Republika Hrvatska po pitanju inkluzije učenika s teškoćama u redovne odgojno-obrazovne ustanove aktivna je od 80-ih godina 20. stoljeća. Proces odgojno-obrazovne inkluzije u posljednje vrijeme u ...velikoj se mjeri ostvaruje putem pomoćnika u nastavi (PUN) odnosno stručnih komunikacijskih posrednika kao modela potpore obrazovanju i socijalizaciji učenika s teškoćama. Sukladno kontinuiranom rastu broja učenika s teškoćama očekuje se i kontinuitet rasta potrebe za uključivanjem pomoćnika u nastavi / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces. Premda je Republika Hrvatska u Ustav (NN 85/2010) te svoju obrazovnu politiku uključila istaknutu potrebu donijevši „Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima“ (NN 102/ 2018), još uvijek ne postoje čvrsti zakonski temelji kojima se jasno definiraju kriteriji odabira, kompetencija, sustavne evaluacije, edukacije i podrške osobama koje obavljaju poslove PUN. Cilj je ovog rada dati prikaz zakonske regulative koja se odnosi na uključivanje pomoćnika / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces te identificirati područja koja su nedovoljno zakonski regulirana. Iako se istraživanja na području inkluzivnog odgoja i obrazovanja posredovanjem PUN intenziviraju, s naglaskom na stavove, kompetencije te suradnju PUN i učitelja, ona su i dalje malobrojna i nedostatna. Svrha je ovoga rada pregledom dokumentacije ukazati na izazove te doprinijeti ujednačavanju odgojno-obrazovne inkluzivne prakse na nacionalnoj razini.
In terms of the inclusion of students with disabilities (SEN) in regular educational institutions, the Republic of Croatia has been active since the 1980s. In recent times, the process of educational inclusion has been largely facilitated through teaching assistants (TAs) who serve as professional communication mediators, providing support for the education and socialization of students with disabilities. Given the continuous growth in the number of students with disabilities, there is an expected increase in the demand for teaching assistants/communication mediators in the educational process. While the Republic of Croatia has recognized this need, as reflected in the Constitution (2010) and its educational policy, and by adopting the “Regulations on Teaching Assistants and Professional Communication Mediators” (OG 102/2018), there is still a lack of solid legal foundations that clearly define the selection criteria, competencies, systematic evaluations, education, and support for individuals performing TA duties. This research aims to provide an overview of the legal regulations related to the inclusion of assistants/communication mediators in the educational process and identify areas that are insufficiently regulated by the law. Although research in the field of inclusive upbringing and education through the mediation of TAs is increasing, with a focus on the attitudes, competencies, and cooperation of TAs and teachers, it remains limited and inadequate. This paper highlights the challenges through document review and aims to contribute to the standardization of educational policies at the national level.
Čim višja stopnja inkluzivnosti izobraževalnega sistema je cilj, h kateremu stremimo na vseh vzgojno-izobraževalnih ravneh. Inkluzivnost se nanaša na tiste posameznike in skupine, ki so bili skozi ...zgodovino večkrat izključeni, zaradi odstopanja od pričakovanih norm razvoja pa so bili pogosto tudi stigmatizirani. V članku so predstavljene glavne teoretske opredelitve koncepta inkluzije in sodobne sistemske rešitve vključevanja oseb s posebnimi potrebami v izobraževanje. Osredotočamo se na podobnosti in razlike med izobraževanjem oseb s posebnimi potrebami na različnih ravneh izobraževanja. Zanima nas, ali se identificirane prepreke na poti k inkluzivnosti šolskega sistema prenašajo z nižjih na višje ravni vzgojno-izobraževalnega sistema in kako to vpliva na inkluzivno naravnanost učnih skupnosti. Izhajamo iz analize relevantnih zakonodajnih dokumentov, spletnih strani, teoretske literature in sekundarnih virov o vključevanju oseb s posebnimi potrebami v sistem izobraževanja v Sloveniji. Ugotavljamo, da to, kar velja za izobraževalni sistem na douniverzitetni ravni, v veliki meri velja tudi za terciarno izobraževanje. Bolj kot inkluzivno se na vseh ravneh izobraževanja odraža integracijsko razumevanje vključevanja oseb s posebnimi potrebami. To hkrati pomeni odmik od širšega razumevanja inkluzije kot temelja za vzpostavljanje bolj inkluzivno naravnane učne skupnosti.
Da bi inkluzivno obrazovanje bilo kvalitetno ono treba dobre učitelje koji imaju mogućnost stalnog profesionalnog usavršavanja, stručno-razvojni tim i didaktička sredstva. Holistički pristup u kojem ...prevladava suradnja između svih dionika inkluzivnog procesa nameće se kao nužnost. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi doživljaj institucijske podrške koju učitelji razredne nastave primaju u radu s učenicima s teškoćama, od dostupnosti didaktičkih sredstava i mogućnosti profesionalnog usavršavanja, do suradnje sa sustručnjacima. U istraživanju je sudjelovalo 335 učitelja razredne nastave iz Republike Hrvatske. Podaci su prikupljeni kao dio većeg online istraživanja. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Upitnik je imao tri dijela. Za potrebe ovog rada izdvojeni su rezultati drugog dijela upitnika u kojem su sudionici procjenjivali institucijsku podršku koju dobivaju u školi za rad s učenicima s teškoćama. Rezultati istraživanja pokazuju da učitelji iskazuju zadovoljstvo suradnjom sa stručnom službom škole i podrškom koju dobivaju od kolega. Iskazuju neutralan stav u vezi dostupnosti didaktičkih sredstava i cjeloživotnog obrazovanja. Doživljaj uspješnosti suradnje sa stručnom službom škole ne ovisi o broju stručnih suradnika škole, dok je doživljaj dostupnosti didaktičkih sredstava i cjeloživotnog obrazovanja veći kod učitelja onih škola koje imaju veći broj stručnih suradnika.
For inclusive education to be of high quality, good teachers who have the possibility of continuous professional development, a professional development team, and didactic resources are needed. A holistic approach in which cooperation between all stakeholders in the inclusive process prevails is imposed as a necessity. The goal of the research was to determine the experience of institutional support that classroom teachers receive in working with students with disabilities, from the availability of didactic resources and opportunities for professional development to cooperation with fellow experts. 335 classroom teachers from all over the Republic of Croatia participated in the research. The data was collected as part of a larger online survey. Participation in the research was voluntary and anonymous. The questionnaire consisted of three parts. For the purposes of this paper, the results of the second part of the questionnaire were selected, in which the respondents evaluated the institutional support they receive at the school for working with children with disabilities. The results of the research show that teachers are satisfied with the cooperation with the professional service of the school and the support they receive from their colleagues. They express a neutral attitude regarding the availability of didactic resources and lifelong education. The experience of the success of cooperation with the school’s professional service does not depend on the number of professional associates at the school, while the experience of the availability of didactic resources and lifelong education is greater for teachers at those schools that have a larger number of professional associates.
Odgojitelji su glavni akteri u provođenju uspješne i kvalitetne inkluzije. Stoga je važno provjeriti spremnost odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama i druge važne čimbenicke koji na tu spremnost ...utječu kako bi se dobio uvid u provođenju inkluzivne prakse u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Vodeći se time, postavljeni su sljedeći ciljevi u ovom istraživanju. Prvi cilj bio je utvrditi razlikuju li se odgojiteljice u stavovima prema inkluziji i samoprocjenjenoj kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama s obzirom na neke njihove karakteristike (dob, prethodno radno iskustvo s djecom s teškoćama, osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama, sudjelovanje na stručnom usavršavanju za rad s djecom s teškoćama), a drugi, ispitati kakav je odnos između navedenih dimenzija i emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 189 odgojiteljica iz Dječjeg vrtića Osijek. U svrhu procjene stava prema odgojnoobrazovnom uključivanju koristila se Skala spremnosti odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama (Skočić-Mihić, 2011), a za procjenu emocionalne kompetentnosti korišten je Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002). Rezultati su pokazali da odgojiteljice imaju neutralne do blago pozitivne stavove prema inkluziji te da su neodlučne po pitanju samoprocjenjene kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama. Osim toga, pokazalo se da mlađe odgojiteljice i one koje su imale prethodno radno iskustvo u redovnim skupinama imaju povoljnije stavove prema inkluziji i optimističniju procjenu vlastite kompetentnosti, u odnosu na starije odgojiteljice i one koje nisu imale prethodna iskustva u radu s djecom s teškoćama. Međutim, one koje su imale prethodno iskustvo u posebnim skupinama imale su negativnije stavove u odnosu na one koje nisu imale isto iskustvo. Odgojiteljice koje su imale osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama također su se procjenjivale kompetentnijima za rad u inkluzivnim skupinama u odnosu na odgojiteljice koje nisu imale takvo iskustvo. Razlike na ostalim faktorima se nisu pronašle.
Preschool teachers play a pivotal role in the successful implementation of inclusive education. Therefore, it is essential to assess the readiness of preschool teachers to work in inclusive groups and other critical factors that influence this readiness to gain insight into the implementation of inclusive practices in early and preschool education. Guided by this, the following goals were established in this research. The first goal was to determine whether preschool teachers differ in their attitudes towards inclusion and their self-assessed competence for working with children with disabilities concerning certain characteristics (age, prior work experience with children with disabilities, personal experience with a close person with disabilities, participation in professional training for working with children with disabilities). The second goal was to examine the relationship between the mentioned dimensions and emotional competence. A total of 189 preschool teachers from one preschool institution in Osijek (Dječji vrtić Osijek) participated in the research. Data were collected using the Scale of willingness to work in inclusive groups (Skočić-Mihić,2011), and the Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002). The results showed that preschool teachers have neutral to slightly positive attitudes towards inclusion and that they are undecided about their self-assessed competence to work with children with disabilities. Additionally, the results showed that younger preschool teachers and those with previous work experience in regular groups have more positive attitudes towards inclusion and an optimistic assessment of their own competence compared to older preschool teachers and those who had no prior experience working with children with disabilities. However, those who had previous experience in special groups exhibited more negative attitudes compared to those who did not have the same experience. Preschool teachers who had personal experience with a close person with disabilities were also self-assessed as more competent to work in inclusive groups compared to preschool teachers who did not have such experience. No differences were found regarding other factors.
U posljednje vrijeme nailazimo na velik interes i zauzetost oko razumijevanja invaliditeta i uključivanja osoba s invaliditetom u šira područja društvene djelatnosti. Ipak višestruki pozitivni ...primjeri društvene djelatnosti i skrbi unutar pastoralne teologije nedostatni su za sustavno i strukturalno razumijevanje invaliditeta. Stoga je potreban otvoren, epistemološki i konstruktivan dijalog kako s teologijom invaliditeta tako i sa studijem invaliditeta. Autorica u članku ističe potrebu integracije studija invaliditeta u akademsko područje kršćanske teologije s ciljem produbljivanja konceptualnog razmišljanja o invaliditetu kao i proširivanja okvira teološke zainteresiranosti za invaliditet. Osim prikaza povijesnih i suvremenih pristupa invaliditetu, kako unutar suvremene socijalno-kulturološke stvarnosti tako i unutar kršćanske teologije i pastoralne prakse, krajnji je cilj ovog pristupa ukazati na ispravnost konceptualnog i teorijskog razumijevanja i primjene znanja o invaliditetu. To će se ponajprije postići kroz postavljanje ispravne terminologije i društveno-kulturološke percepcije u odnosu na invaliditet u prvom dijelu. U drugom dijelu rada cilj je naglasiti važnost teologije invaliditeta kao posebne grane teologije, dok će se u trećem dijelu invaliditetu pridati teološko razumijevanje i time otvoriti put za ispravnije teološko definiranje invaliditeta.
In recent times, we have witnessed a great interest in and advocacy for understanding disability and including persons with disability in wider areas of social life. However, many positive examples of social activity and care within pastoral theology are insufficient for a systematic and structural understanding of disability. Thus, open, epistemological, and constructive dialogue between the theology of disability and disability studies is needed. In the article, the author points out the need to integrate disability studies into the academic area of Christian theology with the aim to deepen the conceptual reflection on disability and widen the frame of theological interest in disability. Apart from giving an overview of past and contemporary approaches to disability in both, contemporary social-cultural reality and within Christian theology and pastoral practice, the final aim of this approach is to point out the correctness of the conceptual and theoretical understanding and application of knowledge on disability. This will be achieved through setting correct terminology and social-cultural perception in relation to disability in the first part. In the second part of the article, the aim is to emphasize the importance of the theology of disability as a special branch of theology, while the third part offers a theological understanding of disability and, thereby, opens the way for a more correct theological definition of disability.
Povećanim migracijama u Republiku Hrvatsku, povećava se i broj stranih radnika koji
su dostupni na tržištu rada. Varaždinska županija posljednjih godina bilježi značajan rast
stranih radnika u raznim ...industrijama. Sekundarnim istraživanjem provedena je analiza
broja stranih radnika u 2019. i 2020. godini koji su trenutno prijavljeni na području
Varaždinske županije. Provedenim intervjuima s poduzećima koje posluju u prehrambenoj,
obućarskoj, tekstilnoj i farmaceutskoj industriji prikupljeni su kvalitativni podaci
o važnosti stranih radnika kako za sama poduzeća tako i za gospodarstvo Varaždinske
županije. Istraživanje daje odgovore na pitanja o dugoročnoj potrebi za stranim radnicima,
njihovom uključivanju u poslovne procese, moguće barijere s kojima se suočavaju
(jezične i tehnološke), ali i viđenje problema njihovog uključivanja u lokalnu zajednicu u
vidu predrasuda, kulture i jezika.
Nastava iz prirodoslovnog područja danas se najčešće temelji na principima konstruktivizma prema kojima djeca trebaju biti aktivni sudionici procesa učenja i izgrađivati svoje znanje na temelju ...iskustva. Metode i sredstva korištena u nastavi prirodoslovnog područja moraju biti prilagođeni perceptivnim potrebama slijepe djece i djece s oštećenjima vida kako bi im se omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu učenja. Cilj ovoga rada je opisati posljednje spoznaje o aktivnom i istraživačkom učenju slijepe djece i djece s oštećenjima vida u nastavi prirodoslovnog područja te otkloniti postojeće zablude. Nadalje, rad predstavlja recentna istraživanja koja ukazuju na prilagođene uspješne i visokokvalitetne odgojno-obrazovne pristupe i metode. S obzirom na navedeno, sadržaj rada bit će od koristi nastavnicima iz prirodoslovnog područja, kao i istraživačima inkluzivnih učionica.
Inkluzivni odgoj i obrazovanje prihvaća činjenicu da sva djeca imaju različite (posebne) potrebe koje je potrebno uvažavati. Preduvjet su za to zakonske regulative za odgoj i obrazovanje djece s ...posebnim odgojno-obrazovnim potrebama koje se kontinuirano ažuriraju u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi razlike u zakonskom reguliranju odgoja i obrazovanja djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama na vertikalnoj i/ili horizontalnoj razini. Na vertikalnoj razini uspoređuju se dva podsustava: a) rani i predškolski te b) školski – osnovnoškolski i srednjoškolski. S druge strane, na horizontalnoj razini uspoređuju se dvije podskupine: djeca i učenici s teškoćama u razvoju te darovita djeca i učenici. S tom je namjerom u istraživanju provedena kvalitativna komparativna analiza primarnih izvora podataka u zakonskim aktima koji reguliraju odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama u Republici Hrvatskoj. Analizom je utvrđena bolja reguliranost školskog odgojno-obrazovnog sustava u odnosu na rani i predškolski te bolja reguliranost akata koji se tiču djece i učenika s teškoćama u razvoju u odnosu na darovite. Prema tome, dobiveni rezultati upućuju na potrebu reguliranja zakonskih akata prethodno navedenih sustava i skupina s ciljem zadovoljenja njihovih potreba.
PDF
