Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos poj edinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavlj ena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko medusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosudivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Takoder su ponudeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos pojedinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavljena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko međusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosuđivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Također su ponuđeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
The construct of self-compassion has been intensively studied in the scientific community over the past twenty years. Self-compassion is associated with positive mental health and resilience, and it refers to an individual’s attitude toward himself during difficult times. This paper presents a theoretical conceptualization of the construct according to which self-compassion includes several interconnected components: (1) self-kindness versus self-judgment, (2) common humanity versus isolation, and (3) mindfulness versus over-identification. An overview of instruments for self-compassion measurement and ambiguous results of studies regarding the factor structure of the construct are also provided. Furthermore, the paper presents the results of several studies that examined individual differences in self-compassion with regard to gender and age. The aim of this review article is to integrate the results of previous research in order to provide insight into the theoretical conceptualization of self-compassion, as well as to present different ways of its measurement, with a particular emphasis on a critical review regarding the operationalization of the construct. Implications of the findings on individual differences in self-compassion for practice and suggestions for future research are also provided. Finally, the paper highlights the need to validate the proposed theoretical model of self-compassion in our cultural context and its potential adaptation.
Placebo učinak kod akutne boli u zadnjih je dvadesetak godina puno proučavan fenomen. Dominiraju istraživanja u eksperimentalnim uvjetima, ali ima i onih kliničkih. Rezultati tih istraživanja ...sugestivno pokazuju da se radi o realnom fenomenu koji se nikako ne može svesti samo na simboličke efekte tretmana ili pak pogreške percepcije bilo sudionika istraživanja bilo pacijenata. U ovom tekstu prikazano je što je placebo učinak u modulaciji akutne boli te koji kontekstualni uvjeti ili individualne razlike potencijalno predviđaju njegovu pojavu i veličinu. Najveći je naglasak stavljen na rasvjetljavanje mogućih mehanizama placebo učinka, kako psiholoških tako i onih fizioloških. Dominantni kognitivni čimbenici pojave i jačine placebo učinka su učenje koje se temelji na uparivanju placebo tvari i realnog tretmana, te očekivanja pozitivnog
djelovanja placebo tretmana. Individualne razlike su, kako u crtama i dimenzijama ličnosti, tako i u razini emocionalnog funkcioniranja parcijalno i kontekstualno povezane s pojavom placebo učinka.
Velik broj novijih istraživanja imao je za cilj ustanoviti i mogući fiziološki mehanizam placebo učinka. Pokazalo se da taj mehanizam uključuje mozgovne strukture koje su inače uključene u procesiranje impulsa iz nociceptora. Teorijski je koncept, koji ima već dosta direktnih potvrda, da je za vrijeme placebo analgezije povećana
aktivacija u neuralnoj mreži boli. To je osnovica iniciranja aktivacije u tzv. sustavu kontrole boli odozgo prema dolje, a posljedica je inhibicija signala iz nociceptora, bilo na razini mozga ili leđne moždine. Mehanizam inhibicije ima i svoju neurokemijsku
osnovu, koja je, kako dosadašnja istraživanja pokazuju, dominantno posredovana aktivacijom endogenog opijatnog sustava. Razmotren je metodološki okvir utvrđivanja placebo učinka, praktične implikacije
korištenja placebo tretmana, te moguće etičke dileme.
Ukorijenjena u Hustonovom (2000) modelu prilagodbe u
romantičnim vezama, svrha je ove studije bila provjeriti
postoje li razlike u individualnim značajkama i značajkama
veza između četiriju skupina ...sudionika koje su formirane na
temelju spola i seksualne orijentacije te utvrditi prediktivnu
vrijednost jednih i drugih značajki za zadovoljstvo vezom.
Uzorak je obuhvatio ukupno 100 heteroseksualnih parova i
50 muških i 50 ženskih homoseksualnih parova. Od
pojedinačnih karakteristika potreba za emocijama je važni
prediktor zadovoljstva romantičnom vezom i postiže
značajne aktorske i partnerske učinke na zadovoljstvo vezom
u svim podskupinama, osim kod heteroseksualnih žena.
Osobni izraz ljubavi također postiže aktorski i partnerski
učinak na zadovoljstvo vezom heteroseksualnih i
homoseksualnih muškaraca. Učinak partnerovog izraza
ljubavi (aktorski učinak) na zadovoljstvo odnosa zabilježen
je u svim skupinama, osim kod homoseksualnih muškaraca.
Ova studija nudi mogućnost integriranja znanja o razlikama
između heteroseksualnih i homoseksualnih parova u
kontekstu modela prilagodbe u romantičnim vezama.
U svijetu preplavljenome informacijama naša je sposobnost racionalnoga razmišljanja često na kušnji. U ovome radu donosimo teorijski i istraživački pregled literature koja pojašnjava kada nam i zašto ...uvjerenja ponekad divergiraju od empirijski provjerenih spoznaja i činjenica, posebno u kontekstu svjetonazorske polarizacije. Polazeći od okvira dvoprocesnih teorija za razumijevanje individualnih razlika u racionalnosti, razmatramo dvije teze o ulozi analitičkoga rezoniranja u (ne)prihvaćanju epistemički utemeljenih dokaza i činjenica podložnih svjetonazorskoj polarizaciji. Dosadašnji nalazi pružaju složenu sliku te ostavljaju prostor različitim teorijskim interpretacijama, ukazujući na nužnost sveobuhvatnoga međudisciplinarnog pristupa u svrhu daljnjega produbljivanja područja.
Empirijsko istraživanje razlika u crtama ličnosti i općoj intelektualnoj sposobnosti kod tri dobne skupine glazbenika klasične glazbe (učenika srednje glazbene škole, fakultetskih studenata glazbe i ...odraslih profesionalnih glazbenika s fakultetskom diplomom iz područja glazbe) provedeno je na uzorku od ukupno 288 ispitanika. Individualne razlike testirane su uporabom četiri mjerna instrumenta: inventara ličnosti 16PF, EPQ i NEO PI-R, kao i FRT (TRL) kao testa opće intelektualne sposobnosti.
Diferencijalnim pristupom (ANOVA) u statističkoj obradi podataka pokazano je nekoliko uočljivih razlika u crtama ličnosti, ali ne i u općoj inteligenciji između tri skupine. Učenici su se pokazali ekstrovertiranijima i rigidnijima, ali i manje savjesnijima, zatim niže imaginacije u usporedbi s odraslim profesionalcima, a studenti glazbe pokazali su iznadprosječnu sklonost imaginaciji, nekonvencionalnosti i zanimanju za umjetničko i estetsko u odnosu na ostale. U cjelini, studenti su na najvećem dijelu testiranih crta ličnosti ostvarili pokazatelje u prostoru između učenika i odraslih profesionalnih glazbenika, što bi moglo sugerirati postojanje osobite razvojne linije diferencijalnih crta ličnosti, slijedeći dob, iskustvo i napredovanje u glazbenoj izvrsnosti.
Cilj istraživanja koje se prikazuje u ovome radu bio je provjeriti postoje li u hrvatskome kontekstu ovladavanja inim jezikom razlike između učenica i učenika njemačkoga/engleskoga jezika u ...učestalosti uporabe strategija učenja, intenzitetu motivacije i razini komunikacijske jezične kompetencije. Rezultati su pokazali da učenice statistički značajno češće rabe sve tipove strategija učenja u odnosu na učenike te da su značajno više motivirane u određenim dimenzijama motivacije. Nalazi ukazuju i da učenici engleskog u odnosu na učenice postižu statistički značajno više rezultate u standardiziranome vrjednovanju, dok u njemačkome jeziku nisu utvrđene spolne razlike, i to neovisno o vrsti vrjednovanja komunikacijske jezične kompetencije.
Čitanje je kompleksna vještina koja zahtjeva usklađivanje niza kognitivnih procesa, a adekvatno usvojena vještina čitanja nužna je za uspješno usvajanje znanja na svim obrazovnim razinama. U ovom se ...radu daje pregled čimbenika koji mogu biti potencijalni uzročnici individualnih razlika u razumijevanju pri čitanju, od pokreta očiju pri čitanju, preko procesa uključenih u prepoznavanje riječi, poput dekodiranja i leksičkog pristupa, do procesa ključnih za jezično razumijevanje, koji nadilaze razinu riječi. Također se razmatra uloga resursa koji su uključeni u različite komponentne procese, poput radnog pamćenja, bogatstva rječnika i znanja. Dok učinkovitost procesa koji su uključeni u prepoznavanje riječi igra važnu ulogu u uspješnosti razumijevanja pri čitanju u prvih nekoliko godina učenja čitanja, kasnije mnogo veću ulogu u objašnjenju individualnih razlika u razumijevanju pri čitanju imaju viši procesi, poput korištenja metakognitivnih strategija pri čitanju. Raspon radnog pamćenja te bogatstvo rječnika i znanja predstavljaju važne čimbenike u objašnjenju varijabiliteta u uspješnosti razumijevanja pri čitanju, bez obzira radi li se o čitačima-početnicima ili vještim čitačima.
novije je vrijeme u okviru kognitivističkih pristupa, interes istraživača usmjeren na procese pisanja kao oblikovanja teksta. Model kognitivnih procesa pisanja Flowera i Hayesa (1984) nastoji ...objasniti te procese. Prema tom modelu, autori tekstova obrađuju informacije slično onome kako to opisuje Trostupanjski model pamćenja i učenja kao obrade informacija Atkinsona i Schiffrina (1968). Obradu informacija autora tekstova također možemo objasniti i Modelom dubine obrade informacija Craika i Lockharta (1972). Kvaliteta pisanog teksta ovisi o uporabi strategija i tehnika pisanja. Ključne su strategije pisanja: strategija planiranja, strategija izrade nacrta i strategija ispravljanja napisanog teksta. Proces pisanja nekog teksta vrlo je složen i zahtijeva veliku količinu kognitivnog napora. Istraživanja pokazuju da postoje velike interindividualne razlike u razvijenosti sposobnosti i vještine pisanja kao oblikovanja teksta. One proizlaze iz razlika: u kognitivnoj razvijenosti, spolu, dobi, u stavovima prema pisanju, u sposobnosti čitanja i dr. U poučavanju se pisanja kao oblikovanja teksta preporuča interakcijski ili procesni pristup.
Strategije učenja i motivacija danas predstavljaju vrlo aktualno i intrigantno područje
istraživanja u ovladavanju inim jezikom. Spoznaje koje proizlaze iz istraživanja tih fenomena,
naime, ne ...omogućuju korak naprijed „samo“ u teorijskom, već osobito i u praktičnom smislu.
Drugim riječima, i strategije učenja i motivacija čimbenici su na koje se može djelovati, što ih
čini vrlo živim i snažnim saveznicima učenika u procesu ovladavanja stranim jezikom.
Činjenica da proučavanje individualnih razlika, dakle, ne ostaje tek „mrtvo slovo na papiru“,
daje tim istraživanjima i dodatnu humanističku dimenziju u čijem se središtu nalazi želja
istraživača da barem u maloj mjeri naš svijet učini boljim bilo kroz savjet bilo kroz pomoć
učeniku koji ne zna kako učiti strani jezik ili, pak, nastavniku koji u svom radu ne može
objektivno procijeniti u čemu griješi te se pita zašto učenici ne vole upravo njegov predmet.
Motivacija za opisano istraživanje u radu dijelom je proizišla iz sličnih pitanja i
problematike u ovladavanju i poučavanju stranih jezika u hrvatskom obrazovnom kontekstu.
Istraživanje je provedeno kako bi se dobio jasniji uvid u odnos strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao
stranih jezika. Teorijski dio rada obuhvaća pet poglavlja te pruža uvid u teorijsku pozadinu
individualnih razlika, ulogu strategija učenja i motivacije u okviru raznih teorijskih pristupa;
donosi se pregled najutjecajnijih istraživanja i razmatra odnos strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije. U šestom je poglavlju detaljno opisano provedeno
istraživanje. Uporaba strategija učenja i motivacija za učenje stranih jezika ispitani su pomoću
upitnika, a komunikacijska je jezična kompetencija utvrđena ocjenom iz stranoga jezika na
ispitu državne mature. Dobiveni su podatci analizirani sljedećim statističkim postupcima:
faktorskom analizom, jednosmjernom analizom varijance i korelacijskom analizom.
Rezultati su potvrdili izrazitu povezanost strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije s kontekstom koji se ističe ne kao pasivna pozadinska
varijabla, već kao vrlo aktivan čimbenik koji je u interakciji sa svakom od navedenih
varijabla, a ujedno i pruža okvir u kojem se svi čimbenici međusobno prožimaju. Sukladno
očekivanjima, istraživanjem su utvrđene brojne statistički značajne razlike među učenicima
njemačkog i engleskog jezika, a odnose se, primjerice, na učestalost uporabe pojedinih tipova
strategija učenja, intenzitet motivacije te ovladanost komunikacijskom jezičnom
kompetencijom u stranom jeziku. Nalazi ukazuju i na vrlo važnu ulogu jezične uporabe u
ovladavanju stranim jezikom i to pretežito kroz učestalu primjenu komunikacijskometakognitivnih
strategija koje se ističu kao strategije učenja i samomotivacijske strategije.
Sukladno tomu, predlaže se model komunikacijske samoregulacije kojim se nastoji pojasniti
uloga i mjesto strategija učenja, motivacije i drugih motivacijskih čimbenika u procesu
ovladavanja stranim jezikom pri čemu se naglašava aktivna uloga učenika.
Opisuju se i moguće implikacije dobivenih nalaza za nastavu stranih jezika te se daju
određene smjernice za djelovanje u svrhu unaprjeđenja nastave stranih jezika na dobrobit svih
onih koji u tom procesu sudjeluju.
Language learning strategies and motivation are an intriguing research area in second
language acquisition. The results of many research efforts do not only push the field forward
in a theoretical sense, but especially in a practical one. In other words, both language learning
strategies and motivation are changeable factors that can be acted upon, which makes them
extremely vivid and powerful allies of the learner in the process of foreign language learning.
The fact that individual differences research findings are applicable in real life gives the
research an additional humanistic dimension which is so often driven by the researchers' wish
to make this world a better place (at least a little bit), be it by giving advice to learners who do
not know how to learn a foreign language, or by helping teachers who seem to be losing
control and who cannot objectively see their own mistakes in the teaching process and keep
asking themselves why the students dislike their subject.
The present study was partly motivated by similar questions and issues in the language
learning and teaching process in Croatia. The study was carried out in order to describe the
relationship between language learning strategies, motivation and communicative competence
in a secondary school population of learners of German and English as foreign languages. The
first five chapters present the theoretical background of individual learner characteristics, the
role of strategies and motivation in relevant theories and models, as well as a research review.
The present study is decribed in detail in the sixth chapter. The use of language learning
strategies and motivation were assessed by means of two questionnaires. Communicative
competence was assessed by means of insight into the outcomes of a standardized language
test carried out by the National Centre for the External Evaluation of Education. The data
were analyzed by means of the following statistical procedures: factor analysis, oneway
analysis of variance and correlational analysis.
The results indicated an interesting association between language learning strategies,
motivation and communicative competence with the context proving to be more than a
passive background variable. Moreover, the context seems to be a highly active factor
interacting with all the main variables and at the same time serving as a frame in which all the
variables interact. According to our expectations, many statistically significant results were
obtained between the two groups of learners, for example for the use of certain types of
language learning strategies, the level of motivational intensity and communicative
competence. Research findings also indicate an extremely important role of language use in
learning a foreign language which seems to be best decribed by a frequent use of
communicative-metacognitive strategies that seem to have a dual function, that of learning
strategies as well as self-motivational strategies. In accordance with the research findings the
so-called model of communicative self-regulation is proposed, with an emphasis on the
learners' proactiveness in order to further clarify the role of language learning strategies,
motivation and other motivational factors involved in the process of foreign language
learning.
Finally, possible implications for pedagogical practice are discussed with the aim to
facilitate the process of foreign language learning and teaching in Croatia.
Strategije učenja i motivacija danas predstavljaju vrlo aktualno i intrigantno područje
istraživanja u ovladavanju inim jezikom. Spoznaje koje proizlaze iz istraživanja tih fenomena,
naime, ne omogućuju korak naprijed „samo“ u teorijskom, već osobito i u praktičnom smislu.
Drugim riječima, i strategije učenja i motivacija čimbenici su na koje se može djelovati, što ih
čini vrlo živim i snažnim saveznicima učenika u procesu ovladavanja stranim jezikom.
Činjenica da proučavanje individualnih razlika, dakle, ne ostaje tek „mrtvo slovo na papiru“,
daje tim istraživanjima i dodatnu humanističku dimenziju u čijem se središtu nalazi želja
istraživača da barem u maloj mjeri naš svijet učini boljim bilo kroz savjet bilo kroz pomoć
učeniku koji ne zna kako učiti strani jezik ili, pak, nastavniku koji u svom radu ne može
objektivno procijeniti u čemu griješi te se pita zašto učenici ne vole upravo njegov predmet.
Motivacija za opisano istraživanje u radu dijelom je proizišla iz sličnih pitanja i
problematike u ovladavanju i poučavanju stranih jezika u hrvatskom obrazovnom kontekstu.
Istraživanje je provedeno kako bi se dobio jasniji uvid u odnos strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao
stranih jezika. Teorijski dio rada obuhvaća pet poglavlja te pruža uvid u teorijsku pozadinu
individualnih razlika, ulogu strategija učenja i motivacije u okviru raznih teorijskih pristupa;
donosi se pregled najutjecajnijih istraživanja i razmatra odnos strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije. U šestom je poglavlju detaljno opisano provedeno
istraživanje. Uporaba strategija učenja i motivacija za učenje stranih jezika ispitani su pomoću
upitnika, a komunikacijska je jezična kompetencija utvrđena ocjenom iz stranoga jezika na
ispitu državne mature. Dobiveni su podatci analizirani sljedećim statističkim postupcima:
faktorskom analizom, jednosmjernom analizom varijance i korelacijskom analizom.
Rezultati su potvrdili izrazitu povezanost strategija učenja, motivacije i
komunikacijske jezične kompetencije s kontekstom koji se ističe ne kao pasivna pozadinska
varijabla, već kao vrlo aktivan čimbenik koji je u interakciji sa svakom od navedenih
varijabla, a ujedno i pruža okvir u kojem se svi čimbenici međusobno prožimaju. Sukladno
očekivanjima, istraživanjem su utvrđene brojne statistički značajne razlike među učenicima
njemačkog i engleskog jezika, a odnose se, primjerice, na učestalost uporabe pojedinih tipova
strategija učenja, intenzitet motivacije te ovladanost komunikacijskom jezičnom
kompetencijom u stranom jeziku. Nalazi ukazuju i na vrlo važnu ulogu jezične uporabe u
ovladavanju stranim jezikom i to pretežito kroz učestalu primjenu komunikacijskometakognitivnih
strategija koje se ističu kao strategije učenja i samomotivacijske strategije.
Sukladno tomu, predlaže se model komunikacijske samoregulacije kojim se nastoji pojasniti
uloga i mjesto strategija učenja, motivacije i drugih motivacijskih čimbenika u procesu
ovladavanja stranim jezikom pri čemu se naglašava aktivna uloga učenika.
Opisuju se i moguće implikacije dobivenih nalaza za nastavu stranih jezika te se daj
PDF
