Prava djeteta određuju njegove potrebe, ono što je važno za njegov tjelesni i psihički razvitak, ali i mogućnosti obitelji, sredine i društva u kojem dijete živi. Svoja prava dijete ostvaruje bez ...obzira na rasu, naciju, boju, spol, religiju, socijalno podrijetlo, imovinsko sta- nje i običaje. Odgoj je smisleni i planirani put učenja ljudskih prava. Osnovna zadaća učitelja i stručnih suradnika u današnjim školama je poučavanje i učenje o ljudskim pravima bez obzira na nastavni predmet, mjesto održavanja nastavnog procesa ili bez obzira na nastavne situacije. Važno je odabrati pravilne metode rada s učenicima kao i oblike rada u kojima će učenici imati aktivnu ulogu. Cilj ovog rada je prikaz pedagoške prakse školskog pedagoga na području interkulturalnog odgoja i obrazovanja te unapređenje kulture škole. U središtu promišljanja o pravima djeteta na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju je rad s učenicima Romima u Osnovnoj školi Đurđevac. Polazeći od činjenice da svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje, potrebno je naglasiti pedagoške napore u radu s učenicima Romima i to od početka školovanja do završetka osmog razreda. Školski pedagog jedina je stručna osoba koja prati rast i razvoj svakog pojedinca od prvog dana nastave u prvom razredu do završetka osmog razreda. Pravo na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju svakako je posebno dječje pravo koje u konačnici rezultira društvenom aktivnošću učenika u školi, u obitelji i sredini u kojoj živi. U radu se daje pregled pedagoške prakse stručnog suradnika pedagoga te učeničke participacije u nastavnom procesu od kritičkog promišljanja samog pojma iz perspektive djeteta i njegovih participativnih prava do mogućih uloga djeteta u tom procesu, a u cilju unapređenja kvalitete života učenika Roma u obitelji i izvan nje, u školi i društvu. Samo potpunom integracijom i radom na inkluzivnoj kulturi školi može se ostvariti kvalitetan rad sa svim učenicima bez obzira na njihove različitosti.
Polazeći od činjenice da obrazovne institucije postaju sjecištima različitih etniciteta, kultura, religija i jezika, da učenici dolaze iz sve različitijih obitelji (jednoroditeljskih, binuklearnih, ...posvojiteljskih, udomiteljskih), te da su učenici s posebnim potrebama uključeni u redovite odgojno-obrazovne skupine, izazovi budućnosti pojedinca i društva ogledaju se, među ostalim, u ustroju i kvaliteti obrazovnih sustava. Suočena s novim izazovima škola se mijenja u pravcu stvaranja povoljnih uvjeta za razvoj socijalnih, intelektualnih i emocionalnih kapaciteta učenika u skladu s njihovom kronološkom i mentalnom dobi. S tim u svezi neizbježni su zahtjevi na razini metodičke i sadržajne prilagodbe odgojno-obrazovnog procesa, odnosno posebne odgojno-obrazovne podrške različite vrste i razine. Govorimo o prilagođenim, tj. primjerenim programima i modelima učenja uz socijalno kompetentnog učitelja i ostale sudionike uključene u sve segmente odgoja i obrazovanja, izradi i mogućnostima implementacije diferencijalnih programa i razlikovnih kurikuluma. Nove obrazovne potrebe društva i pojedinca iniciraju zahtjev za stvaranjem takvog profila obrazovnih institucija koje predstavljaju stimulativnu sredinu za učenje i razvoj socijalnih odnosa. Mijenjaju se odnosi među ljudima u životnim zajednicama, te otvaraju pitanja dijaloga, suživota, snošljivosti i međusobnog uvažavanja.
Danas je 7,4% djece s teškoćama u razvoju uključeno u redovno osnovno obrazovanje, ali još uvijek postoje prepreke u ostvarivanju njihove potpune uključenosti ili inkluzije. Prema izvješću ...pravobraniteljice za djecu iz 2018. godine prepreke u ostvarivanju prava djece s teškoćama u razvoju odnose se na nedostatne kompetencije odgojno–obrazovnih radnika, teškoće u provedbi programa, nedovoljnu opremljenost škola i nedostupnost pomoćnika u nastavi. Izvješće pokazuje da su za uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovan sustav školovanja važne objektivne i organizacijske pretpostavke. Međutim, suvremena istraživanja ukazuju na važnost subjektivnih pretpostavki, odnosno stavova svih sudionika koji mogu usporiti ili onemogućiti uspješnu inkluziju. U tom smislu, stavovi učenika urednog razvoja prema učenicima s teškoćama u razvoju važan su doprinos inkluziji djece s teškoćama u razvoju u redovan odgojno– obrazovni sustav. U ovom radu opisuje se programski koncept radionica „Upoznajmo znakovni jezik“ i njihov doprinos informiranju učenika urednog razvoja prema učenicima s teškoćama u razvoju. Rezultati informiranosti putem radionica „Upoznajmo znakovi jezik“ potvrdili su važnost upoznavanja učenika urednog razvoja o specifičnostima, teškoćama i mogućnostima učenika s teškoćama u razvoju s naglaskom na slušne teškoće.
U kolopletu novonastalih odnosa uzrokovanih pandemijaom unutar obitelji, radnih, kolektiva, među pojedincima i zajednicom, među djecom i mladima te uz novo, drugačije poimanje i reinterpretiranje ...javnoga i privatnog prostora, prirode i okoliša Dubrovački su muzeji kao krovna baštinska ustanova grada Dubrovnika prepoznali potrebu dokumentiranja nove stvarnosti vodeći se načelom Rapid Response Collecting. Uz uobičajenu praksu čuvanja i prezentiranja društvene memorije grada putem materijalnih i nematerijalnih dokaza života zajednice te u povijesnom kontekstu, projektom Karantena Dubrovnik 2020. započeli smo prikupljanje svjedočanstava, dokumenata i predmeta u realnom vremenu, bilježeći tako suvremenu povijest i bitno izmijenjenu svakodnevicu određenu pandemijskim kronotopom. Muzeji su tim projektom pokazali svoju odgovornost prema zajednici, a više puta isticana potreba veće inkluzije zajednice i njezine interakcije s ustanovom na tom se primjeru, u situaciji kada je u osnovi takva interakcija bila ograničena, ostvarila snažnije nego ikada prije. Paradoksalno, ta bliskost s publikom i korisnicima nije ostvarena fizičkim kontaktom već komunikacijom u virtualnom prostoru uz pomoć digitalnih tehnologija, tj. interneta.
Invaliditet nije samo medicinski problem, već složeni fenomen koji odražava interakciju između obilježja tijela i intelekta osobe s jedne strane te karakteristika društva u kojem on ili ona živi, s ...druge strane. Prevladavanje nedostataka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom zahtijeva intervencije koje će ukloniti sve vrste prepreka: od izbjegavanja društvenih predrasuda do arhitektonskih prilagodbi i redizajniranja proizvoda. Rad se bavi problemom razvoja publika, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, što u ovom slučaju podrazumijeva ne samo povećanje broja potencijalnih suradnika i krajnjih korisnika u procesu kulturne industrije, već i senzibiliziranje javnosti za druge i drugačije, s naglaskom na nevidljivi, zaboravljeni ili zanemareni dio osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom nemaju posebne potrebe; njihove potrebe i njihovo pravo na kulturu jednake su potrebama i pravima svih - samo ih je potrebno prilagoditi.
Članak istražuje stavove učitelja razredne nastave prema uključivanju djece s posebnim potrebama u redovne odgojno-obrazovne programe u osnovnoj školi. U teorijskom dijelu predstavljeni su zahtjevi ...novog školskog sustava za učitelje, a empirijski dio obuhvaća istraživanje o stavovima učitelja razredne nastave prema uključivanju djece s posebnim potrebama u redovnu osnovnu školu te postoje li razlike u stavovima između mlađih i starijih učitelja. U članku je upotrijebljena deskriptivna i inferencijalna metoda empirijskog pedagoškog istraživanja. Podatci su prikupljeni internetskim upitnikom koji su ispunili učitelji razredne nastave diljem Slovenije. Rezultati istraživanja pokazali su da svi učitelji, bez obzira na dob, smatraju da nisu dovoljno osposobljeni za rad s djecom s posebnim potrebama (DPP) te se slažu da tijekom preddiplomskog studija nisu stekli dovoljno znanja za rad s takvom djecom; da imaju premalo iskustva za rad s njima i istodobno se slažu da bi DPP trebala biti uključena u prilagođene programe, a ne u redovne programe osnovnih škola; da je za DPP potrebno postaviti drugačije odgojno-obrazovne ciljeve; da rad s DPP za njih znači dodatni rad; da uključenost DPP u redovne odgojno-obrazovne programe ne smatraju problematičnim te da su u razredu s DPP također odgovarajuće postupa s drugim učenicima. Više starijih učitelja smatra da nisu stekli dovoljno znanja tijekom preddiplomskog studija.
U radu je prikazan odnos prema djeci s teškoćama u razvoju od početka ljudske zajednice do danas. Odnosi društvene zajednice prema djeci s teškoćama u razvoju ograničavani su i obilježavani ...različitim karakteristikama društva u određenim povijesnim događanjima. Ekonomska i politička zbivanja snažno su utjecale na segregaciju djece s teškoćama u razvoju. Segregirajući odnos i predrasude prema osobama s invaliditetom, a posebno prema djeci s teškoćama u razvoju trajala su tisućama godina. Povijesne činjenice pokazuju da se nuđenjem većih mjera socijalne zaštite i nametanjem pasivizacije osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju smanjuju mogućnost društvene rehabilitacije. U nekim drugim razdobljima, posebno nakon različitih pošasti i ratnih razaranja, odnos društva prema marginaliziranim članovima mijenjao se, otvarajući im prostor uključivanja u rad i obrazovanje. U radu je prikazano kako su spomenute politike i filozofski pravci utjecali su na stvaranje vrijednosti i uvjerenja šire društvene zajednice prema djeci s teškoćama u razvoju. Danas, za ostvarivanje odgoja i obrazovanja u inkluzivnom društvu, samo zakonodavstvo koje je izrazito važno i jasno, ipak je nedovoljno bez principa prilagođenih odgoju i obrazovanju svake zajednice.
Projekt Skrojene budućnosti? participativni je kulturno-umjetnički projekt realiziran u sklopu poziva Umjetnost i kultura 54+ Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. ...Europskoga socijalnog fonda. Provodio ga je Tehnički muzej Nikola Tesla u partnerstvu s Tekstilno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu tijekom godine dana (srpanj 2018. – srpanj 2019.). Projektom je tematizirana hrvatska tekstilna industrija, s naglaskom na društvenim posljedicama propadanja velikih tekstilnih tvornica koje su u vrijeme Jugoslavije činile najjaču i najvažniju
izvoznu industrijsku granu u Hrvatskoj. U fokusu projekta bili su ljudi – tekstilne radnice i radnici, koji su zbog propasti tvornica ostali bez radnih mjesta i društveno su marginalizirani. Glavni cilj projekta bio je osnaživanje i socijalna inkluzija bivših radnica i radnika uključivanjem u umjetničke sadržaje te revaloriziranjem i prenošenjem njihovih znanja i vještina.
Broj je djece s teškoćama koja se u skladu s praksom inkluzije uključuju u redovne vrtićke programe sve veći. Stavovi su roditelja djece uključene u proces inkluzije važni, kako zbog znatne uloge ...koju roditelji imaju u samoj inkluziji, tako i zbog uloge roditelja u formiranju stavova vlastite djece. Stoga su ciljevi ovoga rada bili: 1) utvrditi mjeru pozitivnosti stavova roditelja predškolske djece urednoga razvoja prema uključivanju i boravku djece s teškoćama u predškolskim ustanovama; 2) utvrditi postoje li razlike između stavova roditelja prema uključivanju osoba s teškoćama u razvoju u odnosu na različite demografske varijable; 3) utvrditi postoje li razlike između stavova roditelja predškolske djece u odnosu na prethodna iskustva s djecom/osobama s teškoćama. U istraživanju je sudjelovalo 159 ispitanika/roditelja djece urednoga razvoja iz tri hrvatska grada (Gospić, Kastav i Pazin) smještena u tri različite županije (Ličko-senjska, Primorsko-goranska i Istarska županija). Upitnikom stavova roditelja prema inkluziji (SPATI) ispitani su: 1) opći stav prema inkluziji; 2) stav roditelja o utjecaju inkluzije na obrazovanje djeteta; 3) stav roditelja o utjecaju inkluzije na djetetove socijalne interakcije.Rezultati su pokazali da roditelji djece urednoga razvoja imaju prilično pozitivne stavove prema inkluziji, pri čemu su se posebno pozitivnima pokazali stavovi prema utjecaju inkluzije na socijalizaciju. Posebno je nagativan stav roditelja utvrđen u odnosu na utjecaj inkluzije na obrazovanje njihova djeteta. Nisu uočene znatne razlike između stavova roditelja u odnosu na spol, dob, socioekonomski status, veličinu grada u kojemu žive i broj djece u obitelji. No, iskustvo i kontakti s djecom s teškoćama pokazali su se kao čimbenik koji potencijalno može doprinijeti nešto negativnijem stavu prema inkluziji. Tako je utvrđeno da roditelji djece koja u skupini nemaju dijete s teškoćama imaju znatno pozitivniji stav o utjecaju inkluzije na obrazovanje svoje djece od roditelja čija djeca borave u skupini u kojoj se nalazi dijete s teškoćama.
PDF
