U ovom su radu određeni udjeli ukupnih antocijana, flavonoida, fenolnih spojeva i mineralnih tvari u pet kultivara (MS, SK, PY, PC i KK) crne slatke (ljepljive) riže, porijeklom iz Tajlanda. Ispitana ...je antioksidacijska aktivnost ekstrakata rižinih mekinja bogatih antocijanima, i to: sposobnost uklanjanja dušikovog(II) oksida (NO˙), superoksidnog aniona (O2˙ˉ) i lipidnih peroksida (LOO˙). Također je ispitan mogući kemoprevencijski učinak ekstrakata, uzrokovan indukcijom enzima koji sudjeluju u drugoj fazi detoksikacije stanica. Taj je učinak praćen mjerenjem povećanja aktivnosti kinon reduktaze u stanicama hepatoma murine. Ekstrakt kultivara KK imao je najveći udjel ukupnih antocijana, ekstrakt kultivara SK najveći udjel ukupnih flavonoida, a kultivara PC najveći udjel fenolnih spojeva. Kultivar KK imao je najveću sposobnost uklanjanja NO˙ radikala, kultivar MS najveću sposobnost uklanjanja O2˙ˉ radikala, a kultivar SK najveću sposobnost uklanjanja LOO˙ radikala. Antioksidacijska aktivnost ekstrakata ovisila je o zbirnom utjecaju ukupnih antocijana, flavonoida i fenolnih spojeva; niti jedna od tih skupina spojeva nije imala prevladavajući učinak. Odnos između udjela mineralnih tvari i antioksidacijske aktivnosti uglavnom nije pratio određeni trend, pa je zaključeno da mineralne tvari ne utječu na antioksidacijsku aktivnost ekstrakata. Rižine mekinje sadržavale su velike udjele nekih esencijalnih mineralnih tvari: 103-133 μg cinka, 11-18 μg selena i 3,8-7,1 μg bakra u gramu suhe tvari. Kultivar PC imao je najjači kemoprevencijski učinak, s najnižom vrijednosti CD (koncentracijom potrebnom da se udvostruči aktivnost kinon reduktaze) od 0,7 μg/mL. Rezultati pokazuju da su mekinje crne slatke riže bogate fitokemijskim spojevima i nekim esencijalnim mineralnim tvarima, te da bi se mogle upotrijebiti za kemoprevenciju.
Ovarijski stimulacijski sindrom je najopasnija komplikacija nakon primjene gonadotropina. Ne postoji nijedna preventivna ni farmakološka intervencija koja u potpunosti sprječava pojavu ovoga ...sindroma. Najbolja strategija koja smanjuje pojavnost takvog stanja je identifikacija rizičnih bolesnica prije stimulacije ovulacije te prepoznavanje mogućih predznaka bolesti. Anamnestički podatak o ranijoj hiperstimulaciji jajnika predstavlja važan rizični čimbenik za ponovno javljanje sindroma. Rizičnost za nastanak sindroma je očita pri korištenju gonadotropina u većim dozama, kao i kod primjene agonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona. Humani korionski gonadotropin je glavni rizični čimbenik. Kombinacija prethodno utvrđene dijagnoze policističnih ovarija te koncentracija estradiola iznad 4500 pg/mL omogućuju bolje predskazivanje čimbenika rizičnosti. Koncentracija inhibina u serumu nije pouzdana u predikciji sindroma. Nedavne spoznaje o antimilerovom hormonu kao pouzdanom kandidatu u predskazivanju sindroma, vaskularnom faktoru rasta s kaderinom kao pokazateljima vaskularne propusnosti te otkriće mutacija receptora folikularno stimulirajućeg hormona koji ukazuju na težinu bolesti predstavljaju nove uvide u prognozi ovoga sindroma. Prepoznavanje ovih prognostičkih biljega u rizičnoj skupini bolesnica bilo bi vrlo korisno u prevenciji sindroma prije pojave simptoma bolesti.
U ovom radu su, na osnovu matematičkih MKE modela i mjerenja na stvarnom stroju, analizirani međuzavojni kratki spojevi armaturnog i uzbudnog namota sinkronog stroja. Analizom magnetskog polja u ...zračnom rasporu doneseni su zaključci o stanju stroja. Senzorima za mjerenje magnetske indukcije (Hall sonda) smještenima u zračni raspor, tj. na zub statora i polnu papuču snimana je raspodjela magnetske indukcije. Proračuni na modelima vršeni su za normalno i kvarno stanje stroja pri praznom hodu te opterećenju. Provedena su mjerenja na stvarnom stroju za ista radna stanja, kako bi se potvrdili rezultati proračuna te donijeli zaključci na osnovu kojih je moguće pravovremeno utvrditi međuzavojni kratki spoj. Odabrana mjesta promatranja magnetske indukcije korištena su da bi se pravovremeno i pouzdano detektirao kvar. Na osnovu dobivenih rezultata numeričkog proračuna i mjerenja, pokazano je da je za pouzdanu detekciju kratkog spoja između zavoja armaturnog namota potrebno raspodjelu magnetske indukcije promatrati Hall sondom smještenom na polnoj papuči rotora (s rotorske strane). Nasuprot tome, za pouzdanu detekciju međuzavojnog kratkog spoja uzbudnog namota, raspodjelu magnetske indukcije potrebno je promatrati Hall sondom smještenom na zub statora (sa statorske strane). Rezultati su također pokazali da za pouzdanu detekciju kvarova nije dovoljno samo promatrati promjene u amplitudi promatranog valnog oblika, nego je potrebno provesti i frekvencijsku analizu valnog oblika te pratiti promjene u amplitudi karakterističnih harmonika.
Provedena su elektroencefalografska (EEG) istraživanja kod pokusno izazvane boli u koza sa svrhom da se ustanovi utjecaj stresa uzrokovanoga proizvodnim procesom na elektroencefalogram. Analizirani ...su rezultati nakon dvokratnoga postupka EEG-a primjenom bipolarnih elektroda na kožu lubanje u četiri odrasle koze (križane Jamunapari i lokalne) u dobi od 8 do 12 mjeseci, tjelesne mase 10 ± 2 kg. Bol je bila izazvana čvrstim stezanjem gumenoga poveza na bazi repa u koza bez anestezije i u koza s epiduralnom anestezijom. Za regionalnu je anesteziju bio upotrijebljen 2 %-tni ksilokain ubrizgan u epiduralni prostor. EEG je bila provedena 0., 2. i 5. minute nakon izazivanja boli te 0., 2. i 5. minute po prestanku bolnoga podražaja. Frekvencija EEG nakon bolnog podražaja u koza bez anestezije iznosila je 38,50 ± 1,96 Hz 0. minute, 33,88 ± 1,42 Hz 2. minute i 31,25 ± 1,39 Hz 5. minute, a u koza s lokalnom anestezijom 41,88 ± 0,91 Hz, 35,63 ± 0,94 Hz i 31,50 ± 0,82 Hz. Frekvencije su se kretale od 26 do 46 Hz u koza bez anestezije, a 27 do 45 Hz u koza s primijenjenom epiduralnom anestezijom, dok su amplitude bile veće nakon 2 minute bolnog podražaja u obje skupine. Frekvencije su se značajno povećale (P<0,05) dvije minute nakon prestanka bolnog podražaja u koza bez lokalne enestezije, dok su se u onih s epiduralnom anestezijom početno značajno povećale, a zatim značajno smanjile. Amplitude i frekvencije za vrijeme i nakon bolnog podražaja bile su međusobno značajno različite, a također i značajno veće nego u kontrolnih koza (27,75 ± 1,13 Hz and 5,80 ± 0,21 μV). Značajne promjene u ponašanju životinja bile su uočene nakon bolnog podražaja. Promjene u elektrokardiogramu mogu se rabiti za proučavanje boli i određivanje jačine boli u koza.
U kliničkim je studijama kombinacija fludarabina, ciklofosfamida i rituksimaba (FCR) pokazala odlične rezultate u liječenju bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom (KLL) i postala zlatni ...standard u prvoj liniji liječenja takvih bolesnika bez znatnijih komorbiditeta. Cilj rada bio je ispitati terapijsku djelotvornost, toksičnost i provedivost ovog protokola u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Retrospektivno su analizirani tijek i ishodi liječenja 43-oje bolesnika s KLL-om sa Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Shema primjene rituksimaba razlikovala se od one u kliničkim studijama; primjenjivan je infuzijski u dozi od 375 mg/m2 u svim ciklusima, u ukupno osam doza u prvoj, odnosno šest u kasnijim linijama liječenja. Na liječenje je odgovorilo 95% bolesnika, a 83% postignulo je kompletnu remisiju. Trogodišnje preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti u prvoj liniji liječenja (29 bolesnika) bilo je 90 i 80%, a u kasnijim linijama 86 i 62%. Teške neutropenije zabilježene su u 46% bolesnika, a teške infekcije u 9% bolesnika. Ishodi liječenja i toksični profil u svakodnevnome kliničkom radu usporedivi su s onima iz kliničkih studija
U okviru ovog rada pripravljena su ukupno 73 nova liganda derivata trifenilfosfina s aminokiselinama, kraćim peptidima i/ili aminima. Ligandi su podijeljeni u tri skupine (A, B i C) obzirom na ...supstituciju fenilnog prstena fosfina i dentatnost, a njihovi in situ pripravljeni kompleksi s Rh(I) ispitani su kao homogeni katalizatori u reakcijama enantioselektivnog hidrogeniranja dvaju modelnih supstrata, metil-2-acetamidoprop-2-enoata (S1) i metil-(Z)-2-acetamido-3-fenilprop-2-enoata (S2). Kiralna informacija aminokiselina udaljena je od prokiralnog metala, a prenosi se "posrednom indukcijom" putem vodikovih veza. Postignuti maksimalni enantiomerni višak (ee) iznosi ee(R) = 68%, ee(S) = 84% i ee(R) = 81% upotrebom monodentatnih A, B, odnosno bidentatnih C liganda. Pripravljeni su Pd(II) i Pt(II) kompleksi s A i B u svrhu ispitivanja interakcija među ligandima. Priređeni ligandi i njihovi metalni kompleksi okarakterizirani su različitim analitičkim metodama (1H, 13C, 31P NMR, COSY, NOESY, ESI-MS, MALDI-TOF HRMS, CD i difrakcija X-zraka na jediničnom kristalu), a stereokemija produkata reakcije hidrogeniranja objašnjena je stereokemijskom analizom i DFT izračunima.
Within this thesis, a total of 73 new ligands based on triphenylphosphine derivatives with aminoacids, short peptides and/or amines, were synthesized. The ligands were divided into three categories (A, B, and C) by the phosphine phenyl ring substitution and denticity. Their in situ prepared Rh(I) complexes were tested as catalysts in the enantioselective hydrogenation of model substrates, methyl-2-acetamidoprop-2-enoate (S1) and methyl-(Z)-2-acetamido-3-phenylprop-2-enoate (S2). Chiral information from distant amino acids is transmitted to the prochiral metal through "backdoor induction" via hydrogen bonding. The obtained maximal enantiomeric excess (ee) is ee(R) = 68 %, ee(S) = 84 % and ee(R) = 81 % using monodentate A, B, and bidentate C ligands, respectively. Pd(II) and Pt(II) complexes of A and B were synthesized as model compounds for examination of ligand interactions. The ligands and their metal complexes were characterized with different analytical methods (1H, 13C, 31P NMR, COSY, NOESY, ESI-MS, MALDI-TOF HRMS, CD, and single crystal X-ray diffraction). The stereochemistry of the hydrogenation products was explained using stereochemical analysis and DFT calculations.
Logički pozitivisti zastupaju primjenu kriterija verifikacije u znanosti
kao načela koje opravdava znanstvene iskaze i daje smisao znanstvenim
pojmovima i iskazima. Međutim, takvo načelo dovodi u ...pitanje ne samo
mnoge filozofske pojmove nego i pojmove prirodnih znanosti. A načelo
verifikacije, povezano s metodom indukcije, ne jamči nužnost i općenitost
verificirane teorije. Kritički racionalizam Karla Poppera podsjetio je na
problem opravdanja vrijednosti nepotpunoga induktivnog zaključivanja
te zastupa princip opovrgavanja (falsifikacije) znanstvenih teorija pomoću
deduktivno izvedenih singularnih iskaza. Mogućnost falsifikacije neke
teorije kriterij je za razgraničenje znanstvenih iskaza od neznanstvenih
stavova matematike, logike i metafizike. Ovim radom autor pokušava
ukazati na nepotpunost obiju spomenutih teorija u slučaju kada pretendiraju
na isključivost svoje metode, ali i njihovu znanstvenu važnost,
kompatibilnost i uzajamnost.
Udžbenik logike Gaje Petrovića poticajan je za raspravu o potrebi da logika i nadalje bude samostalan predmet i da bude zastupljena u nastavnom programu svake srednje škole. Razlog je što se logika ...odnosi na uspostavljanje i otkrivanje misli, na osnovi kojih bi se i pomoću kojih moglo pristupiti mjerodavnom rješavanju filozofskih i znanstvenih problema. U vezi sa sintezom misli i njezina predmeta izlazi na vidjelo mogućnost korelacije gradiva iz logike i tema iz drugih filozofskih i znanstvenih disciplina. Tradicionalnu i modernu logiku (pri čemu je pojam modernoga povijesno problematičan) neophodno je sagledavati u njihovu suodnosu budući da svaka ima svoju (didaktičku) vrijednost. Usprkos tendenciji potiskivanja tradicionalnih logičkih tema, aktualnost tema koje je Petrović iznio u svojoj Logici neprijeporna je te bi ona i nadalje trebala biti zastupljena u školskom programu.
U radu pokušavam pružiti opravdanje pripisivanja svojstva nužnosti parti¬kularnim empirijskim zakonima. Naime, Humeovom formulacijom problema indukcije ugroženo je svojstvo nužnosti partikularnih ...empirijskih zakona jer ako ih shvatimo kao generalizacije iz iskustva, nikada ne možemo tvrditi da nužno vrijede i za period koji nije predmet našeg iskustva. Također, indukciju se ne može opravdati pozivanjem na iskustvo u kojemu su se dvije pojave jav¬ljale konstantno združene zajedno. Naime, upravo je iskustvo element koji je formuliranjem problema indukcije doveden u pitanje pa je svaki aposterioran pokušaj opravdanja indukcije osuđen na neuspjeh jer je cirkularan. Dakle, ako se pokušava pružiti valjano opravdanje indukcije, ono može biti apriorno, tj. indukcija se može pokušati opravdati pomoću elemenata koji nemaju svoje porijeklo u empirijskom iskustvu. Kantov smjer opravdanja indukcije primjer je takve vrste opravdanja. Indukcija je opravdana unutar Kantova shvaćanja znanosti. Znanost Kant shvaća kao napravu za klasificiranje i objašnjavanje pojava pa prema tome svaka znanstvena teorija ima prvenstveno objašnja¬valačku ulogu. Znanost takvog oblika omogućena je apriornom idejom sustav¬nog jedinstva prirode. Ta ideja opravdava reduciranje beskonačnog broja partikularnih empirijskih zakona na manji broj općenitijih empirijskih zakona. Ona također opravdava izrađivanje sustava empirijskih zakona u kojemu op¬ćenitiji empirijski zakoni objašnjavaju partikularnije empirijske zakone te na taj način jamče njihovo svojstvo nužnosti. Općenitiji empirijski zakoni su oni koji objašnjavaju veći broj pojava od partikularnijih empirijskih zakona. Dakle, unutar objašnjavalačkog sustava empirijskih zakona partikularne empirijske zakone možemo smatrati nužnima. Suština apriornosti opravdanja indukcije je u tome da apriorna ideja sustavnog jedinstva opravdava izgradnju sustava unutar kojega partikularni empirijski zakoni imaju svojstvo nužnosti.
PDF
