjecaje koji su odredili njihova
teorijska stremljenja. Analiza se temelji na kritičkim osvrtima o
teorijama modernosti američkog sociologa Jeffreya Alexandera,
koji je prvi upozorio na binarne opozicije kao glavno teorijsko
oruđe suvremenih socioloških teoretičara.
Identifikacija mladeži na hrvatskom prostoru promatra se u zadnjih desetak godina: demokratskih promjena, rat i stvaranje hrvatske države. To je utjecalo na identifikaciju hrvatske mladeži koja do ...tada uglavnom slijedi kulturne matrice zapadnoeuropske mladeži. Ovdje se ne daje potpunija iskaznica mladeži, zbog slojevitosti pojma mladeži i nedostatka istraživanja kod nas. Ispituju se osnovne tendencije u stavovima, orijentacijama, ponašanju i stilu života mladeži u današnjem kompleksnom društvu u kojem traži svoj individualni i socijalni identitet. Pokazuju se osnovne tendencije, prisutne i kod hrvatske mladeži: pojava »postadolescentne« faze i odgađanje temeljnih životnih odluka s preuzimanjem društvene odgovornosti. Mladež se pokazuje kao »generacija kojoj se ne žuri«. Ne izražava kao ranije idealne zanose, prometejske ciljeve, niti kolektivnu agresivnost. Mladež je danas konkretna i pragmatična, usmjerena na neposredne ciljeve (često konzumističke). Ona danas više ne prihvaća nametnute modele ponašanja niti »već sašiven kaput«. Očituje se kao mladež autonomnog izbora, individualnosti i nove socijalnosti što na društvenom i crkvenom planu treba uvažavati u oblikovanju modela rada s mladima. Za razliku od europske mladeži, hrvatsku su mladež za trenutak homogenizirala ratna zbivanja. Ona su potisnula u drugi plan mnoge probleme i procese u odnosu na društvo, odrasle i unutar same mladeži. Sada kod hrvatske mladeži dolaze sve više do izražaja gore navedene tendencije, izazovi i problemi.
PDF
