Uvod: Zdravstveni djelatnici su rizična skupina za HIV-infekciju i imaju ključnu ulogu u prevenciji HIV-a. Cilj: Procijeniti znanje i stavove i korelaciju znanja i stavova zdravstvenih djelatnika o ...HIV-infekciji. Ispitanici i metode. Ispitanici su zdravstveni djelatnici zaposleni u Domovima zdravlja: Bugojno, Donji i Gornji Vakuf. Upitnik je samostalno izrađen. Stavovi su ispitivani na osnovi modificirane Likertove ljestvice. Procjena znanja i stavova napravljena je tako da više od 50% točnih odgovora ukazuje na dobro znanje i pozitivan stav. Za testiranje statističke značajnosti korišten je χ² test (p <0.05). Za određivanje korelacije varijabli znanje i stavovi korišteni su Pearsonov i Spearmanov koeficijent korelacije. Rezultati: U istraživanju je sudjelovao 81 zdravstveni djelatnik – 57 (70%) žena i 24 (30%) muškarca. Najveći broj ispitanika bile su medicinske sestre (57%), prosječne dobi 36 godina života i 13 godina radnoga staža. Većina ispitanika pokazali su relativno dobro znanje o HIV-infekciji (73%) i pozitivne stavove prema HIV-pozitivnim osobama (80%). Koeficijent korelacije za zbirne vrijednosti znanja i stavova iznosio je 0,336, sa statističkim značajem 0,002. Zaključak: Da bi se poboljšala praksa, smanjila stigma i diskriminacija HIV-pozitivnih osoba u zdravstvenim ustanovama, potrebno je provoditi kontinuiranu edukaciju svih zaposlenika.
Pseća je herpesviroza globalno prisutna virusna zarazna bolest prouzročena psećim herpesvirusom 1 (Canid alphaherpesvirus-1; CHV). Infekcija ovim virusom ima dvije faze: litičku i latentnu. Sam ishod ...infekcije uvelike ovisi o dobi i razvijenosti imunološkog sustava psa. Najznačajnija patološka posljedica pseće herpesviroze je liza endotelnih stanica i epitelnih stanica više organskih sustava koja se pojavljuje u imunodeficijentnih štenaca. Zbog pantropizma CHV-a, posljedica infekcije je nekrohemoragična upala mnogobrojnih organa zbog koje štenci nerijetko i ugibaju. U imunokompetentnih starijih pasa, iako često asimptomatska, litička infekcija može biti i smrtonosna. Klinički simptomi uključuju infekcije dišnog i spolnog sustava i očiju. Najčešće prisutna lezija očiju je konjunktivitis, ali mogu se pojaviti i ulceracije, petehijalna krvarenja i eksudativni blefaritis s krustama i alopecijom. Utjecaj CHV-a na respiratorni sustav rezultira blagim rinitisom, faringitisom i traheobronhitisom, iznimno pneumonijom. CHV se često povezuje i sa zaraznim traheobronhitisom u pasa, tzv. ‘’kašaljem štenare’’. Infekcija spolnog sustava ograničena je na hiperemiju vagine ili prepucija s hiperplastičnim limfoidnim folikulima te papulovezikularnim lezijama, ali se smatra najvažnijim izvorom infekcije za štenad pri porođaju. Prestankom kliničkih simptoma CHV prelazi u fazu latencije u živčanim ganglijima te se na taj način trajno zadržava u domaćinu. Prilikom stresa i imunosupresije latentni se CHV virus može reaktivirati i uspostaviti litičku fazu. Time se virus ponovno počinje replicirati i izlučivati, a oboljeli pas se mora isključiti iz uzgoja jer predstavlja izvor daljnjeg širenja virusa. Ipak, primjenom cjepiva u gravidnih kuja moguće je zaštititi novorođenu štenad te spriječiti teške posljedice herpesviroze u pasa.
Malarija je još uvijek najznačajnija parazitarna infekcija na svijetu, značajan uzrok pobola i smrtnosti u endemskim zemljama te predstavlja velik rizik za putnike u te krajeve. Ključan dio u ...globalnoj borbi protiv malarije je mogućnost brze i točne detekcije uzročnika. Tehnološki napredak otvara nove dijagnostičke mogućnosti no, najstarija metoda, konvencionalna mikroskopska dijagnostika malarije i dalje predstavlja zlatni standard. Cilj ovog teksta je pregledati dio relevantne literature o dijagnostičkim metodama za malariju koje se najčešće upotrebljavaju u kliničkoj praksi u endemskim i neendemskim zemljama: mikroskopskoj dijagnostici, brzim antigenskim testovima (BAT), molekularnim metodama i serologiji. Također, iznosimo podatke o nekim od novijih napredaka u dijagnozi malarije.
Mikroorganizmi mogu postojati kako u planktonskom, tako i u stanju biofi lma. Svaki fenotip ima ulogu u zakašnjelom zacjeljivanju te uzrokuje infekcije akutnih i kroničnih rana. Međutim, virulentni ...biofi lm je osnovni razlog da do zacjeljivanja rana ne dolazi pravodobno. Zbog hipoteze da mikroorganizmi mogu adherirati za svaku površinu, biofilm se može naći u svim kroničnim ranama. Međutim, sam po sebi biofi lm nije najveća prepreka zacjeljivanju kroničnih rana, već njegova virulentnost i patogenost. Ustanoviti koji specifi čni patogeni biofi lm uzrokuje zakašnjelo zacjeljivanje rana pomoglo bi boljoj praksi u liječenju i njezi rana, no poteškoća i daljnje provođenje velikih randomiziranih kontroliranih studija o biofilmu moguće je samo vizualnom dijagnostikom odnosno dokazom biofi lma mikroskopskom analizom histološki obrađenog bioptata rana.
The objective of our research was to compare the results of human papillomavirus (HPV) typing and occurrence of the most important risk factors for cervical cancer obtained in the towns of northern, ...central and southern regions of Montenegro, in subjects between 30 and 35 years of age, in accordance with the new screening program introduced by the Ministry of Health of Montenegro in 2018. The study included 400 patients aged 30-35 years from Rozaje, Berane, Budva and Podgorica, 100 from each town, who underwent HPV typing in accordance with the latest screening program for early detection and prevention of cervical cancer, approved by the Ministry of Health of Montenegro in 2018. The material was obtained and sampled at the Health Clinics in Rozaje, Berane, Podgorica and Budva. Specially designed brushes were used to take swabs from the cervices, which were then sampled in separate collection tubes that contained a liquid transport medium. The samples were then sent for further analysis to the Institute of Public Health of Montenegro where HPV typing was performed using the real-time polymerase chain reaction method. The results were encrypted and obtained electronically. The data obtained from the questionnaires each subject filled out in accordance with this program were analyzed and the subjects willingly agreed to partake in the screening program. Nearly one-quarter of subjects had a positive HPV finding. The group of HPV positive women included significantly more women from Podgorica (chi-square-test=26.455, p<0.001), women with very good living conditions (chi-square-test= 12.264, p<0.001), women who smoked cigarettes (chi-square-test=5.074, p=0.024), women who had the first sexual intercourse between the ages of 17 and 20 (chi-square-test=5.874, p=0.015), and women who did not have permanent partners (chi-square-test=6.061, p=0.014). Among the observed socio-demographic characteristics and sexual behaviors of our subjects that proved to be non-significant variables in their HPV statuses we excluded the length of smoking habit (chi-square-test=0.638, p=0.424) and protected sexual intercourse (chi-square-test=2.628, p=0.105). By implementing the screening program and HPV typing, we came to a conclusion that the problem of cervical cancer could be solved or at least mitigated by raising awareness of the causes and incidence of cervical cancer, as well as by being well informed on its curability, predictability and protection during intercourse, which would contribute to positive changes. Key words: HPV infection; Risk factors; Cervical cancer Cilj naega istraivanja bio je usporediti rezultate tipizacije humanog papilomavirusa (HPV) i zastupljenosti najvanijih cimbenika rizika za oboljele od raka grlica maternice izmedu gradova sjevernog, centralnog i junog podrucja Crne Gore u populaciji ena u dobi od 30-35 godina, predvidene novim programom probira koji je Ministarstvo zdravlja Crne Gore uvelo 2018. godine. Studijom su obuhvacene bolesnice iz Roaja, Berana, Budve i Podgorice, ukupno njih 400 (po 100 iz svakog grada) kod kojih je provedena HPV tipizacija predvidena najnovijim programom probira za rano otkrivanje i prevenciju raka grlica maternice Ministarstva zdravlja Crne Gore u 2018. godini. Materijal je uzorkovan u ambulantama Domova zdravlja u Roajama, Beranama, Podgorici i Budvi. Specijalnim cetkicama se uzima bris s grlica maternice, a zatim uzorkuje u posebnoj epruveti s podlogom i alje na analizu u Institut za javno zdravlje Crne Gore gdje se radi HPV tipizacija metodom RT-PCR (real-time polymerase chain reaction). Rezultati su se dobivali elektronicki i ifrirani. Svim ispitanicama su se uzeli i analizirali podaci iz anketnog upitnika koji je sastavljen kao dio ovoga programa, a ispitanice su dobrovoljno pristale na program probira. Gotovo jedna cetvrtina ispitanica je imala pozitivan nalaz HPV. U skupini ena pozitivnih na HPV bilo je znacajno vie ena iz Podgorice (chi-square-test=26,455, p<0,001), ena koje imaju vrlo dobre uvjete ivota (chi-square-test= 12,264, p<0,001), ena koje pue cigarete (chi-square-test=5,074, p=0,024), ena koje su imale prvi seksualni odnos u dobi od 17-20 godina (chi-square-test=5,874, p=0,015) i ena koje nemaju stalne partnere (chi-square-test=6,061, p=0,014). Promatrajuci sociodemografske karakteristike i seksualno ponaanje ispitanica prema HPV statusu kao varijable koje nisu pokazale znacajnost izdvojile su se puacki sta (chi-square-test=0,638, p=0,424) i zaticen seksualni odnos (chi-square-test=2,628, p=0,105). Provodenjem programa probira i HPV tipizacije dolazimo do zakljucka da bi se problem mogao rijeiti ili barem ublaiti podizanjem svijesti o uzrocima i ucestalosti raka grlica maternice kao i informiranosti o izljecivosti, predvidljivosti i seksualnoj zatiti, to bi doprinijelo pozitivnim promjenama. Kljucne rijeci: HPV infekcija; Cimbenici rizika; Karcinom grlica maternice
Cilj: Cilj je prikazati kirurško i antimikrobno liječenje komplicirane kirurške infekcije uzrokovane Acinetobacter baumannii.
Prikaz slučaja: 57-godišnja pacijentica bila je premještena u našu ...ustanovu tri tjedna nakon osteosinteze proksimalnog multifragmentarnog prijeloma tibije s postoperacijskom infekcijom kosti i mekog tkiva uzrokovanom A. baumannii. Prema nalazu iz vanjske ustanove, osim na karbapeneme, fluorokinolone i aminoglikozide, soj je bio rezistentan i na sulbaktam i kolistin. U trenutku prijema pacijentica je bila febrilna, povišenih upalnih parametara i na terapiji ciprofloksacinom i rifampicinom. U našoj ustanovi ponovno su uzeti mikrobiološki uzorci iz kojih je bio izoliran multirezistentan A. baumannii, ali osjetljiv na sulbaktam i kolistin. Uz nekrektomiju mekog tkiva i sekvestrektomiju zahvaćenog dijela kosti te rekonstrukcijsko kirurško liječenje, provedena je i kombinirana terapija kolistinom i fosfomicinom tijekom 14 dana. Nakon 23 dana hospitalizacije pacijentica je dobrog općeg stanja i lokalnog nalaza otpuštena na fizikalnu terapiju.
Zaključak: A. baumannii uzrokuje manje od 3% kirurških infekcija, a osobito su rizični bolesnici s prethodnim ozljedama kosti i mekog tkiva te prethodno provedenom antibiotskom terapijom. Kolistin je terapija izbora za liječenje infekcija uzrokovanih multirezistentnim A. baumannii. Iako je A. baumannii intrinzično rezistentan na fosfomicin, smatra se kako se u kombinaciji s kolistinom postiže sinergističko djelovanje. Budući da je fosfomicin mala molekula, dobro prodire i u biofilm. Kod naše pacijentice kombinacijom antimikrobne terapije i kirurškog liječenja postigao se odličan klinički ishod.
Izmijenjeni imunološki odgovor zajednički je nazivnik bolesnicima sa cirozom jetre te onima s transplantiranom jetrom, a
sukladno tome obje su populacije pod povećanim rizikom od bakterijskih ...infekcija. Klinička slika razlikuje se od one u općoj populaciji, a uobičajeni znakovi upale su nepouzdani. Bakterijske infekcije vodeći su uzrok pobolijevanja i smrtnosti u bolesnika s uznapredovalom jetrenom bolesti, a rizik od smrtnog ishoda u sepsi dvostruko je veći nego u općoj populaciji. Bolesnici s transplantatom sve duže preživljavaju zahvaljujući napretku u kirurškoj tehnici i imunosupresiji, a kao vodeće rane i kasne posttransplantacijske komplikacije izdvajaju se upravo bakterijske infekcije. Spektar uzročnika i tip infekcije su široki, a veliku ulogu ima vrijeme proteklo od transplantacije. U obje skupine pravodobna dijagnostička obrada te terapijska intervencija ključ su pozitivnog ishoda.
Coronavirus disease 2019 (COVID-19) can be diagnosed as occupational disease by an occupational health physician (OHP), if supported by relevant work-related and medical documentation. The aim of ...this study was to analyse such documentation submitted by Croatian healthcare workers (HCWs) and discuss its relevance in view of European and Croatian guidelines. The study included 100 Croatian HCWs who were SARS-CoV-2-positive and requested that their infection be diagnosed as occupational disease by their OHPs from 1 May 2020 to 10 March 2021. As participants they were asked to fill out our online Occupational COVID-19 in Healthcare Workers Questionnaire. For the purpose of this study we analysed answers about the type of close contact at the workplace, COVID-19 symptoms, and enclosed work-related (job description, employer statement about exposure to SARS-CoV-2) and medical documentation (positive SARS-CoV-2 polymerase chain reaction test and patient history confirming the diagnosis of COVID-19). Most participants were working in hospitals (N=95), mostly nurses (N=75), who became infected by a patient (N=68) or colleague (N=31), and had at least one COVID-19 symptom (N=87). Eighty participants did not enclose obligatory documents, 41 of whom failed to submit job description and 31 both job description and employer statement. These findings confirm that the major risk of occupational COVID-19 in HCWs is close contact with patients and colleagues, and points out the need for better cooperation between OHPs, occupational safety experts, employers, and diseased workers.
U jedinicama intenzivnoga liječenja (JIL) intrahospitalne infekcije (nozokomijalne ili bolničke infekcije) (IHI) i sepsa su prosječno 5-10 puta učestalije u usporedbi s drugim bolničkim odjelima. ...Predispoziciju tome čine mnogi intrinzični i ekstrinzični faktori. Među njima su i neizostavne metode invazivnoga liječenja (IT). Učestalost IHI nastalih kao posljedica primjene IT-a (IHI-IT) u JIL-u iznosi 19 %. Incidencija IHI-IT-a je različita i specifi čna prema pojedinoj vrsti JIL-a (2-49 %). Najčešće IHI-IT su kateter sepse povezane s primjenom centralnog venskog katetera (IHI-CVK), pneumonije povezane s primjenom mehaničke ventilacije (IHI-VAP), infekcije urinarnog trakta kao posljedice uvedenog urinarnog katetera (IHI-UK) i infekcije pridružene kirurškim ranama (IHI-KR). IHI-KR se najčešće, zbog osobite specifi čnosti, opisuju odvojeno od IHI-IT-a. U posljednjih godina u izolatima kultura IHI-IT-a dominiraju gram-negativni bacili (Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae i Acinetobacter spp) u odnosu na gram-pozitivne bakterije (Staphylococcusaureus, Enterococcus spp), nerijetko rezistentnih sojeva. Posljedično, gljivične infekcije urotrakta, povezane s IHI-UK pokazuju sve višu incidenciju. Infekcije i/ili sepse uzrokovane invazivnim liječenjem dodatno otežavaju stanje intenzivnoga bolesnika, usporavaju njegov oporavak, produžavaju dužinu hospitalizacije i povećavaju mortalitet. IHI-IT su od posebnog interesa bolničkih i nacionalnih povjerenstava za nadzor infektivnih bolesti radi unaprjeđenja cjelokupne sigurnosti i kvalitete liječenja bolesnika u JIL-u te racionalizacije ukupnih sredstava nužnih u liječenju bolesnika s IHI-IT-em. Praćenje učestalosti IHI-IT u JIL-u je najkorisnija intra- i interhospitalna metoda praćenja učinkovitosti
nadzora i provedenih preventivnih mjera. Kao takva podliježe uniformnoj standardizaciji prema jedinstvenim međunarodnim
protokolima CDC-a (engl. Centers for DiseaseControl and Prevention; u SAD-u NHSN - “The National Healthcare Safety Network” ili u Europi TESSy - „The European Surveillance System for Communicable Disease“) sadržanima u dokumentaciji svakog bolničkog povjerenstva za praćenje infektivnih bolesti.
Dekubitus je lokalizirano oštećenje kože i/ili priležećeg tkiva uobičajeno iznad koštanih izbočina. Rezultat je pritiska ili pritiska
u kombinaciji s posmičnim silama, trenjem i vlagom. S obzirom na ...dugotrajnost i odgođeno cijeljenje dekubitus je kronična rana. Dekubitus nastaje kao posljedica kombinacije mikroembolije, ishemije i mionekroze. Ti patofi ziološki procesi idealna su podloga za umnožavanje mikroorganizama, dominantno bakterija i razvoj infekcije. Progresija razvoja dekubitusa dinamičan je proces koji prolazi nekoliko faza, a svaka je karakterizirana fi ziološko-anatomskim osobitostima, te mikrobiološkim statusom. Otvorena lezija bez zaštitne pokrovne barijere biva odmah kontaminirana, a ubrzo i kolonizirana fi ziološkom mikrofl orom domaćina, te mikrobima iz okoline. Ako izostanu preventivne mjere rana biva kritično kolonizirana i infi cirana. Karakteristika kronične rane - dekubitusa je da je kolonizirana, a infekcija se razvija ovisno o različitim čimbenicima od 2 % do 80 %. Sposobnost mikroba da uzrokuju infekciju ovisi o brojnim čimbenicima koji uključuju patogena i domaćina. Brojnost i količina virulentnih čimbenika mikroba određuje koefi cijent virulencije o čemu ovisi nadjačavanje imunog sistema domaćina te razvoj infekcije. U razvoju infekcije dekubitusa dominiraju dva bitna čimbenika mikroba, prisustvo adhezina i asocijacija s biofi lmom. Tako je infekcija dekubitusa kao kronične rane karakterizirana polimikrobnom i heterogenom populacijom mikroba, dominacijom fenotipa biofi lma kao primarnog čimbenika virulencije prisutnog u 90 % slučajeva, fenotipskoj hipervarijabilnosti vrsta i rezistencijom ili tolerancijom uzročnika na sve vrste biocida. Najznačajniji virulentni čimbenik je biofilm. To je korporativna zajednica mikroba s jasnom arhitekturom kojom upravljaju quorum sensing molekule. Preko njih se odvija komunikacija između specijesa, mijenja se fenotip i virulencija, te razvija rezistencija na razini genoma. Formiranje biofilma razvija se u nekoliko stadija, a brzina stvaranja mjeri satima. Mikroorganizmi u biofi lmu zaštićeni su od djelovanja imunog sustava domaćina i tolerantni ili rezistentni su na djelovanje antibiotika, antiseptika, stres. Bakterije koje uzrokuju infekciju dekubitusa pripadaju u oportunističke, ali i primarno patogene. Dominacija i kombinacija vrsta ovise o trajanju, lokalizaciji i stupnju dekubitusa. Dominantni uzročnici su Staphylococcus aureus, Streptococcus pyogenes, Pseudomonas aeruginosa, Peptostreptococcus spp. Danas, prevladavaju multiplorezistentne vrste kao što su MRSA, Acinetobacter spp, Pseudomonas spp. Kronična rana kao što je dekubitus idealna je za razvoj infekcije, osobito ako se ne poduzmu ciljani preventivni postupci. Dijagnoza infekcije je kompleksna i temelji se na kombinaciji primarnih i sekundarnih kliničkih simptoma, tkiva u rani, stanju okoline rane, biljezima upale te rezultatima mikrobiološke obrade ciljanih uzoraka - bioptata, koji je zlatni standard. Pri postavljanju dijagnoze infekcije bitno je razlikovati kritičnu kolonizaciju od infekcije dubokog tkiva, a što se temelji na kliničkim kriterijima nazvanim NERDS-STONEES. Učestalost infekcije dekubitusa iznosi 5 % do 80 %, a biofi lm je prisutan u 90%. Razumijevanje epidemiologije dekubitusa i praćenje komplikacija kao što je infekcija, temelj je za razumijevanje kronične rane i napora da se unaprijedi skrb, prevenira razvoj, a kurativni postupci da uključe kombinaciju strategija.
PDF
